Kada mi je iz Sarajeva dojavljeno da je neko u Preporodu analizirao moju knjigu “101 neispravnost u prijevodimo Kur’ana“ pomislio sam odmah da je to uradio neki alim, koji zna šta govori. Ali kad sam vidio i pročitao tekst, imao sam dva osjećaja – prvi, bilo mi je drago što anonimus Fatić ničim nije uspio uzdrmati niti jednu od mojih tvrdnji iz knjige, i drugi – bilo mi je žao što iz jako oskudnog fonda znanja o problematici, kakvo je u Preporodu plasirao Almir, njegovi učenici neće mnogo naučiti.
Cilj knjige o kojoj je ovdje riječ “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“  jeste da ukaže na neke osnovne nedostatke i  nepravilnosti u našim prijevodima Kur’ana (mada se ista tematika može lahko transferirati i na prijevode Kur’ana na strane jezike), kako bi riječ Allahova vazda bila gornja, a ne donja. Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi dio od sto strana bavi se problematikom i teškoćama u prevođenju Kur’ana, a drugi dio od 122 stranice sadrži 105 praktičnih primjera sa obrazloženjima. Pet-šest tih primjera Fatić pokušava demantirati, dok ostatak od stotinu drugih prihvata. Svaki navedeni primjer sadrži izvorni arapski tekst, latinični skript tog teksta, prijevode naših najistaknutijih prevodilaca, značenje ključnih riječi i obrazloženje. Ovdje posebno ističem obrazloženje. Naime, sva argumentacija iznesena u knjizi potkrijepljena je i utemeljena na dokazima. A oni su takvi da ih samo zlonamjernik ili baš neuk čovjek može pokušavati osporiti.

TEFSIRI I TEFSIRSKA NAUKA
U svojoj priči Fatić čitalačkoj publici Preporoda drži školsku lekciju o tefsiru. No ta lekcija je nedovoljna za one koji žele više. Jer, ni čitaoci Preporoda nisu više neuki. Mnogi od njih imaju više znanja o dotičnoj materiji od samog Fatića. Činjenice koje sam iznio o tefsiru Fatić ne negira, ali ih ne voli. A one su onakve  kao što sam naveo u predmetnoj knjizi:  “Kada se znanje o značenju pojedinih ajeta Kur'ana traži u starim srednjovjekovnim komentarima (tefsirima) ili uz pomoć hadisa, tu valja biti jako oprezan! Neki od njih imaju potrebu za dopunama i revizijama zbog mogućeg prisustva slabih hadisa, israilijata, bespotrebnih rasprava ili priča bez ikakve osnove!
Naime,u drugom skraćenom izdanju Ibn Kesirovog tefsira, kod nas štampanog 2002. godine, stoji da su u tom izdanju “izostavljeni israilijati, mnoga slaba hadiska predanja, neautentična mišljenja i mnoge rasprave za kojima nema potrebe.” Iz ovoga se nazire da ti tefsiri (a Ibn Kesirov je jedan od najpoznatijih) imaju podosta klimavih tumačenja! Nužno je ovdje spomenuti da su kršćanske fantazmagorije ostale neočišćene, a one značajno kontaminiraju bistri kur’anski izvor!”  Ovakav tekst siromah Fatić je odmah protumačio kao da Mlivo ne priznaje tefsir. Čista neistina, jer Mlivin Komentar Kur’ana je utemeljen na savremenim i klasičnim tefsirima, modernoj nauci i Buharijinim hadisima - bez klimavih mjesta.
Savjet da se prije prevođenja Kur’ana pročita tefsir, ne mora biti kontradiktoran porukama Kur’ana, iako Kur’an (tj. Bog) jasno kaže u tri sure (44:58, 54:17,54:22) da je Kur’an od Boga učinjen lahkim za razumijevanje. Šta više, ajet 25:33 kaže da je sam Kur’an najbolje objašnjenje istine. Drugo, kada je Bog objavio Kur’an, On nije naglasio da treba čekati štampanje tefsira kako bi ih čitali prije čitanja Kur’ana. Ne spominje se, dakle, nikakav tefsir kao autentični tumač Kur’ana. Vjera u Kur’an kao Božiju riječ i Muhammeda a.s. kao Njegovog Poslanika, je ono što je potrebno. Kur’an je dakle objavljen na lahkom jeziku, kako Bog kaže, i namijenjen je za čitanje /slijeđenje/ razumijevanje, odmah nakon što je objavljen. Zahtjev da se treba pročitati tefsir (iako je on naravno dobrodošao), da bi se razumio Kur’an, je diktum nametnut od ljudi, Bog, a ni Njegov Poslanik ga nikada nisu uspostavili. Tako vjerovanje u ovu odredbu ne može biti dio vjerovanja u Boga ili Kur’an. Činjenica je da sama definicija tefsira nije ništa drugo do poželjna interpretacija Kur’ana. Naši prijevodi (Korkut, Karić, Duraković), osim fusnota, nemaju nikakav vrijedan komentar (tefsir).
Nadalje, smatram da je 60% muslimana samo čulo za tefsir, a o njemu ništa ne zna, da je 39% muslimana nešto čulo o tefsiru, ali ga nikad neće pročitati, i konačno 99% muslimana čita samo prijevod Kur’ana. Zbog toga je jako bitno kakav prijevod se čita! Fatić ne može sakriti ovu istinu o tefsirima, jer je ona bjelodana. Šta bi uradio Fatić sa srednjovjekovnim tefsirom u kojem piše da Zemlja stoji na dlaci vola, pa ako bi vo mrdnuo dlakom, Zemlja bi pala?  Ili da je žena stvorena (suprotno Kur’anu) od krivog rebra? Što se tiče pak Fatićevih direktnih nasrtaja na mene, priznajem da nisam završio arapski u Bagdadu baš sa devetkom, ali isto tako tvrdim, kad je prevođenje (a bogme i tumačenje) Kur’ana u pitanju, da Fatić svoje doktorsko zvanje obavezno treba staviti na reviziju, a večernji kurs bi mu doista dobro došao.
Kako inače objasniti Fatićev iskaz da Mlivo priznaje modernu nauku? Pa samo glup čovjek neće priznavati nauku! Baš na konto toga su nastali brojni promašaji u prevođenju tzv. “naučnih ajeta” i brojne zablude. U mojoj knjizi stoji: “Događa se da su odlomci iz Kur’ana, pogotovo oni koji su povezani sa podacima nauke, loše prevedeni ili komentarisani, tako da bi naučnik bio u pravu kada bi – očito s razlogom – izrazio kritike koje Kur’an ustvari ne zaslužuje. Ove netačnosti prijevoda ili pogrešni komentari (oboje je često povezano), koji ne bi začudili prije jedno ili dva stoljeća, šokiraju u naše doba čovjeka od nauke, koga jedna loše prevedena rečenica, a koja zbog toga sadrži naučno nedopustivu tvrdnju, navodi da je se ne uzme ozbiljno u razmatranje.
Ovakve zablude se objašnjavaju činjenicom da moderni prevodioci, često bez veće kritičnosti, preuzimaju interpretacije starih komentatora. Ovi su u svoje doba, dajući nekoj arapskoj riječi koja ima više mogućih smislova, netačnu definiciju, imali izgovor da nisu mogli shvatiti pravi smisao riječi ili rečenice, koji se ukazuje tek u naše doba, zahvaljujući našim naučnim spoznajama. Drugim riječima, postavlja se problem neophodne revizije prijevoda ili komentara, koje nije bilo moguće primjereno obaviti u jednoj određenoj epohi, dok u naše doba posjedujemo elemente koji im mogu dati istinski smisao.
Čak ni široka lingvistička naobrazba, ni solidno poznavanje šerijatskih izvora, nije dovoljan garant da će se određeni izraz ili misaona cjelina adekvatno prevesti na neki jezik. Ako ajet, npr. zadire u egzaktne znanosti, onda se te znanosti moraju dobro poznavati  ili se konsultirati stručnjaci i literatura iz tih oblasti. Upravo takvih ajeta koji dotiču razna znanstvena područja, ima u Kur’anu veliki broj, što prevodioce i komentatore Kur’ana obavezuje da toj materiji multidisciplinarno pristupaju.“ Mislim da je gornje objašnjenje o potrebnosti uključivanja moderne nauke u prevođenju tzv. “naučnih ajeta”, dovoljno.

PREVOD KUR’ANA I TEFSIR
Prije nego što pređem na pobijanje Fatićevih tvrdnji u primjerima koje je naveo, valja pojasniti šta je to prijevod Kur’ana, a šta komentar Kur’ana, pošto Fatić tvrdi da je svaki prevod Kur’ana istovremeno i njegov tefsir - pokazaćemo da to nije nužno tako.
Proces prevođenja, bilo to prijevod per se ili za interpretiranje, može se jednostavno definisati kao:
1. dekodiranje značenja izvornog teksta i 2. enkodiranje ovog značenja u ciljni jezik. Rezultat je prijevod.
Da prijevod nije automatski i tefsir, evo primjera: Tačan prijevod ajeta 55:5 glasi: “Sunce i Mjesec su po proračunu.“ Ako prevodilac iz nekih razloga međutim prevede, npr: “Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove“, to više nije prijevod (jer je izgubljena veza sa Kur’anskim tekstom), nego je prijevod zamijenjen tefsirom. Prevodilac je ovdje dakle komentarom pokušao doći do značenja ili smisla kur'anskog teksta i to (pogrešno) smatra prijevodom.
Slažemo se da tačan prijevod Kur’ana 100% nije moguć. Ipak, ono što je ljudski moguće pri prevođenju je: 1. ne izbrisati ni jednu arapsku riječ Kur’ana iz prijevoda, 2. ne dodati nepotrebne riječi u prijevod držeći da su one ekvivalent za arapske i 3. slijediti istu gramatičku sintaksu ajeta.
Valja ukazati na nekoliko osnovnih zabluda koje su svojstvene nepoznavaocima ove problematike: Zabludada je prijevod Kur'ana isto što i "prijevod značenja Kur'ana."Prijevod Kur'ana je prijevod kur'anskog teksta onakvog kakav jest, par excellence. Ni manje ni više od toga. S druge strane "Prijevod značenja Kur'ana" očito nije prijevod Kur'ana. To može biti samo prijevod tefsira, odnosno komentara.  Zabludada riječi nekog mufessira mogu u prijevodu Kur'ana zamijeniti Allahove riječi. Zabluda da je hadis iznad Kur'ana, u suočenju sa Kur'anom, riječ Allahova da je donja.Dakle, treba znati razlikovati izvorni kur'anski tekst, prijevod Kur'ana, prijevod značenja Kur'ana (tefsira) i hadis.
U navođenju primjera prevoda ajeta o komarcu, Duhu svetom, postavljenju na Arš i bojenju Allahovom, Fatić je izabrao upravo one primjere koje ne razumije i koji će ga pokopati.

POBIJANJE FATIĆEVIH NAVODA

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera komarca, (Kur’an, 2:26)
“Innallahe la jestahji en jadribe meselen ma be'udaten fema fewkaha.“Ovo je jedan od ajeta za koji se ispostavilo da je prava barijera za naše prevodioce Kur'ana zbog riječi fewka. U čemu je problem? Otvorimo li bilo koji riječnik arapskog jezika naći ćemo da fewka označava na, nad, iznad, povrh. Ona je upravo suprotna od riječi tahte što znači: pod, ispod, niže. Razmišljanja naših prevodilaca su se dakle kretala u pravcu mikrokosmosa, a ne obrnuto u pravcu makrokosmosa, jer se očito smatralo da je nešto jednostavno teže stvoriti od nečeg što je složeno!
Rezultat toga su prijevodi kao “Allah se zbilja ne stidi da kao primjer komarca navede ili nešto sičušnije od njega” ili “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sičušnije od nje.” Međutim, prijevod ajeta treba da glasi: “Uistinu! Allah se ne suzdržava da navede primjer kao što je komarac, te onog iznad njega.” Komarac je dakle prost primjer Allahovog stvaranja, a da se i ne govori o organizmima koji su po složenosti stvaranja kompleksniji (npr. čovjek). Zbog toga značenje ajeta zahvata nepojmljivo široko polje stvari i pojmova koji su po nečemu iznad (fewka) komarca.
U Glasniku Rijaseta IZ-e u BiH br. 7-8, juli-avgust, 2005., u kritici Durakovićevog prijevoda (a Durakovićev prijevod ovog ajeta je bolji) Jusuf Ramić kaže: "Durakovićev prijevod sintagme fema fevkaha (ili nešto što je krupnije od toga) ne stoji. Ova sintagma, prema Abu Ubejdi, El-Kisaiju i drugim arapskim filolozima, ima značenje: ili nešto što je sićušnije od toga fema duneha, odnosno: ili nešto što je krupnije od toga u sićušnosti fema fevkaha fi-l-sigari, a to je značenje za koje su se opredjelili mnogi prevodioci Kur'ana." Fatić ovo podržava, a to pokazuje koliko malo uma koristi. Da je to pogrešan put pokazuje i analiza 17 prijevoda od 17 različitih prevodilaca od Kine do američkog zapada, gdje uočavamo da je njih 10 izraz fema fewkaha ispravno prevelo (te ono iznad njega), a da je njih 7 prevelo kao "sićušnije od toga." Većina prevodilaca je dakle ispravno prevela. Svi koji su prevodili kur'anski tekst, preveli su tačno. Oni koji su se poveli za raznim filološkim mišljenjima, načinili su grešku.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera o Duhu svetom, Kur'an (97:4) 
"Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha biizni rabbihim min kulli emr." Riječ “Duh” se u Kur’anu pojavljuje na više mjesta sa različitim značenjima u različitim kontekstima. Izraz ruh (Duh) u Kur'anu se često koristi u smislu Božije objave, inspiracije. Tako imamo: Duh naredbe & Duhom ojačani: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52). Duh Sveti & Duh pouzdani: (2:87, 2:253, 5:110, 16:102, Duh Sveti) i 26:193, Duh pouzdani. Duh koji je pomagao poslanike: (2:87, 2:253, 58:22). Duh koji se pominje paralelno uz meleke: (70:4, 78:38, 97:4). Duh kao Isa: (4:171). Duh koji je udahnut: (15:29, 21:91, 32:9, 38:72, 66:12). Materijalizacija Duha: (19:17). Ovdje se radi o meleku poslanom Merjemi u liku pravog čovjeka. Duh kao medij koji prenosi i izvršava naredbu Allahovu: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52, 58:22).
U svojoj knjizi "Obzorja arapsko-islamske književnosti", Jusuf Ramić, vezano za Svetog Duha, kaže slijedeće: "Sintagmu Ruhu-l-Kudus pogrešno je prevoditi sa Sveti Duh, jer je izraz "sveti" stran islamu i nije uobičajen u Kur'anu časnom. Sa ovim izrazom Kur'an ne operira. To je kršćanski izraz. Otud je u nekim našim prijevodima Kur'ana pogrešno preveden ajet u kome stoji: We nahnu nusebbihu bi hamdike we nukaddisu leke (El-Bekare, 30) kao npr. kod Huseina Đoze ili npr. Mustafe Mlive, jer "kudsun" ovdje ima značenje riječi "tuhrun" (čistoća)."
Kur'an, nasuprot Ramićevom iskazu, itekako operira sa izrazom "Duh Sveti" u ajetima 2:87, 2:253, 5:110, 16:102, tako da on nije ni stran, niti neuobičajen u Kur'anu. Ako ga već imamo u Kur'anu, ne možemo pobjeći od njega, makar to željeli. To očito nije samo kršćanski izraz, a problem pojedinaca je što to ne mogu valjano protumačiti. Kudsun nema značenje tuhrun, jer da je tako, Allah bi naravno tako i objavio. Ako se želi eliminisati Duh, zato što je kako kaže Ramić "kršćanski", onda bi se morao eliminisati i Isus - što je naravno apsurdno, jer i on figuriše u Kur'anu. Vratimo se ajetu iz naslova (97:4). Odmah je uočljivo da su prevodioci riječ "duh" preveli kao Džibril. U tefsirima stoji da riječi "ruh = duh" označava meleka Džibrila. Ali, to već nije prijevod – to je tefsir ajeta! To naravno,  nikome ne daje za pravo da u Allahov govor umjesto riječi "duh" stavi riječ "Džibril."
Zar misle da Allah ne zna šta je objavio? Da je On, slavljeno neka je ime Njegovo, htio da u ajetu figuriše "Džibril" On bi to tako i objavio, ALI NIJE! Ajet bi u tom slučaju glasio: "Tenezzelul-mela'iketu we Džibrilu..." Dakle u Kur'anu stoji riječ "duh." Džibrila se ne može na silu "ugurati" u ajet, ali se ruh može odnositi na Džibrila i tumačiti Džibrilom. Stoga bi prijevod ajeta "Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha bizni rabbihim min kulli emr", trebao glasiti: "Spuštaju se meleci i Duh u njoj s dozvolom Gospodara svog, po svakoj naredbi."
Kad Fatić tvrdi da Džibril nije interpolacija umjesto riječi Duh u navedenom prijevodu ajeta, onda je to atak na ljudski intelekt! Da li neko u izvornom tekstu Kur’ana doista vidi riječ Džibril? Naravno ne! Ako se već ne zna, treba pratiti literaturu; analiza 16 drugih prijevoda, od mašrika do magriba, pokazuje da samo trojica prevodilaca nisu upotrijebili riječi “Duh sveti.“ Da, da, Duh sveti, a ne Duh čisti! I tako, sva Fatićeva nastojanja su unaprijed izgubljena bitka, zbog sistemske greške nerazlikovanja prijevoda Kur'ana od njegovog tefsira.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera Arša, Kur'an (10:3 i 20:5)
"Summestewa 'alel-'Arši ... ""Er-Rahmanu 'alel-'Arši-stewa ... " Evo dva ajeta u kojima se mnogi nisu snašli, što je dovelo do jako opasnih tumačenja koja streme politeizmu! U prijevodima Korkuta, Karića i Durakovića direktno i nedvosmisleno se sugeriše da je Bog - Allah, koji se ovdje imenuje sa Milostivi, morao da zaposjeda ili zagospodari svemirom ili Aršom! Iz toga proizilazi da On - slavljeno neka je ime Njegovo - nije prije toga upravljao svemirom, već neko drugi ili je svemir bio prepušten haosu!
Zaposjedanje podrazumijeva preotimanje od nekoga ili naprosto osvajanje nečega što nije bilo ranije pod kontrolom. Ajeti uopće ne govore o zaposjedanju, zagospodarivanju, nego o Aršu kao mjestu komande Allaha. Neki će reći da ovi ajeti znače da se "Allah uzvisio nad Aršom" što pokazuje da oni doista malo razmišljaju. Riječi iz ajeta nikako takvo nešto ne sugerišu! Treba podsjetiti da glagol istewa sa sufiksom ila znači ’usmjeriti se ka.’ Ako se iza istewa nalazi ’ala, onda je značenje ’postaviti se na.’ Allah je stvorio univerzum koji je od trenutka nastanka bio u potrebi za upravljanjem i regulisanjem stvari. On se zato postavio na tronu komande (Arš), tako da sve njegove stvari, velike i male, bivaju s Allahovom komandom, i ništa nije neovisno od Njega. Tačan prijevod navedenih ajeta bio bi slijedeći: 10:3 Zatim se postavio na Arš ... 20:5 Milostivog, na Aršu opstojećeg...
Fatićeve tvrdnje da je Allah dž.š. zauzeo Prijestolje su u najmanju ruku smiješne i asociraju na onu filmsku priču o ratovima zvijezda, osvajanju svemira i borbi za prijestolje. Ovdje Fatića ne mogu izbaviti nikakva pozivanja na alegorije, metonimije i metafore. Ovdje razum i tačan prijevod sijeku kao laser!
I konačno, da je Fatićev intelektualni napor bio uzaludan, pokazuje i analiza ajeta 10:3 i 20:5 u 16 drugih prijevoda Kur’ana od različitih autora, gdje su samo dva autora (od kojih jedan vehabijski) kazala da se Milostivi “uzvisio“ nad Aršom.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera bojenja, Kur'an (2:138) 
"Sibgatallahi we men ahsenu minallahi sibgah.“ Pozabavimo se malo riječju "sibgah." Korjensko značenje je boja ili farba. Počevši od Rječnika Kur'ana i svih drugih rječnika, ne postoje nikakve dileme oko značenja ove riječi. Muslimanski komentatori ispravno razumiju riječ sibgah, ne u njenom bukvalnom značenju “bojenje”, nego u njenom duhovnom i metaforičkom smislu “vjera.” Sibgatullah je bojenje (krštenje) vjere Allahove, ne vodom, nego duhom. Ovo bojenje Allahovo čini ličnost pogodnom i počašćenom da bude stanovnik carstva Allahovog i pripadnik Njegove vjere. Kao što farbar farba vunu tinkturom da bi joj dao novu boju, tako Allah dž.š. boji, ne tijelo, nego dušu onog koga vodi u vjeru Islam.
Ako pogledate naše prijevode, nema kraja čuđenju. Korkutov i Karićev prijevod su u potpunom nesaglasju sa Izvornikom! Riječi "uputa" nema u ajetu, a oni je stavljaju! Riječi "vjera" također. Duraković u igru uvodi boju, zato je njegov prijevod bolji. Prijevod bi dakle trebao glasiti: "Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem?"
Fatić i u komentaru ovog primjera pokušava onima koji nisu upućeni podmetnuti komentar umjesto prijevoda, (pošto ne razlikuje prijevod od tefsira), tvrdeći da u ajetu postoji riječ vjera. Kaže: “Kakvo bojenje, šta to Uzvišeni boji?“, podsmijavajući se ajetu. Ovaj čovjek kao da se doziva iz mjesta dalekog! Nevjerovatan nagon da se mijenja Božija riječ! Ko ima oči vidi, ko ima razum, shvatiće. Konačno, da Fatić nije u toku, pokazuje i pregled 18 različitih prijevoda ajeta 2:138, gdje se vidi da su samo dva prevodioca riječ sibgah preveli po Fatićevom receptu pogrešno kao “vjera.“

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera o uzdignuću, Kur'an (3:55)
"Iz kalallahu ja 'isa inni muteweffike we rafi'uke ilejje..." Navodeći ovaj primjer Fatić se spetljao u vlastitoj zamci. Prvo kaže da je Isa a.s. uzdignut na nebo dušom i tijelom, a onda nekoliko redova niže tvrdi ni manje ni više nego da “se pod tjelesnim uzdignućem Isaa a.s. misli na uzdignuće na mjesto Allahove počasti.“ Zatim srlja u glib navodeći primjer Ibrahima a.s., gdje odlazak Allahu tumači kao Ibrahimov odlazak iz Iraka u Šam i (PAZITE SAD!) ili se (veli Fatić) misli da ga je Uzvišeni uzdigao na mjesto njegove nagrade! Dakle, prvo JEST tjelesno, zatim NIJE tjelesno, zatim počinje naklapanje ili je ovako ili je onako. Za Idrisa a.s. se isto u ajetu 19:57 kaže da ga je Allah uzdigao Sebi? Je li možda i on tjelesno? Očito Fatić ne zna o čemu govori.
Pošto je Allah nematerijalan i nije ograničen na prostor, On je blizu (2:186) i sveprisutan (2:115), bliži od žile kucavice (50:16), tjelesno uzdignuće Isusa ka “Njemu” je nepotrebno i bez smisla, jer bi tada i “On” morao biti fizičko tijelo i imati određenu lokaciju. Wefat u Kur'anu svugdje znači smrt, uzimanje, pa ne postoji razlog da to i ovdje ne bude slučaj. Riječ refea (uzvisio), koja dolazi poslije smrti Isaa, u ovom ajetu ne može nikako značiti fizičko uznesenje. To je prije uzdignuće duše, uzdignuće po stepenu, časti ili spomenu. Vidi značenje ove riječi u ajetima 2:253, 6:83,165, 12:76, 43:32, 58:11.
“Nigdje u Kur’anu nema garancije za popularno vjerovanje da je Bog “uzeo” Isaa živog tjelesno na nebo.” (Muhamed Asad). Slučaj Idrisa (Enoha) ("A uzdigli smo ga na mjesto visoko") i Isusa (3:55) pokazuje da se ovdje radi o dizanju duše u područje posebne Božije milosti, a ne tjelesnom uznesenju, kao što ga u svojim prijevodima forsiraju naši prevodioci. Tačan prijevod ajeta "Iz kalallahu ja 'isa inni muteweffike we rafi'uke ilejje...", trebao bi glasiti: "Kad reče Allah: “O Isa! Ja sam Taj koji će te usmrtiti i Koji će te Sebi uzvisiti."
I najzad, kontrolom 22 prijevoda, od autora sa istoka i zapada, opet se pokazuje Fatićeva stranputica. Priću kao Fatić, da Isa a.s. nije usmrćen, od 22 prijevoda, nudi samo njih 5!

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera puhanja u uzlove, Kur'an (113:4)
"We min šerrin-neffasati fil-'ukad" Bizaran primjer osvrta na moj prijevod riječi “neffasat“ pokazuje stepen (ne)znanja asistenta novajlije na predmetu tefsira. Za moj prijevod ovog ajeta Fatić čak tvrdi da je tačan, ali veli on, tačan je i prijevod gdje je izvorno ženski rod preturen u muški. Kojeg li apsurda! Prodati Kur’an zarad toga da se ne zamjeri profesoru. Moj (tačan) prijevod pomenutog ajeta glasi: "I od zla onih koje pušu u čvorove." Ono što Fatić ne može da shvati je značenje riječi “neffasat.“ Onaj ko zna, vidi da je to imenica ženskog roda u množini. Tako stoji i u rječniku Kur’ana od dr. Abdullah Abbas Nadwija. Šta je onda problem? Problem je za Fatića što mu se to što je Allah objavio ne sviđa, on bi volio da je to u muškom rodu, pa da se odnosi na muškarce, (kako je Karić preveo), jer veli on da bi prijevod “onih koji pušu u čvorove“ bio bolji i bolje čuvao univerzalnu intenciju izvornika. Pogledajte samo kako zabludu prodaje! Ovdje je na sceni pokušaj podvale, kako čitaocima, tako i Kur’anu. Misli li Fatić da je Allah s.w.t. ovdje pogrešnu riječ stavio? Subhanallah ... Čemu to grčevita borba za promjenu riječi Allahove i njeno izvrtanje iz konteksta. Riječ Allahova mora biti gornja! Ako prevedete u muškom rodu, onda to više nije od Allaha. A Allah prijeti onima koji mijenjaju njegove riječi i lažu na Njega, kad kažu “ovo je od Allaha, a to nije od Allaha!“ Pogotovo ako se to s ciljem radi.
U knjizi “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“  stoji slijedeće: Neffasati fil-'ukad su one žene, ili grupe, ili duše koje, u vrijeme čaranja ili bajanja, pušu u zavezane uzlove ili čvorove: kose, dlake, užad ili žile, izgovarajući magične formule. Puhanje u uzlove je bio raširen oblik vradžbine u predislamskoj Arabiji. Žene bi vezale čvorove na užetu i puhale u njih sa proklinjanjem.
Pogledajmo Korkutov prijevod ajeta 113:4. Taj prijevod nema nikakve veze sa Kur'anom! Karić je ženski rod neffasat prometnuo u muški! Duraković je interpolirao nepostojeću riječ "čarobnice" i "posred", a riječ "čvor" mu je u jednini! Riječ šerr (zlo) nije ni preveo!

DOSLOVNO PREVOĐENJE KUR’ANA
Da Fatić nije načisto ni sa doslovnim prevođenjem Kur’ana, pokazaćemo na nekoliko primjera. Pod doslovnim prijevodom ovaj čovjek, izgleda, misli na precizan i tačan prijevod! Činjenica je da bez doslovnog prijevoda nekih ajeta, NEMA tačnog prijevoda. Primjer zakvačka (75:38). Svi dosadašnji prijevodi poput “usirene (zgrušane ) krvi, ugrušaka, embriona, itd., padaju u vodu iz prostog razloga što ‘alek’znači ‘zakvačak‘ koji precizno opisuje položaj zametka zakačenog o zid materice – a ovo je doslovan prijevod! Primjer ‘tarika‘ 86:1,2,3. Precizan/doslovan prijevod ove riječi je “onaj koji udara (udarač).”  Značenje ove riječi je općepoznato, ali zbog neznanja astronomije istu prevode komentarom da je to ‘Danica (planeta Venera)‘, zvjezdani skup Plejade, Večernjača, Jutarnja zvijezda, Sirijus, Saturn, posjetilac koji se kasno vraća kući, itd, itd. Pogledajte ova lutanja! Iako je Allah dž. š. dao odgovor u trećem ajetu da je to zvijezda, oni opet lutaju! Tek kad precizno prevedete, imate istinski smisao i pravo značenje vam bljesne pred očima. Udarač je, kaže Allah dž.š. zvijezda! Koji znaju nešto o neutronskim zvijezdama, lahko će zaključiti da je ovdje riječ o udarajučim zvijezdama - pulsarima! Primjer ‘proračuna‘, ajet 55:5. Paušalni prijevodi poput “Sunce i Mjesec plove (utvrđenim/određenim) putanjama”, ne stoje, iz razloga što je tačan/precizan prevod riječi ‘husban‘, pro(račun), pa tek kad se ta riječ uvede u prijevod, dobiju se kolosalne razmjere značenja tog ajeta. Ovakvih primjera imate desetine i desetine, ne samo vezane za “naučne ajete.”  Kad navodi primjere mog doslovnog prevoda, i komentariše ih, Fatić ustvari pokazuje stepen svog nepoznavanja prvo Kur’ana, a onda naravno i prijevoda i tefsira. Ljudi od nauke, koji imaju potrebu da posegnu za Kur’anom, tražit će pouzdan prijevod, i redovito će koristiti Mlivin prijevod. Zar to nešto ne govori?
Govoreći o mom doslovnom prevođenju, Fatić na kraju svoje blamaže kaže: “Mlivo je toliko otišao u svojoj doslovnosti, da riječi ostavlja neprevedene.” Ovakva besmislena konstatacija je doista zapanjujuća! Prvo navodi da sam doslovno preveo, a onda u istoj rečenici veli “da sam tako daleko otišao u doslovnosti prevođenja da neke riječi nisam preveo.”  Retrogradna amnezija kod asistenta Fatića!

NAUČNO PREVOĐENJE I TUMAČENJE KUR’ANA
Izrečene konstatacije vezane za doslovno prevođenje Kur’ana važe i za naučno prevođenje! Bez doslovnog / preciznog prijevoda, kad je u pitanju nauka, nema tačnog prijevoda. Primjer ajeta 86:11: "We semai zati redž’i." Jedan prevodilac prevodi “Tako mi neba kišnoga”, iako se kiša u ajetu ne spominje. Allah, dž. š., ne kaže “we semai zatil metar” nego kaže “Tako mi neba punog vraćanja”, jer je redž’ vraćanje, eho. Samo jednom jedinom riječju Kur’an nas obavještava da se u nebu vrši vraćanje nekih stvari. Nazad u kosmos se vraćaju sve opasne forme materije i energije, a svi korisni oblici materije i energije koji idu sa zemlje vraćaju se na nju. Upravo na ovom doslovnom prijevodu otvorena je široka lepeza višeznačnosti. Kiša je samo jedno od značenja onoga što se vraća. Slično nerazumijevanje postoji i kod ajeta 86:12. Pozivam Fatića da prostudira moju knjigu “Kur’an ispred nauke i civilizacije“ gdje će steći naka temeljna znanja. Takođe mu upućujem izazov (a neka pozove u pomoć koga može!) da ospori moje prijevode ajeta koji se tiču nauke, i ne samo nauke!
Zaprepaščujuće  je sa kolikom upornošću se Fatić bori protiv izvornog teksta Kur’ana. Te njegove pokušaje dobro mogu iskoristiti kršćani na pojedinim internet forumima. Zar prevođenje takvih stvari treba prepustiti neukima? Ne, nikako! Onda bi ono “ikre“ izgubilo smisao. Jer nisu isti znalci, i oni koji ne znaju! Otuda i poziv Fatiću: NE ČINI Kur'anu ono što su Bibliji učinili redaktori biblijskih tekstova!
Na kraju, toplo preporučujem Fatiću knjigu “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“, kao  jedan fantastičan udžbenik za njega, da se s njom druži i da uz nju sazrijeva, jer to je početnicima itekako potrebno.

         Bugojno, 03.11.2008.                                                                         Mustafa Mlivo, dipl. ing.