Mlivo Mustafa

SURA 2

2:2 Takwa (bogobojaznost). Glagoli i imenice vezane s ovim korjenom znače:
- strah od Allaha,
- čuvanje jezika, ruku i srca od zla,
- otud pravednost, pobožnost, dobro vladanje.
2:3a Nevidljivo (el-gajb) doslovno znači nevidljiva stvar. Ali, ova riječ sadrži brojna značenja: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Allahove poslanike, Kijametski dan, el-kadr (Božije predodređenje). Takođe sadrži i ono šta je Allah objavio o znanju stvari prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, tj. vijesti o stvaranju nebesa i zemlje, o narodima prošlosti, o Džennetu i Džehennemu.
Korijeni svih pokornosti su tri:
- stvari koje pripadaju srcu,
- stvari koje pripadaju tijelu i
- stvari koje pripadaju bogatstvu. U ovom ajetu misli se na sve tri stvari.
2:3b Obavljanje salata (ikamet-essalat) znači:
- svaki musliman, muško ili žensko, dužan je da obavlja salat (klanja) pet puta na dan u određenim vremenima, kao što je Poslanik a.s. rekao: “Naredite vašoj djeci salat (klanjanje) u sedmoj godini i istucite ih zbog toga u desetoj godini.”
- svako treba obavljati salat kako je to radio Poslanik a.s. po svim njegovim pravilima, tj. stajanje, saginjanje, padanje ničice i sjedenje, kao što je on (a.s.) rekao: “Obavljajte salat (klanjajte) kako vidite da ja to radim.” (Sahih El-Buhari)
2:3c Zekat: određeni fiksni dio bogatstva i svake vrste imovine muslimana podložene zekatu koji se plaća godišnje u korist siromašnih u muslimanskoj zajednici. Plaćanje zekata je obligatno jer je on jedan od pet stubova Islama. Sredstva zekata služe za uspostavu društvene pravde i vođenje muslimanskog društva ka prosperitetu i sigurnosti.
2:4 Allahov poslanik je rekao: “Islam je zasnovan na petero:
- svjedočiti “La ilahe illallah ve enne Muhammed erresul Allah” (Samo je Allah Bog i da je Muhammed poslanik Allahov”),
- ikamet-es-salat: obavljati pet dnevnih salata,
- platiti zekat,
- obaviti hadždž,
- postiti (sawm) za vrijeme mjeseca Ramadana
(Sahih El-Buhari).
2:6 Kefere, kufr, kafir i izvedeni oblici riječi podrazumijevaju promišljeno odbijanje vjere ili prikrivanje istine koja je došla s Muhammedom a.s.
2:23b Tj. Muhammedu a.s. Biti rob Allahov je najveći ponos muslimana. Robovanje Allahu oslobađa od svih drugih ropstava. U Kur'anu se ljudi često nazivaju Božjim robovima, a ovaj izraz je daleko ispravniji i jači od riječi “sluge”, kao što se to ponekad daje u prijevodima.
2:24 Prema komentatorima “kamenje” u ovom ajetu odnosi se na idole koje mnogobošci obožavaju. Tako, umjesto da budu od pomoći svojim obožavateljima, lažni bogovi će im biti kao sredstvo koje će im patnju povećati.
2:26a Komarac - specijalno stvorenje. Allah navodi prost primjer stvaranja komarca kao nedostižno za čovječanstvo, a da se i ne govori o organizmima koji su kompleksniji po složenosti stvaranja.
Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkriju “znake Allahove”. Sva živa i neživa bića u univerzumu puna su znakova koji otkrivaju da su ona “stvorena”, i da su ona tamo da demonstriraju moć, znanje i vještinu svog “Tvorca”. Čovjek je odgovoran za identificiranje tih znakova koristeći svoju mudrost i obožavajući Allaha.
Iako sva živa bića nose te znakove, postoje neke životinje na koje se Kur’an posebno osvrće.
Iako smatran kao jedno obično i beznačajno stvorenje, komarca vrijedi ispitati i o njemu razmišljati obzirom da on nosi znake Allahove. Zbog toga se u ajetu kaže: “Allah se ne stidi da za primjer navede komarca, te ono što je iznad njega.”
Izvanredne osobine komarca. Ono što je općenito poznato o komarcima je da su oni krvopije i da se hrane krvlju. Ipak ovo nije baš posve tačna informacija, jer krv ne sisaju svi komarci, nego isključivo ženke. Sem toga ženke ne sisaju krv zbog njihove potrebe za hranom. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom. Jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka, sišu krv, je njihova potreba za proteinima iz krvi koji pomažu razvoju njihovih jajašca.
Jaja komarca koja su se razvila nahranjena krvlju na vlažno lišće polaže ženka komarca za vrijeme ljeta ili jeseni. Prije toga majka prethodno temeljito ispita tlo , koristeći delikatne receptore ispod svog stomaka. Pošto nađe pogodno mjesto, ona počinje polagati jaja. Jajašca, koja su kraća od jednog milimetra bivaju poredana u red ili u grupe jedno po jedno. Neke vrste komaraca polažu jaja spojena jedno za drugo tako da ona čine jednu paletu koja može sadržavati oko 300 jajašca.
Respiratorni sistem larve baziran je na udisanju zraka pomoću cjevčice, koju istakne iznad vodene površine. U međuvremenu larva visi obješena naopako pod vodom. Naročit sekret sprječava vodu da procuri u otvore kroz koje larva diše.
Brižljivo položena bijela jaja uskoro počinju da tamne i potpuno pocrne u roku od dva sahata. Ova tamna boja daje zaštitu larvi sprečavajući da bude primjećena od ptica i insekata. Potrebna je čitava zima da bi se završio period inkubacije. Obzirom da su jaja stvorena sa strukturom koja im omogućava da prežive dugu i hladnu zimu, ona ostaju živa do proljeća kada se period inkubacije završava.
Izlazak iz jajeta. Kada se završi inkubacioni period, larve počinju da izlaze iz svojih jaja skoro uzastopno. Prvo jaje odmah slijede druga. Nakon toga sve larve počinju da plutaju na vodi. Larve, koje se neprestano hrane, ubrzano rastu. Uskoro njihova koža postane pretijesna, što im onemogućava dalji rast. Ovo pokazuje da je vrijeme za prvu promjenu kože. Tvrda i krhka koža počinje da puca. Do završetka razvoja larva komarca mora promijeniti kožu još dva puta. Metoda koju koristi larva za uzimanje hrane je, zaista, impresivna. Larve prave male vrtloge u vodi sa svoja dva ekstremiteta u vidu lopatica i tako usmjeravaju bakterije i druge mikroorganizme da plove prema njihovim ustima.
Ukratko, životinja zaživi u kooperaciji sa jednom delikatnom ravnotežom. Da ona nema cjevčicu za zrak, ne bi preživjela, i da nema naročiti sekret, njena respiratorna cjevčica bila bi blokirana.
U međuvremenu većina larvi još jednom mijenja kožu. Posljednja promjena kože je različita od drugih promjena. Sa ovom zadnjom promjenom larva prelazi u završnu fazu svog zrenja. Sada je vrijeme za larvu, koja je dovoljno odrasla u ovoj fazi da se oslobodi svoje školjke. Iz školjke izlazi tako različito stvorenje, da je doista teško vjerovati da se radi o dvije razvojne faze istog bića. A ove metamorfoze su previše komplikovane i delikatne da bi ih programirala sama larva, ili njena majka, ili bilo koja živa stvar.
Za vrijeme ove posljednje faze metamorfoze životinjica se susreće sa opasnošću da se uguši jer joj se mogu zatvoriti respiratorni otvori koji vire iznad vode. Ipak, počevši od ove faze disanje se ne obavlja kroz ove rupice, nego kroz dvije cjevčice koje se pojave na tijelu životinjice. Ovo je razlog što se ove dvije cjevčice izdignu iznad vode prije promjene kože. Za vrijeme od tri do četiri dana u ovoj razvojnoj fazi nema uzimanja hrane.
Sada je komarac dovoljno zreo i dobio je konačan oblik. Komarac je sada spreman da leti sa svim svojim organima , kao što su antene, trup, noge, prsa, krila, trbuh i velike oči.
Kako komarci opažaju vanjski svijet? Komarci su opremljeni sa krajnje osjetljivim toplotnim receptorima. Oni zapažaju stvari okolo sebe u različitim bojama, zavisno od njihove temperature. Pošto ova percepcija ne zavisi od svjetlosti, za komarca je sasvim lahko da zapazi krvni sud u mračnoj sobi. Toplotni receptori komarca su tako osjetljivi da osjete temperaturnu razliku od jednog hiljaditog dijela stepena Celzijusa.
Komarac ima skoro stotinu očiju. Ove oči su kao složene oči smještene na vrh njegove glave.
Zadivljujuća tehnika sisanja krvi. Pošto komarac sleti na svoj cilj, on prvo detektira mjesto, koristeći dvije naprave oko svojih usta. Žaoka nalik na špric zaštićena je specijalnom navlakom koja se svlači za vrijeme sisanja krvi. Komarac ne ubada kožu na način da pritiskom utisne žaoku. Ovdje taj posao obavlja gornja čeljust, oštra kao nož sa zubima koji su povijeni unazad. Čeljust se kreće naprijed-nazad, kao testera, dok ne rasiječe kožu. Kada žaoka, umetnuta kroz ovaj razrez na koži, dosegne krvni sud, bušenje prestaje. Sada je vrijeme da životinjica sisa krv. Ipak, kao što je poznato, na najmanji udar na krvni sud ljudsko tijelo reaguje lučenjem enzima, koji zgrušava krv i sprečava njeno oticanje. Ovo bi trebao biti veliki problem za komarca jer tijelo, takođe reaguje na sićušnu rupicu, koju je napravio komarac, pa bi se krv zgrušala i počeo popravak krvnog suda. Ovo znači da životinjica ne bi bila u stanju da posisa krv.
Ali, komarac ovaj problem eliminiše na specijalan način. Prije nego što komarac počne sisati krv, on u otvor, koji je načinio na tijelu čovjeka, izlučuje sekret kojeg postavlja na otvoru krvnog suda.
Ova tečnost neutrališe enzim, koji bi trebao zgrušati krv. Svrab i nateknutost mjesta koje je ujeo komarac uzrokovan je baš ovom tečnošću koja sprečava zgrušavanje.
Ovo je jedan izvanredan proces koji nam nameće slijedeća pitanja:
1. Kako komarac zna da u ljudskom tijelu ima enzim za zgrušavanje krvi?
2. Da bi proizveo sekret za neutralizaciju u svom tijelu protiv tog enzima, on treba da zna hemiju enzima. Kako je to moguće?
3. Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako bi proizveo taj sekret u svom tijelu i svu tehniku, koja je potrebna za njegov transfer do žaoke.
Odgovor je jasan: Nije moguće da komarac izvede bilo šta od ovoga. On nema ni potrebnu mudrost, niti znanje hemije, niti laboratorijsku opremu da proizvede taj sekret. Ono o čemu mi ovdje govorimo jeste komarac od nekoliko milimetara bez ikakve svijesti i mudrosti, i to je sve…
Sasvim je jasno da je Allah taj “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih” koji je stvorio oboje, i čovjeka i komarca i komarca obdario zadivljujućim osobinama.
Komarac počinje svoj let sa specijalnim senzorskim sistemom na raspolaganju da bi otkrio mjesto žrtve. Sa ovim sistemima on nalikuje na borbeni avion, opremljen sa detektorima toplote, gasa i vlage.
2:31 Prenosi se da je Poslanik a.s. rekao: “Na Dan kijameta vjernici će se sakupiti i reći: “Pitajmo nekoga da posreduje za nas kod našeg Gospodara.” Tako će oni otići Ademu i reći: “Ti si otac svih ljudi, a Allah te je stvorio svojim vlasititim rukama i naredio melecima da ti padnu ničice i poučio te nazivima svih stvari, zato te molimo posreduj za nas kod svog Gospodara, da bi nas On oslobodio ovog našeg mjesta.” Adem će reći: ”Ja nisam pogodan za ovo.” Zatim će se Adem sjetiti svog grijeha i biće ga stid. On će reći: “Idite Nuhu, jer on je bio prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje.” Oni će otići njemu i Nuh će reći: “Ja nisam pogodan za ovo.”
On će se sjetiti molbe Gospodaru svom da učini nešto o čemu on nema znanje, pa će se osjetiti postiđenim i reći će: “Idite Halilur-Rahmanu” (tj. Ibrahimu a.s.). Oni će otići njemu, a on će reći: ”Ja nisam za ovo pogodan. Idite Musau, robu s kojim je Allah direktno razgovarao i dao mu Tewrat.” Tako će oni otići njemu, a on će reći: “Ja nisam za ovo pogodan, i on će pomenuti (svoje) ubojstvo osobe koja nije bila ubica i osjetiće se postiđenim zbog toga pred svojim Gospodarom i reći će: “Idite Isau, robu Allahovom, poslaniku Njegovom, i Riječi Allahovoj i Duhu od Njega.” Isa će reći: “Ja nisam za ovo pogodan, idite Muhammedu a.s., robu Allahovom čije je Allah grijehe oprostio ranije i kasnije.” Tako će oni doći meni i ja ću tražiti dozvolu Gospodara svog i dozvola će mi biti data. Kad ugledam svog Gospodara pašću na sedždu i on će me pustiti da ostanem u tom stanju dokle On to bude želio, a onda će mi biti rečeno: “Podigni glavu! Traži i tvoje traženje biće ispunjeno; govori i tvoj govor će biti slušan; posreduj i tvoje posredovanje biće primljeno.” Ja ću podići glavu i hvaliti Allaha. On će me poučiti i ja ću posredovati. On će odrediti granicu za mene (da posredujem) kome ću dopustiti Džennet.
Zatim ću se vratiti opet Allahu i kad vidim svog Gospodara dogodiće mi se ista stvar i ja ću onda posredovati i Allah će mi odrediti granicu koga ću pustiti u Džennet, potom ću se vratiti treći put. I vratiću se četvrti put i reći: “Niko ne ostaje u Džehennemu sem onih koje je Kur’an zatvorio i koji su osuđeni da vječno ostanu u Džehennemu.” (Sahih El-Buhari).
2:40 Mnoštvo poslanika je slato među njih, objavljen im je Tewrat i druge knjige, oslobodili su se od faraona i naselili u zemlji Siriji, i menna i prepelice su im davane, dato je da im provrije dvanaest vrela iz kamena - takve neobične blagodati nikada nisu date nijednom narodu na svijetu.
2:42 Ata bin Jasir, priča da je sreo Abdullaha bin Aamr Al Aasa i rekao: “Pričaj mi o opisu Allahovog poslanika koji je pomenut u Tewratu (Tori - Starom Zavjetu).” On odgovori: “Da, tako mi Allaha on je opisan u Tewratu sa nekim osobinama koje su mu pripisane u Kur’anu kako slijedi: “O Poslaniče! Mi smo te poslali kao svjedoka prave Allahove vjere i donosioca radnosnih vijesti (za vjernike) i opominjača (za nevjernike) i vodiča neukima. Ti si Moj rob i Moj poslanik kojeg sam nazvao El-Mutewekkil. Ti nisi grub niti galamđija na pijacama i ti ne činiš zlo onima koji ga čine tebi, nego nastupaš prema njima sa uljudnošću i oprostom. Allah neće dati da (Poslanik a.s.) umre dok krive ljude ne upravi učeći ih da kažu ’La ilahe illAllah’ (samo je Allah Bog), pomoću čega će slijepe oči, gluhe uši i zatvorena srca biti otvorena.” (Sahih El-Buhari).
2:44 Poslanik Allahov je rekao: “Čovjek će biti doveden i stavljen u Džehennem i on će kružiti u Džehennemu kao što magarac kruži upregnut u mlin za mljevenje, a svi ljudi Džehennema će se oko njega sakupiti i reći će: “Zar nisi drugima naređivao el-ma’ruf (islamski monoteizam i sve što je dobro), a zabranjivao im el-munker (mnogoboštvo, nevjerovanje i sve što je zlo)?” Taj čovjek reći: “Naređivao sam drugima da čine el-ma’ruf, a sam to nikada nisam činio, i zabranjivao sam drugima el-munker, a sam sam ga činio.” (Sahih El-Buhari).
2:45 Arapska riječ sabr (strpljenje) obuhvata više značenja:
- strpljenje u smislu ’ne žuriti’,
- ustrajnost, upornost, nepokolebljivost,
- sistematičnost,
- ispravan stav prema razumijevanju tuge poraza i patnje kao suprotne od gunđanja, pobune, itd.
2:59 Izmjena je bila da su oni, umjesto hitatun izgovarali riječ hintatun kao ruglo.
Hitatun znači oprost, a riječ hintat znači pšenica. I umjesto da učini sedždu, oni su počeli da pužu na svojim stražnjicama.
Kada su stigli u grad, zahvatila ih je epidemija kuge, tako da je 70.000 jevreja umrlo u jednome danu.
· Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Kuga je bila sredstvo torture poslano na grupu Izraelaca (ili na neke ljude prije vas). Pa ako čujete o njenom širenju na zemlji, ne približujte joj se, a ako se kuga pojavi u zemlji u kojoj ste vi, tad ne napuštajte zemlju da biste od nje pobjegli.” (Sahih El-Buhari).
2:63a Turu Sinin (Gora Sinajska) je istaknuta gora Arabijske pustinje na poluostrvu Sinaj između dva rukavca Crvenog mora. Tu je Musau dat Zakon i deset zapovjedi. Zato se ona zove Musaova gora (Džebel Musa).
2:113 Jevreji su znali iz Tewrata da su kršćani postali nevjernici kada su Isaa (Isusa) nazvali sinom Božijim, a kršćani su u Bibliji jasno vidjeli da su jevreji postali nevjernici odbijajući Isusovo poslanstvo.
Baš kao što kršćani i jevreji misle da je onaj drugi zalutao, slično misle idolopoklonici da su sve grupe, izuzev njihove, na krivom putu.
2:139 Poslanik Allahov je običavao da toliko klanja da bi mu noge natekle i kad bi bio upitan zašto toliko klanja rekao bi: “Zar da ne budem rob zahvalan?” (Sahih El-Buhari).
· Poslanik Allahov je rekao: “Kad bih imao zlata koliko je brdo Uhud, ne bi me zadovoljilo kad bi išta od tog ostalo kod mene poslije tri noći (tj. sve bih potrošio na Allahovom putu).” (Sahih El-Buhari).
· Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ko od vas drži bogatstvo svojih nasljednika sebi dražim od vlastitog bogatstva?” Oni odgovoriše: “O Allahu Poslaniče! Nema ni jedan od nas da više voli svoje.” Poslanik reče: “Njegovo bogatstvo je sve što potroši (na putu Allahovom) u svom životu, dok je bogatstvo njegovoih nasljednika sve što on ostavi nakon svoje smrti.” (Sahih El-Buhari).
· Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Dok je pas obilazio oko bunara i skoro da umre od žeđi, jedna izraelska prostitutka ga je vidjela, skinula svoju obuću i napojila ga. Allah joj je oprostio zbog njezinog dobrog djela.” (Sahih El-Buhari).
2:142 Muhammed a.s. kada je stigao u Medinu, nastavio je svoje klanjanje u pravcu Bejtul Mukaddesa 16 ili 18 mjeseci. Poslije toga mu je naređeno da lice okreće Ka’bi.
Kad je stigla ova naredba, jevreji, idolopoklonici, dvoličnjaci i neki slabi muslimani počeli su stvarati sumnje o Poslaniku i Islamu.
Govorili su da je ovaj čovjek obavljao salat okrečući se Bejjtul Mukaddesu, koji je bio Kibla minulih poslanika, pa šta je to sada s njim da ju je on napustio i počeo da se okreće Ka’bi.
2:143 Allahov Poslanik je rekao: “Nuh će biti pozvan na Dan kijemeta i on će reći: ”Lebbejk we sadaik (odazivam se Tvom pozivu i pokoran sam Tvojim zapovijedima). O moj Bože!” Allah će reći: “Da li si prenio Našu poruku monoteizma?” Nuh će reći: “Jesam.” Njegov narod će potom biti upitan: “Je li on vama prenio Našu poruku monoteizma?” Oni će reći: “Nije nam došao nikakav opominjač.” Onda će Allah reći (Nuhu): “Ko će svjedočiti za tebe?” On će reći: “Muhammed i njegovi sljedbenici.”
Tako će oni (muslimani) svjedočiti da je on prenio poruku - a Muhamed će biti svjedok nad vama, a to je ono na što se mislilo u Allahovim riječima: “Mi smo učinili vas (muslimane) pravednim narodom, da budete svjedoci nad ljudima, a Poslanik a.s. će biti svjedok nad vama.” (Sahih El-Buhari).
2:146 a) Najava dolaska Muhammeda u svetim knjigama hindu religije. Najjasnije takvo predskazanje nalazi se Bhavishya purani, parv. 3, khand 3, adhja 3, šalok 5-8, gdje se kaže: “Maleccha (koji pripada stranoj zemlji i govori strani jezik) duhovni učitelj će se pojaviti sa svojim drugovima. Njegovo ime će biti Muhammed...” U Athara Vedi, khanda 20, sukta 127, mantra 1-3, stoji ovakva najava: “O narode! Slušaj pažljivo: čovjek vrijedan hvale (Muhammed) će se podići iz naroda...”
b) Najava u svetim knjigama parsi religije. U Dasatiru br. 14, ne samo da postoji potvrda učenja Islama, nego i jasna najava dolaska Muhammeda a.s. “Kad Persijanci padnu na nizak moral, u Arabiji će biti rođen čovjek čiji će sljedbenici oboriti njihov prijesto i vjeru. Moćnici Persije će biti savladani. Kuća koja je sagrađena (odnosi se na Ibrahimovo građenje Ka’be) i u kojoj su smješteni mnogi idoli - kipovi, biće počišćena od idola, a narod će se klanjati licem prema njoj. Njegovi sljedbenici će zauzeti gradove Parsis, Taus i Balkh i druga velika mjesta. Ljudi će se sukobiti jedni s drugima. Mudri ljudi Persije, a i drugi, će se pridružiti njegovim sljedbenicima.”
c) Najava dolaska Muhammeda u Tewratu (Tori - Starom zavjetu). Muhammed a.s. je najavljen na slijedećim mjestima:
- Ponovljeni zakon 33:2
- Malahija 3:1
- Hagaj 2:7-9
- Postanak 49:10
- Psalmi 110
- Ponovljeni zakon 18:15-18
- Isaija 21:7
- Pjesma nad pjesmama, 5:16:
“Hikko mamittadim vikulo Mahamadim zehdudi vezem raai benute yapus hallim”
Prijevod: “Njegova usta su najslađa; da, on je Muhammed, najvoljeniji. To je ljubljeni moj i to je prijatelj moj, o kćeri jerusalimska.”
d) Najava dolaska Muhammeda u Indžilu (Evanđelju - Novom zavjetu)
“Ja ću moliti Oca i on će vam poslati Parakletosa (branitelja) koji će ostati sa vama zauvijek.” (Ivan, 14:25)
“A Parakletos, koji je Duh istine, kojeg će Otac poslati u moje ime, naučiće vas sve, da biste se sjetili svega što sam rekao.” (Ivan, 14:26).
“Ipak vam istinu velim, vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Parakletos vam neće doći, ali, ako odem, poslaću vam ga.” (Ivan, 16:7).
“On će kad dođe dokazati svijetu zabludu obzirom na grijeh, pravednost i sud.” (Ivan, 16:8).
“A kad dođe on, Duh istine, uvešće vas u punu istinu, jer on neće govoriti sam od sebe, već će govoriti ono što čuje, to će on govoriti i objaviće vam buduće.” (Ivan, 16/13).
e) Najava dolaska Muhammeda a.s. u Evanđelju po Barnabi. Ovo Evanđelje se ne nalazi u sastavu knjiga Biblije - međutim, ono se smatra autentičnim, za razliku od evanđelja po Marku, Luki, Mateju i Ivanu. Razlog za to je što se u njemu ne mogu naći nespojivosti i kontradikcije kojima vrve četiri navedena evanđelja. Kratko rečeno, ovo je evanđelje izgleda bilo pošteđeno interpolacija, redigovanja, itd. U ovom evanđelju Muhammed (neka je nad njim mir) se spominje 302 puta (ako sam dobro izbrojao) i to:
- pod imenom “Božji poslanik” 87 puta
- pod imenom Muhammed 15 puta
- pod ličnim zamjenicama 200 puta
Ovo evanđelje je bilo u cirkulaciji kao Kanonsko u crkvama Aleksandrije sve do 325. godine poslije smrti Isaa (Isusa). U 325. godini je održan Nikejski koncil, gdje je naređeno da se sva originalna evanđelja na hebrejskom unište. Izdata je naredba da se svako kod kog se nađe ovo evanđelje, kazni smrću. Ipak, opstalo je.
2:170 Oni su slijedili običaje svojih predaka nasuprot Božijim zakonima. Ovo je također, vrsta širka (mnogoboštva).
Većina savremenih muslimana pati od ove bolesti u njihovim različitim društvenim i političkim aktivnostima. Oni ostavljaju po strani Kur’an i sunnet i slijede tradicije svojih pradjedova ili lokalnih običaja i prilika.
2:173a Zabrana svinjetine. Zabrana svinjetine seže daleko u prošlost. Poganim su svinje smatrali Feničani, Etiopljani, Stari Egipćani, a za jevreje je svinjsko meso odvratno, svinja je simbol prljavštine i nevaljalog. U Tewratu (Tori) svinjsko meso se zabranjuje u Levitskom zakoniku (11:7,8) i u Ponovljenom zakonu (14:8,12). Sve što važi za jevreje na osnovu Tore, isto važi i za kršćane na osnovu Evanđelja. Sve što uči Stari zavjet, učio je i Isus Krist. On jasnim riječima kaže da se zakoni Starog zavjeta moraju poštovati bez ikakve izmjene: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke. Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej, 5:17,19). Kolika je mudrost u nekonzumaciji ovog mesa biće jasnije kad navedemo samo neke od uzročnika teških oboljenja, čiji je nosilac svinja.
Od svih domaćih životinja, jedino svinja ima zube derače, što je svrstava u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede izmet i u njemu se s uživanjem izležava. Jedina od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama, čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum. U masovnoj su upotrebi samo tamo gdje caruje neznanje i glad.
Trihinoza je bolest koju uzrokuje crvić trihine, a najčešće izbija kao epidemija. Njena veza sa svinjama kao i veza kuge sa pacovima, poznata je ljudima hiljadama godina. Na ovu bolest niko nije imun. Potpuno odrasli crvići su dugi oko 3,17 mm, a široki oko 0,063 mm. Oni u čovjeku ostaju živi oko 40 godina i više, smotani u okruglaste sićušne kapsule između mišićnih vlakana.
Kad se pojede zaraženo meso, te uspavane kapsule sa crvima bivaju probavljane u crijevima. Njihov sadržaj izrasta u crviće pune veličine, a svaki od njih ima oko 1500 mladih. Oni ulaze u krv za tri sedmice, nakon što budu pojedeni njihovi roditelji. Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih bolesti. Odrasli crvi su sada prisutni u crijevima čovjeka. Poslije parenja ženka proizvede larve koje ulaze u krvne sudove, da bi se distribuirale u sve dijelove tijela.
Ove pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće, mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj ili trećoj sedmici, a češće u četvrtoj, petoj ili šestoj. Svaka prognoza oporavka varira sa lokacijom i brojem larvi, jačinom simptoma i fizičkog stanja pacijenta.
Značajno je primijetiti, da od vremena Božje objave sinovima Israilovim pa do danas, medicinska nauka nije imala nikakav lijek za pacijente sa trihinozom. Liječenje se sastoji u tome da se ublaže simptomi uzrokovani crvićima, a ne u uništavanju tih crvića. Obične metode dimljenja i soljenja mesa, ne ubijaju crve.
Balantidium coli. Ovaj parazit je normalan stanovnik svinjskih crijeva. Biva izbačen izmetom. Ako dospije u čovjeka, može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome - stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično. Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje za dizenteriju koju uzrokuje balantidium coli.
Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Svinje jedu ljudski izmet koji sadrži jajašca parazita, te se oni u njima razviju u mlade crve. Kad izađu van, postaju zarazni za ljude. Enciklopedija Britanika kaže: “Kukičasti crv je parazitski okrugli crv. Postoje dva parazita: ancylostoma duodenale i nector americanus. Bolest kukičastog crva je bič tropske klime, a rezultira u anemično iznurenoj populaciji. Malokrvnost potiče otuda što odrasli crvi sisaju krv iz crijeva, što pomaže zapaljenju utrobe.
Jedan duodenale može prosječno dnevno da oduzme jedan kubni cm krvi. Kao krvopija americanus je za 4/5 neefikasniji. Simptomi su: bljedilo kože, zadržavanje tečnosti u licu i udovima, zatvor koji se smjenjuje s prolivom, trbušna osjetljivost, povećan apetit za kabastijom hranom ili neobičnim supstancama, seksualni poremećaj (zakašnjeli pubertet, impotencija, nepravilna menstruacija), zakržljali rast, kardialna slabost, lupanje srca, zamor, otupljenost, apatija...
Paragonimus. Ovaj parazit živi u plućima svinje. Otkrio ga je Dr. Mason 1880. On je rasprostranjen i uzrokuje zapaljenje pluća svinje. Još uvijek ne postoji način da se parazit ubije u tkivu, niti je iko pronašao metod da se istjera. Rezultat zaraze je žutica.
Clonorsis sinesis. Otkrili su ga Cobbold 1875. i Loos 1907. Prouzrokuje bolesti jetre i grudi. Ako je ovaj parazit prisutan u plućima, može prouzrokovati njihovu upalu, a ako je u crijevima, uzrokuje zakrčenje ili akutni pankreatitis.
Tu je zatim clonorchiasis, posebna bolest jetre. Jetra postaje uvećana, praćena jakom žuticom, prolivom i mršavljenjem - može okončati smrću. Medicina je nemoćna. Komplikacije bolesti su obrazovanje kamenca i rak.
Erysipelas. Ovu bolest uzrokuje klica erysipelotrix rhusiopathiae. Ova bolest ima akutni i hronični oblik. Simptomi akutnog oblika su uglavnom jaka groznica, umanjena aktivnost i apetit. Obično brzo dovodi do smrti. Hronični oblik dovodi do ljuštenja kože, a postoji i naknadno oštećenje spojnih površina i srčanih zalizaka, što može izazvati hromost ili nenadnu smrt. Ova bakterija može dug period preživjeti u zemlji, a nalazi se u tijelima 30% svih “zdravih” svinja. Tako je iskorjenjivanje nemoguće.
Pored navedenih, svinja je nosilac i slijedećih parazita:
- trakasti crv - taenia solium
- oblić - ljudska glista
- brucellosis
- endemski haemptysis
Nije poznato da ijedna životinja nosi toliko “smrtnih bombi”, kao svinja. Danas sve farme svinja počivaju na tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat je isti kakav je bio stoljećima ranije.
Leš je mrtvo tijelo ili meso životinje koja:
- umre prirodnom smrću
- nije preklana i ulovljena u skladu sa šerijatom
- zaklana namjerno, ali bez izgovorena tekbira
- ubijena davljenjem i gušenjem
- ubijena kamenom, štapom ili puškom
- umre od pada sa neke visine
- probodena rogom druge životinje
- koju su rastrgale divlje zvijeri
- komad mesa otsječen od žive zivotinje
Napomena: Sve lešine su haram (nedozvoljene), ali je po šerijatu izuzetak riba, kojoj nije potrebno klanje.
Krv u ajetu označava krv koja ističe iz vena i arterija u vrijeme klanja.
Svinja, bilo mrtva ili živa ili zaklana po bilo kom propisu, je u svakom slučaju zabranjena. Svi dijelovi svinjskog mesa, kostiju, kože, masnoće, sala, masti, itd. su haram; upotreba na bilo koji način je haram. Ne mogu se koristiti ni za kakvu ličnu upotrebu niti za sticanje komercijalne dobiti.
Općenito se smatra da je svinja apsolutno nečista jer je ona najgora od svih životinja, jer ih sve nadmašuje u prljavim stvarima, a Kur’an za nju kaže da je ona ridžs (prljavština).
“Ma uhille bihi li gajrillah” označava one životinje koje su žrtvovanje idolu ili džinnu, ili duhu ili svecu ili poslaniku, radi postizanja njihovog zadovoljstva i blizine.
Sve takve životinje su zabranjene čak i ako se izgovore riječi tekbira pri klanju, jer duša ne može biti žrtvovana nikome izuzev Stvoritelju duše.
Naravno, nije haram ako se životinja zakolje u ime Allaha i raspodijeli siromašnima.
2:179 Kisas (kazna za namjerno ubojstvo) može iz vana izgledati vrlo teška, ali mudri ljudi razumiju da ova odredba održava mnoge živote, jer strah od odmazde suzbija namjere činjenja ubojstva, a takođe suzbija obje strane od daljeg prolijevanja krvi.
Kada se kisas primjeni samo na ubici, svi ostali životi su automatski spašeni.
“Leallekum tettekun” znači da bi ste se vi klonili ubojstva i krvoprolića iz straha od odmazde (kisas), plaćanja krvarine i kazne na Ahiretu.
2:183 Sijam (post). Hrana je važna za čovječji organizam iz dva razloga: za izgradnju i obnavljanje tkiva i kao energetski materijal za njegove mnogobrojne funkcije. Kad tijelo ostane bez hrane duže vrijeme, ono počne da troši samo sebe. Prvo salo i masne naslage unutrašnjih organa i po zidovima krvnih sudova, zatim mišićno tkivo, itd. Na taj način sav višak odlazi iz organizma, a s njim i štetne hemikalije koje čovjek uzima u skoro svakoj hrani, a koje se u tijelu povezuju sa masnim supstancama i ostaju u organizmu. Tako se organizam postepeno pročišćava. Post kao prvo daje potreban odmor svim organima.
Poslije dugo vremena savremena nauka se približava značajnim “otkrićima” u ovom domenu. Međutim, stručnjaci još nisu načisto kako post djeluje na organizam, iako je činjenica da je to ustvari najstarija metoda liječenja. Nakon drugog ili trećeg dana postači se osjećaju bolje, a trećeg i četvrtog dana naglo im pada tjelesna težina i krvni pritisak. Opšte zdravstveno stanje je redovito znatno bolje. Naročito korist od posta imaju ljudi sa visokim krvnim pritiskom, glavoboljama, problemima hroničnog gastroenteritisa, s kožnim bolestima, itd.
Istraživanja su pokazala da je apsolutno uzdržavanje od jela najbrži način da se skinu suvišni kilogrami, da se bolje spava, da se poboljša probava, ukloni psihička napetost, duhovno izgradi, prekine s pušenjem, alkoholom, izoštre osjetila, omogući tijelu da se izliječi samo, solidarizira sa gladnima, uspori proces starenja, postigne samokontrola, ubrzaju mentalni procesi, dostignu osobita stanja svijesti, poboljša seksualni život, itd. Naravno, ljudi kojima post šteti, izuzeti su od ove obaveze.
Post takođe izvanredno efikasno jača volju. Ona je utoliko jača ukoliko je instiktivna strana našeg bića pod jačom kontrolom. Kad čovjek gladuje, on se bori protiv najsna'nijag bazičnog nagona samoodr'anja. Ako je impuls koji savlađujemo jači, to više raste snaga volje. Danas u svijetu ima veliki broj klinika koje se služe postom kao efikasnom metodom liječenja. Ako se prisjetimo riječi Muhammeda a.s.: “Postite, bićete zdravi”, postaće nam jasniji smisao ajeta 183.
2:185 Beduin sa neurednom kosom je došao Poslaniku a.s. i rekao: “O Allahov Poslaniče! Obavijesti me šta je Allah učinio meni obaveznim u pogledu salata (klanjanja)?” On je odgovorio: “Moraš obavljati pet obaveznih salata na dan i noć izuzev nafile.” Beduin je dalje pitao: “Obavijesti me šta je Allah učinio za mene obaveznim u pogledu posta.” On odgovori: “Moraš postiti cio mjesec Ramadan.” Beduin je dalje pitao: “Reci mi koliko mi je Allah zekata naredio.” Tako ga je Allahov Poslanik a.s. obavijestio o svim zakonima (tj. fundamentima) Islama. Beduin onda reče: “Tako mi Onog ko ti je čast ukazao, ja niti ću obaviti kakvu nafilu, niti ću smanjiti ono što mi je Allah naredio.” Allahov Poslanik reče: “Ako istinu govori, uspjet će.” (Sahih El-Buhari).
· Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Post je štit (od džehennemske vatre). Tako onaj ko posti treba izbjegavati seksualne veze sa svojom ženom i treba se ponašati lijepo i ako ga ko napane ili uznemirava treba mu dva puta reći: ”Ja postim.” Poslanik je dodao: “Tako mi Onog u čijim rukama je moja duša, zadah koji dolazi iz usta onog ko posti bolji je kod Allaha nego miris mošusa.” Allah dž.š. je za postača rekao: “On ostavlja hranu, piće i svoje strasti radi Mene. Sawm (post) je za Mene. Zato ću nagraditi za njega, a nagrada za dobra djela umnožava se deset puta.” (Sahih El-Buhari).
Post je čisto djelo koje se ne može miješati sa hipokrizijom.
· Poslanik a.s. je rekao: “Ko ne odustane od lažnog govora, ružnih, zli djela i postupanja po laži - onda Allahu ne treba njegovo ostavljanje hrane i pića (tj. Allah neće primiti njegov post.” (Sahih El-Buhari)
2:186 Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Allah kaže: ’Objaviću rat onom ko pokaže neprijateljstvo Mom obožavatelju. Najljepša stvar s kojom mi se Moj rob približava je ono s čim sam ga zadužio; a Moj rob Mi se približava kroz činjenje nafila dok ga ne zavolim, zatim Ja postanem njegovo čulo sluha kojim čuje i njegovo čulo vida kojim vidi, i ruka njegova kojom hvata i noga njegova kojom hodi i ako mi zatraži - daću mu, ako traži Moju zaštitu - zaštitiću ga, i ništa ne oklijevam da učinim kao što oklijevam da uzmem dušu vjernika, jer on mrzi smrt, a Ja mrzim da ga razočaram.” (Sahih El-Buhari)
2:187c Granica svjetla i tame. Dan se astronomski dijeli na noć i obdanicu. Noć je vremenski interval koji protekne između dva uzastopna dodira gornje tačke Sunčevog diska sa horizontom. Prvi nastaje pri zalasku, a drugi pri izlasku Sunca. Dijelovi noći poslije zalaska Sunca, koje odlikuje relativna vidljivost, su večernji sumrak ili suton, i jutarnji sumrak ili svitanje.
U zavisnosti od intenziteta prispjele svjetlosti u vedrim noćima bez mjesečine, razlikujemo slijedeće sumrake: građanski večernji i jutarnji, te astronomski sumrak. Astronomski sumrak je najduži. Na kraju večernjeg astronomskog sumraka pojavljuju se zvijezde koje se mogu vidjeti golim okom, dok na početku jutarnjeg one počinju da trnu. Ovaj tren praktično označava trenutak diobe noći i dana.
Prema tome razlikujemo: večernji astronomski sumrak koji počinje sa zalaskom cijelog Sunčevog diska, a završava se kad se njegov centar nađe 18° ispod horizonta, i jutarnji astronomski sumrak koji počinje kad centar diska dostigne visinu -18°, a završava prvim dodirom Sunca sa obzorom. Osvijetljenost pri kraju večernjeg sumraka i početkom jutarnjeg iznosi svega 0,0006 luksa. Dio astronomskog sumraka iz kojeg je isključen interval večernjeg građanskog sumraka, naziva se večer. Slično ovome, praskozorjem nazivamo vremenski interval koji je potreban Suncu da se približi horizontu sa -18° na -6° stepeni. Sumraci su najkraći na ekvatoru, a duži su na većim geografskim širinama.
Na osnovu iznesenog lahko je povezati dati ajet sa pojmom astronomskog sumraka, jer upravo onih 18° određuje granicu mraka i dana, odnosno raspoznavanja niti.
2:190 Džihad, borba na Allahovom putu kojoj je data krajnja važnost u Islamu je jedan od stubova na kojima stoji. Pomoću džihada Islam je uspostavljen, Allahova riječ je postala gornja (Njegova riječ je La ilahe illAllah) i proširila se Njegova vjera. Napuštanjem džihada (neka nas Allah od tog zaštiti) dolazi do uništenja Islama i muslimani padaju u inferioran položaj, njihova čast se gubi, njihove zemlje bivaju pokradene, njihova vlast i autoritet nestaje. Džihad je obligatna dužnost u Islamu za svakog muslimana i onaj ko pokuša pobjeći od ove dužnosti ili u svom srcu ne želi ispuniti ovu dužnost, nazire sa jedna od osobina munafika.
Pričao je Abdullah bin Mes’ud: “Pitao sam Allahovog Poslanika a.s.: “Šta je najbolje djelo o Allahov Poslaniče?” On odgovori: “Obaviti salat u početku njegovog vremena.” Šta je slijedeće po dobroti?”, upitao sam: “Biti dobar prema svojim roditeljima i ispunjavati obavezu prema njima”, odgovorio je. Nadalje sam pitao: “Šta je slijedeće po dobroti?” Odgovorio je: “Učestvovati u džihadu na Allahovom putu.” (Sahih El-Buhari).
2:193 Ibn Umer prenosi da je Allahov Poslanik rekao: “Bilo mi je naređeno (od Allaha) da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče La ilahe illAllah we enne Muhammed erresul Allah i ne budu obavljali salat (ikamet es-salat) i davali zekat, pa ako sve to budu obavljali, onda spašavaju svoje živote i imetke od mene, a njihov obračun biće učinjen od Allaha.” (Sahih El-Buhari).
2:196 Ako se neko, ko je obukao ihram, razboli ili bude imao glavobolju ili ranu na glavi, on može glavu obrijati ako je potrebno, ali će postiti tri dana ili nahraniti šest siromaha ili žrtvovati kozu ili ovcu kao iskup.
2:197 Postoji tri načina obavljanja hadždža:
Hadždž et-temettu’: to znači da sa sobom nemate hedi, a oblačite ihram samo radi umre prvo, a poslije umre završite stanje ihrama i uzmite drugi ihram za obavljanje hadždža iz Mekke, ali morate zaklati hedi.
Hadždž el-kiran: to znači da hadžija sa sobom treba imati hedi i treba da obavi umru, a onda hadždž s istim stanjem ihrama.
Hadždž el-ifrad: to znači da se ulazi u stanje ihrama samo sa nijetom obavljanja hadždža, a ne i umre, a ovo je posebno za stanovništvo Mekke.
2:198 Na sredini između Mine i Arefata nalazi se mjesto zvano Muzdelifa gdje je Allahov Poslanik dugo klanjao. Ono je tako postalo sveto i hadžije se usmjeravaju da slijede taj primjer.
2:198a Arefat: poznato mjesto blizu Mekke gdje hadžije moraju provesti deveti dan zul-hidždžea.
2:198b Meš’aril haram, tj. Muzdelifa, dobro poznato mjesto kraj Mekke gdje hadžije moraju stati i ostati cijelu noć desetog zul-hidždžea, ili njegov veliki dio.
2:222a Misli se na mjesečno oticanje krvi. Za vrijeme ovog perioda ženi je zabranjeno: klanjanje, post i intimni odnosi. Krvarenje, koje nije uobičajeno, znak je neke bolesti. Za vrijeme takvog perioda klanjanje, post i intimni odnosi su dopustivi.
Jevreji i medžusije su smatrali nedozvoljenim jesti hranu zajedno sa ženama u vrijeme njihovog menstrualnog ciklusa i živjeti u istoj kući sa njima, a kršćani se čak ne suzdržavaju od intimnih odnosa.
Gornja krajnost jevreja i donja krajnost kršćana je odbačena: intimni odnosi su zabranjeni, ali je dozvoljeno sa ženama živjeti, jesti, piti, itd.
2:222c Jevreji su zabranjivali intimni odnos topsy-turvy (sa zadnjicom žene prema mužu) i govorili da će dijete, rođeno iz ovakvog odnosa imati proptosis (iskolačene oči).
Glavni cilj seksualnog odnosa jeste održati rađanje, tako da postoji sloboda u načinu pristupa ženi, bilo sprijeda ili sazada ili sa strane, ili ležeći ili sjedeći, itd. Intimni odnos je jedino dopušten u vaginu i ne smije biti neprirodne seksualnosti - sodomije.
2:226a Ibn Umer je govorio o ila: “Ako period ila’ ističe, onda muž mora svoju ženu zadržati na pristojan način ili je razvesti kao što je Allah naredio.” Ibn Umer je dodao: “Kad istekne period od četiri mjeseca muž treba razvesti ženu, ali razvod se ne događa ako to muž ne objavi.” Ovo je spomenuo Usman, ’Ali, Ebu Ed-Derda’, Aiša i dvanaest drugih ashaba Poslanika. (Sahih El-Buhari).
2:227 Ila’ je u Šerijatu kad se muž zakune da neće imati odnos sa svojom ženom četiri ili više mjeseci, ili ne navodeći vremensku granicu.
Ila’ nije dopuštena na manje od četiri mjeseca.
Tri su oblika ile: Ako muž pristupi svojoj ženi, morat će učiniti pokajanje, inače će nakon isteka četiri mjeseca žena biti razvedena “baena”, bez oglašavanja razvoda.
A ako se on zakune da neće imati intimne odnose na manje od četiri mjeseca, tj. tri mjeseca, onda to po Šerijatu nije ila’.
Njena odredba je da, ako on prekrši zakletvu tj. pristupi ženi u periodu od tri mjeseca, moraće izvršiti pokajanje, a ako ispuni zakletvu, tj. ne pristupi joj tri mjeseca, niti će žena biti razvedena, niti mu treba pokajanje.
2:229 El-hul’ i kako se njime razvodi. Ako postoji bojazan da je izmirenje između muža i žene nemoguće zbog krajnjeg neprijateljstva, onda im nije grijeh (čovjeku i ženi), ako žena postigne svoje puštanje dajući nešto imovine, a čovjek se složi. Ovo se zove hula.
Žena Sabita bin Kajsa je došla Poslaniku i rekla: “O Allahov Poslaniče! Ja ne korim Sabita za defekte u njegovom karkteru ili njegovoj vjeri, ali ja kao muslimanka ne volim da se ponašam na neislamski način (ako s njim ostanem).” Na to je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Hoćeš li vratiti bašću koju ti je tvoj muž dao (kao mehr)?” Ona reče: “Da.” Onda Poslanik a.s. reče Sabitu: “O Sabite! Primi svoj vrt i odmah je razvedi.” (Sahih El-Buhari).
2:248c Sekineh - spokojstvo. Čovjek je učio suru El-Kehf, a njegov konj je bio vezan sa dva užeta pored njega. Spustio je se oblak i rasprostro iznad tog čovjeka i nastavio da se približava dotle dok njegov konj nije počeo da skače (kao da se nečeg boji). Kad je nastupilo jutro čovjek je došao Poslaniku i ispričao mu svoje iskustvo. Poslanik a.s. je rekao: “To je bio es-sekineh (mir ili spokojstvo sa melecima) koji se spustio zbog (učenja) Kur’ana.” (Sahih El-Buhari).
2:249 Svi su oni bili spremni da idu u džihad s Talutom zbog žudnje (za ratnim pljenom, itd.). Talut je najavio da mladići koji nemaju obavezu mogu krenuti s njim, pa je tako na njegov poziv krenulo 80.000 ljudi. Talut ih je kasnije stavio na iskušenje.
Na prvom zaustavljanju nije bilo vode, na drugom zaustavljanju naišli su na rijeku i Talut je odredio da, ko god popije više od šaku vode, ne treba da ga slijedi.
Na ovaj način ih je samo 313 ostalo, a ostali su pobjegli. Ovih 313 vojnika su bili oni koji su popili manje vode od dozvoljene količine i njihova žeđ je bila ugašena, a oni koji su popili više, postali su žedniji nego prije i nisu mogli dalje nastupati jer su im se stomaci napuhali.
Među njima je bio Dawud a.s., njegov otac i šestero braće. Dawud je je savladao Džaluta gađajući ga kamanjem. Čitavo tijelo Džalutovo izuzev čela bilo je pokriveno oklopom. Tri kamena su ga pogodila u čelo i prošla kroz glavu. Džalut je umro, a njegove snage su se razbježale. Tako su vjernici postigli pobjedu.
Nakon smrti Taluta Dawud a.s. je postao kralj. Ovo pokazuje da je naredbe džihada u svim vremenima bila obligatorna i da je u njoj sadržana velika Božija milost i blagodat.
2:252 Poslanik a.s. je rekao: “Dato mi je pet (stvari) koje nikom nisu ranije date:
a) Allah me je učinio pobjednikom strahom (Njegovim plašenjem mojih neprijatelja) na rastojanju od mjesec dana hoda,
b) zemlja mi je učinjena mjestom za klanjanje i čiščenje (tejemmum), tako da svaki od mojih sljedbenika može klanjati tamo gdje je u vrijeme namaza,
c) ratni plijen mi je učinjen halal (dozvoljen), a nikom ranije nije,
d) dato mi je pravo posredovanja (na Dan kijameta),
e) svaki poslanik je poslat samo svom narodu, a ja sam poslan čitavom svijetu.”
*Moja sličnost u poređenju sa drugim poslanicima prije mene je kao čovjeka koji je sagradio kuću lijepu, ali mu fali cigla na uglu. Ljudi idu oko nje i dive se njenoj ljepoti, ali kažu: “Kad bi još ova cigla bila stavljena na svoje mjesto!” Pa ja sam ta cigla i ja sam posljednji od poslanika.” (Sahih El-Buhari).
2:258 Ovaj kralj (Nemrud) je silio narod da se klanja pred njim zbog njegove kraljevske moći i oholosti.
Kada je Ibrahim a.s. došao pred njega, nije mu se poklonio. Bivši upitan zašto to nije učinio, odgovorio je: “Ja se ne klanjam ni pred kime, izuzev pred svojim Gospodarom.” Nemrud reče: “Tvoj gospodar sam ja!” Ibrahim odgovori: “Ja vladara ne nazivam gospodarom jer je Gospodar onaj koji daje život i smrt.”
Nemrud pozva dva zatvorenika: nevinog je ubio, a oslobodio lupeža i rekao: “Uistinu ja dajem smrt kome hoću i dajem život onom koga neću da usmrtim.” Na ovo je Ibrahim a.s. ovu oholu budalu učinio bez odgovora argumentiranjem o izlasku i zalasku sunca, ali uprkos tome, on nije povjerovao Ibrahimu a.s.
2:275 Riba - kamata, lihva. Postoje dvije vrste:
- riba en-nesi’a, zatezna kamata,
- riba el-fadl, uslužna kamata. Neki smatraju da je ona zabranjena samo načelno, kao preventiva.
2:280 Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Čovjek koji je davao zajmove ljudima i koji bi govorio svom sluzi: ’Ako je dužnik siromašan, oprosti mu, da bi Allah oprostio nama.’ Pa kad bude sreo Allaha (poslije smrti) Allah će mu oprostiti.” (Sahih El-Buhari).

SURA 3

3:19a Islam. Islam označava predanost ili pokornost Allahu.
- Islam uči da svu vlast posjeduje Allah i samo Allah, i da su svi ljudi samo Njemu potčinjeni, oslobađajući ih tako strahova i pritisaka koje čovjeku mogu zadati ljudi. On isto tako upućuje čovjeka da se bori protiv tiranije i ugnjetavanja, radije nego da pogne kičmu i živi u bijednom ropstvu.
- Islam poziva čovjeka da koristi darove koji su mu dati i da pokuša da dobije što potpunije saznanje o životu koji ga okružuje. Kao takav, on ne dopušta nikakvo neprijateljstvo između vjere i razuma, niti između vjere i nauke. On ne prisiljava čovjeka da vjeruje u neke nerazumljive stvari kao prethodan uvjet za vjerovanje u Boga, niti ga prisiljava da se odrekne Boga ukoliko prizna naučne činjenice. Islam drži znanje i nauku kao dio vjere i ne smatra ih za zlo suprotno pravom vjerovanju u Boga.
- Islam ne smatra da su samo ekonomski faktori, tj. samo materijalni aspekti, najvažniji za ljudsku egzistenciju. On se ne slaže ni sa onim šta izjavljuju čisti idealisti ili spiritualisti, tvrdeći da su duhovni ideali dovoljni da bi se organizovao ljudski život. Islam se ne odlučuje ni za jedno ni za drugo, nego spajajući sve te elemente, formira ono šta se naziva ljudskim društvom.
- Islam nije oblikovan na osnovi klasnog konflikta.
- Islam ima sasvim neovisnu sopstvenu, kako socijalnu filozofiju tako i ekonomski sistem. Neke od njegovih spoljnih manifestacija mogu biti slične onima iz kapitalizma i komunizma, ali ustvari, Islam je daleko od toga da bi bio jedno ili drugo.
- Islam ne dopušta pojedincu da se ogriješi o drugog pojedinca, niti odobrava da jedna klasa ili narod podjarmljuje drugu klasu ili narod.
- U kolektivnoj sferi Islam uređuje stvari na taj način da se sve društvene snage zajednice usmjere ka povećanju progresa u saglasnosti sa osnovnim pogledom Islama na život. Islam dakle ima najliberalnije djejstvo na ljudski intelekt, jer je dijametralno suprotan svim vrstama sujevjerja.
- Islam je praktični kodeks života koji obuhvata zemaljske stvari. On vodi računa o svim modelima odnosa koji povezuju ljude, bez obzira da li se radi o odnosima koji spadaju u političke, ekonomske ili socijalne. Ovdje odnose karakteriše izvanredna ravnoteža života, jedinstvena harmonija između pojedinca i društva, razuma i intuicije, djela i obožavanja, zemlje i neba, ovog i budućeg svijeta.
- Ciljevi Islama su istovjetni ciljevima samog života.
3:45a Krist, Kristos (grčki)=pomazanik. Kraljevi i svećenici bili su pomazivani, što simbolizira posvećenje njihove službe.
3:46 Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Niko nije govorio u bešici izuzev troje: Isa a.s., drugo je bilo jedno dijete. Bio je čovjek iz Beni Israila zvani Juraij. Dok se on molio Bogu ušla je njegova majka i pozvala ga. On reče (sebi): “Da li da joj odgovorim ili da nastavim?” On je nastavio da se moli i nije joj odogovorio. Njegova majka reče: “O Allahu! Nemoj da umre dok ne vidi lica kurvi.” Tako kad je bio u svojoj pustinjskoj kolibi došla je žena pokušavajući da ga zavede, ali je on odbio. Ona je otišla pastiru i pokazala mu se tražeći nedozvoljeni seksualni odnos, pa kasnije rodila dijete i tvrdila da pripada Juraiju. Narod je došao zato njemu, uništio mu nastambu, istjerao ga i zlostavljao. Juraij je uzeo abdest i obavio salat, a zatim došao djetetu i rekao: “O dijete! Ko je tvoj otac?” Dijete odgovori: “Pastir.” Pošto je čuo ovo narod reče: “Sagradićemo ti nastambu od zlata”, ali on reče “niodčeg drugog do od blata.”
Treći je također bilo dijete. Žena iz Beni Israila je hranila svoje dijete na prsima kad je naišao zgodan jahač pored nje.
Ona reče: “O Allahu! Učini da moje dijete bude kao on.” Na to njeno dijete ostavi sisu i suočivši se sa jahačem reče: “O Allahu, ne učini da budem kao on.” Dijete je zatim počelo da ponovo doji sisu. Poslije toga su (neki ljudi) prolazili sa robinjom i ona (djetetova majka) reče: “O Allahu! Ne učini moje dijete kao ovu (robinju)!” Na to je dijete ostavilo svoju i reklo: “O Allahu, učini da budem kao ona.” Kad je ona upitala zašto, dijete je odgovorilo: “Jahač je jedan od tirana, dok je robinja lažno optužena za krađu i nedozvoljen seksualni odnos.” (Sahih El-Buhari).
3:55 Riječ refea u ovom ajetu ne označava fizičko uznesenje Isaa na nebo Allahu, nego je to prije svega jedna metafora. Nema potrebe nizakakvim uznesenjem jer je Allah svakome bliži od njegove žile kucavice. Sem toga Allah nije fizičko tijelo sa tačnom lokacijom, da bi se k Njemu išlo. Šta znači uzdizanje Allahu najlakše je shvatiti iz ajeta 25:46 gdje Allah kaže da sjenku privlači Sebi. Razmislite! Gdje to Allah privlači sjenku (sve sjenke)? Također Lut a.s. u ajetu 29:26 kaže da bježi Gospodaru svom. Ovo sigurno ne znači da Lut ide Gospodaru svom na sedmo nebo, nego ide tamo gdje će moći poslušati i izvršiti naredbe Gospodara svog! Ibrahim a.s. u ajetu 37:99 kaže da odlazi Gospodaru svom. Gdje ide Ibrahim? On ne ide na nebo nego napušta okolinu širka i uspostavlja Allahov din na zemlji.
3:59 Ajet ne govori o sličnosti dvojice poslanika vezano za njihovo rođenje. Apsolutno nema nikakve sličnosti! Prije se ovdje radi o generalnoj sličnosti između njih, jer
-Adem je bez oca i majke - sa Isaom to nije slučaj
-Isa je sin Merjemin - Adem nije sin Merjemin
-Adem nije rođen već stvoren - Isa je rođen
-Adem stvoren odraslim - Isa rođen kao dijete
-Adem stvoren na nebu pa protjeran na Zrmlju a Isa rođen na Zemlji
-Isa prošao period u majčinoj materici - Adem ne
-Adem stvoren od ilovače - Isa od prašine.
Zato se postavlja pitanje gdje je sličnost između Adema i Isaa? Kako nema sličnosti u procesu njihovog rođenja, sličnost bi morala postojati u onome poslije toga:
- da su oba Allahovi poslanici
- da su oba sahranjena na zemlji
- da nijedan nije uzašao na nebo
- da nisu razapeti niti ubijeni, itd.
3:64 Pričao je Ibn Abbas r.a. da je njemu lično Ebu Sufjan ispričao: “Izišao sam za vrijeme primirja zaključenog između mene i Allahovog Poslanika a.s. Dok sam bio u Šamu pismo koje je uputio Poslanik bilo je donijeto Herakliju. Dihja El-Kalbi ga je donio i predao guverneru Busre, a kasnije ga proslijedio Herakliju. Herakle reče: “Ima li iko od naroda ovog čovjeka koji tvrdi da je Poslanik?
Svita odgovori: “Da”, tako da sam zajedno sa nekim Kurejšijama i ja pozvan i ušli smo Herakliju i bili smo posjednuti pred njim. Potom on reče: “Ko je od vas najbliži srodnik čovjeku koji tvrdi da je Poslanik?” Ja (Ebu Sufjan) odgovorih: “Ja sam mu najbliži iz ove grupe.” Tako me oni posadiše ispred njega, a moje sudrugove iza mene. Zatim on pozva prevodioca i reče: “Reci im da ću ja njega (Ebu Sufjana) pitati o čovjeku koji tvrdi da je Poslanik. Pa ako mi on slaže, oni će mu kontrirati.”
Tako mi Allaha da se nisam bojao svojih sudrugova da me ne smatraju lažovom, ja bih govorio laži. Herakle zatim reče prevodiocu: “Pitaj ga kakav je status njegove porodice među vama.” Ja rekoh: “On pripada plemenitoj familiji među nama”. Herakle reče: “Je li iko od njegovih predaka bio kralj?” Ja rekoh: “Ne.” On reče: “Jeste li ga ikad optužili da govori laži prije nego što je ovo rekao?” Ja rekoh: “Ne.” On reče: “Slijede li ga plemeniti ljudi ili ga slijede siromašni?” Ja rekoh: “Sirmošani ga slijede.” On reče: “Da li se broj njegovih sljedbenika povećava ili smanjuje?” Ja rekoh: “Povećavaju se.” On reče: “Da li se iko odriče svoje vjere (tj. Islama) nakon njegovog prihvatanja bivši njome nezadovoljan?” Ja rekoh: “Ne.” On reče: “Jeste li se borili protiv njega?” Ja odgovorih: “Jesmo.” On reče: “Kakva je bila vaša borba s njim?” Ja rekoh: “Bitka među nama bila je neodlučna i pobjedu smo dijelili sad mi sad on. Mi mu nanosimo gubitke, a i on nama nanosi gubitak.” On reče: “Je li ikad izdao?” Ja rekoh: “Ne, ali mi smo sad daleko od njega u ovom primirju i mi ne znamo šta će on u njemu učiniti.” Ebu Sufjan dodade: “Tako mi Allaha, ja nisam bio u stanju da ubacim u svoj govor ništa (protiv) njega.” Herakle reče: “Da li je iko ikad tvrdio isto prije njega?” Ja rekoh: “Ne.”
Zatim Herakle reče svom prevodiocu da mi kaže: “Pitao sam vas o statusu njegove porodice među vama i rekli ste mi da on dolazi iz plemenite porodice između vas. Doista su svi poslanici dolazili iz najplemenitijih porodica njihovog naroda. Zatim sam vas pitao da li je iko od njegovih predaka bio kralj pa ste to porekli. Pomislio sam da ako je neko od njegovih predaka bio kralj, rekao bih da on (Muhammed a.s.) traži da vlada kraljevstvom svojih predaka.
Zatim sam vas pitao o njegovim sljedbenicima, jesu li oni plemeniti ili siromašni među ljudima i rekli ste da su to siromašni. U stvari takvi su sljedbenici poslanika.
Zatim sam vas upitao da li ste ga ikad optužili za iznošenje laži prije nego što je rekao šta je rekao i vaš odgovor je bio negativan. Zato sam smatrao da čovjek koji o drugima ne govori laži ne bi mogao nikada govoriti o Allahu laži. Zatim sam vas pitao da li je iko od njegovih sljedbenika odbacio svoju vjeru nakon što ju je prihvatio iz nezadovoljstva njome, i vi ste to porekli. A takva je vjera, kad njeno svjetlo uđe u srce i pomješa se s njim. Zatim sam vas pitao da li se broj njegovih sljedbenika povećava ili smanjuje. Tvrdili ste da se oni povećavaju, a to je put prave vjere dok se ona ne dovrši.
Zatim sam vas pitao jeste li se ikad borili s njim i vi ste tvrdili da ste se borili s njim i da je bitka između vas i njega neodlučna i pobjeda podjeljena; vi ste njemu nanijeli gubitke i on je vama nanio gubitke. Takav je slučaj sa poslanicima, oni bivaju stavljani na iskušenja, a njihova je konačna pobjeda. Zatim sam vas pitao da li je ikad ikog izdao i tvrdili ste da nikad nije izdao. Naravno, poslanici nikad ne izdaju. Potom sam vas pitao da li je iko tvrdio ono što on tvrdi, prije njega i porekli ste. Pomislio sam, ako je to neko tvrdio prije njega onda bih rekao da je on čovjek koji kopira neke izreke rečene prije njega.”
Herakle me zatim upita: “Šta vam je naredio da radite?” Rekoh: “Naredio nam je da obavljamo salat i dajemo zekat, da budemo u dobrim odnosima sa rodbinom i da budemo čestiti.” Zatim Herakle reče: “Ako je bilo što od tog što ste rekli istina, onda je on uistinu Poslanik. Ja sam znao da će se on pojaviti, ali nikad nisam mislio da će biti između vas. Kad bih bio siguran da mu mogu doseći volio bih da ga sretnem i ako bih bio s njim, oprao bih mu noge; a njegovo carstvo će se proširiti na ono što je pod mojim nogama.” Zatim je Herakle upitao za pismo Allahovog Poslanika a.s. i pročitao ga, a u njemu je pisalo:
U ime Allaha, Milostivog, Milosrdnog!
Od Muhammeda, Poslanika Allahovog, Herakliju vladaru Bizanta. Neka je mir nad onim ko slijedi pravi put. Sad te pozivam da primiš Islam. Primi Islam i bićeš spašen, primi Islam i Allah će ti dati dvostruku nagradu, a ako ovo odbiješ bićeš odgovoran za grijehe sveg naroda tvog kraljevstva:
“O ljudi knjige (jevreji i kršćani)! Dođite riječi istoj među nama i vama, da obožavamo samo Allaha... Svjdočite da smo mi muslimani.” (Kur’an, 3:64)
Kad je završio čitanje pisma glasovi su se pojačali blizu njega i nastala je velika vika i graja, a nama je naređeno da izađemo. Dok smo izlazili rekao sam svojim sudrugovima da je stvar Ibn Ebu Kabšaha* (tj. Muhammeda) postala tako istaknuta da je se čak i kralj Benu El-Asfara (tj. Rimljana) njega boji. Tako sam nastavio vjerovati da će Allahov Poslanik biti pobjednik, dok Allah nije učinio da primim Islam.
“Herakle je zatim pozvao sve poglavare Bizanta, sabrao ih u svoju kuću i rekao: “O skupino Bizantinaca! Želite li da imate trajni uspjeh i uputu i da vaše kraljevstvo ostane uz vas?” (Odmah pošto su čuli ovo) oni navališe prema kapiji kao divlji magarci, ali je nađoše zatvorenom. Herakle zatim reče: “Vratite mi ih.” Tako ih on pozva i reče: “Ja sam upravo testirao vašu privrženost vašoj vjeri. Sada sam spoznao o vama ono što sam želio.” Tad ljudi padoše ničice pred njim i bijahu njime zadovoljni.” (Sahih El-Buhari).
* Ebu Kabšah nije bio otac Poslanikov a.s. nego je to bila rugalica Ebu Sufjana iz neprijateljstva prema Poslaniku a.s.
3:85 Allahov Poslanik je rekao: “Tako mi onog u čijoj je ruci Muhammedova duša, nema niko od jevreja niti kršćana ko za mene čuje, a zatim umre ne vjerujući u Objavu s kojom sam poslat (tj. islamski monoteizam), a da neće biti od stanovnika vatre.” (Sahih Muslim, Knjiga vjere).
Ebu Hurejre prenosi: “Jednog dana dok je Poslanik sjedio u društvu nekih ljudi, (melek) Džibril je došao i upitao: “Šta je vjera?” Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Vjera je vjerovati u Allaha, Njegove meleke, susret s Njim, Njegove poslanike i vjerovati u proživljenje.”*
Zatim je on dalje pitao: “Šta je Islam?” Allahov Poslanik a.s. je odgovorio: “Obožavati jedino Allaha i nikog više, obavljati salat (ikamet essalat), davati zekat i prakticirati sawm za vrijeme mjeseca ramadana”, zatim je dalje upitao: “Šta je ihsan?” Allahov Poslanik a.s. odgovori: “Obožavati Allaha kao da ga vidiš.“ Zatim je upitao: “Kad će biti čas (Sudnji dan)?” Allahov Poslanik odgovori: “Upitani ne zna bolje od onog koji pita.”
Zatim je čovjek (Džibril) otišao, a Poslanik a.s. je pozvao svoje drugove da ga pozovu nazad, ali ga oni nisu mogli vidjeti. Zatim je Poslanik a.s. rakao:
“To je bio (melek) Džibril koji je došao da pouči ljude vjeri.” (Sahih El-Buhari).
* U ovom hadisu samo su 4 stvari pomenute dok je u drugom hadisu 6 stvari spomenuto:
Allah, Njegovi meleci, Njegove knjige, Njegovi poslanici, Dan proživljenja, el-kadr (Božije proviđenje) tj. što god je Allah odredio mora se dogoditi.
3:91 Allahov Poslanik a.s. je imao običaj da kaže: “Nevjernik će biti upitan: ’Pretpostavi da imaš zlata toliko da njime napuniš zemlju, bi li ga ponudio da se iskupiš (od vatre Džehennema)?” On će odgovoriti: “Da.” Onda će mu biti rečeno: “Od tebe je traženo nešto lakše od toga (da ne pridružuješ ništa u obožavanju) Allaha tj. prihvatiš Islam, ali si odbio.” (Sahih El-Buhari).
3:93 Jevreji su rekli Allahovom Poslaniku: “Kako se ti pozivaš na Ibrahima, kad jedeš stvari koje su za Ibrahimovu porodicu bile haram kao što je mlijeko i meso deve.”
Što se tiče deve, ona nije bila u biti zabranjena prije Tewrata, nego ju je Israil (Jakub) sam sebi učinio zabranjenom.
Činjenica je da je Israil dugo vremena patio od išijasa. On se zakleo da će se, ako bude izliječen od ove bolesti, odreći stvari koje najviše voli.
On se oporavio i zbog toga ostavio mlijeko i meso kamila, jer je to najviše volio. Poslije njega njegovo potomstvo je prihvatilo zabrane koje je on sebi postavio.
3:130 U priči o bici na Uhudu pojavljuje se opis ribe kao skretanje sa glavne teme.
To je vjerovatno zbog toga što je u gornjem ajetu rečeno da se prilikom džihada pokazao kukavičluk, a jedenje kamate (riba) proizvodi kukavičluk u srcu iz dva razloga:
- prvo jer jedenje nedozvoljenog imetka stvara indolenciju u pogledu vjere i poslušnosti prema Bogu,
- drugo: jer je zelenaštvo ekstremni tip mizerije, zelenaš pozajmljuje svoj novac u krajnjoj žudnji za bogastvom.
On želi ekstra dobit na svoju glavnicu (koju on dobija nazad) i ne toleriše korist dužnika postignutu na njegov dug, a da mu nešto od toga ne uzme za ličnu korist.
3:159 Ljudi su kao oblik zajedničkog življenja tokom istorije stvorili državu. Osnovni principi na kojima počiva takva organizacija jeste demokratski način uređenja takve zajednice. Prema Kur’anu, uređenje općih poslova ima se vršiti na osnovu širokog dogovora članova zajednice. Kur’an u tom smislu kaže: “Koji posao rješavaju savjetujući se međusobno...” (42:38). Ovaj ajet naročito pokazuje važnost dogovaranja, jer slijedi odmah poslije obavljanja salata. Kur’an traži od ljudi koji žive u zajednici određenu disciplinu, te zato naređuje ljudima da se pokoravaju onima koji vrše vlast. “O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nosiocima vlasti između vas”,(4:59). Oni koji čine vlast moraju biti izabrani između vjernika.

SURA 4

4:3 Višeženstvo. Ovim ajetom Allah dž.š. dopušta višeženstvo. Povod objave ajeta je situacija nastala poslije bitke na Uhudu kada je poginulo mnogo muslimanskih boraca. Ostalo je mnogo nezbrinute siročadi na teretu bespomoćnih hudovica. Ženidba ovakvih žena je vanredna mjera koja ima socijalni karakter-dakle rješavanje socijalnih problema siročadi i njihovih majki.
Posmatrajući savremeno opstojanje modernih društava, višeženstvo u određenim okolnostima bolje može riješiti neke društvene probleme od jednoženstva. Navešćemo nekoliko primjera.
U savremenom svijetu česti su ratovi, a oni zna se, drastično smanjuju broj muškaraca. Neke ratoborne nacije su imale poslije II sv. rata i po 5-6 puta manje muškaraca nego žena. Ako k tome dodamo činjenicu da i inače ima više žena nego muškaraca, onda se problem viška žena nameće u svoj svojoj suštini.
Obzirom da se prirodni nagon ne može ubiti, a ljudske strasti ugušiti, postavlja se pitanje šta uraditi da se zadovolje potrebe velikog broja žena koje ne mogu da nađu partnera. Današnja zapadna društva sa svojom striktnom monogamijom ne mogu taj problem riješiti, što rezultira prostitucijom, silovanjima, javnim kućama ...
Danas kad jednoženstvo biva prihvaćeno u vodećim zemaljama svijeta, zlo vanbračnih veza postaje sve izrazitije. Nije čudo da se zemlje koje se najviše zalažu za stvar jednoženstva, najviše odaju najgoroj vrsti višeženstva pod izgovorom liberalizma, tolerancije, slobode, itd. Socijalni i moralni kriminal se povećava do opasne granice, a svaka vrsta ekstremnosti i perverzije se podržava bez imalo grižnje savjesti. Zakon jednoženstva je nemoćan da to zaustavi, a zaštitnici ženskih prava ne mogu problem riješiti.
Osuda višeženstva od strane zapadnjaka predstavlja izvanredan primjer licemjerja. U islamskim zemljama je od hiljadu brakova jedan poligaman. Anonimne ankete na zapadu pokazuju obrnuto: od hiljadu muževa, samo je jedan održao riječ vjernosti. Ne postavlja se dakle izbor između poligamnog braka i monogamnog. Alternativa je između rijetke javne poligamije islamskih društava i masovne tajne poligamije na Zapadu.
Rezime: Poligamija u Islamu je dopuštena pod izvjesnim uslovima: da dopusti društvu da slijedi tok prirode i očuva seksualnu ravnotežu.
4:11 Ovaj princip se koristi samo u nekim slučajevima, iz prostog razloga da se postupi pravedno između muškarca i žene. Upravo u ovom smislu Allah dž.š. daje korektiv:
- da majka i otac u slučaju muškog poroda od sina jednako naslijeđuju,
- da ravnomjerno naslijeđuju brat i sestra po majci, ako njihov brat nema muškog horizontalnog i vertikalnog nasljednika.
Zabranjenih žena ima nekoliko kategorija. Prva kategorija se sastoji od sedam žena koje nisu dozvoljene na osnovu srodstva: majka, kćerka, sestra, tetka po ocu, tetka po majci, bratična i sestrična. Nikako nije dozvoljeno oženiti bilo koju od njih.
Napomena: majke uključuju: majku oca, majku matere, itd., prema gore.
Kćerke uključuju: kćerku od kćeri, kćer od sina itd., prema dolje.
Sestre uključuju: prave sestre, sestre po ocu, sestre po majci (sve ajnii, allati, ahkafi).
Tetke uključuju: prave tetke po ocu i majci i polutetke po ocu i majci, od nene i od dede, itd., prema gore.
Kćeri od brata uključuju: kćeri od grupa: ajnii, allati i ahkafi, pa na dole.
Kćeri od sestre ukljućuju: kćeri od grupa: ajnii, allati i ahkafi, pa na dole.
Druga kategorija sastoji se od: maćehe i pastorke.
Treća kategorija uključuje žene koje nisu dozvoljene po osnovu tazbinstva, a njih su dvije vrste: prvo one koje nisu dozvoljene nikada, a to je ženina majka i ženina kćerka od nekog drugog muža (kćer od te žene ipak može se oženiti ukoliko je do razvoda došlo prije intimnog odnosa), i hudovica od sina, unuka, itd., na dole.
One nikada nisu dozvoljene.
Drugo, kategorija žena koje nisu trajno zabranjene, one su zabranjene sve dotle dok je žena u svojstvu supruge.
Ako ona umre ili se taj brak prekine razvodom, ove kategorije postaju dozvoljene, a to su: ženina sestra, ženine tetke po materi i ocu, kćerke ženine braće i sestara svih kategorija - ajnii, allati i ahkafi.
4:24 Izvan nabrojanih kategorija žena sve druge su dozvoljene pod ova četiri uslova:
- i čovjek i žena moraju riječima izraziti pristanak, ako žena ne da svoj pristanak ne može se prisiliti na udaju.
- mehr (vjenčani dar) je jedan od uslova bez kojeg sklapanje braka nije dozvoljeno,
- namjera - nijjet ili cilj braka treba biti da žena u njemu ostane doživotno.
Drugim riječima privremeni brak (mutaa) koji se pojavljuje u šiitskim zajednicama je apsolutno zabranjen (haram). Postoji saglasnost (idžma) oko nedozvoljenosti mutaa.
Četvrti uslov za sklapanje braka jeste javna najava čiji je minimalni oblik dva svjedoka muškarca ili jednog muškarca i dvije žene.
Pod javnom najavom misli se da se time načini razlika između braka i bluda i da se to pravno evidentira.
Brak neće biti dozvoljen ako nema svjedoka ili su oni nekompletni.
4:31 Poslanik a.s. je rekao: “Izbjegavajte sedam velikih razornih grijeha.” Oni (ljudi) upitaše: “O Allahov Poslaniče! Koji su to?” On reče:
- pridruživati Allahu sudrugove,
- baviti se vradžbinama,
- ubiti dušu koju je Allah zabranio, izuzev po pravdi,
- jesti lihvu (riba).
- jesti imetak siročeta,
- pokazati leđa neprijatelju i bježati sa bojnog polja u toku bitke,
- optužiti nevine žene.” (Sahih El-Buhari).
4:33 Mewali (jednina mewla) od korjena wela, znači biti blizu po mjestu ili srodstvu, slijediti; otud mewla može značiti: blisko vezan, nasljednik, partner, komšija, prijatelj, zaštitnik, gospodar, glavar.
4:37 Poslanik a.s. je rekao: “Svakog dana s neba silaze dva meleka i jedan od njih kaže: ”O Allahu! Nadoknadi svakome ko potroši na Tvom putu”, a drugi kaže: “O Allahu! Uništi svakog škrticu!” (Sahih El-Buhari).
4:40b Neki ljudi su rekli: “O Allahov Poslaniče! Hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Dan kijameta?” Poslanik reče: “Da! Imate li ikakvih teškoća da vidite Sunce u podne kad je sjajno i kad nema oblaka na nebu?” Oni odgovoriše: “Ne.” On reče: “Imate li ikakvih teškoća u viđenju Mjeseca u noći punog Mjeseca kada je sjajan i kad nema oblaka na nebu?” Oni rekoše: “Ne.” Poslanik reče: “Vi nećete imati teškoća u viđenju Allaha na Dan kijameta, kao što nemate teškoća da vidite njih dvoje. (Sahih El-Buhari)
4:51 Riječi džibt i tagut pokrivaju široko polje značenja: one označavaju sve drugo obožavano mimo Stvarnog Boga (Allaha) tj. sva lažna božanstva, npr. idol, šejtan, mezar, kamen, Sunce, zvijezde, melek, čovjek, poslanik, Isus (Isa) sin Merjemin, Uzeir (Ezra), Musa, sveci, itd.
4:56 Nervni završeci i osjećaj bola. Ne tako davno se vjerovalo da je cijelo tijelo osjetljivo na bol i nije bilo poznato da u tijelu postoje posebni živci koji su receptori bola.
Moderna nauka je utvrdila da postoji oko 15 centara za različite tipove nervnih senzacija. Medicinski stručnjaci su podijelili osječaj bola u tri grupe: površinski, duboki i složeni. Površinski je specifičan za dodir, bol i toplotu. Što se tiče dubokog osjećaja, on je karakterističan za mišiće i zglobove. Anatomija je pokazala da su nervni završeci za bol i toplotu vrlo bliski, i da su nervni završeci za bol obilato prisutni u koži. Tako je koža najvažniji dio čovječijeg tijela vezan za osjećaj bola, zbog postojanja brojnih nervnih završetaka.
Danas je specijalistima vrlo dobro poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba koja gori poslije toga ne osjeća nikakav bol.
Kako je takva informacija mogla biti poznata u vrijeme Muhammeda a.s. kada se u to vrijeme Kur’anu pripisivalo ljudsko porijeklo? Kur’an izričito navodi da će čovjeku biti davana “nova koža” da bi iskusio bol, povezujući na taj način gubitak kože sa gubitkom nervnih završetaka koji prenose intenzitet bola. O svemu ovome Kur’an nas informiše prije 1400 godina kada ljudi nisu znali ništa o dubokim i djelimičnim opeklinama i njihovom anastezijskom efektu.
Koža je centar osjetljivosti na opekotine. Tako, ako kožu vatra potpuno sagori, onda više nema osjetljivosti. Ovo je razlog što će Allah nevjernike na Sudnjem danu kažnjavati tako što će im s vremena na vrijeme mijenjati kože, kao što On, Uzvišeni i Slavljeni kaže u Kur’anu:
“On je samo Opomena svjetovima. A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”
4:59 Ulul-emr: Oni koji imaju vlast, odgovornost, moć donošenja odluka i upravljanja stvarima.
4:86 Kada je Allah dž.š. stvorio Adema rekao je: “Idi i pozdravi grupu meleka i oslušni šta će ti reći u odgovoru, jer to će biti tvoj pozdrav i pozdrav potomstva tvog.” Adem (ode i reče): “Esselamu ’alejkum.” Oni odgovoriše: “Esselamu ’alejkum we rahmetullah.” Tako su oni povećali za “we rahmetullah.” (Sahih El-Buhari).
4:157 Ovaj ajet ne ukazuje na to da je neka druga osoba umjesto Isusa mogla biti razapeta i usmrćena na krstu! Pri tome su postojale mogućnosti:
-da se Isus onesvijestio na krstu
-da je zapao u komatozno stanje
-da su ga jevreji skinuli sa krsta prerano smatrajući da je mrtav.
Imali su dakle pogrešnu procjenu! Pričinilo im se da su posao obavili do kraja i da je Isa bio mrtav!
Namjera egzekutora je bila da Isa a.s. ponize i osramote. Nasuprot tome, Allah je njemu spomen uzvisio i čast mu ukazao.
4:158 Riječ refea u ovom ajetu ne označava fizičko uznesenje na nebo, nego je to prije svega jedna metafora. Nema potrebe nizakakvim uznesenjem jer je Allah dž.š. svakome bliži od njegove žile kucavice. Sem toga Allah nije fizičko tijelo sa tačnom lokacijom, da bi se k Njemu išlo. Lut a.s. u ajetu 29:26 kaže da bježi Gospodaru svom. Ovo sigurno ne znači da Lut ide Gospodaru svom na sedmo nebo, nego ide tamo gdje će moći poslušati i izvršiti naredbe Gospodara svog! Slično kaže Ibrahim a.s. u ajetu 37:99, a ajet 94:4 govori o Muhammedu a.s. koristeći istu riječ refea.
Pogledajmo ajet 25:46 gdje Allah kaže da sjenku privlači Sebi. Razmislite! Gdje to Allah privlači sjenku (sve sjenke)?
4:161a Kamata. Allah zabranjuje kamatu (lihvu, zelenaštvo) i samim tim je uvrštava u društveno zlo. Ljudi su svjesni štetnosti kamate, ali su se toliko sapleli u kamatnu mrežu, da ne vide izlaz iz nje. Kamata kao mač visi nad nerazvijenim svijetom koji ne uspijeva da je vrati, a o glavnici dugova je teško i govoriti. Kamata vodi kolapsu mnogih ekonomija i sve jadnijem položaju onih koji je vraćaju. Allah objavljuje rat kamati, rat onim društvenim slojevima i pojedincima koji u svojim finansijskim manipulacijama primjenjuju kamatu, (a kamata predstavlja eksploataciju) - slijedećim ajetom: “Ako ne učinite (tj. ako ne napustite kamatu) onda znajte da ste stupili u borbu s Allahom i Njegovim Poslanikom.”
4:171b Poslanik a.s. je rekao: “Ako neko svjedoči La ilahe illAllah (samo je Allah Bog) koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik i da je Isa Allahov poslanik i Njegov rob i Njegova Riječ koju je On uputio Merjemi i Duh (Ruh) od Njega, i da je Džennet istina i Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet sa djelima koja je učinio čak iako tih djela ima nekoliko.” (Sahih El-Buhari).
Isa a.s. je za života na Zemlji izveo mnoga čuda, koja drugi ljudi nisu mogli. Baš zbog toga su se pojavile tvrdnje da je on sin Božji. Isus se žestoko borio protiv takvih kleveta, što se vidi i iz Barnabinog evanđelja. Međutim, potpunom razbijanju njegovog učenja doprinijeli su koncili sazivani od rimskih careva:
- Prvi ekumenski koncil u Nikeji (325.g.n.e.). Koncil je sazvao car Konstantin (288-337), pokršten tek na samrti, želeći učvrstiti rimsko carstvo pomoću tad expanzivnog i perspektivnog kršćanstva. Car je za koncil odabrao i pozvao 318 biskupa, a lično je predsjedavao zboru. Pri tome je carski objavio da je njegova volja crkveni zakon. Car nije imao blage veze o Isusovom učenju, a sam je bio privržen sunčanom kultu Mitre (staroiranskom bogu svjetlosti).
Do Nikejskog koncila je vrijedila dogma Arija iz Aleksandrije: Bog i Isus nisu istobitni, nego samo slični. Konstantin je prisilio koncil da zaključi o istobitnosti (homouzija = nikakve razlike) Boga Oca i Isusa. Carskim je državnim zakonom ta promjena, koja se tiče biti, pretvorena u crkvenu dogmu. Tako Isus bi izjednačen s Bogom. Na osnovu toga biskupi aklamacijom prihvatiše “nikejsku vjeroispovjest.”
Konstantin je crkvi učinio još jednu ogromnu uslugu: do tada nije bilo poznato mjesto gdje je ukopan Isus (tj. Juda). Međutim, rimski car je 326.n.e. upućen “božanskim nadahnućem” (!) otkrio kabr Isusa koji je upravo izjednačen s Bogom. Godine 330. Konstantin je zapovijedio da se u Jerusalimu podigne crkva na Isusovom kabru. Konstantin Veliki je, inače, izabran za sveca armenske, grčke i ruske crkve. Simbol vjere postaje krst (križ).
- Drugi ekumenski koncil u Carigradu (381. n.e.). Taj koncil je sazvao car Teodozije I (347-395). Obzirom na svoje metode rada, on se može smatrati praocem inkvizicije. Na ovom koncilu, kojeg bogoslovni stručnjaci nazivaju krnjim, uveden je u crkveno učenje odlučan vjerski element: doktrina o trojstvu Oca, Sina i Duha svetog. Ona je pretvorena u “nikejsko-carigradsku vjeroispovijest.” A istobitnost iz Nikeje postaje sada istovjetnost Oca, Sina i Duha svetog. Crkva i danas živi od tako dobivene teze o trojstvu.
- Treći ekumenski koncil u Efezu (431. n.e.). Ovaj koncil su sazvali istočnorimski car Teodozije II (408-450) i zapadnorimski car Valentinijan III (425-455). Šta se dogodilo u Efezu? Koncil je zaključio da se Marija (Merjem) štuje kao majka Božja. Pošto je unesena u “teodozijski kodeks”, ta je odluka postala državni zakon.
- Četvrti ekumenski koncil u Halcedonu (451. n.e.). Taj koncil je sazvao bizantski car Marcijan (396-457). Koncil je objavio dogmu da su u Isusovoj osobi “nepomiješano i nerazdvojeno” sjedinjene božanska i ljudska narav. Ta dvostruka narav živi do danas kao “halcedonska vjerska formula.” Napokon, a to nije nevažno, u Halcedonu je čuvanje jedinstva učenja povjereno papi na taj način što se u svako doba mogao umiješati. Tako je nastao primat Rima.
- Peti ekumenski koncil u Carigradu (553. n.e.). Inscenirao ga je istočnorimski car Justinijan I (483-565), koji je bio izrazit apsolutist. On je ušao u historijske knjige zbog svojih nemilosrdnih zakona o jereticima. “Heretik” je bio svako ko je poricao kršćanske dogme: kažnjavao se smrću i gubio nasljedno pravo. Čitava vojska rimskih činovnika je tražila inovjerce, okupljala ih i po Justinijanovoj naredbi na silu krstila.
Grčki crkveni pisac Origen (oko 185-254), učitelj u katehetskoj školi u Aleksandriji, bio je najznačajniji teolog kršćanskog starog vijeka i prvi zastupnik kritičkog razmatranja Biblije. Koncil ga je osudio zbog odstupanja, i njegove egzegeze ocijenio kao nepravovjerne. O tome šta će ubuduće biti pravovjerno, odlučuje jedino crkveno vođstvo nadahnuto Duhom svetim, a o tome ko je nadahnut, odlučuje ono pozivanjem. Pošto je donesena ta odluka, više se nisu progonile samo mnogobrojne pristalice Origena, već je to bio znak za hajku na sve inovjerce. Simbol “vjenčanja” sa crkvom postaje u to doba prsten kojeg nose biskupi.
Predstavljeno matematički, kršćansko vjerovanje kakvog su ga stvorili koncili, je jedna (ne)jednačina 1+1+1=1, odakle slijedi da je 1 bog = 3 boga. Oni koji drže Božju jednoću u trojstvu osoba, kažu da je svaka osoba svemoguća, sveprisutna, vječna i savršena - bog; a opet da nemaju tri svemoguća, sveprisutna, vječna i savršena boga, nego jedan Svemogući - Bog!
Ovakva dogma je poništila Isusovo učenje o Jednom Bogu i dovela do situacije da se njegovi sljedbenici klanjaju trojici: Duhu, Ocu i sinu, i mnogobrojnim svecima, kipovima itd., što je još jednom monoteizam povratilo ka paganizmu.
To je bio razlog da svjetlo Istine još jednom i za svagda bljesne putem poslanstva Muhammeda - poslanog samo kao milost svjetovima.

SURA 5

5:5a Pri ovom se treba prisjetiti da je svinjetina zabranjena u Tewratu (Tori - Starom zavjetu) i Indžilu (Evanđelju - Novom zavjetu), pa u tom pogledu nema dilema, tj. dozvoljena je hrana kršćana, izuzev one koju zabranjuje Allah u Kur’anu.
5:5b Neki komentatori smatraju da ženidbu muslimana sa kršćankom ili jevrejkom Milostivi dopušta stoga što Islam poštuje Isaa kao Božjeg poslanika i njegovu majku Merjem, i brani je od svega čime je napadaju, kao što poštuje Musaa. Zato supruga kršćanka ili jevrejka koja poštuje svoju vjeru i želi da u njoj ostane, ne može u tom pogledu naići ni na što, što bi je moglo odvratiti od njenog muža muslimana i porodicu izložiti neprijatnostima i rasulu. Razumljivo - djeca iz takvog braka pripadaju vjerovanju oca.
Drugi pak smatraju da su takvi brakovi mogući samo sa onim pripadnicama Knjige koje nisu identificirane kao kafirke i mušrikinje, tj. koje prihvataju poruku Kur’ana i Muhammeda a.s. kao Božijeg poslanika.
5:14a Nesara ima svoje porijeklo u nsr (pomaganje) ili u Nesiri (Nazaret) - gradu u Palestini (stari Šam ili Sirija) gdje je rođen Isus Krist.
Oni koji su sebe nazivali Nesara, polagali su pravo na Božiju vjeru i poslanike.
Oni su se isticali kao pravi pomagači Božijih poslanika i Božije vjere i stvarni sljedbenici hazreti Mesiha Nesarija.
Ali realnost je bila protiv njihovih tvrdnji.
Kršćanstvo je bilo modificirano izmjenama unesenim u Bibliju, a takođe papstvom i trojstvom - jedan u trojici i trojica u jednom, čime se vjera dovodi u poziciju da je izvan razuma, mada ona to nikada nije.
Ojačavanje trojstva pokvarilo je čitavu vjeru i pojavile su se različite vjerske sekte sa različitim principima, čiji je rezultat bio vođenje žestokih uzaludnih bitaka.
Sama vjera je iščezla, a prevladala su vjerska previranja. Razlike između jevreja i kršćana ili između protestanata i katolika nisu zasnovane na Božijoj objavi i Božijem svjetlu. Zato oni ne posjeduju poziciju dobra, pravog i krivog.
Svi su u krivu jer su napustili pravi put koji im je dat Božijom objavom u originalnom obliku.
Ovo je razlog zašto kršćanstvo nije uspjelo da se suoči sa izazovima ateizma i materijalizma, za razliku od Kur’ana koji je uvijek spreman da se s njima suoči promišljenom argumentacijom i za njih destruktivnim rezonom.
5:17b U svemiru nema praznina! Allah dž.š. u Kur’anu na više mjesta obavještava čovječanstvo o nečemu što se nalazi između nebesa i Zemlje.
Čini se da se tek u naše doba mogu nazrijeti obrisi ove misterije. Prema nekim istraživanjima, svemir ima čak sto puta veću masu nego što se do sad moglo dokazati. Postavlja se pitanje gdje je onda 99% nevidljive mase? Ili što je još važnije, od čega se sastoji tih 99% nevidljive mase? Čak i najkonzervativniji astronomi moraju danas prihvatiti nevjerovatno otkriće, da čak i nama najbliže oblasti svemira sadrže između 10 i 100 puta više mase nego što se može trenutno utvrditi. Oko i između galaksija dominiraju ogromni nevidljivi agensi, koji predstavljaju pravi izazov ljudskim nastojanjima da im uđu u trag. Tek u posljednje vrijeme su prikupljeni dokazi koji uvjeravaju da je nemoguće ignorisati postojanje te materije, iako ju je teško objasniti.
Sad je jasno da bi se spiralne galaksije, nalik na ovu u kojoj živimo, razbile na dijelove i raspršile svemirom, da ih na okupu ne drži gravitaciona sila koja potiče od ogromne količine nevidljive mase. Radi se o sićušnim česticama. Vrlo kontraverzni eksperimenti naučnika navode na pomisao da je njihova težina (ranije se smatralo da uopšte nemaju masu) tačno tolika (desethiljaditi dio težine elektrona) da je dovoljna da popuni svu nevidljivu masu.
5:18 Mišljenje jevreja i kršćana o Bogu i čovjeku odvelo ih je dalje u velika iskrivljavanja. Oni su smatrali da su sinovi Božiji i Njegovi miljenici.
Ova samoobmana kriminalnog i griješnog mentaliteta kontradiktorna je sama sebi. Kada se poslanici ne pozivaju na to da su Božiji sinovi, onda običnom čovjeku ne preostaje nimalo prostora niti mogućnosti za ovakve uvredljive tvrdnje.
Ne postoji sin Božiji, niti ga može biti - ljudsko ne može biti božansko, kao što božansko ne može biti ljudsko, humanost je humanost, a božanstvenost je božanstvenost. Jevreji i kršćani niti su miljenici Božiji niti Božiji sinovi. Oni su naprosto smrtnici (bešer).
5:19b Nakon dolaska poslanika Muhammeda a.s. jevreji i kršćani nemaju izgovora da nisu bili upućeni i da im nije došao Poslanik.
Nema sumnje da je svijet utonuo u duboku tamu i da je šejtan izopačio vjeru poslije Krista, satanske snage ugasile su svjetlo upute, neznanje je preovladalo u svijetu.
Na ivici vjerske katastrofe beskrajna Božija milost pomože ljudskoj rasi tako što između jednostavnih i tvrdih ljudi Arabije podiže Poslanika sa najsjajnijom Božijom objavom Kur’anom radi svekolikog preoblikovanja svijeta.
5:51b Oni koji se njima okreću izmjenili su svoj sistem obrazovanja, osnovali svoje vlastite institucije po zapadnom modelu, islamsku terminologiju zamijenili su modernim standardima.
Koriste političku administraciju zapadnjaka, uspostavili su bliske veze sa jevrejima i kršćanima i drugim kafirima. Usvojili su zakone Zapada do u detalje, a zapostavili zakon Islama, zašto?
Odgovor je sasvim jednostavan i dat je u ovom ajetu. Onaj ko uspostavi bliske veze sa neprijateljima Poslanika, definitivno će ostaviti Kur’an i zakone Kur’ana.
Kur’an se ne sastoji od vremenski ograničenih lekcija, kratkotrajnih uputa i prolaznih odredbi. On se satoji od trajnih zakona, trajno važećih uputa, nepromjenjivih principa i konačne istine.
Naravno, formalni odnosi i opća saradnja, koja ne utiče na Islam i položaj muslimana je dozvoljena.
5:52 Bolest označava bolest hipokrizije. Munafici (licemjeri) su bolesnici u muslimanskom društvu. Oni nisu zadovoljni Islamom, niti sa kufrom (nevjerstvom). Oni ne vjeruju u istinitost Božijih obećanja niti u pravednost muslimana.
Ovo je razlog što oni lutaju među nevjernike tamo - amo, pokazujući intimnost prema njima, nebi li našli zaštitu ako bi oni nadvladali muslimane. Oni misle da će muslimani jednog dana propasti i da će njima tada biti potrebna pomoć nevjernika da bi ih oni spasili.
5:69 Spas ne zavisi od članstva u određenoj vjerskoj zajednici, nego se traži pravo vjerovanje ili iman, a pravo vjerovanje je ono koje je u saglasju sa Božijom objavom.
U principu nema razlike među poslanicima kada je u pitanju iman. Posljednji Poslanik je podučavao istom imanu kojem su podučavali i poslanici prije njega.
5:71 Jevreji su počinili brojne velike grijehe, ali oni nisu smatrali da će ih ti grijesi i zlodjela voditi strašnim posljedicama.
Konačno ih je uništo Nabukadonosor i podvrgao svom ponižavajućem ropstvu. Nakon dugo vremena prosirijski kraljevi su ih oslobodili ropstva Nabukadonosora i poslali ih nazad iz Babilona u Palestinu.
Tad su krenuli putem svog preobraćenja. Bog je primio njihovo pokajanje.
Ali, nakon izvjesnog vremena oni su se vratili svim ranijim aktivnostima i ostali slijepi na rezultat svojih nedjela od ranije.
Vrhunac takvog njihovog posla bilo je spletkarenje oko Zekerijaa, Jahje (Ivana) i Isaa (Isusa).
5:74 Vjerovanje kršćana je da su Mesih, Duh sveti i Bog, ili Mesih, Marija i Bog, bogovi.
Drugim riječima, za njih je Bog jedan od trojice, a ovo je čisti politeizam. Otud su tri jedan, a jedan tri. Ovo je opće vjerovanje kršćana. Ono izražava kontradiktornu i iracionalnu vjeru na vrlo komplikovan način, a što je protiv zdravog razuma i matematičkih principa.
5:75a Božanstvenost je čista od želja i potreba. Ali čovjek ima želje i potrebe.
Otuda Isus i Marija ne mogu biti božanstva, jer su želje i potrebe negacija božanstvenosti.
Zavisnost je kvalitet čovjeka, a ne Boga. Ovaj argument protiv božanstvenosti Isusa i Marije je vrlo jednostavan i čak ga većina neznalica razumije.
5:91 Vanjske manifestacije dejstva alkohola. Alkohol napada centralni nervni sistem i mozak prema stepenu njegove koncentracije u krvi, kako slijedi:
0,1-1 o/oo Napada prednju sferu mozga tako da pijanac gubi kontrolu nad disanjem, trpi od slabosti volje i smanjenja pažnje.
1-2 o/oo napada motorne površine mozga, tako da pijanac gubi uobičajenu sposobnost i ravnotežu, moć govora.
2-3 o/oo napada vizuelnu površinu mozga, pa pijanac ne razlikuje boje, npr. vidi istovremeno višestruku pojavu jednog objekta.
1,5-3,5 o/oo napadnut je mali mozak, tako da tijelo postaje ataksično i gubi ravnotežu.
3,5-4,5 o/oo čitav mozak je pod dejstvom alkohola, osoba može biti bez svijesti, a svi instiktivni pokreti se gube.
4-5 o/oo Osnova mozga sa njegovim životnim centrima je napadnuta, što vodi prestanku cirkulacije i disanja, a ovo može uzrokovati smrt. Vidi ajet 2:219.
5:97a Drugim riječima Ka’bi je data čast centra moralne reformacije, duhovnog usavršavanja i upućivanja ljudske rase, jer ništa ne može opstojati bez svoga centra. Ovo je razlog zašto su istaknuti učenjaci mišljenja da je Ka’ba uzrok opstanka univerzuma. Stanovništvo svijeta će preživjeti dok živi Ka’ba.
Kad Bog bude namjeravao da završi sa ovim prolaznim svijetom, prije svega će ova sveta Kuća biti uzdignuta. To je bila prva kuća koja je načinjena za ljude, to je prva kuća koja će biti uništena da bi se sve uništilo. Prema hadisima od Buharije crnac iz Habaša će uništiti Kabu.
5:107 Ovi ajeti su objavljeni povodom događanja jednom muslimanu. Musliman po imenu Budail otišao je zbog trgovačkih poslova sa dvojicom kršćana Tamimom i Udijem u Siriju.
Tamo se Budail razbolio. Pripremio je listu sa popisom svoje imovine i stavio je među svoje stvari, a da nije obavijestio svoje sudrugove. Kada se njegova bolest pogoršala, on je tim kršćanima rekao da sve njegove stvari odnesu njegovim nasljednicima. Oni su sve stvari odnijeli i predali ih Budailovim nasljednicima izuzev jednog srebrenog pehara, koji je bio pozlaćen.
Nasljednici su našli listu među stvarima. Pitali su ih da li im je Budail dok je bi na samrti predao neke stvari radi svog liječenja. Oni su odgovorili da nije. Zbog toga je ova rasprava stigla Poslaniku radi presude.

SURA 6

6:71 Neki od politeista su rekli muslimanima da se odreknu Islama i prihvate njihovu vjeru.
Zbog ovoga je objavlje ajet 71.
Ovaj ajet je veoma važan za one muslimane koji žive u zemljama mnogobožaca, idolopoklonika, ateista i drugih nevjernika.
Nevjernici uvijek pokušavaju da zavedu muslimane i pozivaju ih svojim besmislenim vjerovanjima i ideologijama.
Ovaj ajet im govori da mu’min ima vrline vjerovanja u tewhid i on nikada ne može prihvatiti da se klanja pred lažnim bogovima ili da prihvati lažne ideologije.
6:74 Otac Ibrahima a.s. poznat kao Azer bio je idolopoklonik. Ibrahim a.s. ga je poučavao tewhidu.
Rekao mu je da su on i njegov narod u očitoj zabludi. A šta može biti veća greška do klanjati se idolima koje su od kamena napravili sami idolopoklonici i tražiti pomoć od tih beživotnih predmeta. Ovo je veliko poniženje za čovječanstvo, jer čovjek je najbolje Allahovo stvorenje.
6:116 U vrijeme Poslanika a.s. ideje grčkih filozofa i sumnjiva vjerovanja jevreja i kršćana uveliko su preovladavala u rimskoj imperiji, persijskom carstvu i Arabijskom poluotoku.
Ljudi su bili okupirani različitim vrstama politeizma i idolatrije. Danas je takođe većina svjetske populacije izvan Božije upute.
Božiju uputu su ljudi iskrivili i napustili izmišljajući pri tom nove ideologije kao što su makijavelizam, idealizam - lenjinizam, socijalizam, komunizam, anarhizam, gandijska filozofija, hitelrizam ili nacizam, tolitarizam, transedentalizam, metafizika i druge filozofije današnjice.
Milioni i milioni ljudi slijepo slijede te ideologije, ne obzirući se na briljantne Božije upute i putokaze.
6:125 Efekat visine. Jedno specifično znanje, koje je izloženo u Kur’anu stoljećima prije njegovog naučnog otkrića, vezano je za sastav atmosfere. Sada je poznato da, što se više penjemo prema nebu, nailazimo na sve manje zraka, a tako i kisika bez kojeg nema disanja. Oni koji lete na velikim visinama, avionima ili balonima, osjećaju oštru kontrakciju pluća, što uzrokuje bol.
U vrijeme objave Kur’ana u sedmom stoljeću niko nije mogao znati da bi uspon ka nebu mogao uzrokovati pritisak i bol u grudima, iz prostog razloga što je to bilo u razdoblju prije bilo kakvih letova.
1. Naučne činjenice o stanju čovjeka na velikim visinama. Atmosferski slojevi i njihovi fiziološki efekti na čovjeka.
a) Fiziološki dovoljno područje za čovjeka je od morskog nivoa pa do 10.000 stopa iznad površine mora. Kisik u ovom atmosferskom sloju je dovoljan za preživljavanje čovjeka.
b) Fiziološki nedovoljno područje je između 10.000 do 50.000 stopa. U ovoj zoni postoji manjak kisika, pored smanjenog atmosferskog pritiska. Ovo može rezultirati u čisto fiziološkim simptomima na ljudsko tijelo, pa se događaju simptomi hypoxie (nedostatka kisika) i desparizma (niskog atmosferskog pritiska).
c) Bliski kosmos, od 50.000 stopa. Sa fiziološke tačke gledišta čovjek ne može živjeti na visinama većim od 50.000 stopa čak i kad bi udisao 100% kisik. On bi morao nositi kosmičko odijelo zbog smanjenja atmosferskog pritiska i dificijencije kisika.
2. Simptomi faze hypoxie.
a) Od nivoa mora pa do visine 10.000 stopa simptomi hypoxie ne postoje.
b) Od 10.000 do 16.000 fiziološki sistem čovjeka sprečava pojavu simptoma hypoxie, osim ako je period izlaganja dug. Disanje postaje brže i dublje, puls i krvni pritisak također rastu.
c) Na visini od 16.000 do 25.000 stopa fiziološki sistem ne funkcioniše i ne može snabdjeti tkivo sa dovoljnom količinom kisika, te se ranije pominuti simptomi pojavljuju. U uvom stanju nalazimo jasno objašnjenje stiskanja prsa koja se osjećaju na ovim visinama. (Kur’an, 6:125).
d) Kritično područje je između 16.000 i 25.000 stopa pa na više. U ovom području čovjek potpuno gubi svijest zbog sloma nervnog sistema. Promjene koje se događaju u prsima dostižu maksimum na ovoj visini i tu se dešava kompletan fiziološki krah funkcija srca i respiracije.
3. Pad atmosferskog pritiska.
Kada se čovjek izloži niskom atmosferskom pritisku na velikim visinama (a to se dešava putnicima aviona kada sistem za održavanje pritiska zakaže), pojavljuje se nekoliko simptoma kao rezultat ekspanzije gasova i njihovo povećanje u ljudskom tijelu. Gasovi zarobljeni u šupljinama ljudskog tijela, kao što je stomak, kada se šire, pritiskaju pluća što uzrokuje teškoću pri disanju, nelagodu i tjeskobu u prsima. Ista stvar bi se dogodila u debelom crijevu, plućima, zubima, srednjem uhu, sinusima - a sve ovo uzrokuje oštar bol u tijelu. Pored toga, svi gasovi rasplinuti u tjelesnim ćelijama, npr. dušik, doveli bi do zagušenja, uzrokujući oštar bol u grudima.
6:133 Razvoj i nestanak vrsta. Ne postoje apsolutno nikakvi argumenti koji bi sugestirali da je jedna vrsta humanoida evolvirala u drugu. Takođe nema naučnog dokaza koji bi branio teoriju da je čovjek (homosapiens) nastao iz linije velikih majmuna.
“A Gospodar tvoj je Neovisni, Vlasnik milosti. Ako hoće uklonit će vas i nadomjestiti nakon vas čime hoće, kao što je stvorio vas od potomstva drugih naroda.” (Kur’an, 6:133)
“Mi smo ih stvorili i ojačali vezišta njihova, a kad htjednemo, zamijenićemo sličnim njima (kompletnom) promjenom.” (Kur’an, 76:28)
6:159 Poslanik a.s. je rekao: “Ti ljudi su oni koji izmišljaju nove stvari (bi’dah) u vjeri i sljedbenici su pustih želja, a njihovo pokajanje neće biti primljeno od Allaha.” (Tefsir El-Kurtubi).
Poslanik a.s. je rekao: “Jevreji i kršćani će biti podijeljeni u 71 ili 72 vjerske sekte, a ovaj narod će se podijeliti u 73 - svi će u Džehennem izuzev jedne, a to je ona u kojoj smo ja i moji drugovi danas.”