Mlivo Mustafa

SURA 7

7:40 Singularitet crnih rupa. Ušice igle.Nakon otkrića crnih rupa naučnici su smatrali da mora postojati neko centralno mjesto gdje je gravitacija maksimalna. Zatim su konstatovali da crne rupe eventualno kolapsiraju na zapreminu veličine nula, beskonačne gustoće, kreirajući ono što je poznato kao “singularitet”. Kako se gustoća povećava, putanja svjetlosnih zraka emitovanih sa zvijezde se iskrivljuje i eventualno nepovratno omotava oko nje. Prostor se probada u “singularitetu” u kojem nema vremena!
Prema nekim učenjacima kontakt sa drugim univerzumima počinje ovdje! Oni misle da moraju postojati drugi univerzumi, ali su fizički zakoni u njima drugačiji od naših. Nema privlačenja, nema brzine svjetlosti i nema vremena u drugim univerzumima.
Naučnici kažu da je veličina singulariteta kao iglene uši. U Kur’anu postoji ajet koji se dotiče ovog predmeta i on glasi:
“Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše i oholili se prema njima, neće im se otvoriti kapije neba i neće ući u Džennet, dok ne prođe deva kroz ušice igle; a tako plaćamo prestupnike.” (Kur’an, 7:40)
Horizont događaja je područje gdje sila gravitacije postaje tako snažna da čak i svjetlost biva uvučena u crnu rupu. Mada je horizont događaja dio crne rupe, on nije opipljiv objekt. Ako biste padali u crnu rupu, bilo bi nemoguće da spoznate trenutak kad dodirujete horizont događaja.
Singularitet nije uopće shvatljiv objekat. Prema općoj teoriji relativiteta singularitet je tačka beskrajne zakrivljenosti prostora i vremena. Ovo znači da je sila gravitacije postala beskonačno jaka u centru crne rupe. Sve što pada u crnu rupu prolazeći kroz horizont događaja, uključujući i svjetlost, stići će u singularitet crne rupe. Prije nego što nešto stigne u singularitet, ono biva rastrgano od intenzivnih gravitacionih sila. Čak i sami atomi bivaju rastrgani od gravitacionih sila.
7:54a Šest dana ili šest perioda stvaranja. Danas znamo da se proces stvaranja mjeri u milijardama godina. Urednici Biblije ovo nisu mogli znati. U njihovoj žudnji da sabat nametnu i drugima oni su napisali da se Bog odmorio na dan prvog sabata nakon što je završio svoj rad na stvaranju nebesa i Zemlje.
Šest dana stvaranja u knjizi “Postanak” je kao šest dana bilo kojeg dana u hefti. Za svećeničke urednike Biblije pod danom se podrazumijevao period od jednog zalaska Sunca do drugog. Šest dana je označavalo od nedjelje do petka. Oni su vjerovali da je razlog što je sabat postao sveti dan, što je Bog na taj dan “otpočinuo.” Tako nam ti editori kažu:
“Na sedmi dan Bog je završio posao, kojim se bavio, tako da se On na sedmi dan odmorio od svoga posla. I Bog blagoslovi sedmi dan i učini ga svetim, jer se On od sveg svoga posla stvaranja odmorio na taj dan.” (Postanak, 2:2) Kao da ovo nije bilo dovoljno, editori su došli na ideju da se Bog i dalje odmarao, kada su oni napisali: “Za šest dana Gospod stvori nebesa i Zemlju, a sedmog dana je On otpočinuo i osvježio se.” (Biblija, verzija kralja Džejmsa, Izlazak 31:17)
Ideja da se Bog odmara kao ljudi i osvježava kao ljudi morala je biti korigovana od strane Isusa, kada on, prema Ivanu, izjavljuje da Bog neprestano radi, čak i na dan sabata. (Vidi: Ivan, 5:16).
Bog je razjasnio stvari sopstvenim riječima kada je u Kur’anu objavio:
“I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.” (Kur’an, 50:38)
Gornji kur’anski ajet jasno odbacuje tvrdnju da se Bog odmarao. Bog se, prema Kur’anu, ne umara
“Ne obuzima Ga drijemež, niti san.” (Kur’an, 2:255)
A šta je sa periodom stvaranja? Zar i u Kur’anu nije također šest dana? U gornjim citatima izraz preveden kao dani može označavati, ne samo dane, nego duge periode vremana i nedefinisane periode vremena (koji su uvijek dugi).
Kur’an takođe govori o:
“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.” (Kur’an, 32:5)
“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.” (Kur’an, 70:4)
Dugo vremena prije modernih ideja o dužini vremena stvaranja, komentatori Kur’ana su shvatali, kad Kur’an govori o šest dana stvaranja, da to ne znači šest naših dana, nego da je to šest perioda.
Ponovo, dakle, vidimo da je Kur’an izbjegao ponoviti grešku, koja je data u prethodnoj knjizi, grešku koja nije otkrivena do našeg vremena. Imajući ovo u vidu, zar neko može insistirati na tome da je Kur’an djelo čovjeka?
7:54c Promjena dana i noći. U vrijeme kada se držalo da je Zemlja centar svijeta i da se Sunce kreće u skladu s tim, kako je neko mogao iznositi onda pogrešne postavke, koje nisu u skladu s tim? Ovo se, naravno, ne odnosi na Kur’an koji o fenomenu smjene noći i dana govori u slijedećim ajetima:
“Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana, zatim se postavio na Arš. Prekriva noću dan (koji) traži nju žurno, a Sunce i Mjesec i zvijezde potčinjeni su komandi Njegovoj. Uistinu! Njegovo je stvaranje i komanda! Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (Kur’an, 7:54)
“A znak za njih je noć: povlačimo od nje dan, tad gle! oni zamračeni.” (Kur’an, 36:37)
“Zar ne vidiš da Allah daje da noć uđe u dan i daje da dan uđe u noć, a potčinio je Sunce i Mjesec, svakoje plovi roku određenom - i da je Allah o onom šta radite Obaviješteni?” (Kur’an, 31:29)
“Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom. Zavija noću dan, i zavija danom noć. I potčinio je Sunce i Mjesec. Svakoje plovi roku određenom. Besumnje! On je Moćni, Oprosnik!” (Kur’an, 39:5)
Prvi citirani ajet ne zahtijeva nikakav komentar. Drugi daje jednu sliku. Treći i četvrti ajet nude interesantan materijal, vezano za međusobno prodiranje, a posebno ovijanje noći na dan i dana na noć. Zaviti ili oviti je pravo značenje arapske riječi kevvere. Originalno značenje glagola je zaviti turban oko glave, a i svaki drugi smisao ove riječi vezan je za ovijanje.
“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.” (Kur’an, 38:87-88)
7:57 Jedno proživljenje mrtvih dogodit će se na Ahiretu, a jedno proživljenje je na ovom svijetu jer je Allah poslao Poslanika među neznalice (čija su srca bila duhovno mrtva) i dao im duhovni život i znanje i učinio ih prvacima ljudske rase.
7:91 Kakav je bio rezultat njihovog nevjerovanja? Ništa do totalno uništenje. Prema Kur’anskim ajetima njih su pogodile tri vrste kazne:
- zulletun (oblak)
- sajhatun (zaglušujući zvuk)
- redžifetun (zemljotres)
Prvo oblaci vatre i plamena, zatim strahoviti ubitačan glas s neba, a ispod nogu je došao zemljotres.

SURA 8

Sura je dobila ime po prvom ajetu u kojem se proglašava da ratni plijen pripada “Allahu i Njegovom Poslaniku” - tj. teokratskoj državi, da bi se upotrijebio za opšte dobro. Mekkanski karavan se vraćao iz Sirije. Njegov vođa Ebu Sufjan, bojeći se napada iz Medine, poslao je jahača na kamili u Mekku sa frenetičnim pozivom za pomoć. Činjenica je da je Muhammed a.s. izašao sa vojskom tek kad se armija poslana da zaštiti karavan ili kazni muslimane, približavala Medini. Njegova mala vojska od 313 ljudi koja je bila slabo naoružana i opremljena, krstarila je pustinjom tri dana.
Kad su zastali blizu vode na Bedru, imali su vijesti da se vojska Kurejšija približava na drugoj strani doline. Pala je jaka kiša na Kurejšije, tako da nisu mogli dalje napredovati zbog raskvašenog tla, a malo na muslimane koji su mogli da napreduju do vode i osiguraju je.
U isto vrijeme Ebu Sufjan, vođa karavana koji je takođe ciljao prema vodi Bedra, bio je upozoren od svojih izviđača o napredovanju muslimana, pa se on vratio nazad. Prije bitke je Poslanik dao priliku Ensarijama, čija zakletva na vjernost nije uključivala borbu na ratnom polju, da se vrate ako žele - ali su oni time samo bili uvrijeđeni. S druge strane, nekoliko Kurejšija, uključujući i sav klan Zuhri, su se vratili u Mekku kad su čuli da je karavan siguran. Armija Kurejšija je brojčano nadmašivala muslimane 2:1 i bili su mnogo bolje opremljeni. Njihove su vođe računale na lahku pobjedu.
Kad je Poslanik vidio kako se spuštaju niz pješčane dine kao bujica, pozvao je: “O Allahu! Evo Kurejšija koji se suprotstavljaju Tebi i poriču Tvog poslanika. O Allahu! Tvoja je pomoć koju si mi obećao. O Allahu! Učini da se oni danas povinuju!”
Muslimani su bili uspješni u pojedinačnim borbama kojima su se otvarale borbe Arapa. Ali, borba prsa u prsa je u početku bila protiv njih. Poslanik je stao i molio Allaha pod zaklonom kojeg su načinili da ga zaštiti od Sunca: “O Allahu! Ako bude uništena ova mala skupina, niko neće ostati na Zemlji da Te obožava.” Zatim je zapao u odsutnost, i kad je ponovo progovorio, rekao je Ebu Bekru koji je bio s njim, da je obećana pomoć stigla.
Tad je izašao da ohrabri svoj narod, našto se plima pobjede prenijela na muslimane. Vođa Kurejšija i nekoliko njihovih najvećih ljudi bilo je ubijeno, mnogi su zarobljeni, a njihovu opremu i deve su zaplijenili muslimani.
To je bio dan za sjećanje iz rane istorije Islama i dan velike radosti u Medini. Međutim, muslimani su u ovoj suri upozoreni, da im tek predstoje borbe. Ustvari, slijedeće godine, na brdu Uhud, neprijatelj je došao protiv njih sa vojskom od 3.000, a u petoj godini Hidžre, ujedinjena armija paganskih klanova brojala je 10.000 ljudi opsjedajući Medinu u Ratu na Handeku.

SURA 9

Ova sura se često naziva El-Beraet (imunitet - oslobođenje). Ovo je jedina sura koja je bez bismille. Ajeti 1-12 koji formiraju objavu oslobođenja od obaveze prema mušricima, objavljeni su nakon što su hadždžije krenule prema Mekki u devetoj godini Hidžre. To je označilo kraj idolatrije u Arabiji. Kršćanska Bizantska imperija je počela da se okreće protiv rastuće muslimanske sile, a ova sura pominje veliki rat koji predstoji i daje instrukcije u vezi s tim.
Ajati 38 -39 se odnose na pohod na Tebuk, a posebno na ona arapska plemena koja se nisu pridružila muslimanima u borbi. Dvoličnjaci su dugo bili trn na strani Muslimana. Oni su otišli dotle da su formirali džemat i izgradili mesdžid na svoju ruku. Na svom povratku sa Tebuka, pozvali su Muhammeda a.s. da posjeti ovu džamiju.
9:34 Kršćanski monasi i kaluđeri su po vlastitoj volji ruhbanijjet. To im od Boga nije bilo propisano. Oni su ostavili svijet i zaslijepili na brežuljcima i planinama ili crkvama. Ali, porazila ih je ljudska priroda i oni su u samozaboravu počeli tražiti svijet i pribjegavati strastima. Prema Gibbonu, kada je zemljotres razorio rimske Pompeje, hiljade dječijih kostiju nađeno je u ruševinama crkava. Ovaj historijski fenomen je dovoljan da otvori oči ljudima bili oni jevreji, kršćani ili muslimani.
9:60 Bog nije ostavio raspodjelu (kalsifikaciju) zekata Poslaniku, nego ga je sam klasificirao, a to je za:
- siromašne: oni koji nemaju ništa ili imaju vrlo malo,
- muhtadž: koji nemaju u skladu sa svojim potrebama,
- radnici: oni koje je islamska država odredila da sakupljaju zekat i obavljaju druge funkcije vezane za to,
- pridobijanje srca onih koji su naklonjeni Islamu ili su slabi u Islamu, itd.,
- otkup vratova - oslobađanje robova ili zarobljenika isplatom otkupnine,
- dužnici: one osobe koje su zapale u dugove na neki način ili moraju dati neki sigurnosni novac,
- na Božijem putu: džihad, širenje Objave, vjersko obrazovanje, itd.
-putnici - musafiri neki putnici zapadnu u nevolju za vrijeme njihovog putovanja pa im je potrebna finansijska pomoć, iako možda imaju dovoljno imetka kod kuće.
· Za vrijeme pohoda na Tebuk neki munafici su govorili rugajući se: “Pogledajte samo onog čovjeka (Muhammeda a.s.)!” On sanja o palačama Šama i sanja da će gradovi Rima pasti u posjed njegovih snaga. On uzima borbu sa Rimljanima kao da je to rat među arapskim plemenima. Vjerujemo da ćemo svi postati zarobljenici Rimljana vezani užadima. Kako će se ti kukavni ashabi sa nadutim stomacima boriti protiv vojske Rimljana?” Kada je Poslanik obavješten o tim uvredljivim primjedbama, koje su imale za cilj da demoraliziraju ashabe, on ih je upitao za te primjedbe. Oni su odgovorili: “Ovo nije naše stvarno ubjeđenje, mi samo ogovaramo i zabavljamo se da bi nam putovanje bilo ugodnije i lakše.”
9:112a ’Saihun’ označava one koji se čuvaju iskušenja i želja nefsa. Po nekima riječ označava one koji čuvaju post jer se oni uzdižu u duhovne visine uzdržavanja od jela, pića i drugih želja.
Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ko može garantovati za ono između svoje dvije vilice i ono što je između njegove dvije noge, ja mu garantujem Džennet.” (tj. ko svoj jezik zaštiti od nedozvoljenog govora, ne govori laži, ne ogovara, i svoja usta od jedenja i pijenja nedozvoljenih stvari, itd., i svojih stidnih dijelova od nedozvoljenog seksualnog odnosa.” (Sahih El-Buhari).
9:113 Obično se misli da se ovo odnosi na molitvu za mrtve,
- ako su umrli ne pokajavši se nakon što im je Islam prezentiran,
- ako su se aktivno suprotstavljali ili opirali vjeri do kraja.
9:120 U hadisima se kaže da je Ebu Hajsma takođe ostao po strani za vrijeme pohoda na Tebuk. Kad je Poslanik a.s. otišao na Tebuk, Hajsma je otišao u svoju bašču. Pred njim je bila lijepa žena koja je hladila zemlju natapajući je, prostrla serdžadu, donijela svježe hurme i pred njega stavila hladnu i slatku vodu.
Rekao je: “Kakav je ovo život koji ja uživam, u hladu sjenke, hladna voda, zeleni vrt, dok Allahov Poslanik ide pustinjom po takvoj vrućini.” Odjednom je skočio, donio opremu, uzeo mač i koplje i uputio se stopama Poslanika. Kamila je jurila brzo kao vjetar i konačno prestigla vojsku. Kada je Poslanik iz daljine ugledao da dolazi jahač na kamili, rekao je: “Neka bude Ebu Hajsma.” Nakon kratkog vremena svi su vidjeli da je to baš on.
9:121 Islam poništava sva prethodna loša djela, a isto to čini migracija (hidžra radi Allaha) i hadždž. (Sahih Muslim).
Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Ako neko iskreno primi Islam Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe, a nakon toga počinje sređivanje računa: nagrada njegovih dobrih djela biće deset do sedamsto puta za svako dobro djelo, a zlo djelo će biti uzeto kakvo jest, ako ga Allah ne oprosti.” (Sahih El-Buhari).

SURA 10

10:5a Prirodno i reflektovano svjetlo
“Blagoslovljen neka je Onaj koji je načinio u nebu galaksije, i načinio u njemu svjetiljku i Mjesec osvjetljavajućim!” (Kur’an, 25:61)
“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razlaže znakove ljudima koji znaju.” (Kur’an, 10:5)
Govori se o ustrojstvu svemira i međusobnoj vezi Sunca i Mjeseca.
Milostivi ljudima stavlja do znanja da Mjesec služi samo kao reflektor Sunčeve svjetlosti koja pada na Zemlju i da je ustvari hladan, dok je Sunce izvor svjetlosti ili “plamteća svjetiljka” koja je užarena i koja je odašiljač te svjetlosti.
10:5b Najveća brzina - brzina svjetlosti. Najveća brzina C koja označava brzinu svjetlosti u vakuumu nagoviještena je u dva ajeta Kur’ana veličanstvenog, povezujući ovu fundamentalnu univerzalnu konstantu sa kretanjem sistema Zemlja-Mjesec. Novo relativističko tumačenje ove kur’anske relacije daje vrijednost C=299792,5 km/s, što je u krajnje začuđujućoj saglasnosti sa prihvaćenom internacionalnom vrijednosti. Ovaj zapanjujući rezultat ističe jedinstvo fizičkog svijeta, vrijednost specijalne teorije relativiteta i autentičnost samog Kur’ana.
Brzina svjetlosti u vakuumu pripada maloj grupi fundamentalnih konstanti, pa ipak ona zauzima istaknutu poziciju u ovoj grupi. Prije svega ona se susreće u veoma različitim granama fizike. Od starih Grka pa do Srednjeg vijeka smatralo se da je brzina svjetlosti beskonačna. Aristotel je smatrao da se svjetlost širi trenutno.
U 11-om stoljeću arapski učenjak El-Hassan je smatrao da svjetlost putuje nekom određenom brzinom. Galileo je ispitivao ovu brzinu, ali nije uspio , objasnivši da se svjetlost kreće izvanredno brzo. Roemir (1676) je prvi mjerio brzinu svjetlosti, koristeći pomračenje Jupiterovog satelita Jo. On je dobio jedan netačan rezultat od 215000 km/s jer u to vrijeme nije bio tačno poznat dijametar Zemljine orbite. Počevši od 17-og vijeka pokazuje se stalni napredak u metodama i tehnikama određivanja najveće brzine C.
Fromova vrijednost se smatrala najtačnijom dug period sve do 1983. godine, kada je u ovu svrhu primjenjen interferometar sa moduliranom laserskom radijacijom.
Prema Američkom nacionalnom modelu standarda C=299792,4574 + 0,0011 km/s, a prema Britanskoj nacionalnoj laboratoriji C=299792,4590+0,0008 km/s.
Lunarno orbitalno kretanje u Kur’anu. Prije četrnaest vjekova, Kur’an, sveta knjiga Islama, objavljena je od Boga čovječanstvu putem poslanika Muhammeda, koji je živio na Arabijskom poluostrvu. Arapi su koristili lunarni kalendar u svom računanju vremena. Kur’an im se obraća na jedinom jeziku kojeg su oni mogli razumjeti, ne dirajući u njihove navike.
10:24 Vremenske zone - rotacija Zemlje. Razlog zašto Svemogući Allah kaže “noću ili danju” jeste, ako bi se taj čas dogodio za vrijeme dana u Americi, onda bi to bila noć u Australiji, i obratno. Sudnji dan se događa za svu Zemlju bez obzira je li to noć ili dan. Ovdje je sadržana jedna naučna činjenica, a to je da Zemlja rotira oko sebe, pri čemu imamo dan i noć.
Gledajući 14 stoljeća unazad ljudi vjerovatno nisu mnogo znali o vremenskim zonama pri čemu je kur’anski navod o ovom predmetu veliko iznenađenje. Koncept da dok jedna porodica doručkuje za vrijeme izlaska Sunca, a druga uživa u svježem noćnom zraku, je zaista nešto čemu se treba diviti, čak i u modernom vremenu.
Naravno, prije 14 stoljeća čovjek nije mogao putovati više od 30 milja na dan, tako da su mu doslovno trebali mjeseci da na npr. doputuje iz Indije u Maroko. Vjerovatno, kad bi večerao u Maroku, on bi pomislio u sebi “Moji tamo u Indiji takođe večeraju.” Ovo je zbog toga što on nije shvatao da se u svom putovanju kretao kroz vremenske zone. Vidimo, dakle, da Kur’an poznaje i ističe takav fenomen.
U ajetu 10:4 navodi se da kad historija dođe svom kraju i dođe Sudnji dan, on će se dogoditi u jednom trenutku, a taj trenutak zateći će neke ljude noću, a neke danju.
Ovo jasno ilustrira Allahovu Božansku mudrost i njegovo prethodno znanje o postojanju vremenskih zona, mada takvo otkriće nije bilo u skladu sa vremenom od prije 14 stoljeća. Naravno, ovaj fenomen nije nešto što je očima odmah vidljivo, a ova činjenica je dovoljan dokaz autentičnosti Kur’ana.
10:61 Subatomske čestice. Mnogo stoljeća prije poslanstva Muhammeda a.s. postojala je dobro poznata teorija atomizma koju je lansirao grčki filozof Demokrit. On i ljudi koji su došli poslije njega smatrali su da se materija sastoji od sićušnih neuništivih i nedjeljivih čestica, koji se zovu atomi. Arapi su se takođe bavili istim konceptom, ustvari, arapska riječ zerra odnosila se na najmanju česticu poznatu čovjeku.
Sada je moderna nauka otkrila da se ova najmanja jedinica materije (tj. atomi koji imaju iste karakteristike kao njegovi elementi) može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja, razvoj posljednjeg stoljeća, a ipak ova informacija je već bila dokumentirana u Kur’anu, koji kaže:
“A oni koji ne vjeruju govore: “Neće nam doći Čas.” Reci: “Svakako, i tako mi Gospodara mog, sigurno vam dolazi.” - Znalca nevidljivog! Ne izmiče od Njega težina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 34:3)
Nesumnjivo, prije 14 stoljeća ovakva izjava izgledala bi neuobičajena i za jednog Arapa.
Atom nekog elementa je najprostija čestica koja odražava osobine elementa. Atomska teorija ima četiri pretpostavke: atomi sačinjavaju materiju. Neku vrstu moderne teorije postavio je engleski učitelj Džon Dalton 1808. godine. Ova Daltonova teorija je opisala interakcije atoma, ali nije razmatrala mogućnost postojanja subatomskih čestica. Prva subatomska čestica, negativno naelektrisani elektron, otkrivena je 1899. godine. Moderni pogled na atom pretpostavlja da on ima tri subatomske čestice.
Danas su naučnici unutar atoma identificirali mnoge druge čestice, ali se tri proste subatomske čestice, elektron, proton i neutron, još uvijek koriste za objašnjenje karakteristika atoma. Otkriveno je više od 200 subatomskih čestica, od kojih mnoge nisu fundamentalne, nego su sastavljene od drugih prostijih čestica. Npr. Rutherford je pokazao da se atom sastoji od jezgra i orbitirajućih elektrona. Kasnije su fizičari pokazali da se nukleus sastoji od neutrona i protona. Kasnije se ustanovilo da se protoni i neutroni sastoje od kvarkova.
Neke od subatomskih čestica su: elektron, pozitron, elektron antineutrino, negativni muon, muon, muon neutrino, muon antineutrino, negativni tau, pozitivni tau, tau neutrino, tau antineutrino.
10:61 Sudbina - vječno Allahovo znanje. Relativnost vremena razjašnjava vrlo važnu stvar. Relativnost je tako varijabilna da period vremena, koji se nama pokazuje kao milijarde godina, u jednoj drugoj dimenziji može trajati samo sekundu. Štaviše, ogroman period vremena, koji se proteže od početka svijeta pa do njegovog kraja, može trajati čak, ne sekundu, nego trenutak, u drugoj dimenziji.
Ovo je sama bit koncepta sudbine - koncepta koji dobro ne razumije većina svijeta, posebno materijalisti, koji ga u kompletu odbacuju. Sudbina je Allahovo savršeno znanje svih događaja prošlosti i budućnosti. Većina svijeta pita kako Allah može znati događaje, koji se još nisu zbili, a ovo ih sprečava da razumiju autentičnost sudbine. “Događaji, koje još nismo iskusili”, nisu se dogodili samo za nas. Allah nije ograničen vremenom ili prostorom, jer On je sam stvorio prostor i vrijeme. Iz ovog razloga prošlost, sadašnjost i budućnost je sve jedno kod Allaha. Za Njega se već sve dogodilo i završilo.
Linkoln Barnet drži da je univezum u svojoj cjelosti obuhvaćen jednim kosmičkim intelektom. Volja koju Barnet naziva kosmički intelekt je mudrost i znanje Allahovo, kojim je zahvaćen sav univerzum. Kao što znamo početak, sredinu i kraj, i sve usputne epizode kao cjelinu, tako Allah zna vrijeme u kojem smo podvrgnuti, kao jedan trenutak od početka do kraja. Ljudi to iskuse kad njihovo vrijeme dođe i oni su onda svjedoci sudbine koju im je Allah kreirao.
Takođe je važno skrenuti pažnju na plitkost iskrivljenog razumijevanja sudbine, koje preovlađuje u društvu. Ovo iskrivljeno ubjeđenje o sudbini sadrži vjerovanje da je Allah odredio sudbinu za svakog čovjeka, ali da tu sudbinu čovjek može ponekad da promijeni. Npr. za pacijenta koji se povrati sa ivice smrti ljudi kažu “On je pobijedio sudbinu.” A niko ne može promijeniti svoju sudbinu. Čovjek koji se povrati sa vrata smrti nije umro jer mu nije bila sudbina da umre. I opet sudbina je ljudi koji varaju sami sebe govoreći “porazio sam sudbinu” da tako kažu i zadrže takav mentalni sklop.
Sudbina je vječno Allahovo znanje, koji zna vrijeme (svaki trenutak) i koji vlada nad čitavim vremenom i prostorom, sve je određeno i završeno u sudbini. Mi razumijemo iz onoga što je dato u Kur’anu da je vrijeme za Allaha jedno: neki događaji koji će se nama dogoditi u budućnosti opisani su u Kur’anu kao da su se dogodili davno prije. Npr. ajeti koji opisuju obračun ljudi pred Allahom na drugom svijetu dati su kao događaji koji su se već dogodili:
68.“I puhnuće se u sur, pa će se onesvijestiti ko je u nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (zaštititi) Allah. Zatim će se u njega puhnuti drugi put, tad gle! - oni stoje, gledaju,
69. I zablistaće Zemlja svjetlošću Gospodara svog, i postaviće se Knjiga, i dovešće se vjerovjesnici i svjedoci, i presudiće se među njima s Istinom, i neće im biti učinjen zulm.
70. I biće plaćeno svakoj duši šta je radila, a On je Najbolji znalac onog šta čine.
71. I biće sprovođeni oni koji ne vjeruju ka Džehennemu u skupinama, dok - kad mu dođu, otvorit će se kapije njegove, a reći će im čuvari njegovi: “Zar vam nisu dolazili poslanici između vas - učili vam ajete Gospodara vašeg i opominjali vas na vaš susret ovog dana vašeg?” Reći će: “Svakako, ali obistinila se riječ kazne nad nevjernicima.”
72. Biće rečeno: “Uđite na kapije Džehennema, vječno ćete biti u njemu.” Pa lošeg li boravišta oholih.
73. I biće sprovođeni oni koji su se bojali Gospodara svog ka Džennetu u skupinama, dok - kad mu dođu i otvorene budu kapije njegove i reknu im čuvari njegovi: “Selamun alejkum! Bili ste dobri, zato uđite u njega da vječno boravite!”
74. A (oni) će reći: “Hvala Allahu koji nam je ispunio obećanje Svoje i dao nam da naslijedimo Zemlju, nastanjujemo se u Džennetu gdje hoćemo!” Pa divna je nagrada radnika!” (Kur’an, 39:68-74)
Kao što se da vidjeti, događanja koja će se zbiti poslije naše smrti (s naše tačke gledišta) u Kur’anu su opisani kao već doživljeni i prošli događaji. Allah nije vezan okvirom relativnog vremena, u koje smo mi zatvoreni. Allah je htio ove stvari u bezvremenu: ljudi su ih već izveli i svi ti događaji su već proživljeni i završili su se. U donjem ajetu nam se saopštava da svaki događaj, bio on mali ili veliki je u znanju Allaha i zapisan je Knjizi:
“I nećeš biti u nečem, niti ćeš učiti iz njega - iz Kur’ana, i nećete raditi nikakav posao, a da nećemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to udubili. I neće izmaći od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti veće, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 10:61)
Ako čovjek razmisli dublje u svjetlu gore iznesenog, sigurno će u svojoj duši shvatiti zapanjujuću i izvanrednu situaciju da svi događaji, koji prožimaju Zemlju, su ustvari samo iluzija.
10:61 Atomska težina. Arapska riječ zerra najčešće označava najmanju česticu poznatu čovjeku. Moderna nauka je međutim otkrila da se ova najsitnija čestica materije može razbiti na sastavne komponente. Ovo je nova ideja nastala u XX vijeku, ali kako vidimo informacija o postojanju još sitnijih čestica od atoma već je bila data u Kur’anu.
Atom je najmanja čestica materije, koja još uvijek zadržava karakteristike te materije. U većini slučajeva atom se sastoji od protona, neutona i elektrona. Protoni i neutroni se nalaze u centru atoma zvanog atomsko jezgro, a elektroni orbitiraju ili kruže oko centra nukleusa po stazama zvanim orbitali.
Atomska težina jednog atoma je mjera, koja označava koliku masu ima atom. Atomska težina se računa zbrajanjem broja protona i neutrona. Atomske mase nisu date kao cijeli brojevi u tabeli periodnog sistema, jer se atomi mogu pojaviti sa različim brojem neutrona. Atomska težina elementa je prosječna težina svih poznatih oblika tog elementa.
Atomska jedinica mase: 1 amj=1,6606x10-24gr, 1/12 mase atoma karbon-12.
Atomski broj je broj protona u nukleusu.
“I nećeš biti u nečem, niti ćeš učiti iz njega - iz Kur’ana, i nećete raditi nikakav posao, a da nećemo biti nad vama svjedoci kad se budete u to udubili. I neće izmaći od Gospodara tvog ništa težine atoma u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti veće, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 10:61)
10:62 Ovi ajeti nas obavještavaju da prijatelji Allahovi neće trpiti ništa teško, to ne znači da oni neće imati straha u nekim okolnostima. Možda je to razlog što je upotrebljen izraz “La hawfun alejhim” umjesto izraza “La jehafune”, koji se izvanjski pojavljuje kao više pogadan od izraza “La jahzenune”. Što se tiče izraza “La jahzenune” on je povezan sa budućnošću, tj. oni neće žaliti u vrijeme smrti, niti poslije smrti.
10:63 Ovo je definicija “Velijullah” (Božijeg prijatelja) tj. Božiji prijatelj je pobožni vjernik. Ranije se dalo primijetiti na mnogo mjesta da vjerovanje i pobožnost imaju različite stepene. Takvo prijateljstvo (wilajet) varira prema stepenu imana (vjerovanja) i pobožnosti (takwa).
(10:90,92) Faraon Merneptah. Jedno od najznačajnijih predskazanja datih u Kur’anu odnosi se na egipatskog faraona zvanog Merneptah, koji je bio sin Ramzesa II. Prema historijskim zapisima ovaj faraon je bio potopljen dok je progonio Musa a.s. preko Crvenog mora. Pored Kur’ana ovaj faraon se spominje i u Bibliji u knjizi “Izlazak”: “I vode se povratiše i prekriše dvokolice, i konjanike i svu vojsku faraonovu, koja je za njima krenula kroz more, tako da niko od njih ne ostade”. (Izlazak, 14:28).
Začudo, kada je sav svijet znao kako se faraon utopio, Kur’an donosi ovu zapanjujuću objavu.
Kako je izvanredno morao izgledati ovaj ajet, kada je objavljen! U to vrijeme se nije znalo da je faraonovo tijelo ostalo netaknuto, a to je bilo skoro 1400 godina prije nego što je ova činjenica izašla na vidjelo. Profesor Loret je bio taj, koji je 1898. godine pronašao mumificirane ostatke faraona koji je živio u vrijeme Musaa a.s. 3000 godina njegov leš je ostao umotan u omotače u svom mezaru Tebanske nekropole, gdje ga je Loret pronašao i podvrgao naučnom ispitivanju. 1912. godine on je objavio knjigu pod naslovom “Kraljevske mumije.” Istraživanja su potvrdila da je mumija, koju je otkrio Loret, doista faraon koji je poznavao Musaa, odbijao njegove molbe, slijedio ga kada je on bježao i pri tome izgubio svoj život. Njegovi zemni ostaci su bili spašeni Božijom voljom od uništenja da bi bili znak ljudima, kao što to stoji u Kur’anu.
1975. godine dr. Bucaille izvršio je detaljan pregled faraonove mumije, koja je donesena u Kairo. Njegovi nalazi su ga potakli da napiše u čuđenju: “Oni koji traže među modrenim podacima dokaz za svete knjige, naći će sjajnu ilustraciju Kur’anskih ajeta, koji se bave faraonovim tijelom, posjetom sali kraljevskih mumija egipatskog muzeja u Kairu.
U ranom VII stoljeću Kur’an je ustvrdio da je faraonovo tijelo sačuvano kao znak za ljude, ali je tek i XIX-om stoljeću, kada je njegovo tijelo otkriveno, došao konkretan dokaz Kur’anskog predskazanja. Da li je potreban još ikakav dokaz da je Kur’an knjiga od Allaha dž.š? Sigurno je da među knjigama ljudi nema knjige koja nalikuje ovoj knjizi.

SURA 11

11:44b Brdo Džudi – pristanište Nuhove lađe. Posljednjih godina činjeni su napori da se locira mjesto pristanka Nuhove lađe. Ti pokušaji će se vjerovatno nastaviti dok ne budemo imali odgovore koje želimo da imamo. Kur’an iznosi priču o poslaniku Nuhu, njegovoj izgradnji lađe, ljudima koji su mu se pridružili i samom potopu, u detalje. Voda je izbila iz naročite peći, što su slijedili i brojni drugi izvori, kao i jak pljusak s neba. Vezano za ajet 44 sure Hud Mevdudi kaže: “Brdo Džudi nalazi se sjeveroistočno od ostrva Ibn Umer u Kurdistanu. Prema Bibliji, mjesto pristanka barke je Ararat, što je ime za jednu planinu, kao i za čitav lanac planina u Armeniji.
Ararat, kad je u pitanju planinski lanac, proteže se od platoa Armenije ka južnom Kurdistanu. Planina zvana Džudi je dio ovoga lanca i čak i danas nosi isto ime. U drevnim historijskim zapisima spominje se brdo Džudi kao mjesto pristanka lađe. Oko 250 godina prije nove ere babilonski svećenik Berasus pisao je historiju svoje zemlje baziranu na kalidejskoj tradiciji. On spominje Džudi kao mjesto pristanka Nuhove lađe. Historija koju je pisao Abydenus, Aristotelov učenik, takođe je u skladu s ovim. Abydenus nadalje kaže da su mnogi ljudi Mesopotamije posjedovali komade lađe, koje su koristili za vradžbine. Oni su mljeli te komade u vodi i pripremali ih za bolesne, kako bi ih oslobodili njihovih bolesti.
U vezi sa ovim velikim događajem, susrećemo se sa pitanjem da li je potop bio univerzalan, ili je bio ograničen samo na područje koje je naseljavao Nuhov narod. Na ovo pitanje nema odgovora do današnjeg dana. Pod uticajem izraelskih tradicija neki vjeruju da je potop bio univerzalan (Postanak, 7:18-24).
Kur’an ipak to eksplicitno ne kaže. Postoji nekoliko aluzija u Kur’anu da je nekoliko uzastopnih generacija čovječanstva potomstvo onih koji su spašeni na lađi. Ali, to nužno ne znači da je potop zahvatio čitav svijet. Takođe je moguće da je u tom historijskom trenutku ljudska populacija bila ograničena na područje koje je potopljeno i da su oni koji su rođeni poslije potopa, postepeno kasnije izvršili naseljavanje i drugih dijelova svijeta.
Ovaj stav potkrepljuju dvije stvari. Prvo davni historijski podaci, arheološka otkrića i podaci iz geologije daju dokaze da se Veliki potop dogodio u dalekoj prošlosti u regionu Tigris-Eufrat. Nema takvih podataka za opći potop.
Drugo, postoji tradicija da je Veliki potop bio poznat svim zajednicama kroz godine. Takve tradicije mogu se čak naći u udaljenim regionima kao što je Australija, Amerika i Nova Gvineja.
Iz ovoga se nameće zaključak da su nekada u prošlosti preci svih naroda živjeli zajedno u području koje je zadesio potop. Odatle su se njihovi potomci razišli i raselili na različite strane svijeta, a sjećanje na Veliki potop se održalo među njima.

SURA 12

12:4 Jedanaest planeta. Sastojeći se od Sunca, devet poznatih planeta, 67 satelita (mjeseci), miliona asteroida i milijardi kometa, naš Sunčev sistem je oaza svjetla, toplote i života.
Unutrašnji Sunčev sistem sastoji se od Sunca, Merkura, Venere, Zemlje i Marsa.
Planete vanjskog Sunčevog sistema su: Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton.
“Kad reče Jusuf ocu svom: ’O oče moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potčinjene.” (Kur’an, 12:4)
Šta je sa desetom i jedanaestom planetom?
Astronomi su pronašli nagovještaj masivnog, dalekog, još neviđenog objekta na ivici Sunčevog sistema - možda deseti planet - koji izgleda da otiskuje komete prema unutrašnjem Sunčevom sistemu iz orbite udaljene tri triliona milja.
Dva tima učenjaka - jedan iz Engleske, a drugi sa Univerziteta Lafajet u Luizijani - nezavisno su došli do ovakvog zaključka, zasnovanog na jako eliptičnim orbitama tzv. dugoperiodičnih kometa, koje potiču od ledenog oblaka krhotina daleko, daleko iza Plutona.
Procjenjuje se da bi taj planet mogao imati masu između jednoga i deset Jupitera. Kako on orbitira, gravitaciono djelovanje remeti ledene krhotine vanjskog Sunčevog sistema, prouzrokujući da se neke od njih zalete prema Suncu kao komete.
Još niko nije direktno vidio deseti planet. Ono što iznenađuje jeste da postojeći planet orbitira na udaljenosti tri triliona milja - pola svjetlosne godine od Sunca. Nama najbliža zvijezda je daleko 4 svjetlosne godine.
Na tako velikoj udaljenosti deseti planet je previše nejasan da bi se vidio sadašnjim teleskopima, mada za to postoji nada. Naredna generacija infra-crvenih teleskopa će možda moći da ga registruje.

SURA 13

13:2 Gravitacione sile - Šta drži nebo? Danas učenjaci govore o gravitacionim silama koje drže nebeska tijela na određenim rastojanjima i sprečavaju da dođe do međusobnih sudara. Kako su do ovakvih saznanja mogli doći prvi čitaoci Kur’ana? Bog nam kaže u Kur’anu da je On taj koji je uzdigao nebo (Kur’an, 55:7) i da ga On drži da ne padne na Zemlju (Kur’an, 22:65). Ali, kako to Bog čini?
Da je autor Kur’ana čovjek, njemu bi bilo veoma lahko kopirati odgovor na ovo pitanje iz Biblije. Međutim, danas niko takvom odgovoru ne bi vjerovao.
U novoj američkoj Bibliji nacrtana je slika kako autori Biblije zamišljaju svijet. Na toj slici nebo podsjeća na izvrnutu posudu, koja je poduprta stubovima. Zemlja na toj slici je ravna i poduprta je potpornjima. Nakon podugog opisa te slike urednici Biblije zaključuju da je to ideja “prednaučnog koncepta univerzuma”. U vrijeme kada je Kur’an objavljivan svako je lahko mogao povjerovati u taj opis, koji se već mogao naći u Bibliji. Tek u modernom vremenu ljudi znaju malo više. Kur’an kaže:
“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.” (Kur’an, 13:2)
Ova dva ajeta pobijaju vjerovanje da nebesa drže stubovi, koji ih sprečavaju da ne padnu na Zemlju.
Gravitacija je univerzalna privlačna sila, koja djeluje između materije. Ona je najslabija poznata sila u prirodi i zato ne igra nikakvu ulogu unutrašnjih karakteristika materije. Ali, zbog njene dalekosežnosti i univerzalnosti, ona ipak uobličava strukturu i evoluciju zvijezda, galaksija i čitavog kosmosa.
Trajektorije tijela Sunčevog sistema određene su zakonom gravitacije, dok na Zemlji sva tijela imaju težinu ili silu gravitacije proporcionalnu njihovoj masi, koju Zemljina masa luči na njih. Gravitacija se mjeri ubrzanjem, koje daje slobodno padajućim objektima. Na Zemljinoj površini gravitaciono ubrzanje je 9,8 m/s. Tako, za svaku sekundu pada objekta (koji slobodno pada), povećanje njegove brzine iznosi 9,8 m/s.
13:13 Munja i grom. Kada se ti oblaci različitog električnog naboja međusobno privuku, generira se toplota rezultirajući u varnici proporcionalnoj zapremini oblaka. Ova varnica - munja poznata je kao sawaik. Njeno svjetlo ili bljesak i zvuk koji nastaje zbog trenja sa česticama zraka poznat je kao grom (ra’d). Naučna istraživanja ne mogu se odbaciti, ali još postoji barijera u saznanjima o realnosti elektriciteta. Postoje mnoge stvari u svijetu materije čija realnost nije otkrivena. Duh je npr. dugo bio podvrgnut ispitivanjima, ali je njegova suština ostala tajna.
Bog dž.š. šalje gromove na koga hoće. U hadisima se kaže da je Božiji poslanik poslao jednog čovjeka da pozove nekog oholog Arapa. Izaslanik mu se obratio: “Zove te Božiji Poslanik.” On je odgovorio: “Ko je Poslanik Božiji? Šta je Bog? Je li napravljen od zlata, srebra ili bakra”? Ove riječi on je ponovi tri puta. Treći put, kada je izgovarao ove uvrede podigao se oblak na nebu, bljesnula je munja i pogodila ga u glavu. U nekim hadisima se kaže da su Amir bin Tufejn i Arbad bin Rabija došli Allahovom Poslaniku i rekli: “Prihvatit ćemo Islam, ali da halifat poslije tebe ostane nama.” Poslanik je to odbio. Njih dvojica su ustali rekavši da će dolinu Mekke napuniti njegovim protivnicima - pješacima i konjanicima. Allahov Poslanik je rekao: “Allah će ih spriječiti, a ensarije Medine će ih zadržati.” Oni su otišli, grom je ubio Arbada, a Amir je umro od kuge.
13:41 Spljoštenost Zemlje
“Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? A Allah presuđuje - nema tog ko će suzbiti presudu Njegovu; a On je brz obračunom.” (Kur’an 13:41)
U toku nekoliko stotina godina postala je opće prihvaćena činjenica da je svijet okrugao. Većina ljudi misli da je to sfera, nešto nalik čvrstoj lopti. U stvarnosti Zemlja je skoro, ali ne u potpunosti, sferična. Ona ima lagahno ispupčenje na ekvatoru. Mjereno na nivou mora prečnik Zemlje na ekvatoru iznosi 12.756,3 km.
Udaljenost od sjevernog do južnog pola, takođe mjerena na morskom nivou, iznosi 12.713,6 km. Kad se uporede ova dva prečnika, razlika izgleda mala - samo 42,7 km. Ali, upoređeno sa visinama na Zemljinoj površini, to je veliko. Npr. najviša planina, Mount Everest manja je od 9 km iznad površine mora.
Oblik Zemlje originalno je izračunat mjerenjima kilometar po kilometar po kontinentima. Danas vještački sateliti imaju mnogo tačnije i kompletnije mjerne alate. Matematičari pažljivo mjere orbite vještačkih satelita, a zatim izračunavaju gravitacionu silu, kojom Zemlja djeluje na satelit. Iz ovih kalkulacija oni dobijaju oblik Zemlje.

SURA 15

15:20a Od svih planeta sunčevog sistema Zemlja ima neke posebnosti koje druga tijela u ovom sistemu nemaju. To su njen gasoviti omotač - atmosfera, koja je providna. Temperature na površini su blage, u rasponu od ledišta do vrelišta vode, a ima i obilje vode u tekućem i zaleđenom stanju.
Svi ovi uslovi su omogućili onu bitnu specifičnost naše planete u odnosu na druge - na njoj se razvio život.
Gledajući iz svemira, Zemlja sa svojom bijelo-plavom bojom, bojom oblaka i okeana, sasvim je osobita. Tu su žuto-smeđi tonovi pustinja i polupustinja koji zauzimaju znatne prostore kontinenata. Bijele ledene kape na polovima, kao i one koje pritišću visoke planine, kao i zelene površine uz ekvator, upotpunjuju ovu idiličnu sliku.
Oni koji Zemlju posmatraju, a i nešto malo precizniji satelitski senzori, mogli su vidjeti sela u plamenu, srušene čitave gradove i tvornice obavijene otrovnim dimom, kolone ljudi kako napuštaju svoje domove pred najezdom Allahovih neprijatelja. A svetili su im se samo što su vjerovali u Allaha jedinog, Gospodara svjetova.
15:20b Ono čemu ljudi nisu hranitelji su bića kojih ima približno oko:
- 4.800 vrsta bakterija
- 69.000 vrsta gljivica
- 26.900 algi
- 284.400 drvlja, grmlja i viših biljaka
- 30.800 protozoa
- 5.000 spužvi
- 9.000 korala i mekušaca
- 36.200 raznih glista i crva
- 50.000 školjki i drugih mekušaca
- 6.100 morskih zvijezda i sličnih
- 751.000 insekata
- 123.400 pauka i sličnih
- 18.800 riba
- 4.200 vodozemaca
- 6.300 gmizavaca (reptila)
- 9.000 ptica
- 4.000 sisara,
što je ukupno oko 1.438.900 vrsta poznatih stvorenja.
15:28,29 Besmrtnost duše
“I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će stvoriti smrtnika od zvečeće ilovače, od blata oblikovanog.
Pa kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad mu padnite ničice.” (Kur’an, 15:28, 29)
“A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline, zatim ga smjestili (kao) kap sjemena u boravište čvrsto;
Potom kap sjemena stvorili zakvačkom, pa zakvačak stvorili grudom mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim ga sazdali stvorenjem drugim. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji od stvoritelja!” (Kur’an, 23:12-14)
Drugim riječima, meleci su učinili sedždu duši, a ne tijelu. Ovo novo stvorenje, tj. ljudska duša (jer ima atribute duha Stvoritelja) postaje svjesna duhovne privlačnosti Stvoritelja i ustanovljuje sebe kao samosvjesni entitet različit od svog smrtnog organizma, stvorenog od supstance Zemlje.
Činjenica da ljudska duša nadilazi zakone prirode ukazuje da ljudska osobenost ostaje netaknuta od procesa raspada i dekompozicije, koji kulminira u raspadu tijela. Ta duša preživljava smrt kao što je preživjela i mnoge promjene, kroz koje prođe fizičko tijelo za svog života. Uobičajene primjedbe na preživljavanje poslije smrti zasnivaju se na činjenici fizičkog raspada. Kur’an ističe da se to ne može odnositi i na dušu:
’I govore: “Zar kad budemo kosti i komadići, - hoćemo li uistinu mi biti podignuti (kao) stvorenje novo?”
Reci: “Budite kamenje ili gvožđe,
Ili stvorenje od onog šta je veliko u grudima vašim.” Tad će reći: “Ko će nas povratiti?” Reci: “Onaj koji vas je stvorio prvi put.” Tad će ti zatresti glavama svojim i reći: “Kad će to?” Reci: “Možda je blizu.” (Kur’an, 17:49-51)
15:77 Posmatrajući ove ruševine vjernici su posebno impresionirani i oni uzimaju pouku iz tih razaranja, jer samo oni razumiju da su ta naselja uništena zbog oholosti i zločinstva tih naroda. Drugi ljudi koji ovo posmatraju misle da je njihovo uništenje čista slučajnost ili je uzrokovano nekim prirodnim faktorima.
15:78 Ashabul-ejka (narod Šuajbov) živio je u Midjenu blizu guste šume. Neki kažu da su Ashabul-ejka i Ashabul-medjen bili dva različita naroda. Šuajb a.s. bio je poslat i jednima i drugima. Njihovi grijesi bili su: širk, idolopoklonstvo, pljačka, razbojništvo, varanje prilikom mijenjanja.
15:99 Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Niko od vas ne treba da priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako ne može da je ne priželjkuje, onda treba da kaže: “O Allahu! Daj da živim dokle je život bolji za mene i uzmi mi život ako je smrt bolja za mene.” (Sahih El-buhari).

SURA 16

16:8 Stalni proces stvaranja
“... A stvara šta ne znate.” (Kur’an, 16:8)
“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.” (Kur’an, 24:45)
Ova dva ajeta, između ostalog, pokazuju da Allah nije završio stvaranje. Naprotiv proces stvaranja je u toku. Ovo je veoma važno sa naučne tačke gledišta jer mi postepeno počinjemo uviđati i razumijevati prirodne fenomene koji se još događaju. Jedan izuzetan primjer naših posmatranja jeste nastanak galaksija koje se pojavljuju iz velikih maglina.
Drugi primjer je razvoj vrsta sa dokazima o postojanju čudnih i egzotičnih “međuoblika” životnih formi pretvorenih u fosile.
Ova dva primjera su samo vrh ledenog brijega. Slijedeći izvadak iz knjige “Kosmički otisak” fizičara Pola Dejvisa podvlaći rastuću svjesnost o neprestanom stvaranju: “Sve veći broj učenjaka i pisaca dolazi do zaključka da sposobnost fizičkog svijeta da se sam organizuje čini fundamentalnu, duboko misterioznu karakteristiku univerzuma.
Činjenica da priroda ima kreativnu moć i da je u stanju proizvesti progresivno bogatije varijante kompleksnih oblika i struktura, predstavlja izazov samim temeljima savremene nauke. “Najveća zagonetka kosmologoje” piše Karl Poper, dobro poznati filozof, “mogla bi biti … da je univerzum kreativan.”
16:12 Organizacija univerzuma. Ono što Kur’an spominje o organizaciji univerzuma bitno je stoga što to daje nove činjenice o Božijoj objavi. Kur’an se ovim pitanjem bavi dubinski, za razliku od ranijih objava.
Važna činjenica je što Kur’an ne sadrži teorije koje su preovladavale u vrijeme njegove objave, koje su se ticale organizacije nebeskog svijeta.
Da je autor Kur’ana bio čovjek, on bi prirodno uključio ideje iz tog vremena. Ali mnoge od tih postavki pokazale bi se kasnije kao netačne. Kako je autor Kur’ana imao dovoljno znanja da isključi takve ideje, izuzev da je autor sam Bog? Oni koji kažu da je Muhammed a.s. autor Kur’ana, misle da su Arapi bili veliki znalci na polju nauke, a Muhammed je navodno bio jedan od njih.
Ovo objašnjenje se bazira na pogrešnoj pretpostavci da su Arapi poznavali nauku prije objave Kur’ana. Činjenica je da je nauka u islamskim zemljama došla poslije Kur’ana, a ne prije.
U svakom slučaju naučno znanje iz tog velikog perioda nije moglo biti dovoljno da bi ljudsko biće napisalo neke ajete, koji se nalaze u Kur’anu. Moderni astronomi su svjesni da se zvijezde i planete drže na preciznim rastojanjima jedne od drugih. Da ovo nije činjenica, sudar između njih bio bi neizbježan. Autor Kur’ana bio je također ovoga svjestan. U Kur’anu čitamo:
“Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Kur’an, 55:5)
Ponovo čitamo:
“I potčinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje trajno, i potčinio je za vas noć i dan.” (Kur’an, 14:33)
Izraz “oboje trajno” je prijevod arapske riječi daaib - što ovdje znači posvetiti se nečemu uporano i postojano u skladu sa utvrđenom navikom, a to je upravo ono kako se ponašaju Sunce i Mjesec.
Drugi ajet u Kur’anu kaže:
“I potčinio je za vas noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su potčinjene naredbi Njegovoj. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji razumiju.” (Kur’an, 16:12)
Red i poredak u univerzumu je temelj za njegovo očuvanje. Bog koji ih je potčinio tom redu, znao je to, naravno, prije svakog naučnika.
16:15 Stabilizirajuće planine.
Temeljna razlika između kontinentalnih planina i okeanskih planina jeste u njihovom materijalu. Kontinentalne planine su u osnovi napravljene od sedimenata, dok su okeanske planine sastavljene od vulkanskih stijena. Kontinentalne planine su formirane komresionim silama, dok su okeanske planine formirane silama razvlačenja.
Zajednička karakteristika oba tipa planina jeste što imaju temelj na kojem planina počiva. U slučaju kontinentalnih planina, lahki materijal male gustoće proteže se sa planine u dubinu Zemlje kao korijen. U slučaju okeanskih planina također postoji lahki materijal koji podupire planinu kao temelj, ali je on nešto proširen.
Kada su u pitanju gustine, onda obje vrste odrađuju isti posao podupiranja planina. Zbog toga je funkcija temelja (korjena) da podupire (drži) planine prema Arhimedovom zakonu.
Sve planine bile one na kopnu ili u moru, imaju konturu grebena. Da li je iko mogao u vrijeme poslanika Muhammeda a.s. znati kakav je oblik tih planina? Da li je iko mogao zamisliti da jedna kruta masivna planina, koju on pred sobom vidi, ima svoje produžetke u Zemlji i da ima svoj korijen, kako tvrde naučnici. Veliki broj knjiga geografije, kada opisuju planine, opisuju samo onaj dio, koji je iznad nivoa tla. To je zbog toga što ih nisu pisali stručnjaci geolozi, a o tome nas upoznaje savremena nauka, a Allah u Kur’anu kaže:
“Zar nismo učinili Zemlju posteljom,
A brda stubovima (klinovima)?” (Kur’an, 78:7)
Planine imaju značajnu ulogu u stabilizaciji Zemljine kore. Evo kako to tačno Kur’an opisuje prije 14 stoljeća:
“I brda: ustabilio ih je.” (Kur’an, 79:32)
I kaže:
“I razbacao je po Zemlji stabilne planine, da vas ne trese, i rijeke i puteve, da biste se vi uputili.” (Kur’an, 16:15)
Učenjaci ne mogu znanje, objavljeno poslaniku Muhammedu od Allaha i koje je sadržano u Kur’anu, pripisati nikakvom čovjeku, niti naučnom autoritetu tih vremena, jer su naučnicima te tajne bile nepoznate.
Šta više, ljudi nisu mogli naći nikakvo objašnjenje, pa su to znanje morali pripisati nekoj vanzemaljskoj sili.
Stabilizacija planinama.Planine koje su se formirale u toku hlađenja Zemljine kore igraju značajnu ulogu, kao što na to ukazuju geološke teorije. One doprinose držanju kontinenata na njihovim mjestima. Kontinenti plutaju na rastopljenom materijalu, koji leži ispod njih. Općenito debljina Zemljine kore je oko 5 kilometara.
Pa ipak, debljina kore ispod planina proteže se i do 35 kilometara. To je iz razloga što ispod svake planine postoji njen korijen nalik na njen dio iznad Zemljine površine. Ti korjeni imaju zadatak da kao klinovi fiksiraju Zemlju. Ovo je veoma precizno rečeno u Kur’anu:
Moderna geološka teorija takođe tvrdi da kopno nije stabilno. Tu su dva glavna faktora:
1. Pomjeranje toponima zbog erozije vodom, vjetrom ili ledom. Rijeke npr. odnose milione tona zemlje u more. Jaki vjetrovi erodiraju planinske vrhove, dok topljenje leda pomjera enormne količine materijala na svome putu.
2. Zona kopna se takođe smanjuje regresijom, tj. postepenim spuštanjem priobalnog dijela kopna ispod nivoa mora.
16:66 Cirkulacija krvi. “I uistinu, vama je u stoci ibret: napajamo vas od onog šta je u trbusima njenim između probave i krvi, mlijeko čisto, pitko pijačima.” (Kur’an, 16:66)
Gornji ajet iz Kur’ana skreće našu pažnju na ulogu krvi u distribuciji hrane. Treba imati na umu da je formalno cirkulaciju krvi otkrio jedan muslimanski učenjak 600 godina nakon Muhammedove smrti, a Zapad je to upoznao preko Vilijama Harvija 1000 godina nakon Muhammedove smrti.
Da je Muhammed a.s. bio autor Kur’ana, kako je on mogao znati u vrijeme kada je živio, da se probavljena hrana transportira putem krvi i da zatim postaje konstituent mlijeka, kojeg luče mliječne žlijezde.
16:68, 69c Pčela. “I objavio je Gospodar tvoj pčeli: “Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,
Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 16:68,69)
Općenito je poznato da je med fundamentalni izvor hrane za ljudsko tijelo, a ipak vrlo malo ljudi zna nešto o izvanrednim osobinama njegovog proizvođača, pčele. Kao što je poznato, nektar je izvor hrane za pčele, a on se zimi ne može naći. Iz ovog razloga pčele kombinuju nektar koji sakupe u toku ljeta sa naročitim sekretima svoga tijela, i proizvedu novu hranljivu supstancu, med, i skladište je za nadolazeće zimske mjesece. Važno je primjtiti da je količina meda kojeg uskladište pčele daleko veća od njihovih stvarnih potreba. Pitanje koje nam se nameće jeste čemu ovolika pretjerana proizvodnja, koja izgleda kao gubljenje vremena i energije? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u ajetu, gdje kaže da je pčela tako “poučena” od svog Gospodara.
Pčele instiktivno proizvode med, ne samo za sebe, nego i za ljude. Činjenica je da pčele, kao i mnoga druga stvorenja na zemlji rade za čovjeka, kao što kokoš leže najmanje jedno jaje na dan, mada joj nije potrebno, ili kao što krava daje daleko više mlijeka, nego što je njenom teletu potrebno.
Pčele koriste heksagonalnu strukturu milionima godina za izradu saća (nađeni fosil pčele star je oko 100 miliona godina). Čudo je zašto su pčele izabrale heksagonalnu strukturu, a ne petougao ili osmougao? Odgovor daje matematika. Šestougaona struktura je najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice površine. Da su ćelije saća konstruisane u nekom drugom obliku, bilo bi dosta izgubljenog prostora te bi se na taj način manje meda moglo uskladištiti i pčele bi se manje time okoristile. Ako bi dubine bile iste, trouglaste ili kvadratne ćelije sadržavale bi istu količinu meda kao i šestougaone. Međutim, između svih tih geometrijskih oblika šestougaonik je taj, koji ima najmanji obim. Dok oni svi imaju istu zapreminu, količina voska potrebna za šestougaone ćelije je manja od potrebne količine za trougaone ili četverougaone ćelije. Zaključak je da šestougaona ćelija zahtijeva minimalnu količinu voska za svoju konstrukciju, dok istovremeno može uskladištiti najveću količinu meda. Ovaj rezultat dobijen nakon mnogih geometrijskih kalkulacija sigurno nisu izračunale same pčele. Ove sićušne životinjice koriste heksagonalni oblik urođeno, samo zbog toga što su poučene i nadahnute od njihovog Gospodara.
Heksagonalni dizajn ćelija je praktičan iz mnogo aspekata. Ćelije naliježu jedna na drugu, tako da međusobno dijele zidove. Ovo još jednom osigurava maksimalno uskladištenje meda sa minimumom voska. Mada su zidovi ćelija dosta tanki, oni su dovoljno jaki da podnesu vlastitu težinu nekoliko puta.
Pčele obično moraju letjeti na većim rastojanjima da bi pronašle hranu. One sakupljaju hranu, cvjetni prah i medne sastojke. Pčela koja pronađe cvjetove vraća se nazad u košnicu da druge pčele obavijesti o tome. Ali, kako će pčela opisati mjesto gdje se ti cvjetovi nalaze? Ona to čini plesom. Pčela koja se vraća u košnicu izvodi neku vrstu akrobacija. Ovaj ples je njeno sredstvo izražavanja kojim opisuje lokaciju nađenih cvjetova. Ples koji pčela ponavlja više puta, sadrži u sebi sve informacije o nagibu, pravcu, udaljenosti i drugim detaljima, koji će omogućiti drugim pčelama da odu upravo na to mjesto. Ples pčele liči na osmicu. Pčela oblikuje srednji dio brojke osam tresući repom i čineći pokrete cik-cak. Ugao između cik-cak pokreta i linije između Sunca i košnice daje tačan pravac izvora hrane.
Ipak, poznavanje samoga pravca nije dovoljno. Pčele radilice takođe trebaju znati koliko je to daleko. Zato pčela koja se vraća udaljenost saopštava drugim pčelama određenim tjelesnim pokretima. Ona to čini tresenjem donjeg dijela svoga tijela, prouzrokujući zračne vrtloge. Npr. da bi opisala rastojanje od 250 metara, ona će zatresti donjim dijelom tijela 5 puta u ˝ minute.
Ako je put od košnice do izvora hrane vremenski dugačak, onda se pčela suočava sa još jednim problemom. Za vrijeme svog povratka u košnicu Sunce se pomjeri za jedan stepen svake 4 minute. Znači da bi pčela trebala načiniti grešku od jednog stepena, vezano za pravac izvora hrane tako da ona o tome mora obavijestiti druge pčele.
Pčelinje oko sastavljeno je od stotina sićušnih šestougaonih sočiva. Svako sočivo se fokusira na vrlo usku površinu kao teleskop. Pčela gledajući prema Suncu u bilo koje doba dana uvijek može odrediti svoju lokaciju još dok je u letu.
Za one koji ne znaju arapski jezik zapanjujuća činjenica, vezana za gornji ajet, nije posve jasna. Kur’an govori o pčeli koja napušta košnicu u potrazi za hranom. Da bi opisao ovu aktivnost, on koristi ženski oblik glagola. Za jednog Arapa ovo pokazuje da je pčela, o kojoj se govori, ženskoga roda.
Možete li navesti razliku između muške i ženske pčele? Čak i ako ostavimo po strani Muhammedovo doba, za nalaženje razlike između muške i ženske pčele potreban je specijalista. Ako bismo tvrdili da je Muhammed ovo napisao, onda je on posebno morao poznavati pčele, provoditi statičke testove, određivati uzorke pčela, da bi nekako pronašao da je pčela, koja sakuplja hranu, ženskoga roda i da su muške pčele nesposobne da se same hrane. Ono što je dato ljudskoj prirodi, jeste da bi oni pomislili da muške pčele lete i sakupljaju hranu, a da ženske ostaju u košnici. Ipak to nije slučaj. Muhammed nije bio autor Kur’ana.
Allah dž.š. nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina, obzirom da pčela ima jedinstven stomak, koji proizvodi hranu (med), koji je različitih boja i ukusa. Allah se, također, obraća pčelama u ženskom rodu umjesto u muškom, što je na arapskom jeziku izraženo rječju “kuuli”(jedi) i “feslluki” (te slijedi)! Rod pčela dijeli se na tri vrste: matice, trutovi (muške pčele) i radilice, koje su obavezno ženskog roda. Radilice su te koje grade košnice, hrane maticu, sakupljaju polen i nektar i štite košnicu. Allah dž.š. se obraća radilicama i to je razlog što su u Kur’anu glagolski oblici izraženi u ženskom rodu.
16:69 Čudo od meda. “Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 16:69)
Da li znate koliko je važan izvor hrane med, kojeg Allah nudi čovjeku putem ovog sićušnog insekta?
Med je sastavljen od šećera kao što su: glukoza, fruktoza i minerala kao što su magnezijum, kalij, kalcij, soda, hlor, sumpor, gvožđe i fosfat. Tu su B1, B2, C, B6, B5 i B3 vitamini, koji se mijenjaju s kvalitetom nektara i polena. Pored toga u njemu se mogu naći bakar, jod i u manjim količinama cink. Takođe je u njemu prisutno nekoliko vrsta hormona.
Kao što je navedeno u Kur’anu, med ima osobinu da “liječi ljude.”
Danas su apikultura i pčelinji proizvodi postali novom granom za istraživanje u zemljama gdje je nauka uznapredovala. Koristi od meda su slijedeće: med je niskokaloričan. Kad se uporedi sa istom količinom šećera, on daje 40% manje kalorija nego šećer. Mada tijelu daje veliku energiju, on mu ne povećava težinu.
Lahka probavljivost. Zbog toga što se molekule šećera u medu lahko pretvaraju u druge vrste šećera (fruktoza i glukoza) med se lahko probavlja kod većine ljudi uprkos tome što ima veliku koncentraciju kiseline. Takođe pomaže bubrezima i crijevima da bolje funkcionišu.
Brzo ulazi u krv. Kada se rastvori u blagoj vodi, med ulazi u krvotok u roku od sedam minuta. Slobodne molekule šećera u njemu čine da mozak funkcioniše lakše.
Pomaže nastanak krvi. Med daje značajan dio energije koji je tijelu potreban za proizvodnju krvi. Sem toga on pomaže čišćenju krvi. Ima pozitivne efekte u regulisanju i olakšavanju cirkulacije krvi. Takođe on djeluje kao značajna zaštita od kapilarnih problema i arterioskleroze.
Suzbija bakterije. Osobina ubijanja bakterija naziva se “inhibicijski efekat.” Eksperimenti provedeni na medu pokazuju da se njegova osobina ubijanja bakterija dva puta povećava kada se med razblaži vodom. Vrlo interesantno je primijetiti da se mlade pčele hrane medom razblaženim od strane pčela koje su odgovorne za njihov nadzor - kao da one znaju za ovu osobinu meda.
Žele rojal je supstanca koju proizvode pčele radilice unutar košnice. Unutar ove hranljive supstance nalazi se šećer, proteini, masnoće i mnogi vitamini.
Jasno je da je med, koji se proizvodi u daleko većim količinama nego što je to potrebno pčelama, stvoren da koristi ljudima. Takođe je jasno da pčele takav nevjerovatan posao ne bi mogle raditi same od sebe.

SURA 17

17:78 Sunčeva deklinacija (duluk). Ajet koji ukazuje na deklinaciju Sunca, glasi:“Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca (zapadu), do mraka noći, i Kur’an (uči) zorom. Uistinu, Kur’an zorom je svjedočen.” (Kur’an, 17:78)
Deklinacija je ugaono rastojanje Sunca sjeverno ili južno od Zemljinog ekvatora.
Zemljin ekvator je naget pod uglom 23,45 stepeni na ravan Zemljine orbite oko Sunca, tako da u različito vrijeme u toku godine, kako Zemlja kruži oko Sunca, deklinacija se mijenja između 23,45 stepeni sjeverno do 23,45 stepeni južno.
Ovo uslovljava nastanak godišnjih doba. Oko 21. decembra sjeverna hemisfera Zemlje je nageta 23,45 stepeni od Sunca, a to je vrijeme zimskog solsticija za sjevernu hemisferu i ljetnog solsticija za južnu hemisferu. Oko 21. juna južna hemisfera je nageta pod uglom od 23,45 stepeni od Sunca i tad je ljetni solsticij na sjevernoj hemisferi i zimski solsticij na južnoj hemisferi. 21. marta i 21. septembra su proljetni i jesenji ekvinociji (ravnodnevnice), kada Sunce prolazi direktno iznad ekvatora. Treba primijetiti da Rakova i Jarčeva obratnica označavaju maksimalnu deklinaciju na svakoj Zemljinoj polutki.
Deklinacija se izračunava po slijedećoj formuli:
d=23,45*sin(360/365*(284+N)),
gdje su D=deklinacija, N=broj dana, 1 januar=1 dan.

SURA 18

Dobila je naziv po kazivanju o mladićima koji su od progona našli utočište u pećini. Tu su bili sačuvani u snu dug period godina. Kazivanje je objavljeno Poslaniku da bi mu bilo omogućeno da odgovori na pitanja koja su jevreji postavljali preko idolopoklonika. Bila su tri pitanja. “Pitajte ga”, govorili su rabini “o nekoliko momaka starine, kakva je bila njihova sudbina, jer su oni imali čudnu priču; i pitajte ga o čovjeku koji je mnogo putovao, koji je dostigao mjesto izlaska i zalaska Sunca na Zemlji, kakva je njegova priča, i pitajte ga o Duhu, šta je to?”
Progonitelji Poslanika, koji su bili u Jesribu da bi primali signale od jevreja, na svom povratku u Mekku su postavili ova pitanja Poslaniku. Narodu su rekli da je to težak test. Poslanik je rekao da će on sigurno na njih odgovoriti, bez dodatka “Inša Allah.” Kao ukor zbog ovog izostavljanja, željno očekivana objava je kasnila nekoliko dana, a kad je došla, stigao je i ukor sadržan u ajetu 24.
18:25-26 Misteriozna veza između hidžretskog i gregorijanskog kalendara. U kur’anskoj pripovijesti o grupi vjernika koji su bili spašeni od svojih neprijatelja čudesnim dugim snom u pećini, Bog nam govori o vremenu koje su oni proveli u pećini, 300 godina, a neki su još dodali i devet. Na prvi pogled ovaj ajet izgleda nejasan, maglovit. Je li to 300 ili 309 godina? U daljem tekstu ćemo pokušati dokazati da su obe tvrdnje tačne.
Allah dž. š. u suri 18 kaže:
“I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet.
Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje."(Kur’an, 18:25-26)
Drevni narodi su računali da je mjesec vrijeme između dva puna Mjeseca, ili broj dana koji je potreban Mjesecu du okruži oko Zemlje.
Ova mjera se naziva lunarni mjesec i on iznosi 29 dana 12 sati 44 minute 2,8 sekundi. Islamska godina se sastoji od 12 lunarnih mjeseci. 1582. godine Italijani, Francuzi, Portugalci i Španci su prihvatili moderni Gregorijanski kalendar.
U ovom kalendaru mjerenje dužine godine bazirano je na revoluciji Zemlje oko Sunca. Dužina mjeseca je prosječno 1/12 godine (28 do 31 dan) i udešena je tako da odgovara broju 12 mjeseci u godini koja se zove solarna ili tropska godina.
Godina je period potreban Zemlji da izvrši jedno orbitiranje oko Sunca, a postoji više načina na koji se ovo može izmjeriti. Za izračun kalendara, a da sve bude u skladu sa godišnjim dobima, najpogodnija je tropska godina, obzirom da se ona odnosi direktno na očito Sunčevo godišnje kretanje.
Tropska godina se definiše kao interval između sukcesivnih prolaza Sunca kroz tačku proljetne ravnodnevnice (tj. kad ono prođe nebeski ekvator kasno u martu) i iznosi 365,242199 srednjih solarnih dana.
Tropska godina i sinodički mjesec (lunarni mjesec) su nesamjerljivi, 12 sinodičkih mjeseci iznosi 354,36705 dana, skoro 11 dana manje od tropske godine.
Muslimanska era se računa od početne tačke Hidžre. To je godina u kojoj je Muhammed a.s. poslanik Islama, prešao iz Mekke u Medinu 622. godine. Drugi halifa Umer I, koji je vladao od 634-644, odredio je da prvi dan mjeseca Muharrema bude početak godine, tj. 16 juli 622. godine.
Varijacije među mnogim kalendarima u upotrebi, od antičkih vremena pa do danas, uzrokovane su netačnošću određivanja tačne dužine godine. Razlika između gregorijanskog (solarnog) kalendara koji je usvojen u 16. stoljeću i hidžretskog (lunarnog) koji je usvojen u Muhammedovo a.s. vrijeme, je 10,87 dana na godinu.
Ovo potvrđuje validnost gore citiranog ajeta u kalendarskim sistemima, onom koji je slijeđen u Muhammedovo a.s. vrijeme i onog koji je usvojen 165 godina kasnije.
Orbitalni parametri Zemlje i Mjeseca
Mjesec:
1.Mjesečev orbitalni period (siderički):
27,3216615 dana
ili 27 dana 7 sati 43 minuta 11.5 sekundi
ili 327,85993 dana u godini
2. Prosječna dužina lunarnog dana (sinodičkog):
29,5305883 dana
ili 29 dana 12 sati 44 minuta 2,8 sekundi
ili 354,36705 dana u godini
Zemlja:
1. Rotacioni period Zemlje: 23,9345 sati
2. Orbitalni period Zemlje (siderički): 365,25636 dana
3. Tropska godina Zemlje (sinodička): 365,242199 dana
KALKULACIJE
S (solarna godina) = 365,242199 dana
L (lunarna godina) = 354,36705 dana
D (razlika) = S - L = 365,242199 – 354,36705 = 10,875149
S / D = 33,5850294
300 x D = 3262,5447 dana
S / L = 1,0306889396
(300 x D) / S = 8,932551356

Devet solarnih godina (9 x S) = 3287,179791 dana
Devet lunarnih godina (9 x L) = 3189,30345 dana
300 solarnih godina = 109 572,6597 dana
300 lunarnih godina = 106 310,115 dana
300 x S – 300 x L = 3262,54 dana
309 x S – 309 x L = 3360,42 dana
300 x L +9 x S = 10631,115 + 3287,17979 = 109597,28
I konačno: (300 x S) / L = 309,20668188535
Astronomi godinu dijele na zvjezdanu (365,25636 dana).i tropsku (365,242199 dana). Također lunarnu godinu dijele na zvjezdanu (327,85993 dana) i tropsku (354,36705 dana).
Kako je dužina solarne godine 365,242199 dana, a lunarne 354,36705 dana, to je razlika dužina 10,875149 dana. Nakon 33,5850294 solarnih godina ukupan broj ovih razlika iznosi (365,242199 / 10,875149 = 33,5850294).
Drugim riječima, lunarna godina se podudara sa solarnom u istoj početnoj tačci svake 33,5 godine. Svaku takvu tačku možemo smatrati jednim ciklusom od 33.58 godina. Vrijedno je spomenuti da je poslanik Muhammed a.s. prvu objavu primio šest godina nakon početka ciklusa 610. godine, a da je umro 632. godine šest godina prije njenog kraja, tako da je period revelacije bio fokalna tačka devetnaestog ciklusa.
300 godina x 10,875149 dana na godinu = 3262,5447 dana.
Pošto se solarna godina sastoji od 365 dana, 5 sati i 45,5 sekundi (365,242199 dana), onda je količnik 3262,5447 / 365,24199 = 8,932556 godina.
Kada se govori terminom godina, onda je to devet (9) godina koje su dodate na tristo (300) godina.
“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razjašnjava znakove ljudima koji znaju.” (Kur’an, 10:5)
Dužina boravka mladića u pećini kako je navedeno u ajetu je 309. Dok Kur’an eksplicitno ne navodi broj ljudi u pećini, on navodi dužinu njihovog boravka, ali sa komentarom “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...”
Da li je ovaj komentar usmjeren na to da se pokaže tačnost ovog broja u vremenu kada je bilo toliko mnogo različitih tvrdnji i mišljenja o njemu? Ili postoji neki drugi cilj? Većina tumača zastupa prvi stav, ali zar nije moguće da stavka “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali...” nagovještava da Allah najbolje zna istinu o broju 309, njegovom značenju i tajnama i mudrosti koja se krije iza perioda koji su ljudi u pećini proveli?!
Mnogi tumači, prošli i savremeni, smatraju da je 300 solarnih godina jednako 309 lunarnih godina. Broj 9 za njih predstavlja povećanje kada se 300 solarnih godina pretvori u lunarne:
(365,242199×300) ÷354,36705 = 309,20668
Ovakvo tumačenje je možda ono što sugestira kuranski tekst.
Zaključak 300 solarnih godina ima 109572,6597 dana dok 300 lunarnih godina ima 106310,115 dana. Razlika između njih je 3262,54 dana. Ovaj broj dana bliži je 9 solarnih godina nego 9 lunararnih godina.
To znači da su ljudi u pećini ostali 300 solarnih godina, odnosno 300 lunarnih sa 9 pridodatih solarnih godina.
Broj 300 ostaje nepromjenljiv, a dodatak dolazi kao rezultat razlike koncepata solarne i lunarne godine. Dodatak od 9 solarnih godina se onda prirodno uklapa u ovaj proračun.
18:90 Ozonski zaštitni sloj i ozonske rupe. Vjerovatno smo svi čuli kako ljudi govore o ozonskim “rupama” u atmosferi naše planete. Tanjenje ozonskog sloja i rupe u njemu izazvale su ozbiljnu zabrinutost.
Sunce kao i svaka druga zvijezda zrači u širokom području talasnih dužina. Vidljivi talasi, koje nazivamo Sunčevi zraci, su samo dio te radijacije, a oni leže između ultraljubičastih i infracrvenih zraka. Sunce takođe zrači i na većim talasnim dužinama koje ljudsko oko ne može vidjeti, a to je područje infracrvenih i radio talasa, a takođe i u području kraćih talasnih dužina od onih koje mi možemo vidjeti, kao ultravioletni, X zraci i gama zraci.
Ti kratki talasi (X i gama zraci) u potpunosti bivaju blokirani u gornjim slojevima Zemljine atmosfere, dok većinu ultravioletnih zraka apsorbuje ozonski sloj. Samo mala količina ultavioletnih zraka može prodrijeti.
Šta je ozon? Ozon je plavičasti gas koji je štetan za udisanje. Sastavljen je od tri atoma kisika.
Različite vrste ultraljubičastog zračenja koje proizvodi Sunce konstantno proizvode i uništavaju ozonske molekule. Normalno, proizvodnja i razaranje balansira tako da je količina ozona u bilo kom datom vremenu dosta stabilna.
Šta je to ozonski sloj? Ozonski sloj je jedan gigantski zaštitni kišobran stvoren od sloja ozona koji obavija Zemlju. Taj sloj je debljine oko 20 kilometara, a nalazi se na 15-35 km iznad Zemljine površine u gornjoj atmosferi (stratosferi).
Ozon se nalazi u svim slojevima atmosfere, a najviše ga je u stratosferi oko 90%. Čak i mala koncentracija ozona igra značajnu ulogu. Ultravioletno zračenje može oštetiti ćelije živih organizama, ljudi, životinja i biljaka. Dok male doze ovog zračenja rezultiraju kao opekotine od Sunca, dotle veće doze mogu izazvati katarakte ili rak kože, a mogu uticati i na rast biljaka.
Nalik na dobre sunčanice, ozonski sloj djeluje kao prirodni filter, blokirajući većinu štetnih ultraljubičastih Sunčevih zraka.
Razaranje ozona uzrokovano je kompleksnim hemijskim reakcijama uključujući hlor i brom. Mada se mala količina ovih elemenata prirodno nalazi u stratosferi - npr. hlor proizvode vulkanske erupcije - najveće uništenje ozona uzrokovale su u zadnjih 20 godina hemikalije koje su proizveli ljudi.
Detaljni sastav Zemljine atmosfere i otkriće ozonskog sloja dogodilo se mnogo stoljeća poslije objave Kur’ana, pa ipak Kur’an spominje ovu zaštitu od Sunčevih zraka.
Tumačenje kur’anskog ajeta 18:90.
“Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinili štit.”
(Kur’an, 18:90)
Iz citiranog ajeta se da izvući 5 zaključaka:
1. Riječ štit ukazuje da od Sunca dolazi nešto štetno, jer da nema te štete, ne bi bilo potrebe za zaštitom.
2. U ranijim tumačenjima Kur’ana uzimalo se da riječ štit označava planine ili brda, ali planine i brda nas ne štite od štetnog djelovanja Sunčevih zraka, izuzev kada bi čitav život proveli unutar njih.
3. Ajet pokazuje da su ljudi koji su spomenuti u njemu, a koji nemaju štita, ustvari, izuzetak i da ostatak svijeta ima taj štit.
4. Riječi “nismo načinili štit” pokazuju da je taj štit prirodan (Božiji), a ne ljudski. Ovo automatski eliminiše sugestiju da bi to mogle biti kuće ili nešto što je napravio čovjek.
5. Ajet ukazuje na prisustvo ljudi na tom mjestu i da to mjesto ili ta zona, nije zaštićena. Ovo je u skladu sa sadašnjim znanjem, vezanim za postojanje rupa u ozonskom sloju. Općenito se smatra da su te rupe odvajkada postojale. Stvar je poprimila iznenada dramatičan tok, zbog toga što se veličina ovih rupa povećava kao rezultat čovjekovog onečišćenja planete.
18:109 Programski intelekt. “Stvaranje vaše i podizanje vaše (iz mrtvih) je samo - kao duše jedne. Uistinu! Allah je Onaj koji čuje, Onaj koji vidi.” (Kur’an, 31:28)
Kloniranje podrazumijeva izvođenje grupe identičnih genetskih ćelija, ili čitavog organizma iz jedne originalne ćelije ili organizma:
’Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog, makar mi donijeli slično njemu, (kao) pojačanje.” (Kur’an, 18:109)
Doslovna istina: U momentu začeća kada se sjedine spermij i jajašce, biva određen nevjerovatno veliki broj personalnih crta i uzoraka rasta.
Procjenjuje se da genetska informacija, koju nosi svaka ljudska ćelija, može popuniti hiljade hiljadustraničnih knjiga u finoj štampi. Gornji kur’anski ajet bukvalno je dokazan, ako razmotrimo kako sve ćelije formiraju stvorenje. Ako bi sve informacije sadržane u svim ćelijama trebalo da se zapišu, onda bi sigurno:
“... Bi se prije iscrpilo more, nego što bi se iscrpile riječi Gospodara.”
Razmotrite ovo: jedna ćelija popunjava hiljade hiljadustraničnih knjiga u finoj štampi!
Svaka ćelija ima “program” analogan pisanom kompjuterskom programu tako dobro organiziran i regulisan da funkcioniše besprijekorno, svaka mala nefunkcionalnost vodi deformitetima i monstruoznom rastu (npr. rak). Svaka ćelija je kao kompjuter programirana da obavlja određene funkcije. Opšte je poznato da će kompjuter funkcionisati jedino ako je programiran. Činjenica je, dakle, da mora postojati programirajući intelekt, koji daje neophodne informacije za rad sistema.
Programirajući intelekt, nepromjenjiv i uniforman u svojoj biti je jedan Bog.

SURA 19

U petoj godini Poslanikove misije, jednom broju obraćenika u Islam on je dozvolio da emigriraju u Abesiniju. Ovo je poznato kao prva hidžra. Vlastodršci iz Mekke su poslali izaslanike da od Nedžaša traže izručenje muslimana, optužujući ih da su napustili vjeru svog naroda, a nisu ušli u kršćanstvo i da su činili nevaljalosti u sopstvenoj zemlji. Nedžaš je poslao po predstavnika izbjeglica i u prisustvu biskupa svog kraljevstva, pitao ih o njihovoj vjeri. Džafer ibn Ebu Talib je odgovarao: “Bili smo narod utonuo u neznanje, klanjali smo se kipovima, jeli lešinu, odavali se razvratu, kidali rodbinske veze, jaki među nama su vrebali na slabe.
Tako je bilo dok nam Allah nije poslao poslanika između nas, čije porijeklo, poštenje, povjerljivost i nevinost mi znamo; a on nas je pozvao Allahu, da priznamo Njegovo jedinstvo i obožavamo Ga, i izbjegavamo svo kamenje i idole koje smo obožavali mi i očevi naši mimo Njega; i naredio nam da budemo istinoljubivi i da ispunjavamo obećanje, da budemo dobre komšije, da održavamo rodbinske veze, da se suzdržavamo od zabranjenih stvari i od krvi, a zabranio nam je razvrat i lažan govor i da pljačkamo imetke siročadi i da optužujemo dobre žene; i naredio nam da se klanjamo samo Allahu ne pripisujući Mu ništa kao ortaka, i naredio nam je salat i zekat i post...”
“I kad su nas proganjali i ugnjetavali i zadržali nas od prakticiranja vjere naše, mi smo došli u tvoju zemlju i izabrali te iznad ostalih i tražimo tvoju zaštitu i nadamo se da nećemo imati neprilika u tvojoj zemlji, o care!”

SURA 20

Umer ibn Hatab, koji je kasnije postao halifa, bio je među najogorčenijim protivnicima Islama u prvim danima.
On je jednog dana izišao sa mačem u ruci, u namjeri da ubije Poslanika - “Ovaj Sabijac koji je razbio jedinstvo Kurejšija, naziva njihove ideale glupostima, a njihovu vjeru sramnom i kori njihove bogove” - kad ga je prijatelj koji ga je sreo odvratio, podsjetivši ga da, ako on ubije Poslanika, da će morati računati na osvetu moćnog klana: “Misliš li ti da bi te Benu Abd Munaf pustio da hodaš po zemlji da si ubio Muhammeda?” - jer je plemenski ponos preživio vjerske razlike. “Zar nije za te bolje da se vratiš kući?”
Umer upita: “Ko su čeljad moje kuće?” “Tvoj zet Seid ibn Zejd i tvoja sestra Fatima, ćerka Hatabova. Tako mi Allaha, oni su postali muslimani i sljedbenici Muhammeda u njegovoj vjeri, zato se pouzdaj u njih.”
Tad se Umer vrati gnjevan na sestru i zeta. Sa njima u kući je bio Habab ibn Arit koji je imao list na kojem je bilo ispisano TA HA, a kojeg im je naglas čitao. Kad su čuli buku Umerovog ulaska, Habab se sakri, a Fatima uze list i sakri ga. Međutim Umer je čuo glas kad se pribli'avao kući, pa kad je ušao reče: “Kakvo je to bilo mrmljanje koje sam čuo?” Rekoše: “Nisi ništa čuo!” Umer reče: “Jesam tako mi Allaha! I već sam obaviješten da ste postali pristalice Muhammeda u njegovoj vjeri.”
Tad napade Said ibn Zejda, ali Fatima priskoči da bi ga udaljila, a on je udari i rani je. Kad je to uradio, njih dvoje mu rekoše: “Da, mi smo muslimani i mi vjerujemo u Allaha i Poslanika Njegovog, pa radi šta hoćeš!” Ali, kad Umer vidje krv na svojoj sestri, bi mu žao šta je učinio, pa reče: “Daj mi list sa kojeg sam čuo da čitate, da vidim šta je to što je Muhammed donio.” A Umer je bio pisar. Reče mu sestra: “Bojimo se da ti to povjerimo.” Reče: “Ne bojte se”, i zaklete se bogovima svojim, da će joj vratiti kad pročita.
Ona se ponada njegovom prelasku u Islam, ali reče: “O brate moj! Ti si nečist, a niko ga ne smije dotaći, osim čistih.” Umer izađe te se očisti, a ona mu dade list. Kad pročita, reče: “Kako su divne te riječi!” i visoko to ocijeni. Čuvši to, Habab izađe pred njega i reče: “O Umere! Nadam se da te je Allah doveo na molbu Poslanikovu, jer sam ga jučer čuo kako govori: ’O Allahu! Ojačaj Islam Ebul-hukm inb Hišamom ili Umer ibn Hatabom’, a Allah je Allah, o Umere!” Na to reče: “O Hababu, uputi me Muhammedu, da bih mogao otići i predati mu se!” Prelazak Umera se zbio u petoj godini Poslanikove misije (9 godina prije Hidžre) poslije odlaska muhadžira u Abesiniju.
20:50 Programirane ćelije. Evolucionisti i neodarvinisti klasificiraju ćelije na primitivne i evolvirane, što nije istina. 99% ćelijskih struktura kod svih vrsta je identično. Ova cifra je 100% za DNK. Jedina razlika između ćelija je “program” koji insruira ćeliju kako da funkcionira. Zbog toga teorija evolucije pada na samom nivou ćelije.
Svaka ćelija je programirana da funkcioniše na poseban način. Čak i obični korisnik kompjutera zna da će on raditi samo onako kako je programiran.
Ova činjenica ukazuje na postojanje programskog intelekta koji sistemu daje potrebne informacije, kako bi on mogao funkcionirati. Ovo naravno upućuje na razmišljanje o Stvoritelju života.
“(Musa) reče: “Gospodar naš je Onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio.” (Kur’an, 20:50)
Među biolozima postoji neuhvatljiva enigma, a to je porijeklo genetskog koda i kako on povećava informacije koje vode sve kompleksnijim i kompleksnijim strukturama.
Jedino valjano objašnjenje o inteligentnoj prirodi poruka sadržanih u DNK jeste umiješanost inteligentnog planera. Mi ga zovemo Allah, Bog.

SURA 21

21:30 Voda i život. U Kur’anu čitamo:
“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?” (Kur’an, 21:30)
“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.”
(Kur’an, 24:45)
“I On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka, te mu načinio srodstvo i tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moćni.” (Kur’an, 25:54)
Voda je najpoznatiji sastojak Zemlje, pokrivajući više od 70% njene površine. Sva živa stvorenja u najvećem dijelu su od vode. Npr. ljudsko tijelo sadrži dvije trećine vode. (Kada kremiraju čovjeka, šta mu se događa? Zašto?) Naučnici kažu da svi postojeći oblici života zahtijevaju tri osnovna uslova: temperaturu, vodu i atmosferu.
Svi metabolizmi trebaju vodu da bi preživjeli. Tako životinje koje obitavaju u sušnim regionima posjeduju tjelesne mehanizme koji ih štite od gubitka vode i koriste je na najbolji način (kamile). Dehidracija kod ljudi može biti rezultat nedostatka hrane, pića i znojenja, pored ostalih faktora. Ovaj gubitak tečnosti ima negativan efekat na pravilan rad srca, centralni nervni sistem i organe koji imaju nježnu muskulaturu. Konačno, kada se gubi tečnost ćelija, onda dolaze u pitanje životni hemijski procesi u ćelijama. Ako se voda ne unese u organizam, smrt će obično nastupiti u roku od nekoliko dana.
Krv svih živih bića sastavljena je od 55% od plazme, a ona se sastoji od 90% vode. Možemo tako nabrajati dalje i dalje. Opet se nađemo sa pitanjem: kako je Muhammed a.s. mogao znati da su sva stvorenja stvorena od vode, stoljećima prije nego što su ljudi utvrdili ovu činjenicu naučnim istraživanjima. Da li je on nasumice odabrao jedan element, iz bezbrojnih milijardi mogućih izbora? Zašto on nije tvrdio da su živa stvorenja stvorena od zraka, ili od drveta? Zašto vode? Odgovor je poznat!
21:30 Nastanak univerzuma-Velika eksplozija Univerzum je došao u postojanje milijardama godina ranije u strahovitoj eksploziji nazvanoj “Big Bang.” U Kur’anu je to izraženo ovako:
“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. ........ Pa zar neće vjerovati?” (Kur’an, 21:30)
Otkriće velike eksplozije i porijekla života u vodi načinili su nemuslimani (“oni koji ne vjeruju”). U početku je sva materija i prostor (nebesa) bila jedna cjelina (jedan komad). Zatim je sve to rastavljeno pomoću onoga što fizičari opisuju kao “Veliki prasak.” Dokazi o velikom prasku su toliki, da se on više ne smatra teorijom, nego činjenicom.
Kur’an daje tačan vizuelni opis teorije “Big bang” o stvaranju kosmosa. To je tačno onako, kako “nevjernički” naučnici zamišljaju stvaranje univerzuma iz jednog komada, koji je potom pomoću “Big banga” pretvoren u mnoštvo segmenata. Kako možemo objasniti ovu informaciju u Kur’anu, ukoliko on ne bi bio to što tvrdi da jeste, riječ Sveznajućega Tvorca?
Velika eksplozija je rezultirala iz ekstremno gustog singulariteta. U stvaranju univerzuma blisko su vezani materija, prostor i vrijeme. Materija i prostor bili su spojeni kao jedno, a rastavljeni su eksplozijom.
Svi podaci, danas dostupni, ukazuju na eksplozivno porijeklo univerzuma, koje je u postojanje dovelo i prostor i vrijeme. Ovo se upravo odnosi na “Big bang”. Teorija “Big bang” koja je uspješno preuzela mjesto teorije o stacionarnom stanju, razvijena je od strane dvojice naučnika neovisno jednog od drugog 1920. godine (ruski meteorolog Aleksandar Fridman i belgijski matematičar Georges Lemaitre).
Zašto većina naučnika prihvata teoriju “Velikoga praska”? Prihvatanje ove teorije od strane naučne zajednice utemeljeno je na brojnim opservacijama. Te opservacije potvrđuju specifična predviđanja ove teorije. Znamo da naučnici testiraju svoje teorije putem dedukcije i falsifikacije.
Predviđanja vezana za “Big-bang” teoriju i testovi vezani za ovo jesu:
1. Ako se dogodila velika eksplozija, svi objekti u univerzumu bi trebalo da se udaljavaju jedni od drugih. 1929. godine Edvin Habl je dokazao da se galaksije u univerzumu doista udaljavaju jedna od druge.
2. Velika eksplozija bi trebala iza sebe ostaviti “odsjaj.” 1960. godine naučnici su otkrili postojanje pozadinskog kosmičkog zračenja, tzv. “odsjaj” nakon Velike eksplozije. Naša najtačnija mjerenja ove kosmičke radijacije dobili smo u novembru 1989. od satelita COBE (istraživač kosmičkog pozadinskog zračenja). Mjerenja sa ovoga satelita testirala su važna predviđanja “Big-bang” teorije. Ovo predviđanje sugestira da je inicijalna eksplozija, koja je dala rođenje univerzum, trebala stvoriti radijaciju sa spektrom koji slijedi krivulju crnog tijela. Mjerenja satelita COBE pokazuju da spektar kosmičke radijacije varira u odnosu na krivu crnog tijela samo 1%. Ovaj nivo greške smatra se beznačajnim.
3. Ako je univerzum počeo Velikom eksplzijom, ekstremne temperature trebale su uzrokovati da 25% mase univerzuma postane helijum. To je upravo ono, što je posmatranjem ustanovljeno.
4. Materija u univerzumu bi trebala biti homogeno distribuirana. Astronomska posmatranja sa Hablovog teleskopa pokazuju da je materija u univerzumu općenito homogeno raspoređena.
5. Kako će univerzum završiti? Kosmolozi predviđaju dva moguća kraja univerzuma. Ukoliko je univerzum beskonačan, ili mu nema kraja, trebao bi se vječno širiti. Univerzum, koji je konačan ili zatvoren, trebao bi kolapsirati, kada širenje prestane zbog gravitacije. Kolaps univerzuma završava se kada se sva materija i energija komprimira u visoko energetsko, super gusto stanje, iz kojeg je počeo. Ovaj scenario se naziva “Veliki grč.” Neki teoretičari špekulišu da bi veliki grč mogao proizvesti novu veliku eksploziju, čime bi počeo novi proces širenja univerzuma. Ovakva predviđanja imaju naziv “Teorija oscilirajućeg univerzuma.”
21:30b Porijeklo života iz vode. Kur’an kaže da je život počeo u vodi i da je sam čovjek stvoren od vode, a isto tako i ostale životinje na zemlji. U vrijeme objave Kur’ana ovakvi navodi su za jednog Arapa izgledali sasvim čudni. Čak i danas ovi ajeti Kur’ana će izazvati čuđenje, ukoliko su naučne činjenice o njima nepoznate.
Činjenica da je sav život počeo iz vode, danas je dobro poznata naučna istina. Učenjaci imaju dokaze da su prva živa bića bile alge, a one su živjele u vodi. Činjenica da su ljudska bića i životinje stvorene od vode je takođe potvrđena, obzirom da citoplazmu (osnovna komponenta života) u svakoj ćeliji, preko 80% čini voda.
Prvi oblik života:
“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?” (Kur’an, 21:30)
Oni koji tvrde da je Muhammed a.s. napisao Kur’an kažu da je on imao neke ideje o porijeklu vrsta koje ljudi toga vremena nisu znali, i da je on imao pristup geološkim i arheološkim podacima i da ih je dobro razumio. Takva tvrdnja je neumjesna. Kur’an, naravno, pokazuje da potiče od Onoga koji poznaje tajnu univerzuma.
Voda koja se kondenzovala u ranim fazama Zemlje i formirala mora i okeane, miješala se sa prljavštinom, pri čemu je nastalo blato. Iz oblikovanog blata rodili su se najjednostavniji živi organizmi u obliku bakterija i jednoćelijskih organizama. Iz ovoga zajedničkoga porijekla biljaka i životinja razvile su se dvije vrste mikroskopskih organizama. Iz prve vrste nastale su sve biljke, a iz druge su se razvile životinje. Smatra se da su se prvi primitivni organizmi pojavili prije oko 2,7 milijardi godina. Svi ti organizmi potekli iz vode, postepeno su se razvili u kompleksne žive strukture, koje su krenule na kopno. Ova činjenica data je također i u Kur’anu:
“........ a od vode smo načinili svaku živu stvar.”
(Kur’an, 21:30)
Interesantno je da voda koja se nalazi u svim tečnostima našega tijela (krv, slina, suze, znoj itd.) sadrži isti procenat soli kao što se nalazi u okeanu.
Od prvobitnih organizama koji su izašli na kopno, razvili su se reptili prije 200 miliona godina. Prve ptice letjele su prije oko 130 miliona godina, a prvi čovjek homohabilis hodao je Zemljom prije milion godina. Prvi homosapiens, o kojem učimo kao o našem direktnom pretku, hodao je Zemljom prije 15 hiljada godina.
“I On je Taj koji je od vode stvorio čovjeka, te mu načinio srodstvo i tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moćni.” (Kur’an, 25:54)
Koncept da je ljudsko biće stvoreno od vode može za neznalicu izgledati sasvim nametljiv. Da sam stajao u pustinji prije 1400 godina i proglasio da sam napravljen od vode, sigurno bi me smatrali neuračunljivim. Tek prije 200 godina, kada je otkriven mikroskop, utvrđeno je da je bazna supstanca ćelije jajašca, iz kojeg se razvija čovjek, (citoplazma) sačinjena od 80% vode.
Kako je Muhammed a.s. ili bilo ko drugi iz njegovog vremena mogao imati ovu čudnu ideju, izazov je ljudskom tumačenju. Sadržaj citoplazme je analiziran i dokumentiran stoljećima poslije objave Kur’ana.
Sličnu ideju nosi Kur’anski ajet:
“A Allah je svaku životinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.” (Kur’an, 24:45)
Standardna “životinjska ćelija” koja se spominje u svakoj introbiološkoj knjizi, sadrži svoj glavni dio citoplazmu, sa najmanje 80% vode.
Otkud život? Sasvim jasno nam se ukazuje na porijeklo života. Ajet može isto tako da znači da je svaka živa stvar načinjena s vodom kao glavnom materijom, ili da svaka živa stvar potiče iz vode. Sa oba moguća smisla je strogo saobrazna nauka: upravo život ima porijeklo u vodi, a voda je prvi sačinitelj svake žive ćelije. Bez vode nikakav život nije moguć. Čim se raspravlja o mogućnosti života na jednoj planeti, odmah se postavlja pitanje: da li ona ima za to dovoljnu količinu vode?
Moderna dostignuća dopuštaju da mislimo da su najstarija živa bića morala pripadati biljnom carstvu: alge su pronađene u prekambrijskoj epohi, tj. u najstarijim poznatim kopnima. Elementi životinjskog carstva javili su se kasnije: oni takođe dođoše iz okeana.
21:31 Stavlja nam se na znanje da način na koji su razmještene planine pogoduje njihovoj stabilnosti, što se posve slaže s podacima iz geologije.
21:32a Atmosferska zaštita Zemlje. Zemljina atmosfera, tako važna za život na našoj planeti, proteže se 1000 km u prostor. Nabrojat ćemo samo neke od njenih brojnih funkcija:
1. Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj. kisik i ugljendioksid.
2. Atmosfera djeluje kao štit koji apsorbuje i vrši disperziju kontinualnog pljuska meteora, koji ulijeću u gravitaciono polje Zemlje.
Da je atmosferski sloj tanji nego što zaista jeste, ti meteori bi lahko našli put do Zemljine površine, a pri svojim udarima prouzrokovali bi požare i ogromnu štetu. Kur’an govori o ovoj funkciji atmosfere:
“I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a oni su od znakova njegovih odvraćeni.” (Kur’an, 21:32)
Riječi “semaa” i “semawaat” u Kur’anu se koriste sa različitim značenjima. Riječ “semawaat” (nebesa), koja je množina od “semaa” (nebo) uvijek se koristi da označi nebesa, ili univerzum u cjelini. Riječ “semaa” obično označava neposredno nebo, ili Zemljinu atmosferu.
Kao primjer ova dva načina upotrebe u Kur’anu čitamo: “Stvorio je Allah nebesa i Zemlju s Istinom. Uistinu, u tome je znak za vjernike.” (Kur’an, 29:44)
Ovdje riječ “semawaat” znači nebesa, ili univerzumi.
“On je Taj koji spušta s neba vodu - imate vi od nje piće, i od nje drvlje u kojem napasate.” (Kur’an, 16:10)
Ovdje riječ “semaa” označava nama najbliže nebo.
2. Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj. kisik i ugljendioksid.
21:33 Orbitalno kretanje nebeskih tijela. Kada čovjek pogleda u beskrajne zamršene orbite i u matematičku preciznost univerzuma, može samo sa divljenjem uzdahnuti. Sve planete kruže oko zvijezda, a one se okreću oko centara gravitacije u njihovim sopstvenim galaksijama. Ovaj precizan balans spomenut je u slijedećim ajetima:
“Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Kur’an, 55:5)
“I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjerilo.” (Kur’an, 55:7). Orbite nebeskih tijela spomenute su u ajetu: “I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 21:33, 36:40)
Primijetite da zadnji ajet kaže: “sve”, a ne “oboje”, što pokazuje da je osvrt na Sunce i Mjesec samo simboličan i da sva druga nebeska tijela slijede ista pravila.
Sunce, Mjesec i njihove orbite. Danas znamo da Mjesec obiđe oko Zemlje za prosječno 29,5 dana. Sunce se takođe obrće u vlastitoj orbiti. Naša galaksija, Mliječni put, ima 100 milijardi zvijezda, postavljenih u takvoj formaciji, da galaksija ima oblik diska. Taj disk se okreće oko svoga centra kao gramofonska ploča.
Jasno je da kako se gramofonska ploča okreće, okretat će se i svaka tačka na disku i ponovo doći u početni položaj. Slično tome svaka zvijezda u galaksiji se kreće, kako galaksija rotira oko svoje ose. Jedna od tih zvijezda je i Sunce.
Detalji Sunčeve orbite su slijedeći: Za jedan obrt oko svoje ose galaksiji i Suncu je potrebno 250 miliona godina. Pri tome Sunce putuje brzinom približno 150 milja u sekundi. Spomenuto predstavlja orbitalno kretanje Sunca, na koje se osvrće Kur’an prije 14 vijekova. A eto, to je novo otkriće. Znanje o Sunčevoj orbiti je dostignuće savremene astronomije.
Kako je autor Kur’ana ovo znao? Čak i nakon objave Kur’ana rani komentatori nisu mogli pojmiti orbitiranje Sunca i Mjeseca. Komentator Kur’ana iz 10-og stoljeća Taberi ovo nije mogao objasniti tako da on kaže: “Dužnost nam je da šutimo, kada nešto ne znamo.” Ovo pokazuje koliko su ljudi bili nemoćni da shvate koncept orbitiranja Sunca i Mjeseca. Iz ovoga je jasno da je Kur’an iznosio jednu ideju već poznatu ljudima, komentatori bi je lahko razumjeli. Ovo potvrđuje ono što je Bog rekao svome poslaniku:
“To su neke vijesti nevidljivog koje ti objavljujemo. Nisi ih znao ti niti narod tvoj prije ovoga. Zato se strpi. Uistinu, ishod je za bogobojazne.” (Kur’an, 11:49)
21:33 Sunce - plovidba i rotacija. Kur’an, takođe, govori o Suncu i o njegovom načinu putovanja kroz prostor. Ponovo čovjek može nagađati o prostoru.
Kada se Sunce kreće kroz prostor, postoje dvije opcije: može putovati kao kamen, koji se baci, ili može putovati na poseban način. Kur’an navodi ovo drugo - da se ono kreće kao rezultat vlastitog pomjeranja. Kur’an koristi riječ “sabeha” da bi opisao Sunčevo kretanje kroz prostor.
Da bi se čitalac ispravno obavijestio o značenju ove riječi, navest ćemo slijedeći primjer: ako je čovjek u vodi i ako se riječ “sabeha” primijeni na njegovo kretanje, može se razumjeti da on pliva, krećući se sam, a ne kao rezultat direktne sile primijenjene na njega.
“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 21:33)
Tako, kada se ovaj glagol primijeni na Sunčevu putanju kroz prostor, to nikako ne znači da Sunce nekontrolirano leti kao rezultat toga što je bilo bačeno ili slično. To jednostavno znači da se Sunce okreće i rotira dok putuje.To je ono što Kur’an tvrdi, ali da li je to bilo lahko otkriti?
Može li vam ijedan čovjek otkriti da se Sunce okreće? Tek u modernim vremenima načinjena je oprema pomoću koje se može gledati u Sunce bez opasnosti da se oslijepi. Upravo kroz ovakav proces otkriveno je, ne samo da postoje pjege na Suncu, nego i da se te pjege okrenu jednom u 25 dana.
21:100 Ibn Mes’ud je proučio ovaj ajet i onda rekao: “Kad takvi (koji su osuđeni na vječni ostanak u džehennemskoj vatri) budu u nju bačeni, svaki od njih biće stavljen u poseban tabut od vatre, tako da on neće vidjeti nikog kažnjavanog u džehenemskoj vatri izuzev sebe.” Zatim je Ibn Mes’ud proučio ajet 21:100. (Tefsir Ibn Kesir, Taberi, Kurtubi).
21:104 Veliki grč kosmosa. “Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104)
“I ne cijene Allaha pravim cijenjenjem Njegovim, a Zemlja sva biće u šaci Njegovoj na Dan kijameta, i nebesa će smotana biti u desnici Njegovoj! Slavljen neka je On i uzvišen od onog šta pridružuju!” (Kur’an, 39:67)
Prema modernoj kosmologiji kosmos je počeo prije 10 do 15 milijardi godina s događajem zvani “Veliki prasak.” Od tada se on širi. Ono što ne znamo jeste da li će se on nastaviti vječno širiti. Ako je gustoća materije u univerzumu dovoljno velika, gravitacione sile će uzrokovati prestanak širenja univerzuma, a zatim proizvasti njegovo urušavanje. Ako se to dogodi, univerzum će skončati u drugom kataklizmičkom događaju, kojeg kosmolozi nazivaju “Veliki grč.”
Teorija “Velikog grča” jeste scenario za kraj univerzuma. Ona kaže da, kada univerzum bude stariji 50 miliona puta od sadašnje starosti, ili kad bude imao 7,5 x1017 (750 kvadriliona godina), njegovo širenje će prestati. Zatim, u početku polahko, a onda ubrzano, univerzum će početi kolapsirati.
21:104 Obrt vremena. Vrijeme je najneuhvatljivija misterija univerzuma. Niko ne zna šta je stvarno vrijeme. Albert Ajnštajn je rekao da je vrijeme ono što mi mjerimo sahatima. Vrijeme prolazi sporo pri velikim brzinama kretanja, a zaustavlja se na brzini svjetlosti. Vrijeme ima pravac, ono se uvijek kreće prema budućnosti. Mi vidimo kišu kako pada s neba, kako ljudi stare, kako umiru. Nikada ne vidimo da se razbijena čaša vraća u nerazbijeno stanje, ili da se neko vraća iz mrtvih. Fizičari kao Tomas Gold i Stiven Hoking pretpostavljaju da će se vrijeme obrnuti kada kosmos počne da se skuplja. Neki ajeti Kur’ana sugestiraju da će jednoga dana početi kontrakcija univerzuma i da će tada početi Sudnji dan.
“Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemo ga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo biti Izvršitelji.” (Kur’an , 21:104)
U gornjem ajetu sažimanje kosmosa upoređeno je sa motanjem svitka za knjigu. To je trenutak kada bi se vrijeme moglo povratiti. Povratak vremena bi uzrokovao da ljudi ustanu iz svojih mezara i ponovo ožive. Svaki događaj bi se ponovo zbio u vremenu.
“I nema ništa skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.” (Kur’an, 27:75)
Kako bi se historija Zemlje odvijala unazad, narodi bi se vraćali jedni za drugim. Sva dobra i zla djela, kako individua, tako i naroda, postala bi sasvim očita, kako bi vrijeme teklo unazad.
“ I vidjet ćeš svaki ummet - klečat će - svaki ummet će biti pozvan knjizi svojoj: “Danas ćete biti plaćeni za ono šta ste radili.” (Kur’an, 45:28)
Tok vremena unazad učinio bi da ljudi vide šta su ranije uradili. Ono neće imati kontrolu nad svojim rukama, nogama, ustima i očima. Sve dobre i loše stvari, koje su ranije učinili ponovo će učiniti. U tom smisu ruke, noge, itd. postaće svjedoci protiv njih pred Allahom i svim melecima. Oni neće biti u stanju poreći ništa od lošega što su učinili.
“Na Dan kad protiv njih budu svjedočili jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove, o onom šta su radili.” (Kur’an, 24:24)
“Uistinu, Mi vas upozoravamo kaznom bliskom, na Dan kad vidi čovjek šta su unaprijed poslale ruke njegove i rekne nevjernik: “O da sam prašina!” (Kur’an, 78:40)
“I kad se poslanicima vrijeme odredi.” (Kur’an, 77:11)

SURA 22

22:5 Oživljavanje zamrle zemlje. Allah uzvišeni u Kur’anu kaže: “I vidiš zemlju beživotnu, pa kad spustimo na nju vodu, ustreperi i uzbuja, i iznikne svaki par prekrasni.” (Kur’an, 22:5)
“I od znakova Njegovih je što ti vidiš zemlju smirenu, pa kad na nju spustimo vodu, zatreperi i uzbuja. Uistinu, Onaj koji je oživljava je Oživljavač mrtvih. Uistinu, On je nad svakom stvari Posjednik moći.” (Kur’an, 41:39)
Ovaj ajet opisuje šta se događa sa suhim tlom kada na njega padne voda i pominje tri faze kroz koje prolazi dok se biljka ne pojavi iznad tla i ne dadne plodove. Šta savremena nauka kaže o fazama klijanja?
Treperenja tla. Pod treperenjem tla podrazumijeva se pokretanje čestica tla, a ne kretanje zemljine kore u cjelini kao u slučaju zemljotresa. Te čestice su sastavljene od spojenih slojeva zemlje kremenjače i glinice.
Slojevi se nalaze jedan na drugom. Kad voda prodre u te slojeve, ona prouzrokuje bubrenje blatnih čestica. Tako padanje kiše na tlo u dovoljnoj količini uzrokuje pokretanje zemljinih čestica. Ovo se može objasniti na slijedeći način:
a) Elektrostatički naboj na površini čestice (koji se javlja nakon dodira s vodom) uzrokuje njenu nestabilnost, a agitativni pokreti se ne stabiliziraju osim neutralizacijom ovog naboja njemu suprotnim.
Mi ovdje jasno možemo opaziti Božiju mudrost u stvaranju svih stvorenja u parovima, što poziva ka stabilnosti i miru.
b) Pokretanje i agitacija čestica tla također se događa zbog njihovih sudara sa česticama vode. Kretanje čestica vode nema neki određeni pravac, pa se čestice tla tresu i pokreću iz svog mjesta obzirom da bivaju udarane sa svih strana.
Botaničar Robert Brovn (1828) je zapazio ove kretnje čestica tla i nazvao ih Braunove kretnje.
Kad god je voda u obilnoj količini, to povećava rastojanja između čestica tla i olakšava njihovo kretanje. Ako se voda smanji, one se približavaju i usporavaju pokrete, dok kretanje sasvim ne zamre. Tako je ovo kretanje dakle direktno zavisno od djelovanja vode i čestica tla.
Faza bubrenja. Pod ovim izrazom se podrazumijeva bubrenje, nadimanje i zadebljanje čestica tla. Tlo zbog toga raste po veličini rastom pojedinih svojih čestica. ranije smo spomenuli da se tlo sastoji od spojenih slojeva.
Između svakog od njih postoje praznine koje dozvoljavaju vodenim česticama i rasplinutim jonima da uđu. Kada se voda i hranljivi elementi rasplinu u njima, difundiraju između slojeva, ovo će rezultirati u povećanju veličine čestica tla.
Ovo je analogno nadimanju blata (u laboratorijskom eksperimentu) kada se na njega izlije izvjesna količina vode, ono se nadme zbog apsorbcije vode.
Ovdje imamo drugu stvar koja se događa, a koja drži vodu da ne iscuri zbog gravitacije, jer čestice nose vodu između njih u slojevima i ona tako ima mogućnost da zadrži vodene čestice na njenoj površini privlačenjem elektrostatičkih sila i međusobnom fuzijom vodenih čestica, što ih čini kao posudu koja spriječava oticanje vode.
Faza klijanja. Klijanje sjemena počinje u ovoj fazi. Kad vode ima dovoljno, sjemeni embrio postaje aktivan i upija jednostavne hranjive materije.
Korjenje raste dole (Allahovom voljom), između čestica tla. Primarni pupoljci rastu slijedeći. Oni idu gore prodirući kroz čestice tla i pojavljujući se iznad površine zemlje i usmjeravajući se ka svjetlosti.
22:73 Mušica. “O ljudi! Navodi se primjer, zato ga poslušajte. Uistinu! Oni koje prizivate mimo Allaha, neće stvoriti mušicu, makar se skupili radi nje. A ako bi im mušica nešto ugrabila, ne bi to od nje izbavili. Slab je onaj ko traži, i ono šta se traži! Ne cijene Allaha istinskim cijenjenjem Njegovim. Uistinu! Allah je Silni, Svemoćni.” (Kur’an, 22:73,74)
Ma kako izgledala prosto stvorenje, mušica je dovoljno komplikovana da čovjku predstavlja izazov.
Šta to ima karakteristično za muhu?
1. Panoramski pogled kroz hiljade sočiva. Sočiva heksagonalnog oblika čine oči muhe, što joj daje mnogo veću zonu osmatranja, nego što je to kod jednog sočiva. Kod nekih muha broj tih sočiva može biti i do 5000.
Sem toga sferna struktura očiju omogućava joj da vidi svoja leđa, što joj daje veliku prednost u odnosu na neprijatelja.
2. Muhina apsorbujuća pumpa. Jedna druga karakteristična osobina muha jeste njihov način probave hrane. Za razliku od mnogih drugih živih organizama, muhe svoju hranu ne probavljaju u ustima, nego izvan tijela. One iz svog trupa iscijede specijalnu tekućinu na hranu, što je učini pogodnom za usisavanje. Zatim muha tu hranu usisa apsorbirajućom pumpom, koja se nalazi na njenom ždrijelu.