Mlivo Mustafa

SURA 24

24:2 Allahov Poslanik a.s. je presudio neoženjenoj osobi koja je bila kriva za nedozvoljeni seksualni odnos jednogodišnjim izgonom i propisanom kaznom (100 udaraca bičem). (Sahih El-Buhari).
Čovjek iz plemena Beni Aslam je došao Allahovom Poslaniku i obavijestio ga da je počinio nedozvoljeni seksualni odnos i četiri puta je svjedočio protiv sebe. Allahov Poslanik a.s. je naredio da bude na smrt kamenovan jer je bio oženjen čovjek. (Sahih El-Buhari).
24:4 Kazna za blud. Kazna se izvršava pod uslovom da istinitost seksualnog čina posvjedoče četiri svjedoka, tako da ne može biti nikakve sumnje u izvršeno djelo. Nije dakle dovoljno vidjeti optužene priljubljene i gole. Jedan svjedok se ne smatra dovoljnim za kažnjavanje. U tom slučaju se od njega traži da prećuti delikt i kažnjava se ako sam dođe da to izjavi. Isti je postupak sa dvojicom, pa i sa trojicom svjedoka. Ako četiri svjedoka posvjedoče, smatra se da je delikvent povrijedio javni red i da je seksualni odnos - bez obzira bio legitiman ili ne - djelo koje se ne može javno raditi.
24:33 Islam je prvi pokrenuo oslobađanje robova, mnogo vijekova prije ostalih. Nepobitna je činjenica da je Islam ubrzo prekinuo praktično sa ropstvom na Arabijskom poluotoku, ali se ropstvo zadržalo širom svijeta sve do Francuske revolucije u Evropi i Linkolna u Americi. Islam je ostvarivao slobodu robova pomoću dva važna sredstva:
- el-itk ili dobrovoljno oslobađanje, što nije postojalo u istoriji nijednog naroda prije Islama, niti poslije, i
- davanje slobode robu na njegov zahtjev za izvjesni iznos novca utanačen između roba i gospodara. Gospodar u tom slučaju ne bi ni odbio ni odgodio oslobođenje roba spremnog da otkupi svoju slobodu. Morao ga je osloboditi kad primi otkup, inače se rob mogao obratiti sudu da ovaj izda nalog za njegovo oslobođenje.
24:35 Nuklearne reakcije u zvijezdama. Masivne novoformirane zvijezde se grče pod vlastitim gravitacionim pritiskom. Kao rezultat toga njihove centralne zone postaju gušće i zbog toga vruće. Kada se materijal u centru zvijezde dovoljno zagrije, da budemo precizni, najmanje 7 miliona stepeni Kelvina, počinju nuklearne reakcije.
Te reakcije, koje su slične onima u hidrogenskoj bombi, nastavljaju se sve dok živi zvijezda. One se jasno razlikuju od običnog sagorijevanja (npr. gorenja drveta). Ono što se stvarno događa unutar zvijezde jeste pretvaranje vodika u helijum, sa oslobađanjem ogromne energije. To je upravo ono što Kur’an opisuje riječima:
“Allah je Svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetla Njegovog je kao udubina, u njoj svjetiljka, svjetiljka u staklu, staklo - kao da je ono zvijezda blistava; pali se od drveta blagoslovljenog, masline, ne istočne, niti zapadne. Gotovo da ulje njegovo zasija, a da ga vatra ne dotakne. Svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi svjetlu svom koga hoće i Allah navodi primjere ljudima; a Allah je o svakoj stvari Znalac.” (Kur’an, 24:35)
Ovaj ajet spominje zvijezdu, njeno gorivo i reakciju, koja nije sagorijevanje (vatra). Ukratko rečeno, ono o čemu govori ajet je tačan opis nuklearne reakcije, koja se događa u zvijezdi.
Ove nuklearne reakcije prouzrokuju da zvijezda u prostor odašilje sve vrste radijacije, počevši od X-zraka, gama zraka u području kratkih talasa, i radio talasa. Vidljivi dio ovih talasa, koji se nalaze između ultravioletnih i infracrvenih mi nazivamo Sunčevom svjetlošću.
Prva generacija zvijezda sastojala se od vodonika i nešto malo helijuma (2% njihove mase), koje su bile stvorene “Big-bangom.”
Druga generacija zvijezda i planeta nasljeđuju otpadne proizvode davno umrlih zvijezda (helijum, ugljik, azot, kisik itd.) i uvrštavaju ih u svoje strukture.
Treća generacija zvijezda je ista, samo što one više sadrže otpadnog galaktičkog materijala.
Obzirom da je ugljik prisutan u skoro svim zvijezdama (crveni patuljci su diskutabilni pošto to mogu biti zvijezde prve generacije, koje su preživjele do današnjeg dana), on može biti iskorišten u fuzijskim reakcijama pri različitim temperaturama.
Postoji lanac od šest reakcija, koje se događaju pri temperaturi 10 miliona kelvina u svakoj zvijezdi glavnog niza druge generacije.
24:36 Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Nagrada za salat obavljen u džematu je 25 puta veća od nagrade za salat koji neko obavi u svojoj kući. Ako on uzme abdest kako treba i krene ka džamiji s jedinom namjerom da klanja, onda za svaki njegov korak prema džamiji nagrada mu se uvećava za jedan stepen i otpiše mu se jedan grijeh. Kad obavi salat, meleci traže Allahov blagoslov i oprost za njega sve dok je on na svojoj musalli (mjestu klanjanja). Oni kažu: “Allahu! Podari mu Svoje blagoslove i budi prema njemu milostiv.” (Sahih El-Buhari).
24:40 Dubinske morske struje. U Kur’anu časnom čitamo: “Ili kao tmine u moru dubokom, prekriva ga talas, iznad njega talas, iznad njega oblaci. Tmine, jedna iznad druge. Kad bi izvadio ruku svoju, jedva bi je vidio! A onaj kome Allah ne načini svjetlo, tad nema za njega svjetla nikakva.” (Kur’an, 24:40)
U 17-om vijeku ljudi su počeli da se bave gradnjom jedne vrste podmornica.
Prvo jedno takvo sredstvo, koje se našlo pod vodom, sagradio je Kornelis Drebbel, dvorski inženjer iz Engleske, a to je demonstrirano na rijeci Temzi 1620. godine. Od tada pa nadalje razvoj podmornica se nastavio do 20-og vijeka. 1954. godine prva nuklearna podmornica postala je realnost.
Proučavanjem mora došlo se do zaključaka da vode koje leže ispod površinskih talasa nisu u stalnom miru i nepokretnosti, kao što se zamišljalo.
Nasuprot tome postoje podvodne struje nazvane dubinske morske struje, koje nekada mogu biti tako jake, da preslažu sedimente na okeanskom dnu.
Kako je Muhammed a.s. znao o ovim podvodnim strujama stoljećima prije nego što su ljudi izmislili potrebne alate za podmorska istraživanja?
’Reci: “Objavio ga je Onaj koji zna tajnu na nebesima i Zemlji. Uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.” (Kur’an, 25:6)
24:40 Tama dubokog mora. “Ili kao tmine u moru dubokom, prekriva ga talas, iznad njega talas, iznad njega oblaci. Tmine, jedna iznad druge. Kad bi izvadio ruku svoju, jedva bi je vidio! A onaj kome Allah ne načini svjetlo, tad nema za njega svjetla nikakva.” (Kur’an, 24:40)
U vezi sa gornjim ajetom treba napomenuti da su naučnici pod pojmom “tmina iznad tmine” smatrali postepenu separaciju svjetlosnog spektra u okeanu do postizanja konačnog mraka.
Drugim riječima, u jednoj dubini područje žutog potiskivano je žutom tamom. Na drugoj dubini crveno područje potiskivano je crvenim mrakom, itd.
Tama dubokog mora i okeana nalazi se na oko 200 m dubine i naniže. Na ovoj dubini skora da i nema svjetlosti. Na dubini ispod 1000 m uopće više nema svjetla.
24:43 Kur’an o oblacima. Naučnici su proučavali razne vrste oblaka te su zaključili da se kišni oblaci oblikuju i formiraju prema konačnim sistemima i određenim koracima, koji su vezani za tip vjetra i same oblake.
Jedna vrste kišnih oblaka su kumulonimbusi, koje obično prati grmljavina. Meteorolozi su proučavali kako se formiraju kumulonimbusi i kako proizvode kišu, grad i munju. Utvrdili su da kumulonimbusi prolaze kroz slujedeće faze do kiše:
1. Oblake goni vjetar: kumuloninbus se počinje formirati kad vjetar potjera male dijelove oblaka (kumulusa) u zonu gdje se ti oblaci pretvaraju.
2. Spajanje: zatim se mali oblaci spajaju, tvoreći veći oblak.
3. Gomilanje: kada se spoje mali oblaci, povećava se uzgon u većem oblaku. Uzgon blizu centra oblaka je jači od onog na krajevima. Taj uzgon prouzrokuje da tijelo oblaka raste u visinu, te se on nagomilava. Ovaj vertikalni rast prouzrokuje da se tijelo oblaka proteže u hladnije zone atmosfere, gdje se formiraju kišne kapljice i grad, i rastu sve više i više. Kada te kapljice vode postanu preteške za uzlaznu struju, one počinju da padaju iz oblaka kao: kiša, grad, itd.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže (primijetite važan detalj):
“Zar ne vidiš da Allah goni oblake, zatim ih spaja, potom ih čini gomilom, pa vidiš kišu izlazi iz sred njih. I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.” (Kur’an, 24:43)
Meteorolozi nisu tako davno došli do saznanja o detaljima formiranja oblaka, njihovoj strukturi i funkcionisanju. Sada se u te svrhe koristi savremena oprema, kao avioni, sareliti, kompjuteri, baloni i druga porema za proučavanje vjetrova i njihovih smjerova, za mjerenje vlažnosti i njene promjene, za određivanje nivoa i promjena atmosferskih pritisaka.
24:43 Grad i munja. Nakon osvrta na oblake i kišu ajet 24:43 govori o gromu i gradu:
“I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.” (Kur’an, 24:43)
Meteorolozi su utvrdili da se kumulonimbusi, koji proizvode grad, protežu u visinu od 7,5 do 9,0 kilometara kao planine, kao što Kur’an kaže: “I spušta grad sa planina…”
Ovaj ajet nameće jedno pitanje. Zašto ajet povezuje “munju Njegov” za grad? Da li to značI da je grad jedan od glavnih faktora u nastanku munje? Pogledajmo šta knjiga pod naslovom “Meteorologoja danas” o ovome kaže.
“Oblaci dobijaju naelektrisanje kad grad pada kroz njegovo područje super ohlađenih kapljica i ledenih kristala. Kako se tečne kapljice sudaraju sa gradom, one se pri kontaktu smrzavaju i otpuštaju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od okolnih ledenih kristala.
Kad grad dođe u kontakt sa ledenim kristalom, događa se važan fenomen. Elektroni poteku sa hladnijeg predmeta na topliji. Otuda grad postaje negativno naelektrisan. Isti efekat se događa, kad super ohlađene kapljice dođu u kontakt sa djelovima grada.
Te lakše pozitivno naelektrisane čestice uzgonska struja diže u gornji dio oblaka. Grad ostavljen sa negativnim naelektrisanjem pada na dno oblaka, tako da donji dio oblaka postane negativno naelekrisan.
To negativno naelektrisanje se prazni u vidu munje u Zemlju. Iz ovoga zaključujemo da grad ima jednu od glavnih uloga u nastanku munje. Činjenice o munji nisu davno otkrivene.

SURA 25

25:25 Meleci na nebeskim kapijama. “Na Dan kad se rascijepi nebo oblacima, i meleci spuste (velikim) spuštanjem.” (Kur’an, 25:25)
“A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemlju istaknutu, i njih saberemo, tad nećemo ostaviti nijednog od njih.” (Kur’an, 18:47)
Kolapsirajući univerzum će možda biti uništen u vatrenoj kugli, sažimajući se u hropcu kojeg fizičari nazivaju “Veliki grč.”
Pri tome će biti potrebno ukloniti ljude iz tog procesa. Svako ko bi ostao, povratio bi se u ništavilo, jer će vrijeme teči unazad. Sakupljanje ljudi i njihovo uklanjanje vjerovatno će učiniti meleci u “Velikom silasku.”
Naše konačno putovanje kroz nebeske kapije desit će se kroz mnoge ravni i dimenzije. Riječ “terkebunne” (jahati, letjeti, ploviti), koja je u Kur’anu upotrijebljena za ovo putovanje, znači da ćemo se kretati leteći s nečim, ili na nečemu, ploviti. Allah najbolje zna!
“Sigurno ćete prelaziti iz sfere u sferu.”
(Kur’an, 84:19)
25:43 Da ljudi ne uzimaju samo kipove, likove i ljude bogovima, klanjajući im se, govori nam i ovaj ajet. Savremeni čovjek svoje robovanje Bogu zamjenjuje robovanju svojim prohtjevima, željama. Čovjekove strasti mogu biti uperene ka sticanju bogatstva, alkoholu, kocki, karijeri, raznim hobijima, seksu, drogi, žderanju, krađi, itd. Odavanje strastima predstavlja najveću dekadencu čovjeka i svodi ga na nivo životinje. Tad se njegova djelovanja pokreću bez ikakvih zdravih pobuda, da bi zadovoljio svoje nagone, a svrha čovjekovog bitisanja na ovom svijetu mnogo je uzvišenija od razine na kojoj žive životinje.
25:45,46 Govor sjene. “Zar nisu vidjeli da ono što je Allah stvorio od stvari baca sjene svoje desno i lijevo, pokorno Allahu, i oni su ponizni?” (Kur’an, 16:48)
“Zar ne vidiš - Gospodar tvoj, kako izdužuje sjenu? A da hoće, sigurno bi je učinio nepomičnom; potom činimo nad njom Sunce pokazivačem;
Zatim je privlačimo Sebi privlačenjem lagahnim.” (Kur’an, 25:45,46)
Možda zvuči čudno, ali sjena zaista može govoriti. Naravno ne doslovno, ali promatramo li sjenu, njenu dužinu i razlike dužine tokom dana, ona će nam otkriti mnogo toga. Na primjer, nađemo li se na ekvatoru u podne kada je Sunce u zenitu, iznad naše glave, uzalud ćemo oko sebe tražiti sjenu. Ni mi, ni okolni predmeti neće za sobom “vući” svoju sjenu. Na srednjim geografskim širinama to se nikad neće dogoditi. Sjena će u podne biti duža ili kraća, ali će uvijek biti prisutna.
Odgovor na pitanje, zašto, leži u činjenici da u našim geografskim širinama Sunce nikada ne dostiže zenit. Najveću visinu dostigne na prvi dan ljeta odnosno na dan solsticija kada je u zenitu na tzv. Rakovoj obratnici, tj. na 23,5 stepeni sjeverne širine. Jednako tako kada je u našim širinama prvi dan zime Sunce doseže zenit u podne na svim mjestima koja se nalaze na Jarčevoj obratnici tj. na 23,5 stepena južne geografskim širine. Jedino između obratnica u granicama tzv. “žarkog pojasa” moguće je u podne izgubiti svoju sjenu.
Na polu će naravno, sjena dostići svoju maksimalnu duljinu, jer se Sunce maksimalno na obzor podigne 23,5 stepeni. Najmanja dužina sjene na polu iznosi više od dvostruke visine predmeta, jer se Sunce cijeloga dana kreće gotovo paralelno s horizontom, sjena će čitavog dana biti jednake dužine. Tu ćemo ovoga puta stati, mada je govor sjene daleko bogatiji. Sjetimo se samo one zagonetke kako izmjeriti visinu piramide uz pomoć štapa.
25:53 Barijera među vodama. Kur’an spominje da postoje barijere među morima koja se susreću.
“Pustio je mora dva - susreću se,
Između njih je berzeh, ne prelaze (ga).”
(Kur’an, 55:19-20)
Ali, kada Kur’an govori o vododjelnici između slatke i slane vode, on spominje postojanje “zabranjene brane”. Bog kaže u Kur’anu:
“I On je Taj koji je pustio dva mora: ovo pitko, slatko, a ovo slano, gorko; i načinio je između njih dvoje berzeh i prepreku nesavladivu.” (Kur’an, 25:53)
Čovjek se može upitati zašto Kur’an spominje podjelu kad govori o prepreci između slatke i slane vode, a ne spominje je kada govori prepreci između dva mora?
Tradicionalno za ove ajete postoje dva tumačenja. Kur’an navodi da postoji barijera između mora, značeći da će ta barijera spriječiti mora da pređu jedno u drugo, ili da preplave jedno drugo. Zastupnici drugog mišljenja se pitaju kako može postojati barijera između mora, a da jedno ne prelazi u drugo, jer ajet pokazuje da se mora susreću? Oni su zaključili da se mora ne susreću i potražili su drugo značenje izraza “meredže.” Međutim, moderna nauka nam sada pruža dovoljno informacija o ovom pitanju.
Savremena nauka je otkrila da u zonama, gdje se susreću dva različita mora, da između njih postoji barijera. Ta barijera dijeli dva mora tako da svako od njih ima različitu temperaturu, slanost i gustoću. Npr. voda Mediterana je topla, slana i manje gusta u odnosu na vodu Atlanskog okeana. Kada mediteranska voda uđe u Atlanski okean preko Gibraltarske međe, ona se kreće nekoliko stotina kilometara u Atlantik na dubini oko 1000 m noseći svoje karakteristike. Na ovoj dubini voda Mediterana se stabilizira. Mada postoje veliki talasi, jake struje i plime u tim morima, vode se ne miješaju, niti prelaze ovu barijeru.
Moderna nauka je otkrila da je na ušćima, gdje se susreću slatka i slana voda, situacija nešto drugačija od one kada se susreću dva mora. Otkriveno je da ono što razlikuje slatku vodu od slane u ušćima jeste “pycnocline zona sa naznačenim diskontinuitetom gustoće razdvajanja dvaju slojeva”. Ova podjela (zona separacije) ima drugačiji salinitet i od slatke i od slane vode.
Ovi podaci su ne tako davno utvrđeni korištenjem napredne opreme za mjerenje temperature, saliniteta, gustoće, itd. Ljudsko oko ne može vidjeti razliku između dva mora koja se dodiruju, naprotiv, nama se oba mora čine kao jedno homogeno more. Isto tako ljudsko oko ne može vidjeti podjelu voda na ušćima na tri vrste: svježu vodu, slanu vodu i zonu separacije.

SURA 27

27:3 Zekat. Zekat je posmatrano finansijski bio prvi porez propisan u korist siromašnih koji je ikad uveden u svijetu. Prije toga porezi su uvođeni po želji vladara. Uvođenje poreza je bilo izazvano vladarevom potrebom za novcem, da bi se postigle lične ambicije. Teret poreza je obično više padao na siromašne nego na bogate, a vrlo često su porezi sakupljani samo od nižih slojeva.
Islam je organizovao sakupljanje poreza i propisao maksimalni postotak, koji ne smije biti prekoračen u normalnim uslovima. Porezi su nametani bogatim i srednjim slojevima, dok su siromašni slojevi oslobađani. Treba imati na umu da Islam propisuje da prihodi od zekata trebaju biti podijeljeni siromašnim slojevima od strane države, a ne od strane bogataša. U tom smislu, zekat je porez koji sakuplja i dijeli država. Državna blagajna u Islamu odgovara ministarstvu finansija koje sakuplja dobra i dijeli ih za razne opće potrebe.
Država potpomaže i brine za one koji su siromašni - zbog nesposobnosti da zarađuju ili zbog nedostatka sredstava - ali se ne može reći da takva pomoć ponižava one koji je primaju. Niko ne može reći da penzioneri koji primaju penziju od države ili da se radnici koji koriste socijalno osiguranje osjećaju kao da primaju sadaku od bogataša. Sredstva zekata se mogu koristiti i za izgradnju bolnica, škola, ustanova koje će olakšati život siromašnima ili za podizanje tvornica koje će omogućiti zapošljavanje ljudi ili u obliku društvenih usluga. Ova stroga islamska dužnost je obaveza samo za one čije bogatstvo prelazi određenu granicu, a visina zekata iznosi četrdeseti dio viška dobara.
27:59 Poslanik a.s. je rekao: “Ko ima slijedeće tri osobine imaće slast vjere:
-onaj kome Allah i Njegov poslanik Muhammed postanu draži od svega drugog.,
- ko voli nekoga i voli ga samo radi Allaha,
- ko mrzi obraćanje u ateizam kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Sahih El-Buhari).
27:88 Kretanje zemlje u prostoru. Zemlja rotira oko ose koja se pruža od južnog do sjevernog pola. Glavna sila koja djeluje na Zemlju, je gravitaciona sila Sunca. Pošto ova sila djeluje na centar mase Zemlje, ona ne proizvodi nikakvo uvijanje u odnosu na osu rotacije, pa se tako ugaoni moment ne može promijeniti.
Osa rotacije Zemlje nageta je u odnosu na ravan koju formira orbita Zemlje oko Sunca (ekliptika), što je dalo mogućnost da se na planeti razvije život. Taj nagib Zemljine ose prouzrokuje promjenu godišnjih doba. Rezultat je različitost klime u ljetnom i zimskom periodu na istoj geografskoj lokaciji. To je zbog toga, što je ugaoni moment vezan za Zemljinu skoro kružnu trajektoriju oko Sunca sačuvan pa je potrebno tačno pola godine svake godine da Zemlja pređa sa jedne strane Sunca na drugu.
Zemlja rotira oko Sunca, pri čemu joj je za pun krug potrebno 365,25 dana. Da planeta nije nagnuta svojom osom, polovi bi bili uronjeni u stalni hladni mrak, što bi sprečavalo sezonsko topljenje polarnog leda.
Rotacija Zemlje oko Sunca nije bila poznata u VII-om stoljeću. U to vrijeme se još uvijek mislilo da je Zemlja nepokretni planet u centru univerzuma. Pošto je bilo očigledno da se nebom kreću: Sunce, Mjesec, zvijezde, smatralo se da se svi oni kreću oko Zemlje.
Kretanje Zemlje u prostoru potvrđeno je slijedećim ajetom:
“I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni.” (Kur’an, 27:88)
Obzirom da se Zemlja kreće u prostoru, tako se sve zajedno s njom kreće, uključujući i planine.

SURA 29

29:41 Kuća paukova. Pauk po nazivu dinopis ima razvijenu vještinu lova. Umjesto da plete nepokretnu mrežu i da čeka na žrtvu, on isplete malu neuobičajenu mrežu, koju on baci na žrtvu. Nakon toga on čvrsto uplete žrtvu u tu mrežu. Zarobljeni insekt ne može učiniti ništa da se izvuče. Mreža je tako savršeno konstruisana, da se insekt sve više zapetljava, što se više pokušava izvaditi. Da bi uskladištio hranu, pauk obavija žrtvu sa dodatnim nitima kao da je pakuje.
Kako ovaj pauk načini tako izuzetnu mrežu po njenom dizajnu i hemijskoj strukturi? Nemoguće je za pauka da je on takvu vještinu stekao koincidencijom, kao što tvrde evolucionisti. Pauk je lišen sposobnosti učenja i pamćenja i čak nema mozga da bi izveo te stvari. Jasno, takvu sposobnost je pauku dao njegov Stvoritelj Allah dž.š, Svemoćni.
U nitima pauka sadržana su prava čuda. Paukova nit sa prečnikom manjim od hiljaditog dijela milimetra pet puta je jača od čelične žice iste debljine. Još jedna značajna karakteristika ove niti je što je izuzetno lahka. Težina te niti, dovoljno duge da opaše svijet je svega 320 grama. Čelik, koji se specijalno proizvodi u industriji je jedan od najjačih materijala. Ipak, pauk u svom tijelu može proizvesti daleko jaču nit od čelične. Dok čovjek proizvodi čelik, on koristi višestoljetno znanje i tehnologiju. A koje znanje i tehnologiju koristi pauk dok pravi svoju nit?
Kao što vidimo, sva tehničko-tehnološka sredstva, koja su na raspolaganju čovjeku, zaostaju iza pauka.
Pa ipak, i nakon svega, iz perspektive čovjeka paukova kuća je najslabija kuća.
“Primjer onih koji uzimaju mimo Allaha zaštitnike, je kao primjer pauka koji isplete kuću. A uistinu - od najslabijih kuća je kuća paukova - kad bi znali!” (Kur’an, 29:41)

SURA 30

Vojske Istočnog Rimskog carstva su bile poražene od strane Persijanaca na svim teritorijama blizu Arabije. U 613. godini pali su Jerusalim i Damask, a slijedeće godine Egipat. Persijska vojska je izvršila invaziju na Anadoliju i prijetila samom Konstantinopolju 615. ili 616. godine (6 ili 7 godina prije Hidžre) kad je ova sura objavljena u Mekki. Paganski Arapi su trijumfovali u vijestima o pobjedi Persijanaca, jer Persijanci nisu vjerovali u Jednog Boga. Tvrdili su da moć Allahova ne može biti vrhovna i apsolutna, obzirom da su snage paganske imperije bile u stanju da poraze rimljanske kršćane.
Sura se otvara sa dva predskazanja: da će Rimljani biti pobjednici nad Persijancima i da će mala skupina muslimana u Arabiji imati razlog da se raduje, u roku od deset godina. Ustvari, 624. god. su rimske trupe ušle na persijsku teritoriju, i u istoj godini je mala vojska Muslimana predvođena Poslanikom izvojevala pobjedu na Bedru.
30:2,3 Najniža tačka na zemlji. Jedna interesantna činjenica, vezana za najveću depresiju na Zemlji, spomenuta je u slijedećem kur’anskom ajetu:
“Poraženi su Bizantinci,
U zemlji najnižoj, a oni će poslije poraza svog, pobijediti,
Za nekoliko godina - Allahova je naredba prije i poslije - a tog dana radovat će se vjernici.”
(Kur’an, 30:2,3)
Sada je poznato da je ta zona blizu Mrtvoga mora - koja je bila scena tih bitaka, najniže mjesto na Zemlji ispod morskog nivoa.
Kur’an se osvrće na Mrtvo more u različitom kontekstu, vezanom za kazivanje o Lutu a.s. Lut, koji je bio amidžić Ibrahima a.s. bio je vjernik i Ibrahimov sljedbenik. Kada je Ibrahim napustio svoj dom u Kaldeji i otišao u Siriju i Palestinu, Lut je sa njim krenuo u dobrovoljno izgnanstvo. Narod Lutov, koji je bio ogrezao u nemoralu, njemu se smijao govoreći:
“Zar vi uistinu pristupate ljudima i presjecate put, i činite u sastajalištu svom ružno? Tad je bio odgovor naroda njegovog samo što su rekli: “Daj nam kaznu Allahovu, ako si od istinitih!” (Kur’an, 29:29)
Kur’an iznosi priču kako je Bog uništio stanovnike tih gradova, izuzev Luta i vjernika koji su ga slijedili:
“Uistinu, Mi smo ti koji će spustiti na stanovnike ovog grada kaznu s neba, zbog toga što su griješili.”
I doista smo od njega ostavili znak jasan za ljude koji razmišljaju.” (Kur’an, 29:34,35)
Kazna je bila sumporna kiša, koja je upotpunosti prekrila gradove, s mogućim zemljotresom ili vulkanskom erupcijom.
Danas je čitav trakt istočne strane Mrtvog mora, gdje su se nalazili gradovi Sodoma i gomora, pokriven sumpornim solima, gdje ne mogu opstati ni životinje niti biljke. Mrtvo more se na arapskom zove “Bahr Lut” , što znači Lutovo more. To je scena krajnje pustoši, koja stoji kao trajan sibmol uništenja.
Izraz “edna” u ajetu znači istovremeno najbliži i najniži. Komentatori Kur’ana, neka je Allah zadovoljan njima, su bili mišljenja da se izraz “ednal-erd” odnosi na najbližu zemlju Arabijskom poluostrvu.
Pa ipak ne možemo izbjeći i drugo značenje ove riječi. Na ovaj način Kur’an jednoj riječi daje više značenja. Najniža tačka na Zemlji je upravo ovo mjesto, koje je svjedok bitke u kojoj su poraženi Rimljani, a koje je 408,13 metara ispod morskog nivoa.
30:22 Različitost ljudi. “I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost jezika vaših i boja vaših. Uistinu, u tome su znaci za učene!” (Kur’an, 30:22)
“O ljudi! Uistinu, Mi smo vas stvorili od muška i ženska, i učinili vas narodima i plemenima, da biste se upoznavali. Uistinu! Najplemenitiji od vas kod Allaha, je najbogobojazniji između vas. Uistinu, Allah je Znalac, Obaviješteni.” (Kur’an, 49:13)
Rasne i jezičke razlike među ljudima nisu razlozi za diskriminaciju. Allah jednostavno opisuje ove razlike kao dio Njegove stvaralačke moći i On ne ističe ni jednu rasu kao superiorniju u odnosu na druge rase.
Naglasak ajeta 49:13 jeste, ustvari, da naučimo komunicirati jedni sa drugima.
30:30 Nema promjene u genetskom kodu. Tvorac genetskog koda ne uvodi nikakve promjene:
“Zato stani licem svojim vjeri pravoj, fitretu Allahovom, onom po kojem je stvorio ljude - nema promjene stvaranja Allahovog. To je vjera prava, ali većina ljudi ne zna.” (Kur’an, 30:30)
Nilson Heribert sa univerziteta Lund u Švedskoj izjavljuje: “Vrste se ne mijenjaju, niti se mogu promijeniti.” Genetski inženjering iskrivljuje Božije stvaranje, ili popravlja iskrivljeno. Genetski inženjering ne može promijeniti vrste. Genetski inženjering operiše u okviru mogućnosti, koje je Bog stvorio.
30:41 Zagađenje planete i rasipanje resursa “Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onog što čine ruke ljudi, da bi dao da oni iskuse dio onog šta su uradili, ne bi li se oni povratili.” (Kur’an, 30:41)
“O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakog mesdžida, i jedite i pijte, a ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike.” (Kur’an, 7:31)
Važnost razumijevanja ekoloških posljedica našeg djelovanja, nas kao individua ili društva, nije se dovoljno cijenila do ovoga stoljeća. Sada shvatamo da ne možemo mijenjati lice Zemlje proizvoljno, a da ne platimo neku kaznu, koja može biti opasna. Takođe smo shvatili da se oprezno mora postupati u globalu, ne lokalno, nego istinski na kopnu i moru. Ipak ekološka svijest ne podrazumijeva asketizam. Prema Kur’anu nije nam zabranjeno da uzimamo zadovoljstva ovoga života, a zabranjeno nam je da ih nepotrebno rasipamo.
30:48 Ciklus vode u prirodi. Većina nas upoznata je sa vodenim ciklusom u osnovnoj školi, gdje smo naučili kako isparava kapljica morske vode, zatim postaje kapljica kiše i konačno se vraća u more putem rijeka ili podzemnih kanala. Prvi čovjek u novijem dobu, koji je razumio ovaj proces bio je Bernard Palissy. On je to ispravno opisao 1580. godine. Prije njega većina učenjaka antičke Grčke i Rima imali su različite netačne teorije o vodenom ciklusu.
Kur’an ne daje kompletan opis vodenog ciklusa od početka do kraja, pa ipak, daje nekoliko preciznih osvrta na određene faze. Vjerovatno je najfascinantniji od tih iskaza dat u ajetima o oblacima koji nose kišu:
“Allah je Taj koji šalje vjetrove pa dižu oblak, te ga rasprostire u nebu kako hoće i čini ga komadima; tad vidiš kišu izlazi iz sred njega! Pa kad pogodi njome koga hoće od robova Svojih, gle! oni se vesele.”
(Kur’an, 30:48)
“Zar ne vidiš da Allah goni oblake, zatim ih spaja, potom ih čini gomilom, pa vidiš kišu izlazi iz sred njih. I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.” (Kur’an, 24:43)
Nekoliko ajeta bave se vodom, ali u malo drugačijem kontekstu. Oni nisu toliko brojni kao ajeti koji se odnose na vodeni ciklus.
“Pa vidite li vodu koju pijete?
Da li je vi spuštate iz oblaka, ili smo Mi Spuštaoci?”
(Kur’an, 56:68,69)
Ovo retoričko pitanje naglašava našu nemogućnost da ostvarimo jedan od najstarijih snova: da kontrolišemo kišu. Činjenica je da mi ne možemo učiniti da ona pada ako u blizini nema već postojećeg oblaka - a onda samo pod odgovarajućim uslovima, mada ni tada nismo sigurni u uspjeh. Oblak bi trebao imati čestice različite veličine, visok stepen kondenzacije i dobar vertikalni razvoj.
Ako su svi ovi uslovi ispunjeni, onda pomoću određenih tehničkih pomagala možemo iz oblaka dobiti nešto više kiše. Ipak, savremeni meteorolozi nisu sigurni u efektnost ovoga. Bez obzira na to, tu su prisutni neophodni preduslovi nad kojima mi nemamo kontrolu, što nas automatski sprečava da proizvedemo vodu u vidu kiše iz oblaka.

SURA 31

31:29 Sferni oblik Zemlje. U čuvenoj raspravi Ibn Tejmije “Errisala El-Aršija” pobija stavove neoplatonskih filozofa, koji identificiraju Allahov prijesto sa devetom nebeskom sferom. U toku svog odgovora Ibn Tejmija diskutuje o pitanju da li je Zemlja okrugla, ili ravna. Ibn Tejmija piše: “Ta nebeska tijela su okrugla (istidaratul-eflak) kao što kažu astronomi i matematičari.
Naravno, Allah dž.š. kaže:
“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 21:33)
U nekim ranijim poglavljima Ibn Tejmija diskutuje o tome zašto oni na drugoj strani Zemlje nisu ispod nas, kao što i mi nismo ispod njih. On piše: “Što se tiče druge strane Zemlje, ona je zaokružena vodom. (Ibn Tejmija kao i drugi muslimanski učenjaci iz njegovog vremena nije znao da postoje dvije Amerike i vjerovao je da je Stari svijet opkoljen okeanom). Nema ljudskih bića ili nešto slično tome, na drugoj strani. Čak i ako bismo zamislili da ima bića i na drugoj strani Zemlje, oni bi također bili na njenoj površini. Oni na toj strani Zemlje nisu ispod onih na drugoj strani jer sva sferična tijela okružuju centar tako da ni jedna strana sferičnog tijela nije ispod druge, niti je sjeverni pol ispod južnog pola. (Za razliku od zapadnjačkih karata muslimanski kartografi su crtali svijet sa oznakom juga na gore).
U jednom drugom poglavlju Ibn Tejmija navodi da je Zemlja sfernog oblika.
Ebu Jala u svom radu “Tabakatal-Hanabillah” govori o opštoj saglasnosti (idžma) svih muslimanskih učenjaka da je Zemlja okrugla. Ovaj konsenzus spominju učenjaci druge generacije, bazirajući se na Ibn Abbasovom objašnjenju ajeta 21:33 i drugim dokazima.
Danas možemo gledati u globus i odmah primijetiti da je Zemlja nešto nalik na loptu ili sferu. Kur’an donosi neke iskaze koji su muslimanske učenjake naveli na zaključak da je Zemlja sferična, daleko prije njihovih evropskih protivnika. Dok je Evropa bila u mračnom dobu, smatrajući da je Zemlja ravna ploča, muslimanski učenici su koristili globus, proučavajući Zemlju na islamskim univerzitetima.
Kako cilj Kur’ana nije bio da poučava nauci, Kur’an nije imao ni potrebu da eksplicitno kaže da je Zemlja sferična. Ali, iz onoga što Kur’an spominje, navodi nas da o svijetu razmišljamo kao o globusu. Uzmimo npr. slijedeće ajete:
“Zar ne vidiš da Allah daje da noć uđe u dan i daje da dan uđe u noć, a potčinio je Sunce i Mjesec, svakoje plovi roku određenom - i da je Allah o onom šta radite Obaviješteni?” (Kur’an, 31:29)
“Allah okreće dan i noć.” (Kur’an, 24:44)
“I On je Taj koji je učinio dan i noć uzastopnim.” (Kur’an, 25:62)
“I vidiš planine - misliš nepokretne su - a one defiluju defiliranjem oblaka.” (Kur’an, 27:88)
“Zavija noću dan, i zavija danom noć.” (Kur’an, 39:5)
Riječ “zavija” u gornjem ajetu je prijevod arapske riječi kevvere, koja se koristi za opis namotavanja turbana oko glave. Da bi ovaj navod u potpunosti razumjeli, čitaoci Kur’ana moraju razmišljati o Zemlji kao sferi.
Isto tako, da biste u potpunosti razumjeli ovaj navod iz Kur’ana, uradite slijedeći eksperiment. Treba vam izvor svjetlosti i globus. Sve to namjestite u mračnoj prostoriji. Neka izvor svjetlosti simulira Sunce. Primjetite da je samo polovina globusa obasjana. Druga polovina je u mraku. Polovina svijeta ima dan, a druga polovina ima noć. Prisjetite se da Zemlja neprekidno rotira oko svoje ose i da jedan pun okret napravi za 24 sahata. Polahko zaokrenite globus da simulirate ovu rotaciju. Primijetit ćete kako se globus okreće, dan se pomjera oko globusa da bi zabijelio na drugoj strani svijeta. Noć takođe putuje oko globusa da bi drugoj polovini svijeta ponudila odmor.
Dan i noć se trajno navijaju oko Zemlje sa jednim stepenom međusobnog prodiranja. To je tačno ono što vide astronauti pri svojim letovima.
Ovaj proces stalnog zavijanja, uključujući zadiranje jednog sektora u drugi, izražen je u Kur’anu kao da je koncept o okrugloj Zemlji bio poznat u to vrijeme, što, očito, nije bio slučaj.
Kako da objasnimo prisustvo ovoga znanja u Kur’anu? Ono sigurno ne odražava naučni nivo tog vremena, ali je sigurno pomoglo muslimanskim učenjacima da pojme Zemlju u njenom stvarnom obliku.
“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.” (Kur’an, 38:87,88)

SURA 32

32:4 Interstelarni gaklaktički materijal. Ono što kod čitaoca Kur’ana može izazvati radoznalost, jeste spominjanje nečega što se nalazi između neba i Zemlje. Takođe, spominjanje tako nečega u Kur’anu može biti iznenađenje i za čitaoce Kur’ana 20-og vijeka. Npr. jedan ajet kaže:
“Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji, i šta je između njih dvoje, i šta je ispod tla.” (Kur’an, 20:6)
“Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju i šta je između njih, u šest dana, zatim se postavio na Arš. Milostivi! Pa pitaj o Njemu obaviještenog!” (Kur’an, 25:59)
“I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.”
(Kur’an, 50:38)
Šta je to između nebesa i Zemlje? Stvaranje iznad nebesa i izvan Zemlje je a priori teško zamisliti. Da bi se razumjeli ovi ajeti, čovjek se mora osvrnuti na zadnja istraživanja postojanja kosmičkog ekstragalaktičkog materijala, i mora se također osvrnuti na ideje moderne nauke o formiranju univerzuma.
Učenjaci kažu da se prvobitna maglina zgusnula, a zatim razdijelila u fragmente. Ti fragmenti, te galaktičke mase dalje su se iscijepale u zvijezde, a zatim na njihove podprodukte, planete. Svaki put kada se ova podjela ili cijepanje događalo, preostao bi neki ekstra materijal pored novoformiranih cjelina. Naučno ime za taj ekstra materijal je međuzvjezdani galaktički materijal.
Je li ovaj ekstra materijal toliko značajan? Eksperti u astrofizici su potpuno svjesni takvog materijala, jer fotometrijska mjerenja ukazuju na njegov utjecaj. Ekstra materijal je tako razrijeđen, da se on opisuje kao prašina, dim ili gasovi. S druge strane on zauzima toliko od ukupnog prostora, da je njegova masa možda veća od ukupne mase svih galaksija.
Ponovo se moramo suočiti sa implikacijama svega ovoga. Kako je čovjek, živeći 1400 godina prije, znao za međuzvjezdani galaktički materijal? Nije li Muhammed a.s. možda bio dobro verzirani savremeni astrofizičar? Ili, je li Kur’an išta drugo, do riječ Božija? Allah jedini istinski Bog objavljuje u Svojoj knjizi:
“Objava Knjige je od Allaha, Moćnog, Mudrog.
Uistinu! Mi smo ti objavili Knjigu s Istinom, zato obožavaj Allaha, odan Njegovoj vjeri.”
(Kur’an, 39:1-2)
32:9 Naučni znaci u ajetima Kur’ana o sluhu i vidu. Allah Uzvišeni u Kur’anu kaže:
“.. I načinio vam je sluh (uši) i vidove (oči) i srca. Malo što zahvaljujete!” (Kur’an, 32:9)
Kad god je spomenut “sluh” u Kur’anu, to uvijek podrazumijeva moč slušanja govora, glasova i konceptualizaciju informacije koju oni nose. Dotle riječ “vid” znači mogućnost opažanja svjetla, likova i slika očima (88 puta od 148), a u drugim slučajevima označava kontemplaciju, intelektualnu percepciju različitih fenomena života i univerzuma i ajeta Kur’ana koje neko čuje.
Značajno je zapaziti da se u svim relevantnim ajetima riječ “sluh” prethodi riječi “vid.” Ima li ovakav poredak nekakav značaj?
U najnovijim nalazima embriologije, anatomije, psihologije i medicine, stoji:
1. Embrionalni razvitak uha i oka. Čulni sistem embrija razvija se prije vizuelnog sistema. U prvom mjesecu života embriona slušni sistem dostiže svoju normalnu veličinu, ravnu onoj kod odrasle osobe. U dvdesettrećoj sedmici trudnoće, uho je potpuno razvijeno, a unutarnje uho u stanju je čuti u petom mjesecu.
Što se tiče oka, retina, koja je osjetljiva na svjetlo, ne razvija se do dvadesetpete sedmice. Optički živac nije dovoljno razvijen da transferira efikasno vizuelne nervne signale do desete sedmice poslije rođenja, a razvoj oka se kompletira u desetoj godini starosti.
2. Sluh i vid.Sada je evidentno da fetus da može čuti zvukove majčina srca i crijeva. Slušni nervni signali u unutarnjem uhu i slušni nerv su razvijeni, što se može snimiti laboratorijskom opremom. Ovo se uzima kao naučni dokaz da fetus čuje u veoma ranom stadiju razvoja. Takvi signali nisu snimljeni za vizuelni sistem, jer fetus ne može vidjeti svjetlo do rođenja.
3. Puni razvoj sluha i vida. Fetus može čuti zvukove i glasove prirodno nekoliko dana nakon rođenja kada sva tekućina i ostaci tkiva u njegovom srednjem uhu budu apsorbirani. Nekoliko dana po rođenju sluh se izoštrava.
Ljudsko biće je jedino stvorenje koje počinje slušati u materici majke, dok druge životinje ne čuju zvukove do nekoliko dana poslije dolaska na svijet.
4. Razvoj slušnih i optičkih centara u mozgu. Dokazano je da se funkcije slušnog centra u mozgu razvijaju prije vizuelnog. Bilo je čak moguće snimiti audio nervne signale kada su stimulirani zvučnim stimulantom u početku petog mjeseca, dok se vizuelna površina mozga nije mogla stimulirati. Iz ovih razloga dijete je u stanju da automatski uči i memorizira sve audio informacije prije vizuelnih.
5. Drugi aspekti razlika sluha i vida. Ljudi prilikom anestezije ili početka sna ili pada pritiska zraka ili pri nastupu smrti, prvo gube čulo vida. Fenomeni sluha i vida spominju se još u kur’anskim ajetima: 16:78, 32:9, 17:36.

SURA 33

33:28 Aiša, žena Poslanikova a.s. priča: “Kada je Allahovom Poslaniku bilo naređeno da da priliku svojim ženama, počeo je sa mnom rekavši: “Hoću da ti spomenem nešto, ali ti nećeš žuriti, ukoliko ne budeš pitala svoje roditelje.” Poslanik je znao da moji roditelji ne bi naredili da ga napustim. Zatim on reče: “Allah kaže: ’O Poslaniče! Reci ženama svojim: “Ako želite život ovog svijeta i sjaj njegov...” (ajeti 33:28 i 33:29). Ja rekoh: “Zašto da pitam svoje roditelje? Uistinu ja želim Allaha i Njegovog Poslanika i kuću Ahireta.” Onda su sve druge žene učinile isto što i ja.” (Sahih El-Buhari).
33:63 Sudnji dan
’Pitaju te ljudi o Času. Reci: “Znanje o njemu je jedino kod Allaha.” A šta znaš ti? Možda je Čas blizu!’ (Kur’an, 33:63)
“I požuruju te s kaznom; a da nije roka određenog, sigurno bi im došla kazna. I sigurno će im doći iznenadno, a oni neće opaziti.” (Kur’an, 29:53)
Prividno izgleda da ako bismo znali koeficijent usporenja širenja univerzuma, da bismo mogli predvidjeti početak Sudnjega dana.
Ipak, ako je vrijeme vezano za ekspanziju prostora, onda mi ne možemo opaziti usporenje te ekspanzije. Ovo bi bilo kao pokušaj da se izmjeri brzina auta sa sahatom, koji je spojen sa njegovim točkovima. Kako bi kola usporavala, sahat bi takođe usporavao i brzina bi nam se pojavljivala uvijek ista:
“Približio se blisko,
Nema za njega mimo Allaha otkrivanja.
Pa zar se ovom hadisu iščuđujete?”
(Kur’an, 53:57, 58, 59)
Čak i najnaprednije civilizacije u univerzumu uvijek bi primijetile da se univerzum širi istom brzinom kojom je i počeo. Ovo, naravno, znači da niko ne može predvidjeti Sudnji dan i da on može nastupiti u bilo koje vrijeme. Samo Bog, koji je nezavisan od našeg vremena vidi usporenje vremena u univerzumu, kako se Sudnji dan približava. Koncept usporavanja vremena i viših dimenzija impliciran je u slijedećim ajetima:
1.Upitao je pitalac o kazni koja će se dogoditi,
2. Nevjernicima - nema tog ko će je odbiti
3. Od Allaha, Vlasnika usponišta,
4. Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina. (Kur’an, 70:1-4)
Uzlazna stepeništa ili usponišta u ovom ajetu podrazumijevaju mnoge nivoe, ravni ili dimenzije, a Allah je kreator svih tih dimenzija. Kako se Sudnji dan približava, jedno posmatranje ostvareno izvan našeg univerzuma pokazalo bi da je naše vrijeme usporilo u odnosu na neko standardno vrijeme, koje postoji mimo našeg univerzuma.
Gornji ajeti ne kažu da će ljudska bića ovo primijetiti. Opservaciju da je jedan dan na Zemlji postao kao 50.000 godina, daje Allah dž.š. preko ajeta 3 i 4 o kretanju meleka prema njemu.
33:69 Allahov Poslanik je rekao: “Musa je bio stidljiva osoba i imao je običaj pokriti cijelo tijelo zbog svoje krajnje stidljivosti. Jedan od sinova Israilovih ga je povrijedio što je rekao: “On pokriva svoje tijelo na ovakav način samo zato što ima mahanu na koži ili gubavost ili kilavost ili ima neki drugi nedostatak.” Allah je želio da oslobodi Musaa od onog šta su o njemu govorili. Tako jednog dana dok je Musa bio u osami on skinu svoju odjeću i stavi je na kamen i poče da se kupa. Kad je završio kupanje krenuo je ka odjeći da je uzme, ali kamen uze njegovu odjeću i pobježe. Musa uze svoj štap i potrča za kamenom govoreći: “O kamenu! Daj mi moju odjeću!”, dok ne stiže grupa Beni Israila koji ga vidješe golog i uvidješe da je najbolji od onog što je Allah stvorio i Allah ga oslobodi od onog za što su ga optuživali.
Kamen tu stade i Musa uze i obuče svoju odjeću i poče udarati kamen svojim štapom. Tako mi Allaha, kamen još ima neke od tragova udaraca, tri, četiri ili pet. Ovo je ono na što se Allah osvrće u Svom govoru: “O vi koji vjerujete! Ne budite kao oni koji su uznemiravali Musaa, pa ga je Allah očistio od onog šta su govorili, a kod Allaha je ugledan!” (Sahih El-Buhari).

SURA 34

34:9 Kamenje iz neba. Sunčev sistem ne čini samo Sunce i devet planeta sa svojim satelitima, nego i mnoštvo manjih tjelesa koja vrludaju međuplanetarnim prostorom. Njihove veličine se kreću od mikronskih do kilometarskih, a najveća dosežu veličine i do nekoliko stotina kilometara.
U pojasu između Marsa i Jupitera kreće se oko milion tijela većih od jednog kilometra u prečniku, a još je daleko veći broj onih sa manjim promjerom. Kometskih jezgara ima još više: pretpostavlja se da ih desetak hiljada milijardi kruži oko Sunca na udaljenostima i do jedne desetine godine svjetlosti.
Dio asteroida i kometa presjeca putanju Zemlje i postoji određena vjerovatnoća da dođe do sudara. Da se u prošlosti to događalo svjedoče krateri na Zemlji. Od siline udara mogu biti uništene čitave oblasti, izmijenjena klima na Zemlji. Izumiranje određenih vrsta takođe može biti uzrokovano ovakvim katastrofama. Za većinu ovih tijela putanje nisu utvrđene, tako da nikada nismo sigurni šta nam se priprema na nebu, i nema načina da predosjetimo da li nam se približava “kamenje iz neba” dolazeći niotkuda, pogotovo ako je manjih dimenzija.
34:15 Saba je napravila branu Ma’rib oko 800-e godine p.n.e. između dvaju brda zvanih Ablak. Zid brane je bio dug 46 metara, širok 15 metara, visok 36,5 metara, a dužina akumulacionog jezera bila je oko tri kilometra.
Najveći njen dio je sada u ruševinama, a oko 1/3 još uvijek postoji. Na različitim mjestima su nađeni natpisi. Na ovoj brani rađeni su vertikalni otvori, koji su se mogli otvarati i zatvarati prema potrebama navodnjavanja različitih visina. Na lijevo i desno, istočno i zapadno bile su dvije velike kapije za navodnjavanje polja. Pomoću ovog irigacionog sistema oko 777 kilometara kvadratnih privedeno je u kultivaciji.
Široki pojas zemlje postao je vrt u kojem su postojale sve vrte voća i ukrasno drveće. Grčki historičar Agathershedes, koji je bi suvremenik Sabe 145-e godine prije Isa-a opisuje: “Saba živi u zelenom dijelu Arabije, gdje postoje razne vrste voća. Pored rijeke nalazi se lijepo drveće, a u unutrašnjosti zemlje nalaze se palme u skupinama.” To drveće širi veoma prijatan miris. Teško je opisati imena i kvalitet ovog drveća zbog njihovog obilja i različitosti. Miris koji širi to drveće je kao miris Dženneta i riječima se ne može opisati. Oni ljudi koji prolaze obalom dalako od ovih vrtova, takođe uživaju u mirisu kao da uživaju u “vodi života”, mada je ovaj primjer nesavršen u pogledu njegovog intenziteta i obima. Ukratko Ma’rib je bio poznat po svom napretku, veličanstvenosti, luksuzu i udobnosti, hortikulturi i agrikulturi.

SURA 35

35:9 Atmosfera kao medij. Atmosfera djeluje kao klimatizacioni uređaj, koji pomaže u regulaciji temperature Zemljine površine, kako bi ona ostala na potrebnom nivou za održanje života.
1.Atmosfera djeluje kao medij za kretanje oblaka i nastanak kiše na svim dijelovima planete, podržavajući tako sve vrste vegetacije.
“Zar ne vidiš da Allah goni oblake, zatim ih spaja, potom ih čini gomilom, pa vidiš kišu izlazi iz sred njih. I spušta iz neba, s brda (oblaka) u njemu nešto grada, pa pogađa njime koga hoće, a otklanja od koga hoće. Skoro da bljesak munje Njegove oduzme vidove.”
(Kur’an, 24:43)
“A Allah je Taj koji šalje vjetrove, pa dižu oblak, te ga tjeramo ka zemlji mrtvoj, pa oživljavamo njime zemlju nakon mrtvila njenog. Takvo će biti proživljenje!” (Kur’an, 35:9)
2.Atmosfera djeluje kao medij u kojem se prostire zvuk. Da nije atmosfere, ne bismo čuli nikakve zvuke. To je zbog toga što zvuk, za razliku od svjetla, ne može prenositi kroz vakuum.
3. Bez atmosfere ne bi bilo zračnog pritiska. A bez atmosferskog pritiska naša krv bi šiknula van iz naših tijela.
35:9 Proživljenje mrtvih “A Allah je Taj koji šalje vjetrove, pa dižu oblak, te ga tjeramo ka zemlji mrtvoj, pa oživljavamo njime zemlju nakon mrtvila njenog. Takvo će biti proživljenje!” (Kur’an, 35:9)
Podizanje oblaka i rast biljaka poslije kiše nisu čuda, nego su rezultat različitih zakona fizike i biohemije.
Kur’anski ajeti daju nagovještaj da je proživljenje poslije smrti također bazirano na nekim fizičkim zakonima, kojih mi nismo svjesni. Mi vjerujemo da je Allah Stvoritelj svih zakona univerzuma.
36. Misli li čovjek da će se ostaviti besciljnim?
37. Zar nije bio kap sperme izbačene?
38. Zatim je bio zakvačak - pa je stvarao, te usavršio,
39. Pa načinio od njega par - muško i žensko.
40. Zar nije Taj kadar da oživi mrtve!
(Kur an, 75:36-40)
Kur’anski ajet pita one koji poriču proživljenje, šta je teže; to što ste vi stvoreni od neznatne tvari, koja je tako mala da se ne može vidjeti izuzev kroz mokroskop, ili to što ćete jednoga dana biti proživljeni iz svojih ostataka?
“Misli li čovjek da nećemo sastaviti kosti njegove?
Svakako! Kadri smo da uredimo jagodice njegove!”
(Kur an, 75:3,4)
Naučnici su razmatrali mogućnosti reprodukcije izumrle vrste slona korištenjem mikroskopskih jedinki odavno mrtvog genetskog materijala. Niko iz naučne zajednice ne kaže da bi to bilo nerazumno. Poenta je u tome što je oživljenje mrtvih neobično i zamisliti, ali svakako nije nerazumno.
Korištenje tehnika kloniranja baca više svjetla na zapanjujuću prirodu kur’anskog ajeta, koji proživljenje mrtvih poredi sa razvojem čovjeka iz beznačajnog zigota u fetus.

SURA 36

36:37 Odvajanje noći od dana. “A znak za njih je noć: Povlačimo od nje dan, tad gle! oni zamračeni.” (Kur’an, 36:37)
Kojom se brzinom odvaja noć od dana?
Kako je ekvatorijalni radijus Zemlje R=6378,14 km i dužina dana 86400 sekundi (24 sahata), imamo da je brzina rotacije neke tačke na ekvatoru:
Ve=2Rp1000 / 86400 = (2 x 6378,14 x p x 1000) / 86400 = 463,8314298 m/s.
Želimo li izračunati brzinu rotacije bilo kojeg drugog mjesta potrebno je radijus Zemlje umanjiti za kosinus ugla geografske širine tog mjesta. Tako za Sarajevo imamo, Rsa=Rz cosjsa =6378,14 x cos(43,86667)0 =4598,3478 km, za Bugojno
Rbu=Rz cosjbu=6378,14 x cos(44,05683)0 =4583,65308 km. Otud je brzina Sarajeva Vsa=0,0727 x Rsa =334,29 m/s, a Bugojna Vbu=0,0727 x Rbu =333,23 m/s.
Ajeti 27:88 i 36:37 ukazuju na rotaciju planete Zemlje. Naša planeta, naš svemirski brod, kreće se oko zvijezde Sunca brzinom od 107.826 kilometara na sat (30 km/s !), dok se u isto vrijeme okreće oko sebe brzinom od 1.669 kilometara na sat na ekvatoru (464 m/s). Ako se nalazite u Sarajevu, onda vi zajedno sa Sarajevom letite oko Zemljine ose brzinom od 334 m/s, a ako ste u Bugojnu onda je ta brzina za oko 1 m/s manja. Pošto je brzina na ekvatoru najveća, to su tamo sumraci najkraći!
36:38 Apeks sunčevog sistema. Veliki disk galaktičke ravni okreće se u prostoru kroz vrijeme i nosi sa sobom sve objekte uključujući i naše Sunce. Difrencijalna rotacija prouzrokuje da objekti, koji su locirani na različitim udaljenostima od centra galaksije, rotiraju različitim brzinama. Općenito različite skupine objekata slične vrste teže da se zajedno kreću kroz prostor. Npr. lokalni sistem zvijezda u kojem je i naše Sunce se kreće u pravcu sjajne zvijezde Vega u sazviježđu Lira. Ovaj očiti pravac je nazvan Sunčev apex ili apex Sunčevog puta. Pozicija apexa data u astronomskim knjigama zavisi od toga u odnosu na koju grupu zvijezda se mjeri Sunčevo kretanje.
Mi smo tako svake sekunde bliži zvijezdi Vega za 20 km. Ipak, trebat će mnogo vremena da tamo dođemo, Vega je od nas udaljena 26,5 svjetlosnih godina!
Sunčev apex ima koordinate: rektascenzija 270 stepeni i deklinacija 34 stepena sjeverno. Tačka dijametralno suprotna Sunčevom apexu na nebeskoj sferi je Sunčev antiapex rektascenzije 90 stepeni i deklinacije 34 stepena južno.
Osvrt na konačno mjesto Sunca živo je opisano u suri Jasin u Kur’anu.
“I Sunce plovi staništu svom. To je diktat Moćnog, Znalca.” (Kur’an, 36:38)
“Stanište” je prijevod arapske riječi mutekarr koja ukazuje na tačno određeno mjesto i vrijeme. Moderna astronomija potvrđuje da se Sunčev sistem kreće u prostoru brzinom od 19,7 km u sekundi prema jednoj tačci u sazviježđu Lira, čije su koordinate astronomi precizno izračunali i dali joj ime Sunčev apex.
Vega, najsjajnija zvijezda u Liri jasno se da zapaziti. Ona je peta najsjajnija zvijezda na nebu (magnituda 0,0 ), a njena površinska temperatura je dva puta veća od Sunčeve, otuda njena plava boja, što se lijepo vidi dvogledom.
Ustvari, kretanje našega Sunca ima opći pravac ka Vegi u našoj mliječnoj stazi. Kakve su šanse da se susretnemo sa Vegom, obzirom da će pri brzini od 19,7 km u sekundi Suncu i planetama bit će potrebni milioni godina da bi stigli na sadašnju poziciju Vege, a za to vrijeme Vega će biti daleko, jer se i ona kreće.
36:39 Mjesečeva orbita kao palmin prut. Mjesec, to je dio našeg života. Mnogo o njemu znamo i mnogim smo imenima označili njegovu površinu. Naravno, i on plovi u orbiti. Ali njegova orbita je nalik spirali, zbog njegovog kruženja oko Zemlje, a Zemlja opet plovi u svojoj orbiti. Kad nacrtamo Mjesečevu orbitu, vidimo da je ona nalik na iskrivljenu palminu grančicu. Otuda i veliko pitanje: kako je to moglo biti zapisano u knjizi prije 14 vjekova?
“I Mjesec, odredili smo mu faze dok se vraća kao grančica stara.” (Kur’an, 36:39)
I Mjesec i Zemlja kruže oko Sunca pa zbog toga ni u jednoj tačci svoje orbite Mjesec ne ide nazad u odnosu na Sunce. Svako od njih se obrće oko njihovog zajedničkog centra i svako od njih pokušava da jedno drugo uvuče ili izvuče iz putanje.
Tako u stvarnosti Mjesec ne kruži oko Zemlje. On kruži oko Sunca. Mjesečeva orbita je nagnuta na takav način da je za vrijeme, kada je Sunce visoko na nebu (podne), Mjesec je na svojoj donjoj tačci i obrnuto.
Mjesec opstaje u orbiti oko Zemlje zbog gravitacione privlačne sile između Zemlje i Mjeseca. Ipak orbita, koju Mjesec slijedi, nije krug, kao što se nekad vjerovalo. Mjesečeva orbita je u stvarnosti elipsa. Ovo znači da se udaljenost od Zemlje, brzina i vidljivost Mjeseca mijenja u toku od mjesec dana.
Mjesečeva orbita ima ekscentricitet 0,055, što je 3 puta više od exentriciteta Zemljine orbite, a ovo uzrokuje velike razlike u udaljenosti Mjeseca od Zemlje u toku mjeseca. Prosječna udaljenost Mjeseca je 384.000 km. Ipak zbog eliptične prirode Mjesečeve orbite minimalna udaljenost Mjeseca je 363.000 km i zove se perigej.
Maksimalna udaljenost zove se apogej i ona je 405.000 km. Pravi prečnik Mjeseca je 3.500 km (1/4 Zemljinog), međutim, gledajući sa Zemlje, čini se da se Mjesec mijenja za 11% između perigeja i apogeja.
Pored Zemljine gravitacije, na Mjesec takođe djeluje i Sunce svojom gravitacionom silom. Sunčeva gravitacija ponekad prouzrokuje da Mjesec ubrza ili uspori kretanje u svojoj orbiti. Tako je Mjesečeva orbitalna staza konstantno podvrgnuta lagahnoj promjeni pod Sunčevom gravitacijom.
Magnituda tih varijacija očito zavisi od relativne pozicije Zemlje, Sunca i Mjeseca.
Krajni rezultat tih interakcija jeste da su i siderički i sinodički mjeseci varijabilni u svojoj dužini. Siderički mjesec (prosječno 27 d 7 h 43 m 11 s ) može varirati do 7 sahata. Sinodički mjesec (prosječna dužina 29 d 12 h 44 m 3 s) može varirati i do 12 sahata.
36:40 Fiksan način zemljine rotacije. “Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec, niti noći da pretekne dan. A sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 36:40)
Mjesec pređe jednom preko čitave nebeske sfere za 27,3 dana, kako se to da vidjeti sa Zemlje. Ovo se zove siderički mjesec, što odgovara orbitalnom periodu od 27,3 dana. Mjesecu treba 29,5 dana da se vrati na istu tačku na nebeskoj sferi u odnosu na Sunce zbog kretanja Zemlje oko Sunca; ovo se naziva sinodički mjesec. (Mjesečeve faze viđene sa Zemlje u korelaciji su sa sinodičkim mjesecom).
Postoje efekti koji prouzrokuju malu fluktuaciju oko ove vrijednosti, o kojoj nećemo diskutovati. Pošto se Mjesec mora pomjerati istočno među sazvježđima, da bi obišao nebo (360 stepeni) za 27,3 dana, on mora da se pomjera istočno svaki dan po 13,2 stepeni.
Tako, s obzirom na pozadinska sazvježđa Mjesec će biti svaki dan 13,2 stepeni istočnije. Obzirom da se nebeska sfera okrene za 1 stepen u 4 minute, Mjesec pređe naš nebeski meridijan 13,2x4=52,8 minuta svaki dan kasnije.

SURA 37

37:5 Istoci i zapadi. Ovdje moramo spomenuti, citirajući nekoliko ajeta iz Kur’ana, ideju da postoji više od jednog Istoka i Zapada. Ovo je čisto opisna stvar, jer se ovi fenomeni oslanjaju na najobičnije opservacije.
Svako ko pažljivo prati izlaske i zalaske Sunca zna da Sunce izlazi na različitim tačkama Istoka i zalazi na različitim tačkama Zapada, zavisno od sezone. Krajnje tačke uzete sa oba horizonta definiraju limite koji označavaju dva istoka i dva zapada, a između njih je niz istoka i zapada. Fenomen ovdje opisan je običan, ali ono što uglavnom zaslužuje pažnju u ovom poglavlju jeste opis astronomskih fenomena u Kur’anu koji su u skladu sa savremenim podacima.
“Gospodar istoka.” (Kur’an, 37:5)
“Rastojanje dvaju istoka.” (Kur’an, 43:38)
“Gospodar dvaju istoka i dvaju zapada.” (Kur’an, 55:17)
“Gospodar istoka i zapada” (Kur’an, 70:40)
Istoci, šta su dva istoka i dva zapada? Šta je mnoštvo istoka i zapada? Šta je rastojanje dvaju istoka? O navedenim ajetima možemo razmišljati na nivou vremensko - prostorne pozicije, na galaktičkoj, i međugalaktičkoj razini, na nivou planete Zemlje neraskidivo povezane sa matičnom zvijezdom Suncem, zatim u metafizičkom svijetu i konačno na nivou jedne zemlje ili države.
Komentatori ovih ajeta su uglavnom prizemljeni u Sunčev sistem na relaciji Zemlja-Sunce. Mi također ne možemo izbjeći ovu ograničenost, ali nas to neće zaustaviti u razmišljanju. Posmatrano na galaktičkoj ravni sa pozicije Zemlje, postoji bezbroj istoka i zapada, praktički onoliko koliko ima vidljivih zvijezda.
Još je veći broj nevidljivih izlazaka i zalazaka zbog procjene da makar polovina od ukupnog broja zvijezda naše galaksije ima planetarne sisteme koji su hladni i zbog toga nevidljivi.
Kad je o zijezdama riječ, ovdje čine izuzetak zvijezde koje nikada ne izlaze niti zalaze, kruže oko sjevenog nebeskog pola i nikada ne zapadaju za horizont. Takav je primjer zvijezda sazviježđa Velika kola. S druge strane sa naših geografskih širina nikad nećemo vidjeti anticirkumpolarne zvijezde koje su vidljive sa južne hemisfere i čije izlaske i zalaske ne vidimo. Takav je primjer galaktike pod nazivom Magelanovi oblaci.
Ako stvari posmatramo kroz godišnje kretanje Sunca, pod rastojanjem dvaju istoka mogu se podrazumijevati dvije krajnje tačke izlazaka Sunca za vrijeme ljetnog i zimskog solsticija. Između ove dvije tačke postoji mnoštvo tačaka izlazaka i zalazaka Sunca jer se ono svakog dana uzdiže sa nove tačke i zapada na novoj tačci. To su njegovi istoci i zapadi. Ovo pomjeranje Sunca u toku godine dovodi do promjene godišnjih doba na Zemlji i generiranja različitih vrsta ciklusa. Aktivnosti miliona ljudskih bića uslovljene su i vođene ovim promjenama. Ova alternacija je također manifestacija Allahove moći i Njegova blagodat ljudima.
Moguće tumačenje dvaju istoka i dvaju zapada je i to da Sunce samo dva puta u godini izlazi tačno na istoku i zalazi tačno na zapadu, a to je na dan proljetne ravnodnevnice 21. marta i jesenje ravnodnevnice 23. septembra kada je deklinacija Sunca jedanaka nuli, ali Allah najbolje zna!
Za razliku od zvijezda koje izlaze i zalaze u stalnim tačkama horizonta, Sunce u toku godine stalno mijenja te tačke. Ova pojava nastaje zbog promjene Sunčeve deklinacije. Gledano s površine Zemlje prividni put Sunca po nebeskom svodu u toku dana mijenja se kroz godinu. Ljeti se Sunce diže visoko nad horizont i duže ostaje nad njim nego zimi kad je nisko i kad dan traje mnogo kraće. Slika odgovara našim geografskim širinama (oko 44 stepena sjeverno od ekvatora).
37:6 Planete. Niko ne očekuje da će se u okviru Sunčevog sistema otkriti još jedna Zemlja. Međutim naučnici kažu da je sasvim izvjesno da u našoj galaksiji postoje mnoge planete izvan Sunčevog sistema. Neke od njih su već otkrivene.
Astronomi tvrde da prosječno pedeset milijardi zvijezda u Mliječnom putu sporo rotira kao Sunce.
Ova karakteristika ukazuje da su te Zvijezde okružene planetama koje su njihovi sateliti.
Za Bernardovu zvijezdu se npr. vjeruje da ima najmanje jednog planetarnog saputnika.
Svi prikupljeni podaci pokazuju činjenicu da su planetarni sistemi u obilju razasuti po čitavom univerzumu. Sunčev sistem i Zemlja nisu jedini.
“Uistinu! Mi smo najniže nebo ukrasili ukrasom - planetama.” (Kur’an, 37:6)
Kako je Muhammed a.s. mogao znati naučnu činjenicu 20-og vijeka o postojanju planeta?
Ljudi su mislili da su planete velike zvijezde, pa su im tako i imena davali. Međutim, Kur’an jasno razdvaja zvijezde od planeta.
37:6a Najbliže nebo. Ako u vedroj noći osmotrimo nebo, vidjećemo kako je obasuto sjajnim zvijezdama. U jednom dijelu neba vidjećemo veće skupine zvijezda, to je upadljivo sjajni trag naše galaktike Mliječne Staze. U njemu je stopljena svjetlost stotina milijardi zvijezda. Skoro sve što vidimo očima u nebu iznad sebe sastavni je dio našeg zvjezdanog sistema. To je ujedno nama najbliže i najniže nebo. To je naša galaksija okićena jatima zvijezda i sjajnim maglinama. Iz naših krajeva se Mliječna Staza vidi najbolje za ljetnih večeri, kada je sazviježđe Labud u zenitu. Na južnoj polukugli Zemlje, Mliječna Staza je još izrazitija i ljepša.
Iz perspektive Sunčevog sistema naša galaktika nam se projicira u obliku magličastog prstena du' cijelog neba. Ta neopisiva skupina zvijezda, plina i prašine proteže se u rasponu od nekih 100.000 svjetlosnih godina ili jednu milijardu milijardi kilometara! Astronomi su samo u Mliječnoj stazi izbrojali gotovo 400 milijardi zvijezda, a našli su i nebrojeno mnogo svjetlećih i neprozirnih maglina plina i prašine.
Kad između zvijezda ne bi bilo materije, pogled u središte Mliječne Staze bio bi veličanstven: hiljade crvenih divovskih zvijezda što se stišću u centru galaktike, sjajem bi nadmašilo pun Mjesec. Radijus galaktike (sa četiri spiralna kraka) se procjenjuje na 100.000 parseka ili 300.000 svjetlosnih godina!

SURA 39

39:5a Obrtanje Zemlje. Obrtanje (rotacija) Zemlje, također je spomenuto u Kur’anu:
“Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom. Zavija noću dan, i zavija danom noć. I potčinio je Sunce i Mjesec. Svakoje plovi roku određenom. Bez sumnje! On je Moćni, Oprosnik!” (Kur’an, 39:5)
Ranije se smatralo da riječ “zavija” ima čisto poetsku formu, međutim, današnja astronomska saznanja pokazuju da je ona naučno vrlo precizna u opisu obrtanja Zemlje oko njene ose.
“Prekriva noć danom koji je slijedi žurno.” (Kur’an, 7:54)
“Okreće Allah dan i noć.” (Kur’an, 24:44)
“I On je Taj koji je učinio dan i noć uzastopnim.” (Kur’an, 25:62)
“I vidiš planine - misliš nepokretne su - a one defiluju defiliranjem oblaka.” (Kur’an, 27:88)
“Zavija noću dan, i zavija danom noć.” (Kur’an, 39:5)
Ovi ajeti nam jasno govore o rotaciji Zemlje oko sopstvene ose. Šta se ustvari događa u svemiru? Sunce neprekidno (osim za vrijeme pomračenja) osvjetljava zemaljsku poluloptu nasuprot njemu, dok druga polulopta ostaje u tami.
Pošto se Zemlja okreće oko sebe dok osvjetljenje ostaje nepomično, jedna osvijetljena zona u obliku polulopte se okrene u 24 sata oko Zemlje, dok polulopta koja je ostala u tami, obavi za isto vrijeme isto kruženje.
Ovo neprekidno ophođenje dana i noći savršeno je opisano u Kur’anu. To je u naše doba lahko dostupno ljudskom razumjevanju, budući da raspolažemo predstavom o (relativnoj) nepomičnosti Sunca i o kretanju Zemlje. Ovaj proces neprekidnog zavijanja sa kontinuiranim prodiranjem jednog sektora u drugi, izražen je tako u Kur’anu kao da je ljudima u to vrijeme bio poznat loptasti oblik Zemlje - što nije bio slučaj.
39:6 Ovoji materice. Zdrav razum ukazuje na to da, kad neki predmet umotate pa ga stavite unutar nekog drugog, tu postane relativno mračno, pa ako se onda sve to stavi unutar jednog ili više omota, postaje sve mračnije i mračnije. Jedan ajet u Kur’anu zahtijeva posebno delikatnu interpretaciju, a on glasi:
“Stvorio vas je od duše jedne, zatim od nje načinio paricu njenu, i dao vam od stoke osam parova. Stvara vas u utrobama majki vaših, stvaranjem iza stvaranja, u tri tmine. To je Allah, Gospodar vaš!, Njegova je vlast. Nema boga osim Njega, pa kako se odvraćate?”
(Kur’an, 39:6)
Savremeni tumači Kur’ana vide u ovom ajetu tri anatomska ovoja, koji štite dijete u fazi rasta: trbušni zid, sama materica i okruženje fetusa (placenta, embrionske membrane, amnionska tekućina).
Obavezni smo citirati ovaj ajet, da bismo stvari zaokružili. Ovdje dato tumačenje nije sporno sa anatomske tačke gledišta, ali, da li je to ono, na što kur’anski tekst aludira?
39:67 Božija veličina. Iz ajeta 39:67 shvatamo da je Božija veličina daleko iznad ljudskog shvatanja. Ajet navodi da je svih sedam univerzuma “smotano u Allahovoj šaci.” Znamo da je naš univerzum najmanji od univerzuma. Sem toga naučni napredak nam je pokazao da se naša galaksija, mliječni put proteže na 100.000 svjetlosnih godina i da naš univerzum sadrži milijardu takvih galaksija i milijarde triliona zvijezda plus bezbrojna druga nebeska tijela. Procijenjeno je da se naš univerzum proteže na nekih 20 milijardi svjetlosnih godina.
Izbrojte zvijezde ! Ako bismo uzeli samo jedan kvintilion zvijezda (1 sa osamnaest nula) i naprosto ih brojali po jednu u sekundi, dan i noć, trebalo bi nam 32 milijarde godina (više od starosti univerzuma. To je koliko bi nam trebalo samo da ih prebrojimo, a Bog ih je stvorio. Takva je Božija veličina.
“I ne cijene Allaha pravim cijenjenjem Njegovim; a Zemlja sva biće u šaci Njegovoj na Dan kijameta, i nebesa će smotana biti u desnici Njegovoj! Slavljen neka je On i uzvišen nad onim šta pridružuju!” (Kur’an, 39:67)
Prostornu veličinu univerzuma možemo procjenjivati, ako zamislimo da se upustimo u jednu svemirsku odiseju. Kada bismo napustili planetu Zemlju u pravcu Sunca brzinom svjetlosti, Suncu bismo stigli za 8 minuta. Ali, trebalo bi nam više od 50.000 godina da pri brzini svjetlosti izađemo iz naše galaksije. Sa vanjskoga ruba mliječne staze naša planeta je nevidljiva. Čak ni najmoćniji teleskop ne bi mogao otkriti sićušnu Zemlju.
Trebalo bi nam više od dva miliona godina da brzinom svjetlosti stignemo na prag prve galaksije. Najmanje 10 milijardi godina, krećući se brzinom svjetlosti, trebalo bi nam da dosegnemo vanjsku granicu našega univerzuma. Sa vanjskoga ruba našega univerzuma čak je i mliječna staza kao čestica prašine u velikoj sobi.
Ova neshvatljiva veličina je u Božijoj ruci. Sa vanjske ivice univerzuma, gdje je planeta Zemlja? Koliko je ona značajna? Na takvoj jednoj čestici zvanoj Zemlja živjela su stvorenja poput Merjem, Isa-a i Muhammeda. Pa i pored toga, opet ljudi uzimaju neka od tih nemoćnih stvorenja bogovima.
Božija veličina nije predstavljena samo činjenicom da On univerzum drži u svojoj šaci, nego također i u činjenici da On u potpunosti upravlja svakim atomom, svakom subatomskom komponentom svugdje i svagda.
39:68 Crne rupe - nebeske kapije. Mogućnost postojanja crnih rupa najavljena je u slijedećim Kur’anskim ajetima: 6:73, 18:99, 20:102, 23:101, 27:87, 36:51, 39:68,69:13,14,15, 84:1,3,4.
Kur’anski ajeti koji govore o “puhanju u rog (suur)” daju jedan daleki nagovještaj o materiji koju usisava crna rupa i njenom padu u singularitet.
Suur znači truba ili rog, što podsjeća na teoretske opise crnih rupa. Kur’an koristi ovu riječ kad opisuje dan uništenja i proživljenja.
“I puhnuće se u sur, tad gle: oni iz kabura ka Gospodaru svom hitaju.” (Kur’an, 36:51)
“I puhnuće se u sur, pa će se onesvijestiti ko je u nebesima i ko je na Zemlji, izuzev koga htjedne (zaštititi) Allah. Zatim će se u njega puhnuti drugi put, tad gle! - oni stoje, gledaju.” (Kur’an, 39:68)
Vjeruje se da u centru svake galaksije postoji supermasivna crna rupa, koja je milione ili milijarde puta teža od Sunca. Masivna crna rupa zarobljava obližnje zvijezde i vuče ih u vrtlog akrecionog diska.
U mnogima od tih sistema (koji se zovu aktivna galaktička jezgra) biva izbačen mlaz normalan na disk, koji je vidljiv u optičkom i radio području. U samom centru diska temperatura se diže na desetine miliona stepeni, te se pojavljuje emisija u području X i gama zraka.
Anatomija crne rupe. Po definiciji crna rupa je zona gdje materija kolapsira na beskonačnu gustoću i gdje kao rezultat imamo maksimalnu zakrivljenost prostora i vremena.
Šta više, jako gravitaciono polje crne rupe sprečava da se njoj otrgne bilo kakvo svjetlo ili elektromagnetno zračenje. Ali, gdje leži “tačka, sa koje nema povratka” u kojoj su materija i energija osuđene da nestanu iz vidljivog univerzuma?
Horizont događaja. Koristeći Ajnštajnove jednačine polja na kolapsirajuće zvijezde jedan njemački astrofizičar je izveo kritični radijus za datu masu, pri kojoj materija kolapsira u beskonačno gusto stanje, poznato kao singularitet. Za crnu rupu, čija je masa jednaka deset puta mase Sunca, ovaj radijus je oko 30 km, što prevedeno označava kritični obim od 189 km.
Iza ovog horizonta unutrašnje privlačenje gravitacije preovladava i nikakva informacija o unutrašnjosti crne rupe ne može umaći u vanjski univerzum.
Pad u singularitet crne rupe.
13. Pa kad se puhne u sur, puhanjem jednim:
14. I ponese se Zemlja i planine, pa se zdrobe drobljenjem jednim,
15. Tad, Tog dana, dogodiće se događaj,
16. I raspuknuće nebo, pa će ono Tog dana krhko biti.” (Kur’an, 69:13,14,15,16)
U centru crne rupe leži singularitet, gdje materija biva zdrobljena na beskonačnu gustoću, gravitacioni potisak je beskonačno jak, a prostor-vrijeme ima beskonačnu zakrivljenost. Ovdje više nema značaja govoriti o prostoru i o vremenu, a pogotovo o kontinuumu prostora i vremena. Zbijeni u singularitetu prostor i vrijeme prestaju postojati u smislu kako ih mi poznajemo.
Šta se događa pri padu u crnu rupu? Ajeti koji nagovještavaju razvlačenje materije (zemlje, gasnog materijala, ili zvijezde) prema horizontu događaja i padu u ambis crne rupe su slijedeće:
1. Kad nebo raspukne,
3. I kad se Zemlja rastegne,
4. I izbaci šta je u njoj i isprazni se.”
(Kur’an, 84:1,3,4)
Dovoljnim približavanjem crnoj rupi dolazi do čudnih događanja. Prostor se rasteže sve više i više i istovremeno sužava. Vi biste vidjeli vaša stopala odvučena kilometre ispred vas, dok bi vam tijelo trpilo pritisak sa bočnih strana.
Vi biste, u ovom slučaju, postali kao komad svemirskog špageta daleko prije nego što dosegnete horizont događaja. Zatim biste bili zdrobljeni na svoje fundamentalne čestice i iščezli iza vela tame.
Rotirajuće crne rupe. Efekat rotacije crne rupe jeste stvaranje vrtloga u prostoru. Njena vrtnja takođe ima utjecaja na njen horizontski oblik. Crne rupe koje se ne okreću su sferične, a rotirajuće imaju ispupčenje na svome horizontu.
Postoji ograničenje vezano za limit brzine okretanja crne rupe. Za crnu rupu jedne Sunčeve mase obima 18,5 km maksimalna brzina okretanja proračunata je na 0,000062 sekundi po okretanju. Ovo daje brzinu okretanja od 290.800 km u sekundi, što je blisko brzini svjetlosti.
Pulsirajuće crne rupe. Kada bi se crna rupa posmatrala izvan njenog horizonta, vidjela bi se kao prostorno vremensko zakrivljenje, sa naborima prostor-vrijeme koje titra. Ovo dovodi do zaključka da je upravo to rotirajuće crna rupa koja pulsira.
Vijek crne rupe. Za crnu rupu ekvivalentnu dvostrukoj masi Sunca sa emitiranjem čestica, sa povećanjem temperature i gravitacije i reduciranja mase proračunati životni vijek iznosi 1,2 x 1067 godina. Rupe sa većom masom imaju duži životni vijek jer, što je veća rupa, niža je njena temperatura i površinska gravitacija, a zbog toga ona slabije emituje čestice.
Kako možemo vidjeti crne rupe? Mada samu crnu rupu ne možemo vidjeti (obzirom da čak ni svjetlo ne može izbjeći njenom gravitacionom polju), mi možemo vidjeti njen utjecaj na okolnu materiju. Npr. ako gas sa obližnje zvijezde biva usisavan prema crnoj rupi, intenzivna gravitaciona energija će zagrijati gas na nekoliko miliona stepeni. Rezultirajuća emisija X zraka može ukazati na prisustvo crne rupe.
Ili ako je masivna crna rupa okružena velikom količinom orbitirajućeg materijala - gasa, prašine ili zvijezda čak - njihovo brzo kretanje u blizini rupe može se registrovati putem pomjeranja u energiji radijacije koju emitiraju. Podaci vezani za ovakva promatranja sugestiraju da crne rupe nisu tako rijetke u univerzumu.
39:68 Pri prvom oglašavanju trube sva osjetila će nestati, a živi će postati mrtvim, a oni koji su umrli- njihove duše bit će u stanju onesvještenosti.
Nakon toga u rog će se puhnuti drugi put, našta će se duše vratiti u njihova tijela a onesvještenima će se vratiti osjetila. U to vrijeme oni će zuriti u zapanjujuću scenu proživljenja. Zatim će brzo biti sakupljeni pred Bogom.
Napomena: Neki učenjaci smatraju da se pod izrazom ’Illa ma šae Allah’ (osim što htjedne Allah) misli na Džibrila, Mikala, Israfila i Izraila - četiri poznata meleka. Israfil je melek trube - onaj koji će puhati u trubu, Izrail je melek smrti, Džibril je melek objave, dok je Mikal povezan sa stvarima života. Neki takođe ukljućuju meleke koji drže Arš. Po nekima to su Poslanici i šehidi (Allah zna najbolje).

SURA 40

40:15 Posjednik najviših stepeni (rangova). Svemogući Bog je dao Svoje matematičko čudo pravim vjernicima da vide i da se uvjere da je Kur’an Njegova riječ. On nam daje mnoštvo čuda unutar samog matematičkog čuda. Evo jednog jednostavnog primjera kao jakog dokaza totalne Božije kontrole nad svakom riječi i svakim slovom Njegove knjige koju je nazvao Najboljim hadisom.
SAMO JEDNOM u cijeloj knjizi koja ima 114 sura i 6346 ajeta Allah je sebe nazvao “Posjednikom najviših stepeni.”
Kompletan ajet ide kako slijedi:
“Posjednik najviših deredža (stupnjeva), Vlasnik Arša! Stavlja Duha naredbe Svoje na koga hoće od robova Svojih, da upozori na Dan susreta...”
(Kur’an, 40:15)
Izraz “Posjednik najviših stepeni” jeste “Rafii El-Deredžat” na arapskom jeziku. Deredžat = stepeni, rangovi. Pogodite koji je to najveći stepen? To je “Rafii”, jer “Rafii” na arapskom jeziku ima značenje “Najveći” na bosanskom jeziku. Je li to onda koincidencija da je geometrijska (numerička) vrijednost riječi RAFII na arapskom 360. Ovo znači da je Bog posjednik najvećih stepeni, 360 stepeni. Nema većeg stepena od ovog.
Govori li ovo nešto? Bog Posjednik najviših stepeni (tj. 360) vlada nad svakim slovom i riječi Svoje Knjige. Otkud dolazi numerička vrijednost riječi Rafii? Ova riječ je na arapskom jeziku i sastoji se od 4 slova, Raa, Faa, Yaa i Ain.
Evo brojnih vrijednosti slova Rafii: Raa = 200, Faa = 80, Yaa = 10 i Ain = 70. Čitava riječ ima zbir 200 + 80 + 10 + 70 = 360.
Svemogući Bog koji kontrolira sav univerzum posjeduje svo znanje. Bog svemogući je autor Kur’ana. Sada možete razumjeti imena koja je Allah sebi dao u ovim ajetima.
“On je Prvi i Posljednji, i Vanjski i Unutarnji; i On je o svakoj stvari Znalac.” (Kur’an, 57:3)
On obuhvata sve (Muhiitt), On posjeduje najviše stepene. Slavljen neka je On, Bog jedini, nema boga sem Njega!

SURA 41
41:10 Koliko je stara Zemlja? Biblija nudi hronologiju koja se proteže unazad do stvaranja Adema a.s. i hazreti Havve, pa do stvaranja Zemlje. Iz ove hronologije moguće je odrediti datum stvaranja i otud starost Zemlje. Nadbiskup Usher iz Armagha (1581-1657) proračunao je da je godina stvaranja bila 4004 prije Krista. Pošto to nije bilo dovoljno precizno, doktor Lightfoot sa Kembridža proračunao je da je tačno vrijeme, kada je Bog završio svoje stvaranje, bilo u devet sahata prije podne u petak 23.10.4004. godine prije Krista.
Mnoge religiozne grupe ili sekte koristile su ovaj datum u proricanju tačnog datuma kraja svijeta, ali su se sva ta predviđanja pokazala pogrešnim. Činjenica je da svijet opstoji i da smo živi. Jedan od razloga njihovih promašaja jeste što su za proračun uzimali lažni datum stvaranja. Kada bi 4004-ta godina bila godina stvaranja, onda bi Zemlja bila mlađa od 6000 godina. Ni jedan naučnik ovo danas ne bi prihvatio.
Savremeni učenjaci procjenjuju da je starost Zemlje 4,5 milijardi godina sa maksimalnom greškom od 2,2%. Znajući ovo, mnogi obrazovani ljudi između jevreja i kršćana su izgubili svoju vjeru. Oni su prirodno osjetili da riječ Božija ne bi trebala sadržavati ovakve greške. Drugi su smatrali da je riječ Božija tu samo da bi nas poučila istini koja je potrebna za naš spas i koju je Bog uključio u svete spise. Galileo je isticao da je Biblija tu da pouči ljude kako da odu na nebo, a ne kako da ih pouči šta se zbiva sa nebom. Neki zbog toga smatraju da je razumljivo da će ona sadržavati historijske i naučne pogreške, obzirom da su je pisali ljudi koji su davno živjeli i koji nisu poznavali savremenu nauku.
Kur’an u potpunosti odbacuje ovakve ideje.
Za razliku od Biblije Kur’an ne sadrži ni jednu naučnu grešku. Da li je čovjek napisao Bibliju, ili Bog? Ako nije Bog, zašto onda za nju kažu da je Božija riječ. Kur’an, s druge strane, ne sadrži greške nikakve vrste, bilo historijskog, ili naučnog karaktera. Bog nas izaziva da ovu tvrdnju testiramo, istražujući Njegovu Knjigu (vidi Kur’an, 4:82).
Kur’an ne ponavlja neispravnu biblijsku hronologiju, koju smo gore vidjeli. Kur’an uopće ne daje hronologiju, jer njegov cilj nije da nam izlaže historijske detalje, nego da nas pouči lekcijama iz određenih historijskih događaja.
Kur’an nam ipak govori o 4 perioda Zemlje. Kakvo bi moglo biti značenje ova 4 perioda? To bi mogla biti 4 geološka perioda, koja poznaje savremena nauka sa pojavom čovjeka, kao što znamo u eri kvartara. Ovo je čista hipoteza, obzirom da niko ne zna odgovor na ovo pitanje. Kako je autor Kur’ana izbjegao ovu grešku u hronologiji, koju su počinili mnogi drugi i u nju vjerovali do današnjeg dana. Da li je čovjek 7-og stoljeća mogao znati da je Zemlja stara više od 6000 godina? Kako je on mogao imati ovo savremeno znanje, ukoliko mu ga Bog nije objavio?
Bog nam u Kur’anu kaže da Njegova Knjiga nije djelo čovjeka (vidi Kur’an, 10:37).
41:11 Gasni univerzum. Kur’an kaže da univerzum potiče od gasnog materijala (Kur’an, 41:11). On za ovu svrhu koristi arapsku riječ duhan, što znači dim. To je savršena analogija za gas i suspenzirane čestice u zagrijanom stanju. Naučnici su, ne tako davno, potvrdili da je univerzum doista potekao od gasne mase, sastavljene od vodika i helijuma, velike mase vrućih gasova, mase 300.000 puta veće od Zemlje. Ta masa se kasnije fragmentirala, formirajući galaksije.
Historiju “Big banga”, kako su je vidjeli Džordž Gamov i drugi, pokazuje da se čitava stvar dogodila pri vrlo visokoj temperaturi. To je bila velika vruća eksplozija. Ovaj stav bio je kasnije potvrđen otkrićem pozadinske mikrotalasne radijacije. Eventualno formiranje galaksija nastalo je kondenzacijom pod gravitacionim privlačenjem vrućih gasova, koji su uglavnom bili vodonik, a takođe možda i helijum i nekoliko drugih lahkih elemenata. S vremenom i sa formiranjem galaksija gas se postepeno zgušnjavao u zvijezde. Univerzum je u svojoj ranoj fazi razvoja bio u formi vrućih gasova, a što je u Kur’anu spomenuto u slijedećem ajetu:
“Zatim se usmjerio nebu - a ono je bilo dim - pa rekao njemu i Zemlji: “Dođite milom ili silom!” Rekoše: “Dolazimo poslušni.” (Kur’an, 41:11)
Treba primijetiti da ajet ne kaže oblak, niti gas, nego dim, što je tačan opis dima kao toploga gasa, nasuprot oblacima, koji su hladni.
Jednom kada su zvijezde formirane, trebalo je uspostaviti sistem koji će upravljati njihovim kretanjem. Kinetička energija sadržana u kretanju ovih tijela nije mogla biti prepuštena sama sebi, inače bi zvijezde, a takođe i planete se otkačile i u pravolinijskim putanjama rasule u prostoru. Ni jedna planeta se nikada ne bi okretala oko matične zvijezde, što se odnosi i na Zemlju i u tom slučaju na Zemlji se nikada ne bi pojavio život, jer je život na Zemlji u potpunosti zavisan od Sunca.
41:12 Kosmičke konstante. Nema prirodnog niti dovoljnog razloga zašto sve kosmičke konstante imaju vrijednosti koje imaju. Kada bi imale različite vrijednosti, život bi prestao postojati. Ipak, one imaju vrijednosti koje imaju, bez obzira na fizičku neophodnost, ako pri tome isključimo Stvoritelja. Primjeri su, Plankova konstanta, brzina svjetlosti, naboj elektrona, gravitaciona konstanta. Ove konstante, sa izuzetkom gravitacione konstante, nisu se promijenile više od 1% od nastanka univerzuma pa do danas. Gravitaciona konstanta se promijenila 10%.
Treba, dakle, primijetiti da su te konstante bile prisutne od samog početka univerzuma, prije pojave života. Ovi i drugi čudni zakoni prirode pobijaju bilo kakve prirodne i dovoljne razloge za njihovo postojanje. Jedino preostalo valjano objašnjenje je da su oni postavljeni od inteligentnog Tvorca:
“...To je diktat Moćnog, Znalca.” (Kur’an, 41:12)
Prema principu dovoljnog razloga, kojeg je naveo Lajbnic: “Ni jedna činjenica ne može biti stvarna, ili ne može postojati, i ni jedan navod ne može biti tačan, ukoliko ne postoji dovoljan razlog zašto je nešto, kako jeste, a ne drugačije.”
Otud se naučnici sučeljavaju sa enigmom, koja prijeti da sruši zdanje njihovog rada, dok sljedbenici Kur’ana takvu enigmu uopće nemaju. Bog je dovoljan razlog.
“Zar ne vidite da je Allah za vas potčinio šta je na nebesima i šta je na Zemlji, i upotpunio vam blagodati Svoje svana i iznutra? A od ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja i bez Upute, i bez Knjige osvjetljavajuće.” (Kur’an, 31:20)
Naravno, sve konstante na nebesima i Zemlji učinjene su nepromjenjivima, kako bi postojao život na Zemlji. Nema razloga da konstante imaju vrijednosti koje imaju, osim ako nisu postavljene od strane Znalca sa samim ciljem i namjerom od početka.
One su postavljene i potčinjene da se osigura da se univerzum razvije na način kako se razvija i da se u postojanje izvede život i ljudska vrsta.

SURA 46

46:15 Puna zrelost čovjeka. Kur’an iznosi da ljudska bića dostižu punu zrelost u 40-oj godini. Ovo je sasvim neobična tvrdnja. Čak i danas većina ljudi vjeruje da se puna zrelost dostiže u pubertetu, a državni zakoni obično tu granicu stavljaju između 18-te i 22-e godine.
Ipak, gledano s naučne strane Kur’an je tačan, a savremeni zakoni nisu. Ako ovo analiziramo psihološki i fiziološki, naći ćemo da “ukupna količina znanja u glavi jedne individue dostiže svoj vrhunac u 39-oj godini, a da poslije toga postepeno opada.
“A wassijetili smo čovjeku prema roditeljima njegovim: dobro. Nosila ga je majka njegova prisilno i rodila ga prisilno; a nošenje njegovo i odbijanje njegovo od dojenja je trideset mjeseci; dok, kad dostigne zrelost svoju i dostigne četrdeset godina ...” (Kur’an, 46:15)
Psihološki testovi pokazuju da se ukupna količina deponovanog znanja povećava za prvih 39 godina života, dostižući vrhunac u ovo vrijeme. Dakle, prije nego što su rađeni ovi psihološki testovi, Kur’an je već tu činjenicu objelodanio u svome tekstu.
Pri razmatranju ovih ajeta Kur’ana treba imati u vidu činjenicu da je Kur’an objavljen u vrijeme, kada su ljudi imali malo naučnog znanja i nisu imali opremu, kojom bi mogli doći do tačnih opisa, sadržanih u gornjim ajetima.
Kako se nisu mogla naći alternativna objašnjenja, “objavljena” priroda gornjih ajeta postala je jasna. Kur’an je objava od Boga.

SURA 47

47:15 Termalni receptori crijeva
“Uistinu, drvo zekkum će biti
Hrana grješnika!
Kao rastopljen metal vriće u trbusima.” (Kur’an, 44:43-45)
“ (Da li su oni) kao onaj koji će biti vječno u vatri i biti napajani vrelom vodom, pa će kidati crijeva njihova?”
(Kur’an, 47:15)
Anatomska istraživanja su nedavno otkrila da se crijeva sastoje od tri glavna sloja. Vanjski sloj, koji je tanka membrana, navlažena svojim sekretom, srednji sloj, i unutarnji sloj, sluzava membrana podijeljena na nekoliko podslojeva. U ovoj kompleksnoj strukturi mi vidimo Božiju mudrost stvaranja koji je unutarnji sloj crijeva učinio sigurnim od vanjskih efekata koji mogu uzrokovati bol, kao što je bol na toplotu. Što se tiče trbušne šupljine, ona je postavljena trbušnom maramicom čija je zapremina 20.400 cm3, što je po veličini ekvivalentno vanjskoj koži. Receptor bola i druge senzorske jedinice u crijevima slične su onima prisutnim u koži. Razlika je jedino u njihovom rasporedu.
Što se tiče crijeva, ona imaju nekoliko osjetilnih nerava na dodir i toplotu. Zbog toga, ako se izvrši anestezija trbušne maramice lokalnom anestezijom i ako je abdomen otvoren, a crijevo se siječe, nema nikakvog bola, ali kada se crijeva raskinu pijući krajnje toplu vodu koja prodre u unutarnju šupljinu koja okružuje crijeva (trbušna maramica), koja je bogata nervnim završecima, patnja dostiže svoj vrhunac. Tako, razlog razdiranja crijeva je da se dospije do vanjskog sloja trbušne maramice koja ima nervne završetke.
Što se tiče kur’anske prijetnje nevjernicima sa krajnje vrućom vodom, razlog je sada poznat zbog napretka medicine - jeste što crijeva nisu afektirana toplotom, ali kada se ona razderu, vruća voda prodire u trbušnu maramicu koja je snabdjevena nervnim završecima kao koža. Tada nastupa strašan bol.
Sve ovo ni do danas nije opće poznato, a da i ne govorimo o Muhammedovom vremenu. Autor Kur’ana ipak vrlo dobro zna ove činjenice!

SURA 48

Sura El-Feth je dobila naziv po istoj riječi, što znači “pobjeda”, a odnosi se na primirje Hudejbije. Ovo primirje se, iako je izgledalo kao uzmak Muslimana, pokazalo najvećom pobjedom. U šestoj godini Hidžre Poslanik je nastupao sa 1400 Muslimana iz Medine i okoline u odjeći hadždžije - ne radi rata, nego radi posjete Ka’bi.
Kad su se približili Mekki, bili su upozoreni da su Kurejšije sakupile svoje saveznike protiv njih i da je njihova konjica pod komandom Halid ibn Velida na putu pred njima. Praveći skretanje između brda oni su izbjegli konjicu i dolazeći u dolinu ulogorili su se na Hudejbiji. Poslanik je odlučno odbio da stupa u borbu i insistirao na pokušajima pregovora sa Kurejšijama, koji su se zakleli da mu neće dati da dođe do Ka’be.
Muslimani su bili u stalnoj opasnosti. Konačno je Usman ibn Afan poslat u grad kao čovjek koji bi mogao biti najbolje primljen, obzirom na njegove veze. Mekkanci su zadržali Usmana, a u logor su stigle vijesti da je on ubijen.
Upravo tada je Poslanik sjedeći pod drvetom primio od svojih drugova prisege (zakletve) da će se držati zajedno i boriti do smrti.
Tad se saznalo da su glasine o Usmanovoj smrti bile lažne, a Kurejšije su se konačno složile na primirje čiji su uslovi njima pogodovali. Poslanik i njegovi ljudi su morali da odustanu od plana posjete Ka’bi te godine, ali su mogli da je posjete slijedeće godine. Oni koji su od Kurejšija prebjegli muslimanima morali su biti vraćeni, ali ne i prebjegli od muslimana Kurejšijama; i nije trebalo da bude neprijateljstva između dviju skupina 10 godina.

SURA 50

50:16 Besprostornost boga. Vrlo važna činjenica, spomenuta u Kur’anu, jeste:
“A doista smo stvorili čovjeka i znamo šta mu došaptava duša njegova, a Mi smo mu bliže od vratne vene.” (Kur’an, 50:16)
Svako zna da je žila kucavica unutar tijela. Šta to može čovjeku biti bliže od njegove unutrašnjosti? Ova situacija lahko se može objasniti realnošću besprostornosti. Ovaj ajet se, takođe, bolje može shvatiti razumijevajući ovu tajnu.
Kao što je ranije objašnjeno, apsolutno biće je Allah. Sve druge stvari su samo Njegove refleksije u vidu bića sjenki. Allah vidi i zna čovjeka svojim osjetilima. Kud god da se okrenemo, tamo je prisutan Allah.
Kao što se jasno da vidjeti, velika tajna, koja je otkrivena u ovoj knjizi je ključ za sve stvari. Kao što je Linkoln Barnet naveo, ovo je razlog za strahove materijalista. Primitivizam njihove vlastite filozofije i besmislenost njihovih gledišta ogoljeni su toliko, da ih svako može vidjeti. Oni su, takođe, svjesni da, ako bi se prava priroda materije otkrila ljudima općenito, njima ne bi ostalo ni malo tla pod nogama na kojem bi oni mogli temeljiti svoja gledišta. Nema drugog objašnjenja za veliku paniku i opoziciju, osim ove izvjesne činjenice.
Tema prodiskutovana u ovom poglavlju, istina o materiji, bezvremenosti i besprostornosti je krajnje jasna. Kao što je ranije istaknuto, to apsolutno nije nikakva vrsta filozofije ili načina razmišljanja, nego kristalno jasna istina koju je nemoguće poreći. Uz to što je ovo tehnička realnost, racionalni i logički podaci ne daju nikakvu alternativu ovom pitanju: univerzum je u cjelini iluzija sa svom materijom koju sadrži i ljudima koji su na njoj. To je zbir percepcija.
Materijalisti imaju problem da shvate ovo pitanje. Npr. ako se vratimo Pulicerovom primjeru autobusa: mada je Pulicer tehnički znao da ne može iskoračiti iz svojih percepcija, on ih je priznavao samo za neke slučajeve. Tj. za Pulicera su se događaji zbili u mozgu, dok autobus nije udario, ali čim se dogodio udar, stvari su izišle iz mozga i zadobile fizičku realnost. Logičan defekt ovoga stava je vrlo jasan: Pulicer je načinio istu grešku kao materijalistički filozof Džonson, koji je rekao: “Šutnuo sam kamen, noga me boli, zato ona postoji.” I nije mogao shvatiti da je udar, koji je osjetio nakon sudara autobusa, ustvari bio samo percepcija.
Zajedno sa filozofskim reduciranjem objektivnog realiteta na percepcije svijeta sjenki, naučnici su postali svjesni alarmantnih ograničenja ljudskih osjetila.
Ovi navodi ukazuju na vrlo važnu činjenicu, materijaliste, koji materiju drže za apsolutnu stvar, zbunjuje to što materija nema nikakvu realnost. Za prave vjernike slučaj je upravo obrnut. Ljudi od vjere su radosni kada primijete pravu prirodu stvari na ovome svijetu, jer je ova realnost ključ za sva pitanja.
Sa ovim ključem sve tajne su otvorene. Čovjek lahko razumijeva mnoga pitanja, koja je ranije teško mogao shvatiti. Pitanje smrti, Džennet, Džehennem, promjene dimenzija, ljudsko pitanje “Gdje je Allah, šta je bilo prije Allaha, ko je stvorio Allaha, koliko će ptrajati život u greblju, gdje su Džennet i Džehennem”, lahko je odgovoriti, jer će se ono razumijevati u sistemu kako je Allah stvorio cijeli univerzum iz ničega. Sa ovom tajnom pitanja kad i gdje postaju beznačajna jer neće preostati prostora i vremena. Kada se besprostornost shvati, shvatit će se da su na istom mjestu stvarno i Džehennem i Džennet i Zemlja. Ako se shvati bezvremenost, shvatit će se i da se sve događa u jednom trenutku: ni na što se ne čeka i vrijeme ne prolazi, jer se već sve dogodilo i završilo.
50:19,20 Nema percepcije vremena u mezaru. U Kur’anu je duša upoređena sa sviješću, a smrt sa snom. Jednom kada nas smrt savlada, nema opažanja prolaska vremena, a prvo što ćemo slijedeće vidjeti je Sudnji dan:
19. “I doći će agonija smrti uistinu; to je ono od čega nećeš umaći.
20. I puhnut će se u sur; to je Dan prijetnje.”
(Kur’an, 50:19,20)
55. A na Dan kad nastupi Čas, zaklinjaće se prestupnici da nisu ostali sem čas; tako su se oni odvratili.
56. I reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: “Doista ste ostali po Knjizi Allahovoj do Dana podizanja, ta ovo je Dan podizanja, ali vi niste znali!”
(Kur’an, 30:55,56)
Tog dana, kada stvarna istina svakom postane očita, oni koji nisu vjerovali, žalit će i biti puni kajanja. Oni će poželjeti da nikada nisu postojali, ali tada neće biti mjesta za drugu šansu na Sudnjem danu.
“A Allahova je vlast nebesa i Zemlje. A na Dan kad nastupi Čas, Tog dana će izgubiti lažljivci.”
(Kur’an, 45:27)

SURA 51

51:38 Faraon i vladar. “I reče vladar: “Uistinu! Ja sam vidio sedam krava debelih, jede ih sedam mršavih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih. O uglednici! Objasnite mi snoviđenje moje, ako san tumačite.” (Kur’an, 12:43)
“I u Musau, kad ga poslasmo faraonu sa autoritetom jasnim.” (Kur’an, 51:38)
U gornjim ajetima Kur’an opisuje egipatskog vladara u vrijeme Jusufa kao kralja, dok mu se Musa a.s. obraća sa faraon. Ovo je mala činjenica, koja mnogo govori, zbog toga što su vladari u vrijeme Jusufa bili iz dinastije Hikos i bili su Semiti. Oni se nisu oslovljavali kao faraoni.
Ovaj izraz su koristile domaće egipatske dinastije, koje su naslijedile Hikos u vrijeme Musaa. Biblija se još jednom pokazuje netačnom na ovom mjestu, nazivajući obojicu faraonima. Kur’an takođe tačno opisuje antičku egipatsku religiju, a posebno obožavanje faraona kao Boga.
51:47 Širenje kosmosa. Kur’an govori o univerzumu koji se kontinulano širi. Koncept širećeg univerzuma veoma je popularan među naučnicima danas, iako doskora o tome niko ništa nije znao. Da li vi znate da se univerzum širi?
Univerzum se širi od trenutka svog stvaranja. Ovo veliko otkriće načinio je Hubble, astronom s početka ovoga vijeka. To je takođe dokazano i Ajnšajnovom teorijom relativnosti. Možete li osjetiti ili vidjeti njegovo širenje? Ne! Za verifikaciju ovoga potrebno je posebno znanje i instrumenti, koje niko u Muhammedovo a.s. vrijeme nije imao. Kur’an kaže:
“A nebo - sazdali smo ga energijom - i uistinu, Mi smo Širitelji.” (Kur’an, 51:47)
1965. godine načinjeno je vrlo značajno otkriće, koje je potpomoglo teoriju velikog praska, a to je bila pozadinska radijacija. Ali teorija velikog praska, zajedno sa otkrićem crvenog pomaka u spektru udaljenih galaksija, dovela je do rođenja jednog novog koncepta, a to je da se univerzum širi.
Kada analiziramo svjetlost prispjelu sa dalekih galaksija, vidi se da one imaju sve crveni pomak, što znači da se one udaljavaju od nas. Analiza crvenog pomaka, takođe, je doprinos dokazu da se univerzum zaista širi.
Treba primijetiti da je riječ Širitelji (Oni koji šire) ukazuje na radnju radnju u prezentu, a ne u perfektu, što pokazuje skladnost s tim da se univerzum kontinualno širi.
Ekspanzija univerzuma je jedno od najznačajnijih otkrića savremene nauke. To je danas dobro utvrđena činjenica, a debate se vode samo oko toga, kako se ono vrši. Tako se veličina univerzuma konstantno povećava, a to povećavanje je ubrzanije, što su galaksije od nas dalje. Brzine kojima se ta nebeska tijela kreću u toku ovog vječnog širenja, idu od nekoliko dijelova brzine svjetlosti do brzina većih od nje.
51:47 Evolucija univerzuma. “Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?”
(Kur’an, 21:30)
“Zatim se usmjerio nebu - a ono je bilo dim, pa rekao njemu i Zemlji: “Dođite milom ili silom!” Rekoše: “Dolazimo poslušni.” (Kur’an, 41:11)
“A nebo - sazdali smo ga energijom - i uistinu, Mi smo Širitelji.” (Kur’an, 51:47)
Svemogući Allah je u ovih nekoliko ajeta dao odgovor na pitanja, koja su stoljećima mučila najveće fizičare i astronome historije. Tek u ovom stoljeću konačno su pronašli istinu.
Ljudi su proučavali nebesa i Zemlju od vajkada. Grci su bili prvi koji su pokušavali objasniti različite kosmičke fenomene. Oni su nam dali prve teorije vezane za kosmos i njegov sastav. Veći doprinos dao je Platon u svojim spisima. Platon je tvrdio da je kosmos stvoren od onoga što je on zvao “Demiurg.” Prema Platonu univerzum je bio rezultat rezonovanja i planiranja, a konstruisao ga je “Demiurg” po preciznim matematičkim i geometrijskim principima. Kasnije je Aristotel, Platonov učenik, prisvojio osnovne koncepte svoga učitelja. Aristotelovska kosmologija bila je bazirana na konceptu zatvorenog kosmosa sa serijom koncentričnih sfera, koje se okreću oko nepomične Zemlje. Kretanje im je dao “Prvi pokretač” i jednom pokrenute, ostaju kružne, uniformne i vječne.
I Platon i Aristotel su smatrali da je univerzum vječan bez početka i kraja. Univerzum kao cjelina smatran je mirnim i nepokretnim, a ovo je bio osnov za kasniji nastanak teorije stacionarnog stanja. 1915. godine Albert Ajnštajn je objavio famoznu teoriju opšte relativnosti. Uskoro nakon toga on je predložio statički model univerzuma, ali je kasnije izjavio da je to bila jedna od najvećih grešaka u njegovoj karijeri. Zašto? Zato jer je 1925. godine Edvin Habl (po kojem je kasnije teleskop dobio ime) dao posmatračke dokaze o širenju univerzuma. Iako ljudi nisu otkrili ove činjenice do 20-og vijeka, vidimo da je Allah dž.š. dao odgovore ljudima u Kur’anu prije 1400 godina i to preko neukog poslanika Muhammeda a.s. Za vrijeme života Muhammeda a.s. Grci su tvrdili da je kosmos statičan i da se ne širi. Pa kako je onda on znao da se univerzum širi 1300 godina prije prvih naučnika Zapada, koji su ovu činjenicu utvrdili?
Ipak ovo nije jedina tvrdnja koju Kur’an iznosi o kosmosu. Proučimo navedene ajete.
U današnje vrijeme je teorija praska o porijeklu univerzuma kosmološki model, široko prihvaćen od astronoma. Smatra se da je kosmos počeo prije 20 milijardi godina eksplozijom jedne jedine krajnje zgusnute materije. Kao što je gore spomenuto, dalji razvoj ovoga modela, poznat kao teorija napuhavanja, opisuje originalnu kondenzovanu materiju, kako nastaje iz praktički praznog prostora.
Tek nakon razvoja radio teleskopa u 1937. godini postignuta je potrebna opservacijska preciznost da bi astronomi mogli doći do ovakvih zaključaka. Iz ovih posmatranja naučnici su izvukli tzv. Hablovu konstantu, koja se koristi za mjerenje brzine širenja univerzuma. Drugim riječima, pitanje više nije da li se kosmos širi, ili ne, nego kojom se brzinom širi? Dati ajeti tvrde da su nebesa i Zemlja u početku bili jedna masa, koja je rastrgana. Riječi upotrijebljene u Kur’anu su “retaka” i “fetaka” , ili “nebesa i Zemlja su bili retaka, a zatim smo ih učinili fetaka.”
Riječ retaka na arapskom ima općenito značenje sašiti, zakrpiti, popraviti. Slično riječ fetaka ima općenito značenje rašiti, pocijepati, rastrgati, rasparati.
Ajet dalje kaže da je Allah stvorio nebesa i Zemlju od nebeskog dima. Astronomi danas imaju slike galaksija, formiranih upravo ovim procesom, tj. kondenzacijom spiralnih nebeskih izmaglica. Zar to nije jedna nevjerovatna podudarnost da jedan neuki čovjek iz pustinje bez pomoći opservatorija ili satelita iznosi ovakve tvrdnje prije 1400 godina.
Kosmički fenomen odslikan u ajetu 41:11 kod astronoma je poznat kao kosmička izmaglica. Ipak, ako pročitamo prezentirani ajet iz Kur’ana, vidjet ćemo da se govori o dimu. Ovo je zbog toga jer maglina podrazumijeva hladnu i mirnu raspršinu vode. Dim pak podrazumijeva vruć gas, koji sadrži određene čestice. Ovo je, naravno, još jedan primjer literarnog čuda Kur’ana, koje nam on prenosi vrlo preciznim jezikom, govoreći o tačnom i detaljom opisu ove teme.
“I vide oni kojima je dato znanje, da je ono šta ti je objavljeno od Gospodara tvog, to Istina, i vodi putu Moćnog, Hvaljenog.” (Kur’an, 34:6)
“Pa zar neće razmišljati o Kur’anu, ili su na srcima njihovim brave?” (Kur’an, 47:24)