Mlivo Mustafa

SURA 52

52:6 More na vatru naloženo. U suri Et-Tur Allah dž.š. izriče zakletvu:
“We-l-bahri-l-mesdžur!” Prijevod ajeta glasi: “Tako mi mora na (vatru) naloženog.” Qur’an (52:6)
Ključna riječ u ovom ajetu jeste mesdžur, a ona može značiti naložen (na vatru), potpaljen ili napunjen, nabujao (more). U ovom razmatranju opredjeljujemo se za prvo značenje ove riječi iz razloga koje ćemo ovdje prezentirati.
Jezgro planete Zemlje je veoma vruće i izloženo je visokim pritiscima. Izvan tog područja nalazi se užareni žilavo-tečni materijal na kojem pliva Zemljina kora debljine između 5 i 70 kilometara. U usporedbi sa zemljinom kuglom nije deblja od ljuske jabuke. Taj užareni žilavo-tečni materijal ispod litosfere (čvrste Zemljine kore) zove se astenosfera koja je debela više stotina kilometara. Od jezgre Zemlje toplota se transferira prema njenim vanjskim slojevima. Užarena magma kola ispod Zemljine kore potaknuta bržom rotacijom jezgre od vanjskog sloja Zemlje te zagrijava dna mora i okeana, često probijajući podmorje kroz raspukline u zemljinoj kori i izlivajući se na morskom dnu.
Gore citirani ajet veoma slikovito opisuje stanje kakvo jest: užarena masa astenosfere je vatra, a mora i okeani iznad te vatre njoj su izloženi (na nju naloženi).
Kad su se naučnici spustili u more da prouče srednjookeanske grebene, ustanovili su da su oni sačinjeni od vulkanskih stijena. Takođe su pronašli da postoji mreža rasjelina koje presjecaju planetu, a iz koji izbija magma pri temperaturama koje prelaze 1000 stepeni C kao rezultat toga što su mora i okeani stvarno izloženi vatri (užarenoj astenosferi). Ovo je činjenica, koja je našem znanju postala dostupna tek u kasnim 60-im godinama ovoga vijeka.
Ranija tumačenja. Voda i vatra su nepomirljive, voda gasi vatru, a vatra tjera vodu da isparava, tako da je nemoguće na jednom mjestu imati i vatru i vodu. Zbog toga su rani komentatori Kur’ana na prvom redu smatrali da se citirani ajet vjerovatno odnosi na Ahiret, zadnji dan, jer postoji ajet koji kaže: “Weiza-l-biharu sudždžiret”, što znači: “Kad mora budu zapaljena.”
Ali, kontekst zakletve u suri Et-Tur je u vezi sa stanjem kakvo je sada. Odmah treba reći da se to ne može odnositi na Ahiret, nego na postojeću situaciju. Oni su, zatim, počeli tragati za drugim značenjem riječi mesdžur, drugačijim od onoga “naložiti na vatru.”
Ta riječ je “sedždžere” , a ona može značiti “melaa we keffaa" (napunjeno vodom bez prelaska na kopno). Ovo je djelimično tačno jer imamo mnogo primjera u historiji naše planete, kada su mora zahvatala više kopna nego danas. Takođe znamo da je maksimalna količina svježe vode uskladištena u formi ledenih kapa na polovima Zemlje, kao i na vrhovima visokih planina.
Ovoj ogromnoj količini svježe vode ne treba više od 4 do 5 stepeni C da se istopi, a 4 do 5 stepeni C ne predstavlja ništa značajno u klimatskim promjenama planete. Ako bi se ove ledene kape istopile, nivo vode mora i okeana mogao bi se podići za 100 metara, a to bi bilo dovoljno da potopi većinu današnjih civilizacija koje leže blizu morskih obala.
Komentatori su zato kazali da značenje “el-bahri-l-mesdžur” nije “mora naložena” , nego “more vodom napunjeno, koje ne prelazi u kopno.”
Interesantno je spomenuti da bosanski prevodioci uglavnom isto prevode ovaj ajet u smislu napunjenosti mora vodom. (“Tako mi mora napunjenog”).
Ovakav prijevod je teško održiv zbog proste logike, jer ako postoji more to znači da u njemu mora biti voda.
More ne može biti prazno!
Ako je more prazno, onda ono ne postoji!
Obavezni smo dakle o značenju ovoga ajeta razmišljati na posve drugačiji način, način u čijem će argumentiranju glavni oslonac biti saznanja o građi naše planete i procesima koji se odvijaju ispod njene površine.

SURA 53

53:7 Horizont najuzvišeniji je prema većini učenjaka istočni horizont. Jutarnje svjetlo dolazi sa istočnog horizonta. U početku svoje poslaničke misije Posalanik a.s. je vidio Džibrila. U to vrijeme nebo je izgledalo zauzeto od strane Džibrila sa jednog kraja na drugi. Kada je prvi put vidio ovu neobičnu i strašnu scenu, jako se uplašio, a tada je objavljena sura Muddessir - Pokriveni.
53:12 El-Mi’radž (uspon poslanika Muhammeda na nebesa).
Poslanik a.s. je rekao: “Dok sam bio u kući u stanju između sna i jave, kao čovjek koji leži između dva čovjeka, zlatni poslužavnik pun mudrosti i vjerovanja bio mi je donesen i moje tijelo bijaše rastvoreno od grla do donjeg dijela stomaka, a onda je moj trbuh bio opran Zem-zem vodom i ispunjen mudrošću i vjerom. El-Burak, bijela životinja, manja od mule a veća od magarca bila mi je dovedena i ja sam krenuo sa Džibrilom.
Kad sam stigao na najbliže nebo Džibril reče čuvaru kapije neba: ”Otvori kapiju." Čuvar kapije upita: “Ko si ti?” On reče: “Džibril.” Čuvar kapije reče: “Ko te prati?” Džibril reče: "Muhammed." Čuvar kapije reče: “Je li on pozvan?” Džibril reče: “Jest.” Zatim bi rečeno: “On je dobrodošao. Kako je divna njegova posjeta!”
Zatim sam sreo Adema i poselamio ga, a on reče: “Ti si dobrodošao o sine i poslaniče!” Zatim smo se uspeli na drugo nebo. Bi upitano: “Ko je to?” Džibril reče: “Džibril.” Bi rečeno: “Ko je s tobom?” On reče: “Muhammed.” Bi upitano: “Je li po njega poslato?” On reče: “Jest!” Bi rečeno: “On je dobrodošao. Kako je divna njegova posjeta!” Zatim sam sreo Isaa i Jahjaa koji reče: “Ti si dobrodošao o brate i poslaniče.” Zatim smo se uspeli na treće nebo. Bi upitano: “Ko je to?” Džibril reče: “Džibril.” Bi upitano: “Ko je s tobom?” Džibril reče: “Muhammed.” Bi upitano: “Je li po njega poslato?” Džibril reče: “Jeste.” Bi rečeno: “On je dobrodošao. Kako je lijepa njegova posjeta.”
Tamo sam sreo Jusufa i poselamio ga, a on reče: “Ti si dobrodošao o brate i poslaniče!” Zatim smo se popeli na četvrto nebo i opet su postavljena ista pitanja i dati odgovori kao na prethodnim nebesima. Tamo sam sreo Idrisa i poselamio ga. On reče: “Ti si dobrodošao o brate i poslaniče.” Zatim smo se popeli na peto nebo i opet su razmjenjena ista pitanja i odgovori kao na prethodnim nebesima. Tamo sam sreo i poselamio Haruna koji reče. “Ti si dobrodošao o brate i poslaniče!” Zatim smo se popeli na šesto nebo i opet su razmijenjena ista pitanja i odgovori kao na prethodnim nebesima.
Tamo sam sreo i poselamio Musaa koji reče: “Ti si dobrodošao o brate i poslaniče.” Kada sam nastavio, on poče plakati i upitam zašto plače, on reče: “O Gospodaru, sljedbenici ovog mladića koji je poslan iza mene unići će u Džennet u većem broju nego moji sljedbenici.” Zatim smo uzišli na sedmo nebo i opet su razmijenjena ista pitanja i odgovori kao na prethodnim nebesima. Tamo sam sreo i poselamio Ibrahima koji reče: “Ti si dobrodošao o sine i poslaniče.”
Zatim mi je bila pokazana El-Bejt El-Ma’mur gdje 70.000 meleka obavlja salat danju, a kad oni odu nikad se više ne vraćaju. Zatim mi je bila pokazana Sidretul Munteha i ja sam vidio njegove nebk plodove koji su sličili glinenim krčazima Hadžera, a njegovo lišće je bilo kao slonovske uši i četiri rijeke su izvirale u njegovom korjenu, dvije od njih vidljive, a dvije skrivene. Upitao sam Džibrila o tim rijekama i on reče: “Dvije skrivene su u Džennetu, a vidljive su Nil i Eufrat.”
Zatim mi je naređeno 50 namaza. Spustio sam se dok nisam sreo Musaa koji me upita: “Šta si učinio?” Ja rekoh: “Naređeno mi je 50 namaza.” On reče: “Ja znam ljude bolje od tebe jer sam imao najteže iskustvo da dovedem u poslušnost Beni Israil. Tvoji sljedbenici se ne mogu nositi s takvom obavezom. Zato se vrati svom Gospodaru i pitaj Ga.”
Vratio sam se i tražio od Allaha i On je dao 40. Vratio sam se (sreo Musaa) i imao sličan razgovor i ponovo vratio Allahu radi smanjenja i on ih je učinio 30, zatim 20, zatim 10, a zatim sam došao Musau koji je ponovio isti zahtjev. Konačno ih je Allah smanjio na pet.
Kad sam ponovo došao Musau on reče: “Šta si učinio?” Ja rekoh: “Allah ih je učinio samo pet.” On mi je ponovio isti savjet, ali ja rekoh da sam se predao.” Allahovom Poslaniku a.s. se obratio Allah: “Ja sam odredio obaveze prema Meni i smanjio sam teret Mojih robova i Ja ću nagraditi svako pojedino dobro djelo kao da je deset dobrih djela.” (Sahih El-Buhari).
53:16 Svjetlost i slava Božija rasprostirala se iznad drveta, a meleci su se rojili u takvom broju da je jedan melek prestavljao jedan list. U nekih hadisima se kaže da ’ma jagša’ (šta je pokrivalo) označava leptire veoma živih boja i krajnje fascinantnog izgleda. U to vrijeme sjaj, ljepota i slava tog drveta bila je takva da nikakvo biće nije imalo moć da ga opiše riječima. Ibn Kesir citira iz “Mudžahida” da su grane Sidre (lotosovog stabla) bile od perli rubina i topaza i da je poslanik Muhammed a.s. vidio njih i svojim srcem vidio Gospodara dž.š.
53:45,46 Otac određuje pol djeteta. Kur’an kaže da je pol djeteta određen kapljicom izbačenog sjemena. Općenito je poznato da je sjeme tekućina koju izbacuju muškarci za vrijeme seksualnog odnosa. Žene ne posjeduju takvo izbačeno sjeme. Suština je, dakle, u tome da pol djeteta, bilo ono muško, ili žensko, određuje ta izbačena kap, tj. očeva sperma. Ne tako davno je naučno utvrđeno da žensko jajašce sadrži samo X hromozome.
Ako izbačena kap nosi Y hromozome, potomak će biti muško, ako ne, bit će žensko. Niko ko je živio u vrijeme Muhammeda, pa čak ni Darvin nije imao nikakvo znanje o takvoj genetici, koju je stoljećima ranije Kur’an iznio.
“I da On stvara par: muško i žensko,
Od kapi sjemena kada se izbaci.”
(Kur’an, 53:45,46)
Mi danas znamo da pol novorođenčeta određuje spermij (izbačena kap), koji oplođava jajašce. Ako spermij, koji nosi X hromozom, oplodi jajašce (koje uvijek nosi XX), dijete će biti žensko. Ako spermij, koji nosi Y hromozom, oplodi jajašce, dijete će biti muško. Kur’an, dakle, iznosi ovu činjenicu daleko prije nego što je bilo ko šta znao o hromozomima i određivanju pola.
53:49 Zvijezda Sirius
“I da je On, On Gospodar Siriusa.”
(Kur’an, 53:49)
Što se tiče prijevoda ovog ajeta, svi bosanski prevodioci Kur’ana uglavnom ga ispravno prevode.
Međutim, kad je u pitanju njegovo tumačenje, onda tu nailazimo na čudne komentare koji su po svoj prilici rezultat neznanja ili nedovoljno uloženog truda u sagledavanju činjenica o Siriusu.
Zbog toga je interesantno pogledati kako su naši najpoznatiji prevodioci komentarisali ovaj ajet.
Komentar u prijevodu Pandža-Čaušević: “Stari su Arapi obožavali zvijezdu Sirius ili Sjevernjaču, pa se ovim časnim ajetom ističe da to nema nikakve vrijednosti, jer je Gospodar te zvijezde Allah, pa im ona ne može ništa pomoći.”
Naš komentar: Treba znati da Sirius leži nad južnim horizontom u sazviježđu Canis Maior (Veliki Pas) i da ima veliku lučnu udaljenost od zvijezde Polaris (Sjevernjače), prema kojoj je usmjerena Zemljina osa rotacije. Sem toga, Sjevernjača je daleko slabijeg sjaja od Siriusa, pa je naprosto neshvatljivo otkud poistovjećivanje ove dvije zvijezde.
Komentar u prijevodu Besima Korkuta: “Sirius, zvijezda koju je arapsko pleme Huza smatralo bogom.”
Naš komentar: U prvim izdanjima Korkutovog prijevoda Kur’ana nalazi se skoro istovjetan komentar kao kod Čauševića, što pokazuje da je on preuzet iz tog prijevoda, a to je tvrdnja da je Sirius Sjevernjača. Kasnije je taj komentar nestao, jer su redaktori ovog prijevoda vjerovatno uočili grešku, pa su sporni dio komentara izbacili iz novijih izdanja.
Komentar u prijevodu Enesa Karića: “Eš – Ši’ra jeste zvijezda plamteća, koju zovu još Mirzamu–l–Džewza (zvijezda Gama u Orionu), a koju je jedna skupina Arapa obožavala. Ovim se ajetom ukazuje da je Allah dž. š. Gospodar te zvijezde i da Njemu treba da ljudi robuju, a ne zvijezdama (niti bilo čemu drugom osim Njemu).”
Naš komentar: Netačna je tvrdnja da je Sirius zvijezda Gama Oriona.
1. Tačno je da se Sirius nalazi u sazviježđu Veliki Pas (Canis Maior), a ne u sazvježđu Orion.
2. Tačno je da je Sirius zvijezda Alfa u sazviježđu Veliki Pas, a ne zvijezda Gama u Orionu.
3. Tačno da je zvijezda Bellatrix Gama Orionis, a ne Sirius.
Neke činjenice o zvijezdi Sirius. Gore pomenuti ajet usmjerava naše misli ka nebu, i to u sektor sazvježđa Veliki Pas (Canis Major). Vjerovatno su se mnogi zapitali razmišljajući o ovom ajetu, šta je to Sirius i zašto baš njega Allah Svemogući spominje. Odgovor je jasan: Sirius je najsjajnija zvijezda vidljivog neba. Zbog tog sjaja su ga neki stari narodi obožavali, smatrajući ga božanstvom. Klasični komentar ovog ajeta je da on stavlja do znanja da je uzaludno klanjati se Siriusu, jer Allah je njegov Gospodar!
Sirius se nalazi na veoma rijetkom dijelu Mliječne Staze (naše galaktike), pa ga nije teško pronaći na večernjem zimskom nebu, obzirom na njegov sjaj. Ako ga uporedimo sa zvijezdama koje vidimo u isto vrijeme, Sirius je više od četiri puta sjajniji od Kapele (Alfa Kočijaša) i Rigela (Beta Oriona), koji spadaju u deset prividno najsjajnijih zvijezda neba. Površinska temperatura Siriusa je 10.000 °C, a Sunca 6.000 °C.
Na bazi temperature izveden je zaključak da Sirius po jedinici površine zrači 7,7 puta više svjetlosti od Sunca. Također je njegova masa 2,3 puta veća od Sunčeve. Za one koji bi htjeli vidjeti zvijezdu o kojoj govori Kur’an, treba napomenuti da je Sirius u ljetnjim mjesecima nevidljiv, jer i izlazi i zalazi u toku dnevne svjetlosti.
Npr. 1. jula izlazi u 8 sati i 30 minuta, na sred neba je u 13 sati, a zalazi u 18 sati. U zimskim mjesecima treba ga tražiti na južnom sektoru neba, dosta nisko nad horizontom. Pet najsjajnijih zvijezda neba su: Sirius (prividni sjaj -1,47), Arktur (-0,06), Vega (0,04), Kapela (0,05), Rigel (0,14).
Sirius je značajna zvijezda, ona nije najsjajnija zvijezda u našoj galaktici, ali je za nas najsvjetlija zbog njene relativne blizine od svega 8,7 svjetlosnih godina, te je otud jedan od Sunčevih susjeda.
Ona je dvostruko veća od Sunca i sjajnija je 23 puta. Zvijezdu Sirius prati daleko manja blijeda zvijezda poznata kao Sirius B. Previše slabašna da bi se vidjela bez savremenih teleskopa, Sirius B je izuzetan primjer “bijelog patuljka”, beskrajno gustog objekta (kašika njenog materijala težila bi 2,5 tone!) prosječnog prečnika 32.000 km.
Sirius (prevedeno sa grčkog) znači “prženje” ili “iskrenje”, a lahko je vidjeti zbog čega. Na sjevernim geografskim širinama ova se zvijezda ne diže naročito iznad horizonta. Zbog toga njeno svjetlo mora putovati kroz deblji dio atmosfere da bi stiglo do nas, u poređenju sa zvijezdom koje je direktno iznad glave.
Čak i u najmirnijim zimskim večerima Zemljina atmosfera je turbulentna. Gledajući u Sirius primjetićete njegovo bljeskanje, često mijenja boje – bijela, plava, zelena, plava, narandžasta, itd.
Ovo nema ništa sa samom zvijezdom. Fenomen koji se događa je poznat kao treperenje i on je rezultat distorzije zvjezdane svjetlosti kad ona prolazi kroz Zemljinu atmosferu – što je zvijezda niže i što je svjetlija, to će treperenje biti izraženije.

SURA 54

54:1 Šekkul Kamer - rascjepljenje Mjeseca. Da li se dogodilo, ili će se tek dogoditi? U časnom Kur'anu nalazimo u suri Mjesec (El-Kamer) ajet koji glasi:
“Približio se čas i razdvojio se Mjesec.”
(Kur’an, 54:1)
Da li se Mjesec razdvojio iznad doline blizu Mekke prije hidžre Muhameda a.s. ili objavljeni ajet u Kur’anu govori o budućem događaju, koji se očekuje pri kraju vremena?
Rječničko značenje pojedinih riječi ajeta je sasvim jasno. Međutim to nam mnogo ne pomaže, odnosno nije sporno značenje ajeta nego njegovo tumačenje. Uglavnom se tumačenja ovog ajeta svode na troje:
1. Da su Mjesec vidjeli razdvojenim u dolini Mekke Poslanik a.s., njegovi drugovi i neki od nevjernika,
2. Da poslaničko prošlo vrijeme (perfekt u ajetu) označava budućnost, te da će rascjepljenje Mjeseca biti znak približavanja Kijametskoga dana,
3. Da je Mjesec već rascjepljen, ali ne i razdvojen.
Opis događaja: Događaj se zbio na Mini u vremenu prije Poslanikove hidžre. Na mjesto gdje je sjedio Poslanik bili su sakupljeni i neki nevjernici. Oni su od Poslanika tražili nekakav znak. On je rekao: “Pogledajte u nebo !” Najednom se Mjesec raspolutio, jedan dio je otišao prema istoku a drugi prema zapadu, a brdo je bilo između. Kada su ovo čudo svi dobro vidjeli dvije polutke Mjeseca su se sastavile. Nevjernici su počeli govoriti da je Muhammed opčinio njih ili je opčinio Mjesec, ali samo čudo nisu poricali jer su ga vidjeli.
Astronomski podaci: Uz pretpstavku da se rascjepljenje dogodilo pet godina prije Hidžre (u 617. godini) raspolažemo slijedećim astronomskim podacima o pomračenjima Mjeseca u toj godini:
- Djelimično pomračenje Mjeseca koje se dogodilo 26. aprila 617. godine u 17:48 sati i koje je bilo djelimično vidljivo,
- Djelimično pomračenje Mjeseca koje se dogodilo 20. oktobra 617. godine u 03:09 sati i koje je bilo vidljivo.
Kako se ovdje radi o rascjepljenju Mjeseca, onda pomračenja ne igraju neku značajnu ulogu u ovom razmatranju, očito treba ići sa pretpostavkom da se Mjesec razdvojio kada je bio u uštapu, dakle pun Mjesec, a ne Mjesec koji je bio u prvoj ili zadnjoj četvrti ili mlađak.
Obzirom da nema preciznije vremenske odrednice ovog događaja, osim da je to bilo pet godina prije Hidžre, nije moguće doći do preciznijih podataka koji mjesec u godini je bio tada i kada je bilo vrijeme njegovog uštapa.
Prvo tumačenje (Da se Mjesec iznad Mekke razdvojio).. Čudo rascjepljenja Mjeseca zabilježeno je u brojnim hadisima.
Prema Mewdudiju, tradicionalisti i komentatori se slažu da se događaj zbio na Mini u Mekki pet godina prije Poslanikove hidžre u Medinu. Mjesec se razdvojio na dva različita dijela pred njihovim očima. Ta dva dijela su se razmakla jedan od drugog toliko da su gledaoci iz Mekke vidjeli jednu polovicu Mjeseca s jedne strane brda, a drugu sa druge strane. Zatim su se u jednom trenutku dvije polovine spojile. Ovo je bio očit dokaz istine da sistem univerzuma nije ni vječan ni besmrtan, on se mogao rastrojiti. Ovaj događaj pokazuje da se velike zvijezde i planete mogu rascijepiti, dezintegrisati, sudariti jedna s drugom, itd.
Kada se radi o pomračenju Mjeseca, danas milioni ljudi nisu svjesni toga, kada će pomračenje početi, kada će se Mjesec vratiti u svoj originalni sferni ili kružni oblik, uprkos tome što se tačni proračuni putem sferne geometrije o vremenu i trajanju pomračenja objavljuju u novinama.
Rascjepljenje Mjeseca ipak viđeno na Malibaru!
Iako rascjepljenje Mjeseca nije zabilježeno u historijskim knjigama, u jednoj knjizi nalazimo trag. Priča o primanju Islama od strane maharadže Malibara generalno se pripisuje događaju rascjepljenja Mjeseca. Priča kaže da je maharadža ležao na svom krevetu na najvišem spratu palate. On je scenu rascjepljenja vidio, a kasnije je saznao da je poslanik Arabije pokazao ovo čudo svom narodu, pa je tako primio Islam.
Drugo tumačenje (Da će se rascjepljenje Mjeseca dogoditi u budućnosti).
Ima prevodilaca Kur’ana, kako muslimana, tako i nemuslimana koji smatraju da je rascjepljenje Mjeseca predznak Sudnjeg dana, a proklamacija u ajetu 54:1 da se ono dogodilo predstavlja jedno prethodno upozorenje na događaj, koji će sigurno naići.
Sudnji dan je blizu, ali ljudi odbijaju i zaboravljaju Objavu, kao što su činili narodi Nuha, Ada, Sem’uda, Luta i faraona. “Ima li iko da primi pouku”, pita Kur’an.
U univerzumu vladaju precizni matematički zakoni koji svjedoče Allahovu mudrost i Njegove blagodati Njegovim stvorenjima, jer svi mi na račun te blagodati imamo toplotu i svjetlost, godišnja doba, promjene u atmosferi, od kojih život na našoj planeti ovisi.
Muhammed Asad, jedan od velikih islamskih učenjaka, o rascjepljenju Mjeseca kaže: “Većina komentatora u ovom ajetu vidi osvrt na fenomen koji je posvjedočilo nekoliko Poslanikovih drugova. Kao što je opisano od strane Poslanikovih ashaba, Mjesec se jedne noći pojavio razdvojen. Ma kakva bila priroda ovog fenomena, praktički je sigurno da se kur’anski ajet ne odnosi na to, nego na budući događaj, odnosno, pokazuje šta će se dogoditi, kada se približi Sudnji dan. (Kur’an često koristi prošlo vrijeme da bi označio budućnost, a posebno u poglavljima, koja govore o zadnjem danu i o danu proživljenja. Ova upotreba prošlog vremena ima cilj da naglasi garantovanost onoga što će se dogoditi). Tako Ragib sasvim opravdanim smatra da izraz “Mjesec se razdvojio” nosi u sebi kosmičku kataklizmu-kraj svijeta, koji će se dogoditi prije dana proživljenja. Kao što je spomenuto u Zamahšeriju, ovakvo tumačenje ima podršku nekih ranih komentatora Kur’ana.”
Treće tumačenje (da je Mjesec već rascjepljen). Pitanje koje se može nametnuti, jeste kako čitati prevedeni tekst, a da on bude u harmoniji sa datim objašnjenjem? Pogledajmo doslovni prijevod kur'anskog ajeta 54:1 od profesora Artura Arberija:
“Primakao se čas: Mjesec je rascijepljen.”
Arberijev rad ima određenu reputaciju među muslimanskim i nemuslimanskim učenjacima, kao čisto akademski, objektivan i bez predrasuda.
U apologetskoj literaturi vezanoj za ovaj ajet ponegdje se mogu naći upravo ovakve tvrdnje da je Mjesec već rascijepljen, da su naučnici otkrili da na Mjesecu postoji linija podjele, itd.
Međutim, u vjerodostojnoj astronomskoj literaturi ne postoje takve tvrdnje niti otkrića, iako na Mjesecu kao što je to slučaj i sa Zemljom postoje rasjeline većih dimenzija, ali daleko od toga da se za njih može tvrditi da su upravo ono na što cilja citirani ajet rascjepljenja.
Ovdje svakako treba spomenuti još jedno tumačenje.
Neki smatraju da je ovaj ajet čisto metaforički izraz i da on znači to da je istina o dolasku Sudnjeg dana jasna kao Mjesec, što je teško uklopiti, pogotovo prihvatiti kao istinito tumačenje.
Ostaje nam da tragamo i razmišljamo, a Allah najbolje zna.

SURA 55

55:5 Sunce i Mjesec po proračunu.
“Sunce i Mjesec su po proračunu.” (Kur’an, 55:5)
Zemlja je nakon svog formiranja dobila vrlo precizne zadatke, potrebne za razvoj i održanje života na njoj. Evo primjera:
1.Ako bi Zemlja bila nešto manja nego što je sad, npr. veličine Mjeseca, njena gravitacija bila bi mnogo slabija. Ovo bi rezultiralo time što Zemlja ne bi mogla zadržati svoju atmosferu, niti vodene isparine, pa bi tako život na njoj bio nemoguć. Ako bi, s druge strane, veličina Zemlje bila veća, npr. veličine Saturna ili Jupitera, Gravitacija bi bila prejaka. Ovo bi prouzrokovalo da atmosfera bude zbijena na malu visinu, rezultirajući vrlo visokim pritiskom. Ovo bi, takođe, uništilo život na Zemlji.
2.Ako bi Sunce bilo bliže Zemlji (trenutno rastojanje je 150 miliona km), temperatura Zemlje bi se jako podigla, uzrokujući preveliko isparavanje mora i okeana i potpuno uništenje života. Ako bi Sunce bilo mnogo dalje od Zemlje, ona bi se zamrzla.
55:7 Precizna izbalansiranost. Moderna nebularna hipoteza, kao i predhodne teorije, takođe se susrela sa teškoćama, kako su planete zadobile potrebni ugaoni momenat, tj. dovoljno energije, koja je stavila u orbitu oko Sunca pri brzinama koje to jesu.
Kada se satelit, kojeg naprave ljudi, postavi u orbitu, mora se izvršiti serija preciznih podešavanja da bi se došlo do balansa između aktivnih sila (gravitacije, centrifugalne sile, rastojanja, brzine, itd.).
Bez tih vrlo preciznih podešavanja, i ako bi satelit ostao nevođen, ili bi pao nazad na Zemlju ili bi se zauvijek izgubio u vanjskom prostoru.
Kada razmišljamo o orbitama planeta, orbitama beskonačnog broja zvijezda i svih galaksija, shvatamo da je to sve rezultat precizne izbalansiranosti.
Ta veoma tačna odmjerenost i izbalansiranost jasno ukazuje na postojanje vrhovne upravne sile, koja je odgovorna za stvaranje i održavanje univerzuma. Kur’an govori o toj finoj izbalansiranosti:
“I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjerilo.”
(Kur’an, 55:7)
55:7 Stvari su bile kontrolisane. “Potom ih je uredio kao sedam nebesa u dva dana i objavio u svakom nebu stvar njegovu. A uljepšali smo nebo najbliže svjetiljkama i zaštitom. To je diktat Moćnog, Znalca.” (Kur an, 41:12)
“I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjeru.” (Kur an, 55:7)
U brzo širećem univerzumu, gdje se materija uniformno distribuira, kako dolazi do formiranja galaksija?
Proračuni kosmologa pokazuju da je materija u ranom univerzumu bila jednoliko raspoređena i zbog toga se gravitacione kontrakcije (kontrakcija je suprotno od ekspanzija) u širećem univerzumu nisu mogle dogoditi zbog prirodnih okolnosti, ukoliko neke posebne karakteristike nisu bile ugrađene u njihov sistem od strane neke inteligencije jednu sekundu nakon Velike eksplozije.
Da je Velika eksplozija bila slučajan događaj, ono što bi mi vidjeli bio bi raspored materije u neredu bez galaksija i bilo kakvog poretka.
Stvari su bile kontrolirane od strane inteligentnog Tvorca.
55:33 Pohod u svemir. Sa naše tačke gledišta tri ajeta u Kur’anu u potpunosti određuju našu pažnju po ovom pitanju. Jedan izražava, bez ikakvog traga sumnje, šta bi čovjek mogao i šta će postići na ovom polju.
U druga dva Bog se osvrće, (a radi nevjernika Mekke), na iznenađenje, na koje bi oni naišli kada bi bili u stanju da se popnu na nebo. On aludira na hipotezu koju oni ne mogu dokučiti.
1.Prvi od tih ajeta je: “O skupino džinna i ljudi! Ako uzmognete da prodrete iz zona nebesa i Zemlje, tad prodrite! Nećete prodrijeti, izuzev s energijom!” (Kur’an, 55:33)
Prijevod ovdje dat iziskuje neka objašnjenja:
A) Arapski jezik je u stanju da izrazi nijanse u pogodbenom načinu. Ima jedna riječ koja izražava mogućnost (iza), druga riječ, koja označava ostvarivu hipotezu (in) i treća riječ, koja označava neostvarivu hipotezu (lew). Ajet u pitanju sadrži u sebi ostvarivu hipotezu riječi (in). Kur’an, dakle, sugestira mogućnost konkretne realizacije.
Ova suptilna lingvistična distinkcija i formalno razbija čisto mistično tumačenje, koje su ovom ajetu dali neki ljudi.
B) Bog se obraća duhovima (džinnu) i ljudskim bićima (ins), a ne alegorijskim figurama.
C) Riječ prodrijeti je prijevod riječi nefeda, uz koju stoji min. Prema rječniku Kazimirskog fraza znači “proći kroz i izići na drugu stranu” (kao što strijela prođe i izbije na drugu stranu).
D) Moć (sultan) koju će ovi ljudi morati imati, da bi se upustili u ovaj poduhvat, izgleda da dolazi od Svemogućeg. Nema sumnje da ovaj ajet ukazuje na mogućnost onoga što će ljudi jednoga dana postići, a što mi danas nazivamo osvajanjem svemira. Treba primijetiti da ajet predviđa, ne samo prodiranje kroz zone nebesa, nego također i Zemlje, tj. ispitivanjem njenih dubina.
2. U druga dva ajeta su iz sure 15 (ajeti 14 i 15) Bog govori o nevjernicima Mekke i kaže:
“I da im otvorimo kapiju neba, pa da stalno kroz nju uzlaze,
Sigurno bi rekli: “Samo su opijeni vidovi naši. Naprotiv, mi smo ljudi opčinjeni.” (Kur’an, 15:14,15)
Ovdje se spominje zapanjenost ili začuđenost spektaklom, različitim od svega onoga što je čovjek mogao ranije zamisliti.
Rečenica data u kondicionalu izražava hipotezu, koja se nikada neće realizirati u vezi sa ljudima spomenutim u ajetima
55:37 Novo usijanje kosmosa. Univerzum se širi dugo vremena, a širi se također i sada. Ali, da li će se uvijek stvari odvijati u tom pravcu? Hoće li se stalno širiti? Ovo pitanje je podijelilo naučnike u dvije grupe prije nekoliko godina. Neki od njih su smatrali da će se univerzum zauvijek širiti, a neki ne. Neki od njih su iznosili i dokaze ze svoje ideje. Međutim, danas naučnici imaju mnogo dokaza da će širenje univerzuma jednog dana prestati. To je tzv. “model zatvorenog univerzuma”. Naći ćete svega nekoliko naučnika koji misle da je univerzum otvoren. Posljednje kalkulacije dale su slijedeći rezultat: univerzum je 92% zatvoren! Naučnici ne znaju kada će on prestati da se širi, ali znaju druge važne stvari. Kao balon kad prestane da se širi, on počinje da se skuplja. U ovom trenutku, u ovoj tačci, svaka regularnost nestaje i tamni prostor dolazi u stanje crvene užarenosti!
“Pa kad se rascijepi nebo i bude ružičasto kao balzam.” (Kur’an, 55:37)
“Na Dan kad nebo bude kao rastalina.”
(Kur’an, 70:8)
“Na Dan kad se zatalasa nebo talasanjem.”
(Kur’an, 52:9)
“I kad nebo bude svučeno.” (Kur’an, 81:11)
Ako je sadašnja gustina svemira dva puta veća od kritične vrijednosti, tada proračuni pokazuju da će svemir u trenutku najvećih dimenzija biti upravo dva puta veći nego danas, tako da će temperatura pozadinskog mikrotlasnog zračenja biti jedna polovina sadašnje vrijednosti od 3° K, ili oko 1,5° K. Nakon toga, kad se svemir počne skupljati, temperatura će početi rasti. U početku neće biti razloga za uzbunu, milijarde godina će pozadinsko zračenje imati tako nisku temperaturu, da će biti potreban veliki napor, da se uopće uoči.
Međutim, kada se svemir bude smanjio na jednu stotinku sadašnje veličine, pozadinsko zračenje će dominirati na nebu. Noćno nebo će biti sjajno (300 °K) kao sadašnje nebo po danu. Nakon još sedamdeset miliona godina svemir će se smanjiti još deset puta i naši će nasljednici (ako ih bude) vidjeti nepodnošljivo svijetlo nebo. Molekule u atmosferama planeta i zvijezda i u međuzvjezdanom prostoru počet će se rastavljati na sastavne atome, a atomi će se razbiti na slobodne elektrone i atomska jezgra.
Nakon narednih 700.000 godina, temperatura svemira će biti deset miliona stepeni i tada će se zvijezde i planete rastopiti u svemirsku kašu zračenja, elektrona i jezgara. U naredna 22 dana temperatura će se popeti na 10 milijardi stepeni. Tada će se jezgre razdvojiti na sastavne dijelove, protone i neutrone poništavajući sav napor zvjezdane i svemirske nukleosinteze.
Uskoro nakon toga će se stvarati u velikom broju elektroni i pozitroni pri foton-foton sudarima i svemirska pozadina neutrina i antineutrina će se vratiti u stanje termalne ravnoteže sa ostatkom svemira.
Da li zaista možemo nastaviti ovu tužnu priču do samoga kraja, stanja beskonačne temperature i gustine? Da li se vrijeme zaista zaustavlja nekih tri minute nakon što temperatura postigne milijardu stepeni? Očito, nismo u to sigurni.

SURA 56

56:75,76 Pozicije zvijezda. Ovo je jedina zakletva u Kur’anu za koju Allah dž.š. kaže da je Velika zakletva. Iz teksta Kur’ana se nazire da ljudi najčešće nisu svjesni veličine ove zakletve. Sama činjenica da se radi o Veličanstvenoj zakletvi pokazuje da se na nju mora obratiti posebna pažnja zbog njenog krupnog značaja. Zakletva u sebi sadrži nešto tako kolosalno da od njega zavisi sama bit opstanka univerzuma. Pozicije zvijezda su upravo ono što ukazuje na red i poredak stvari kosmosa.
Pogledajmo dakle kako Veličanstvena zakletva glasi na jeziku Kur’ana:
“Fe la uksimu bi mewakiin nudžumi,
we innehu le kasemun lew ta’lemune azim.”
(Kur’an, 56:75,76)
Smisao zakletve određen je sa tri riječi. Te riječi su mewaki’, nudžum i azim. Pođimo obrnutim redom u objašnjavanju ovih riječi.
Azim znači velik, veličanstven, golem silan, moćan, jak, strašan.
Nudžum je množina od nedžm i označava zvijezde.
Mewaki’ je množina od mewki’a, a ovo je riječ koja se pokazala nedokučivom za mnoge prevodioce Kur’ana. Većina bosanskih prevodilaca je ovu riječ shvatila kao vrijeme zalaska zvijezda ili sam čin zalaska. Tako mewaki’ za Čauševića znači “zalasci zvijezda”, za Korkuta “čas kad se zvijezde gube”, a za Karića “sati kad zapadaju zvijezde.”
Ipak mewaki’ ne označava vremena događanja neke radnje (mewakit - jednina wakt), nego naprotiv mjesto događanja radnje. Ako pogledamo u rječnike arapskog jezika vidjećemo da mewaki’ znači: mjesto, lokacija, pozicija, položaj. Imajući ovo u vidu pravi prijevod ajeta glasi:
“Pa ne! Kunem se pozicijama zvijezda,
A uistinu, to je zakletva, kad biste znali, veličanstvena!”
Pokušaj tumačenja ajeta velike zakletve.Položaj nekog objekta u svemiru (zvijezde, galaktike, magline) definiramo sa dvije koordinate: rektascenzijom i deklinacijom.
Za posmatrača sa Zemlje promjena položaja (pozicije) zvijezda je neprekidna, zvijezde “klize” od istoka ka zapadu i ponovo se pojavljuju na istoku.
Ali, ovo je samo prividna promjena položaja. Ona je evidentna i tokom godišnjih doba. Tako npr. noćno zimsko nebo nije kao ljetno, jer ćemo ljeti na nebu vidjeti sasvim druge zvijezde. Ova pojava je odraz revolucije našeg planeta. Zato u zavisnosti od trenutnog položaja Zemlje na stazi oko Sunca, Sunce će nam se stalno projicirati u novom sazviježđu.
Međutim, zvijezde imaju i svoja vlastita kretanja koja su u odnosu na Sunce i po nekoliko desetaka km/s. Ova kretanja se mogu primijetiti samo u velikim vremenskim razdobljima.
Treba znati da postoje zvijezde koje zalaze i izlaze svaki dan (cirkumpolarne), a također da postoje zvijezde koje nikad ne izlaze niti zalaze (anticirkumpolarne). Primjer zvijezda koje nikad ne zalaze su zvijezde sazviježđa Velikih kola. Takve zvijezde na sjevernom nebu neprestano kruže oko Polarnice (Sjevernjače), ali nikada ne padaju pod horizont.
Postoje također zvijezde čije su pozicije takve da ih nikada ne vidimo, to su zvijezde južnog neba koje mogu vidjeti stanovnici južne polulopte Zemlje.
Pozicija Sunca u odnosu na Zemlju. Kada bi se položaj Zemlje u odnosu na Sunce promijenio tako da njena orbita bude za četiri odsto manja, tj. 144 miliona kilometara umjesto 150; temperatura na njoj bi postepeno porasla do 450 stepeni Celzijusa. Tada bi sva njena voda isparila i život bi nestao kao što je situacija na planeti Veneri. Nasuprot tome, ako bi položaj Zemlje u odnosu na Sunce bio samo za jedan posto veći, tj. 151,5 milion km umjesto 150, temperatura bi postepeno pala do četrdeset stepeni ispod nule. Voda na zemlji bi se zaledila i život bi na njenoj površini bio nemoguć, kao što je slučaj sa Marsom.
Dakle, položaj Sunca u odnosu na Zemlju nije puka slučajnost nego je to određenje “Silnog i Sveznajućeg”, koji je sve stvorio i kako treba uredio.
Pozicije zvijezda i tok vremena. Imajući u vidu nevjerovatnu udaljenost zvijezda, one se nama čine nepomične. U zbilji, međutim, nije tako. Prostor između njih se svake sekunde povećava, a svemir je u stalnom rastu, kao što je ranije objašnjeno. Sazviježđe Djevice je svake sekunde za 1.200 km dalje od nas. Sazviježđe Vodolije se udaljava od Zemlje 60 km u sekundi.
Pozicije zvijezda, gravitacija i kosmička ravnoteža su u jednoj neraskidivoj vezi. Ne može biti promjene pozicije neke zvijezde, a da se to neće odraziti na njenu okolinu. Međutim, sada je svaka promjena u kosmosu sinhoronizirana, usklađena, pa zato nemamo katastrofalnih posljedica.
Važnost poznavanja pozicija zvijezda. Danas je moguće iz kretanja zvijezda izvesti različite teorije o njihovoj starosti i nastanku i razvitku galaktičkog jata u sadašnje stanje i oblik.
U današnje vrijeme, pored očite potrebe astronoma da znaju gdje na nebo da usmjere svoje teleskope, kako bi posmatrali daleke blijede galaksije i kvazare, tačne pozicije zvijezda su potrebne i radi održanje vještačkih satelita na pravom kursu i kao pomoć u navođenju svemirskih sondi kao Giotto, koji je uspješno donio dramatične slike Halleyeve komete iz 1986.
Udaljenost zvijezda.Koliko su zvijezde udaljene? Nije svejedno da li su zvijezde smještene odmah iza Saturna ili su na daljini od više godina svjetlosti. Udaljenost zvijezda određuje se metodom paralakse.
U okolini Sunca nema zvjezdane gužve, zvijezda baš i nema previše. Uputimo li se do najbliže zvijezde brzinom svjetlosti, treba putovati nekoliko godina. Svakih nekoliko godina mogli bismo susresti poneku zvijezdu. Iz tablica vidimo da se najbliže zvijezde ne nalaze u istom smjeru, već su razbacane u raznim zviježđima.
Kuda se zvijezde kreću? Sve zvijezde se kreću, ali ne jednakim brzinama. Drugo, ukoliko je zvijezda bliže, lakše ćemo vidjeti njezino pomicanje.
Poprečne i uzdužne brzine. Sigurno je da se zvijezde kreću i malo prema nama i malo od nas uzdužnim (radijalnim) brzinama. Tek uz poznavanje uzdužne brzine da se odrediti i prava brzina. Zbog vlastitog kretanja, zvijezde nisu uvijek istog razmještaja. Astronomi koji će tek živjeti vidjet će nebo drukčije negi mi, pa će možda zviježđima i nazive promijeniti! Tako nam današnja znanja o vlastitim kretanjima zvijezda omogućuju da dobijemo uvid u budućnost i prošlost nebeskog svoda.

SURA 57

57:25 Formiranje gvožđa (teških elemenata)
“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.” (Kur’an, 38:87,88)
Kur’an je potsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje čovjek otkriva s vremenom. Zbog toga je Kur’an objava s Allahovim znanjem i svaki pojedini ajet, koji je u njemu objavljen, ne izmiče tom znanju.
Energija ranog Sunčevog sistema nije bila dovoljna da proizvede elementarno gvožđe. U proračunavanju energije potrebne za proizvodnju jednog atoma gvožđa utvrđeno je da je ona bila 4 puta veća od energije čitavog Sunčevog sistema. Drugim riječima, ukupna energija Zemlje, ili Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da formira jedan novi atom gvožđa. Čak sva energija Sunčevog sistema nije to u stanju učiniti. Naučnici vjeruju da je gvožđe izvanzemaljskog porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednom kur’anskom ajetu čitamo:
“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I spustili smo gvožđe - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni, Svemoćni.” (Kur’an, 57:25)
Teorije koje govore o formiranju planeta radikalno su se izmijenile. Danas većina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete originalno formirane od magline koja je okruživala Sunce. Smatra se da se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proučavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da on ne bi mogao biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio u olovo.
Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza nakon modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuće objašnjenje kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takođe i na kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su po sastavu vrlo slične Suncu. Najveći dio njihove mase, kao i kod Sunca, sastoji se od vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama je ono što još nije objašnjeno na zadovoljavajući način.
Oko formiranja ovih težih elemenata Kur’an daje značajnu informaciju. Ovo je zagonetka, koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožđe spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja već bila inicijalno formirana.
Riječ “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja ranije postojala. Ova zapanjujuća informacija potvrđuje nebularnu hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Značajna činjenica ovdje je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.
Formiranje teških elemenata nameće i druga pitanja. Atomi tih elemenata sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili nukleus sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih i jedan broj neutrona koji su neutralni po naelektrisanju. Ali kako se ista naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlače, možemo očekivati da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?
Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna. Vjeruje se da postoji jaka vezujuća sila, daleko, daleko jača od gravitacije. Jezikom brojki rečeno to je broj deset sa trideset i devet nula. Ova vezujuća sila je veća što je element teži i vjeruje se da je ta vezna sila unutar atoma gvožđa veća od slobodne energije, koja se nalazi u Sunčevom sistemu! Ovo nam ponovo izgleda kao sugestija da ovi teži elementi nisu mogli biti formirani u Sunčevom sistemu, što je u skladu sa informacijom datom u Kur’anu.
Kako supernove proizvode teške elemente?
Tim astronoma NASA-e došao je ključnih podataka koji rasvjetljavaju kako se gvožđe, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim eksplozijama supernova.
Prvi put su naučnici jasno identificirali šta nastaje i gdje, duboko unutar eksplodirane zvijezde. Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde počinju kolapsirati, a njihovi centralni dijelovi formiraju crne rupe, dok ostatak zvijezde bude raznesen strahovitom supernova eksplozijom.
Supernove su rijetke, pojavljuju se jednom u 50 godina u galaksijama našeg tipa. Jednom oslobođeni sa zvijezda novostvoreni elementi mogu uzeti učešće u formiranju novih zvijezda i planeta u velikom ciklusu, koji se ponavljao nekoliko puta. Značajno je shvatiti da naša planeta Zemlja, a i samo čovječanstvo pripada ovom velikom kosmičkom ciklusu.

SURA 58

58:6 Život poslije smrti. Prema Frojdu svako ljudsko djelo, bilo veliko ili malo, dobro ili loše, trajno je zapisano u nesvjesnom i ostaje netaknuto, bez obzira da li ga se neko sjećao u životu ili ne. Frojd je saznao ove činjenice kroz eksperimente i on je izrazio veliko iznenađenje što svaki ljudski akt besmrtno živi u nesvjesnom i što vrijeme nema utjecaja na njega.
On je bio siguran da bi dalja istraživanja ovog aspekta mogla otkriti zapanjujuće činjenice o ljudskoj prirodi. Otkriće da je svako ljudsko djelo zapisano u čovjekovom nesvjesnom, koje se ne može izbrisati, je zapanjujuće otkriće, jer ono tvrdi da ljudska duša nastavlja sa živi nakon smrti fizičkog tijela. Nažalost, Frojd nije znao da je ovaj aspekt čovjeka već bio otkriven u Kur’anu, koji kaže da je svako ljudsko djelo očuvano u ljudskoj duši do Sudnjega dana. Objava glasi:
“Na Dan kad ih Allah sve podigne, tad će ih obavijestiti o onom šta su radili: Allah je to zbrojao, a oni su to zaboravili. A Allah je nad svakom stvari Svjedok.”
(Kur’an, 58:6)
“I svakom čovjeku - pričvrstićemo mu njegov znamen za vrat njegov i izvadićemo mu na Dan kijameta knjigu koju će naći otvorenu: ’Čitaj knjigu svoju! Dovoljna je Danas duša tvoja protiv tebe obračunac.”
(Kur’an, 17:13,14)
Ajeti govore tri stvari:
1. Da svako ljudsko djelo (aktivnost) biva pričvršćeno za njegov vrat.
2. Da će na Sudnji dan, kada on bude čitao to registrovano djelo, biti iznenađen što ništa od njegovih djela, koja je učinio, neće biti izostavljeno iz toga spisa.
3. Da ovaj registar djela ostaje netaknut poslije smrti čovjeka i što on dobiva kaznu ili nagradu prema tim djelima.
Prva dva nabrojana faktora vode ka trećem. Kao što znamo, zakoni vremena i prostora važe samo na ovome svijetu, i ako postoji bilo kakav drugi svijet poslije smrti, onda je on slobodan od barijera vremena i prostora.
U sadašnjem životu svaka naša svjesna aktivnost ograničena je vremenom, ali prema Frojdovim rezultatima, ako čovjek ima nekakav nesvjesni život, koji je slobodan od prostora i vremena, onda on jasno utvrđuje da će se čovjekov sadašnji život nastaviti čak i poslije njegove fizičke smrti.
Kraj ljudskog fizičkog života, rezultat vremena i prostora, a obzirom da je nesvjesno (viši oblik mentalnog života) slobodno od ograničenja vremena i prostora, prisiljeni smo vjerovati da smrt ne dolazi nesvjesnom.
Smrt dolazi jedino fizičkom okviru ljudskog bića. Kako nesvjesno drži zabilježena djela netaknutim, to pokazuje da nesvjesno egzistira kao odvojen entitet od fizičkog tijela.

SURA 61

61:4 Bojni red u kojem veliki broj ljudi stoji, maršira ili se drži zajedno protiv napada kao da su bedem čvrst, je primjer izuzetne dicipline, reda, čvrstine i hrabrosti.
61:6 Isusova misija bila je za njegov sopstveni narod Jevreje. Matej (10:5-6 i 15:24): “Ja sam poslan samo izgubljenom stadu Izraela.”

SURA 66

66:3 Muslimani su uvijek smatrali Muhammeda a.s. samo ljudskim bićem, poslanikom Allahovim. Svetost nikad nije identificirana sa celibatom. Za kršćanstvo je najveći vjerski ideal celibat, a monogamija je već ustupak ljudskoj prirodi. Za muslimane je monogamija ideal, a poligamija je ustupak ljudskoj prirodi. Poligamija je prirodna za neke ljude u svim zemljama i za sve ljude u nekim zemljama.
Davši primjer monogamnog braka, Poslanik je dao primjer i poligamnog braka. Islam ne institucionalizira poligamiju. On je ograničio već postojeću instituciju, ograničavajući broj zakonskih žena u braku, dajući svakoj ženi legalna prava koja se moraju poštovati, čineći svakog čovjeka zakonski odgovornim za njegov stav prema svakoj ženi. Da li će monogamija ili poligamija preovladati u nekoj zemlji ili periodu, stvar je ekonomskih i socijalnih pogodnosti.

SURA 70

70:4 Starost univerzuma. Da bi izračunali brzine i udaljenosti galaksija astronomi se oslanjaju na crveni pomak. Ova rastojanja daju nam nagovještaj o starosti univerzuma. Najudaljeniji su kvazari, koji imaju brzine od nekih 240.000 km u sekundi (80% od brzine svjetlosti) na udaljenostima do 14 milijardi svjetlosnih godina (svjetlosna godina je rastojanje, koje svjetlost pređe za godinu dana). Kada pogledamo u dubinu kosmosa, mi tada gledamo daleko u njegovu prošlost. Kad gledamo u udaljeni kvazar, mi ga ne vidimo kakav je on sad, nego kakav je bio prije 14 milijardi godina.
Moderno prihvaćena cifra za starost univerzuma je nešto veća od 18 milijardi godina. Je li moguće da se starost univerzuma može naći u Kur’anu?
Razmotrimo dva slijedeće ajeta:
“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera bila pedeset hiljada godina.” (Kur an, 70:4)
Ovaj ajet se odnosi na uspon meleka i Duha na nebo nakon sređivanja stvari u životu univerzuma.
Ajet jasno kaže da je dan “bio”, a ne da dan “jeste”, što očito ukazuje da je taj dan bio u prošlosti (prije 50.000 godina).
“I požuruju te s kaznom. A neće Allah prekršiti obećanje Svoje. I uistinu, dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što računate.” (Kur’an, 22:47)
Sa nekoliko jednostavnih jednačina dobijamo:
Jedan dan (kod Boga) = 1.000 godina (kod čovjeka)
Jedna godina (kod Boga) =1.000 x 365=365.000 godina (kod čovjeka)
Pedeset hiljada godina (kod Boga) =365.000 x 50.000=18,25 milijardi godina (kod čovjeka)
Starost univerzuma je dakle 18,25 milijardi godina!
Pedeset hiljada godina spomenutih u prvom ajetu odnose se na Božije godine, a ne na ljudske. To iz razloga što čovjek u ovom ajetu uopće nije spomenut, i ono što je još važnije, predmet ovoga ajeta (stvaranje univerzuma) je očito stvar koju izvršava Bog, a ne čovjek.
Ovo postaje evidentno kada ovaj ajet uporedimo sa drugim ajetima koji jasno govore o godinama, vezano za način kako ih računa čovjek, kao ajet:
“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.” (Kur’an, 32:5)
70:4 Brzina vremena. Na ideju o ovome došao je Ajnštajn 1921. godine, ali prije ovoga otkrića prije 1422 godine Bog je u svojoj svetoj knjizi Kur’anu pomenuo ideju relativnosti posve jasnim izrazima. Ta ideja nije se mogla razumjeti dok Bog tu istu ideju nije otkrio jednom od svojih stvorenja, ali u matematičkoj formi. Bog u Kur’anu kaže:
“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.” (Kur’an, 32:5)
Također:
“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.” (Kur’an, 70:4)
Treba primijetiti da prvo spomenuti ajet nudi četiri riječi i fraze koje sačinjavaju srce teorije relativnosti, a to su: “uspinju”, “dan”, “1000 godina” i “prema vašem računanju”. Ajet ukazuje da se Božija odredba kreće prema gore i da nije statična. Zatim nam kaže da jedan dan vrijedi 1000 godina, kako mi to razumijemo. Kada te odredbe napuste Zemlju prema gore, one same dožive putovanje od jednog dana, međutim, 1000 godina bi trebalo nama da sa ovim odredbama stignemo na njihovo odredište. Tj. kada bismo mi putovali u svemirskom brodu uporedo sa ovim naredbama i pogledali u naš sahat, stigavši na cilj, imali bismo osjećaj da smo putovali jedan dan, ali kada bismo bacili pogled iz svemirskog broda, vidjeli bismo da su generacije i generacije prošle na Zemlji.
Ukoliko smo u to vrijeme ostavili našu djecu na Zemlji, onda su oni postali 4 puta pra, pra, pra, pra?
Drugi ajet pokazuje da se meleci i Duh uspinju na nebo u jednom danu, koji je kao 50.000 godina. Kako može postojati dan koji je jednak kao 1000 godina?
Da li je to razumno? Apsolutno! Vrijeme je relativno i ono zavisi od brzine objekata koji se kreću relativno u odnosu jedan na drugog. Što je objekat brži, veća je vremenska razlika. To znači da su meleci i Duh brži od odredbi u svom kretanju.
Ako pokušamo izračunati brzinu kretanja meleka, koristeći Ajnštajnove jednačine, utvrdit ćemo da nam je potreban kalkulator koji operira sa brojevima iza decimalne tačke.
Razlog za ovo je to što je brzina meleka vrlo bliska brzini svjetlosti. (Ove jednačine o dilataciji vremena mogu se naći u knjigama fizike).
70:4 Brzina Duha i meleka.
“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.” (Kur’an, 70:4)
Za sve one koji ovaj ajet čitaju prvi put, on predstavlja neki maglovit i nevjerovatan nagovještaj o jednom danu koji je tako dug na Zemlji! Udubimo se u razmišljanje!
Ali, odgovora nema. Šta se desilo s vremenom? Nije li to samo neki simboličan broj koji pokazuje kako treba čovjek da se uzdiže Svevišnjem? I to je sve.
Ali, kao da nije rečeno sve! Brojevi imaju magičnu moć, nekad nas privlače jače ili slabije, da bi nas svojim autoritativnim, egzaktnim rezultatima doveli do cilja koji može biti zaprepašćujući, no istinit, neprikosnoven, trajan...
Naučnik koji je dao teoretske osnove atomske bombe, definisao je čuvenu teoriju o relativnosti vremena i prostora. Ova teorija je (u najvećem dijelu) potvrđena uređajima koji mogu i najsitnije čestice ubrzati skoro do brzine svjetlosti. Na veliko zaprepaštenje naučnika, vrijeme čestica se produžavalo tačno prema Einsteinovim jednačinama.
Po toj teoriji, vrijeme, prostor i masa nisu konstantne vrijednosti, nego se mijenjaju zavisno od brzine kojom se tijelo kreće. Matematički to izgleda ovako:

gdje su:
- vrijeme pri nekoj brzini V kretanja tijela ili neke čestice ili kosmičkog broda,
- vrijeme koje protiče u stanju mirovanja, tzv. naše vrijeme ili obično vrijeme,
v - brzina kretanja tijela,
c - brzina svjetlosti. Ona je konstantna i iznosi 299792,458 km/s. Jednačina pokazuje da ukoliko brzina kretanja teži brzini svjetlosti, onda vrijeme na tom brodu ili raketi počinje da se sve više rasteže, da bi se konačno na samoj brzini svjetlosti zaustavilo.
Posmatrajmo slučaj kad se dostigne brzina svjetlosti, dakle v=c:

Vrijeme je dakle postalo beskonačno, neograničeno. Ako vrijeme ne protiče tj. ako je beskonačno, onda ono nije ni počelo i nema kraja. Gdje nema vremena, nema početka i nema kraja? Zastanimo na čas. Kud putuju meleci i Duh, ako ne u beskonačnost? Ono što važi za vrijeme, može se napisati i za masu:

što znači da je pri v=c došlo do neograničenog širenja tj. povećanja mase. Vratimo se na ajet 4. iz sure 70. Uvrstimo podatke iz ajeta u izraz za dilataciju vremena:

= 1 dan
= 50.000 x 365,24219264 dana,
c=299792,458 km/s brzina svjetlosti u vakuumu

v = 299792,457999999550542309368 km/s

Uporedimo li sada brzinu svjetlosti u vakumu 299792,458 km/s sa izračunatom brzinom, vidimo da razlika nastaje u četvrtoj decimali.
Dakle, meleci i Duh - fenomeni koje ne vidimo i ne osjećamo, kreću se brzinom svjetlosti. Kad bi meleci mogli oni bi se ubrzali do granice koja im je moguća ili dozvoljena, inače ne bi putovali cio dan. Jednačine pokazuju da se meleci kreću ka nečemu gdje vrijeme nikada nije postojalo, niti protiče. Za granični slučaj v=c vrijeme nije nikad počelo!
Ako vrijeme nikad nije počelo, onda se ništa i ne mijenja, a ako nije počelo ne može ni da protiče, niti da se završi.
Sad se naš razum opet buni: kako je moguće nešto vječno? Moguće je, ali mi to ne možemo da shvatimo. Ista je stvar i sa materijom.
Ako nije vječna, onda je stvorena, a prema prvom principu termodinamike, ne može se stvoriti iz ničega, niti otići u ništa.
Dakle nešto mora biti vječno! I moralo je biti stvaranje iz ničeg! Allah!
70:17 Pozivaće: “O nevjerniče (u Allaha, Njegove meleke, Njegovu Knjigu, Njegove poslanike, Dan proživljenja i el-kadr) i o mušriče (o politeisto, nevjerniče u Allahovu jedinost), trgajući i čupajući iz velikog skupa ljudi na Danu proživljenja, a zatim proždirući kao što ptice kljucnu zrno hrane pa ga progutaju.”

SURA 71

71:14 Stvaranje čovjeka u fazama. Evolucionisti kažu da je cilj evolucije adaptacija na preživljavanje. Adaptacija bez bilo kakve prisutne inteligencije, bazirana na sličajnosti, nema nikakvog smisla. Koncept onoga što je “funkcionalno” morao bi se definisati (koristeći inteligenciju), a zatim voditi ka postizanju postavljenog cilja. Bez prisustva Boga u ovome putovanje ka savršenstvu, ne dobiva se nikakav smisao i krajnja je glupost.
“A uistinu, stvorio vas je u fazama.”
(Kur’an, 71:14)
“A Allah vas je stvorio od prašine, zatim od kapi sperme, potom vas učinio parovima. I ne zatrudni nijedna žena i ne rodi bez znanja Njegovog. I ne produži se nijednom dugovječnom, niti umanji od života njegovog, a da nije u Knjizi: uistinu, to je Allahu lahko.” (Kur’an, 35:11)
Prvi ajet je vrlo uopšten sa tačnim opisom našega stvaranja, koje prolazi kroz faze.
Drugi ajet čitavu stvar stavlja u novu perspektivu, a to je kako je čovjek originalno došao iz prašine (Adem), a zatim od kapljice. Postoji najmanje 4 detalja vezano za ljudski razvoj u Kur’anu, a koje je moderna nauka otkrila tek u nekoliko zadnjih stoljeća, a u nekim slučajevima u zadnjem stoljeću.

SURA 74
74:30 Broj 19. Kakvu to čudnu moć ima broj 19? Kakav je to dokaz? O čemu se radi? Prema nekim tumačenjima broj 19 je broj koji matematički štiti kur’ansku strukturu. Ovaj brojčani sistem isto kao i Kur’an proteže u komplikovanosti od vrlo jednostavnog, do vrlo zamršenog sklopa. Tvrdi se da je neosporna činjenica da ovaj brojčani sistem predstavlja pravi fizički dokaz da je Kur’an Knjiga Allahova i da je imamo savršeno očuvanu.

SURA 75
75:2 Neki učenjaci smatraju da je čovječija duša jedna stvar, ali obzirom na njena tri stanja ona ima tri naziva:
- ako je duša naklonjena višem svijetu i postigla sreću u obožavanju Boga i poslušnosti Njemu, osjetila mir i spokojstvo u Šerijatu, takva duša je mutmeinneh (zadovoljna).
- ako je duša pak naklonjena zemaljskom svijetu odnosno odata zadovoljstvima svijeta žudi za porokom i odmaknuta od Šerijata, takva duša se zove emmara (sklona zlu).
- nekad se duša okreće zemaljskom svijetu i apsorbuju je strasti, ponekad naginjući ka višem svijetu smatra stvari lošim i bježi od njih, i ako on počini kakvo zlo odstupa posramljen i kaje se, takva duša naziva se lewwameh (duša koja sebe kori).
75:4 Jagodice - otisak prsta. “Svakako! Kadri smo da uredimo jagodice njegove!” (Kur’an, 75:4)
Otisci prsta su nepogrešivo sredstvo identifikacije. Pored toga što su oni važni pri hvatanju kriminalaca, otisci prstiju mogu osigurati identifikaciju ličnosti u slučaju humanitarnih razloga, kao što su slučajevi amnezije, nestalih osoba, ili nepoznatog umrlog. Jagodice prstiju su karakteristične izrasline i različite su za svaku individuu.
Neke karakteristike jagodica.
1. Jagodice na prstima nisu nikakve nepotrbne izrasline, nego su unaprijed dati genetski kodovi.
2. Od svih dijelova ljudskog tijela jedina komponenta koju je nemoguće zamijeniti, jesu jagodice prstiju. Autor Kur’ana – Stvaralac svega, upozorava nas da ne potcjenjujemo Njegovu moć za ponovno stvaranje jagodica.
3. Ako je originalno formiranje ovih izraslina bilo prethodno kodirano, njihovo novo stvaranje iz poznatog koda naučno bi bila razumljiva mogućnost.
U vrijeme kada je gornji ajet objavljen, zamjena jagodica prstiju mogla se samo shvatiti kao način izražavanja. Danas mi znamo šta to stvarno znači. Ko bi drugi mogao govoriti sa takvim uvjerenjem o svojoj sposobnosti da “ponovo sastavi jagodice prstiju” u šestom stoljeću, osim Onoga ko je stvorio genetski kod, koji formira te jagodice?

SURA 76

76:1 Starost čovječanstva. Ajet koji se donekle dotiče pitanja starosti čovječanstva u odnosu na univerzum je slijedeći:
“Da li je dolazio čovjeku period vremena (kad) nije bio stvar pominjana?” (Kur’an, 76:1)
Arapska riječ za vrijeme u ovom ajetu je dehr i ona može značiti ili vječnost, ili nevjerovatno dugi period vremena. Savremena nauka nam može pomoći da ovaj ajet razumijemo bolje. Prva pojava humanoida na Zemlji procjenjuje se na oko jedan milion godina prije. Starost univerzuma, s druge strane, grubo je procijenjena na oko 15 miliona godina.
Ako starost univerzuma svedemo na jedan dan, onda čovječanstvo postoji šest sekundi.
76:2 Oplođavajuća tečnost. Uprkos velikoj količini tečnosti koju proizvodi čovjek za vrijeme spolnog odnosa, ovaj ajet naglašava da je samo jedan mali dio toga bitan.
“Zar nije bio kap sperme izbačene?” (Kur’an, 75:37)
Važan detalj u Kur’anu, vezan za ljudski razvoj jeste opis oplođavajuće tečnosti (tj. sjemena):
“Stvoren je od tekućine brizgajuće.” (Kur’an, 86:6)
“Uistinu! Mi smo čovjeka stvorili od sjemenih smjesa, da bismo ga iskušali, zato smo ga učinili čujućim, videćim.” (Kur’an, 76:2)
“Zatim je načinio potomstvo njegovo od ekstrakta tekućine prezrene.” (Kur’an, 32:8)
Drugi i treći ajet odnose se na sadržaj sjemena. Savremena nauka je ustanovila da je sjeme u stvari sastavljeno od različitih sekreta, koji dolaze iz 4 različite žlijezde za vrijeme ejakulacije: testisa, sjemenih mjehurića, žlijezde prostate i žlijezda urinarnoga trakta. Stvarne ćelije sperme dolaze iz testisa, dok tri druge žlijezde ne proizvode oplođavajuće agense.
Kur’an ide dalje od proste informacije da je sjeme mješavina tečnosti. On nam u ajetu 32:8 kaže da se samo “bit” tečnosti koristi (riječ “prezrena” dolazi od činjenice da sjeme izlazi istim putem kao i urin, tako da u očima nekih ljudi izgleda prezrena). Arapska riječ “sulala” u ovom ajetu označava izvlačenje apsolutno najbolje stvari iz nečega. Brojevi govore dosta: normalna ejakulacija sadrži oko tri ml tečnosti sa oko 120 miliona do 150 miliona spermatozoida. Između ovih ćelija samo jedna oplođava jajašce žene, to je ono na što ajet 32:8 također aludira.Treći detalj ljudskog razvoja spomenut u Kur’anu tiče se novooplođenog jajašceta:
37. Zar nije bio kap sperme izbačene?
38. Zatim je bio zakvačak - pa je stvarao, te usavršio.
(Kur’an, 75:37,38)
76:2 Priroda oplođavajuće tečnosti. Koji su to razni elementi sperme? Sjemena tekućina se obrazuje različitim sekretima koji potiču od slijedećih žlijezda:
- testisi: sekret muške spolne žlijezde koji sadrži spermatozoide, izdužene čelije snabdjevene dugim bičem, koje plivaju u vodenastoj tekućini,
- sjemeni mjehurići: ovi organi, rezervoari spermatozoida, smješteni blizu prostate, imaju takođe svoj vlastiti sekret bez oplođavajućih elemenata,
- prostata: ona luči tekućinu koja spermi daje njen kremast izgled i poseban miris,
- dodatne žlijezde mokraćnih puteva. Cowperove i Meryeve žlijezde luče gustu tečnost, a Litterove žlijezde luče sluz. No to nije sve. Kad Milostivi govori o oplođavajućoj tečnosti, On nas obavještava da je čovjekovo potomstvo obezbijeđeno nečim što se može izvući iz ove tekućine: “...a potomstvo njegovo od ekstrakta prezrene tekućine stvara”, (32:8). Riječ ekstrakt označava ovdje predmet izvučen, izišao iz nekog drugog, najbolji dio neke stvari. To je spermatozoid.

SURA 77

77:7,8 Smrt zvijezda
“Uistinu, ono čime vam se prijeti dogodiće se.
Pa kad se zvijezde pogase....” (Kur’an, 77:7,8)
U ovom ajetu Kur’an spominje smrt zvijezda. Astronom Paterson iz Missurija je iznenađen da je ovakvu jednu informaciju našao u Kur’anu. Kur’an je veoma tačan, naše Sunce je umiruća zvijezda.
Smrt gigantske zvijezde. Temperatura u srcu gigantske zvijezde pri kraju njenog vijeka iznosi preko 3 milijarde stepeni Kelvina! Ova temperatura se dostiže kada se u srcu zvijezde stvara gvožđe.
Formirano stvoreno gvožđe nije u stanju više podnijeti nikakvu nuklearnu promjenu, jer njegova nuklearna konstrukcija to ne bi dozvolila. Umjesto toga, gvožđe nastavlja da se komprimira u vrlo kompaktno jezgro. Ova kompresija podiže temperaturu jezgre na preko 100 milijardi stepeni K. Masa željeznog jezgra sada određuje svoju sudbinu. Ako je jezgro oko 1,5 Sunčevih masa, ono će se sabiti sa lopte istog prečnika kao Zemlja na loptu prečnika samo 16 km! Ova kompresija prouzrokuje fuziju nukleusa gvožđa u jednu veliku loptu neutrona i neutrina. Jezgro se trza od odbijanja neutrona oslobađajući neutrine.
Ovo iznenadno trzanje šalje udarni talas kroz vanjske slojeve zvijezde. Ovaj talas je dovoljan da izvede fuziju mimo gvožđa. Svi elementi u univerzumu teži od gvožđa formirani su na ovaj način. Nakon što udarni talas probije slojeve, koji okružuju jezgro, on ih odbacuje u prostor kao supernova. Sve što je preostalo predstavlja loptu neutrona, okruženu laticama atoma gvožđa, naziva se neutronskom zvijezdom.
Ako je masa jezgra približno 3 Sunčeve mase, događa se isti slučaj, uključujući supernovu i formiranje neutronske zvijezde, ali umjesto da neutronska zvijezda sretno pluta prostorom, ona je previše masivna, da bi ostala stabilna. Gravitacija ponovo nadvladava, uzrokujući eventualno kolaps neutronske zvijezde u jednu tačku, formirajući teoretski crnu rupu ili singularitet.
Smrt obične zvijezde.Nakon što zvijezda male mase poput našeg Sunca iscrpi zalihe hidrogena u svome jezgru, nema više nikakvog izvora toplote da se jezgro odupre gravitaciji. Jezgro zvijezde kolapsira pod gravitacijom, dok ne dostigne dovoljnu gustoću da izgaranjem počne pretvarati helijum u ugljik. U međuvremenu vanjski omotač zvijezde se širi i zvijezda izrasta u crvenog giganta. Kada Sunce postane crveni gigant, njegova atmosfera će zahvatiti Zemlju i naš planet će doživjeti vatrenu smrt.
Sunce će eventualno izrasti u crvenog super giganta, kada u svom jezgru iscrpi zalihe helijuma. U ovoj fazi njegov vanjski omotač će se protezati do Jupitera. Za vrijeme ove kratke faze svog postojanja, koja traje samo nekoliko desetina hiljada godina, Sunce će gubiti masu u Sunčevom vjetru. Sunce eventualno može izgubiti svu masu svog omotača, pri čemu bi ostalo ugljično jezgro u maglini rastjeranog gasa.
Zračenje iz ovog vrućeg jezgra joniziralo bi maglinu, proizvodeći lijepu sliku planetarne magline, nalik maglinama koje se vide oko ostataka drugih zvijezda. Ugljično jezgro se može ohladiti i postati bijeli patuljak, gusti tamni ostatak nekadašnje sjajne zvijezde.
Crveni gigant odbacuje svoje vanjske slojeve u prostor u nekoliko epizoda. Neke od epizoda su blage, a neke žestoke. Rezultat je privremen, ekspandirajući omotač od sjajnih gasova, koji okružuju zvijezdu, postaje sve tanji i rjeđi, dok se ne izgubi iz vida za nekih 50 hiljada godina.
To je planetarna maglina. Sjajno vatreno jezgro se ugleda kada se gasovi raziđu. Ovdje u centru magline nalazi se zvijezda “bijeli patuljak.”
77:8 Crveni gigant i bijeli patuljak. U vrijeme objave Kur’ana (VII stoljeće) još uvijek se vjerovalo da su sve zvijezde na nebu, uključujući i naše Sunce, vječne i da su sačinjene od materijala koji nikada ne blijedi i ne raspada se. A uistinu niko nije bio svjestan prirode reakcija koje se događaju unutar zvijezda do nastanka atomske teorije u dvadesetom vijeku, a kao što je spomenuto ranije, već je objavljeno u Kur’anu. Te atomske reakcije događaju se unutar zvijezde u konačnom periodu vremena, nakon čega će zvijezda ostati bez energije, kada iskoristi sve svoje resurse. Kada se dostigne ova faza, zvijezde poput našeg Sunca doživjet će seriju drastičnih promjena.
Takva zvijezda se širi i postaje crveni gigant. Najbliža planeta Merkur bit će progutana i intenzivna toplota, koju će zračiti Sunce kao crveni gigant, uzrokovat će da sva mora i okeani na Zemlji provriju i ispare, označavajući tako početak kraja života na Zemlji. Zvijezda eventualno može početi da kolapsira, da izgubi svoj sjaj i završi kao bijeli patuljak. Ovdje Kur’an koristi veoma precizne naučne izraze:
“Pa kad se zvijezde pogase.” (Kur’an, 77:8)
Konačan životni vijek zvijezda takođe je spomenut u Kur’anu:
“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potčinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka određenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.”(Kur’an, 13:2)
Sura 81 u svom početnim ajetima opisuje kraj vremena, kako slijedi:
1. “Kada se Sunce smota,
2. I kad zvijezde kolapsiraju,
3. I kad se brda pokrenu,
4. I kad se steone kamile napuste,
5. I kad se zvijeri sakupe,
6. I kad se mora potpale ...”
(Kur’an, 81:6)
Vrlo je važno na koji način ajet kaže “kada zvijezde kolapsiraju”, a ne “kad Sunce kolapsira” jer vrenje okeana će biti rezultat ekspanzije Sunca (faza crvenog giganta), a ne njegov kolaps, tj. okeani će provriti daleko prije početka kolapsa Sunca. Također izraz kolaps, kao što je upotrijebljen u Kur’anu, je precizan izraz, koji današnji astronomi koriste da bi opisali ovaj stadij života zvijezde.

SURA 78

78:19 Više dimenzije. Matematički postoji beskonačan broj dimenzija. Ipak mi živimo u trodimenzionalnom prostoru. Svaki objekat u našem životu ima svoju širinu, dužinu i visinu. Koncept da ima više dimenzija od ove naše tri praktički je nemoguće zamisliti. U blizini Sunca gravitacija je intenzivnija i tu je prisutno posebno zakrivljenje prostora u višoj dimenziji. Ovo je prvo uzeo u obzir Ajnštajn da bi precizno proračunao orbitu unutrašnje planete Merkura.
Bilo je vrijeme kada su ljudi vjerovali da je Zemlja ravna. Bilo ih je strah mogućnosti da spanu sa Zemlje, ako bi putovali predaleko. Ovo se ne može dogoditi jer je površina Zemlje zakrivljena. Da bismo napustili Zemlju moramo se kretati u dimenziji (pravcu) koji je normalan na njenu površinu. To znači pravo gore, bez obzira gdje se nalazimo.
Sa sličnim konceptualnim problemom susrećemo se u razumijevanju viših dimenzija. Mi možemo zamisliti da možemo napustiti univerzum samo putujući daleko, daleko, ali to nije istinito. Čak i kada bismo putovali milijarde kilometara, još uvijek bismo bili zarobljeni u našem trodimenzionalnom prostoru.
“I da mi znamo da nećemo umaći Allahu u Zemlji, i nećemo Mu umaći bježanjem.” (Kur’an, 72:12)
Jedini način da umaknemo iz našeg univerzuma jeste kretanje u višu dimenziju u pravcu normalnom na naš trodimenzionalni prostor i to sa mjesta gdje se nalazimo. Ipak to takođe nije moguće, jer naš prostor nije kontinualan sa višim dimenzijama. Da bi se to dogodilo, naš prostor morao bi se doslovno pocijepati, a zatim konektirati na više dimenzije. Ovo se može dogoditi samo u centrima crnih rupa.
“Na Dan kad se puhne u sur pa dođete u grupama,
I otvori nebo, pa bude kapijama.” (Kur’an,78:19)

SURA 79

79:31 Nastanak mora i okeana, oslobađanje vode. Ako pratimo rani stadij razvoja Zemlje, utvrdit ćemo da je sažimajuća maglina uslovila da Zemlja bude vrlo vruća u početnoj fazi. Kako je ona polahko počela da se hladi, teži elementi poput gvožđa padali su prema centru, dok su lakši elementi poput granita i oksida ostajali na površini.
Hemijski sastojci Zemlje kreću se od lahkih materijala kao što su voda, spojevi silicija, aluminija i magnezija, do gušćih, kao što su zlato, nikl i željezo. Željezo je jedan od najprisutnijih elemenata, stoga što baš ono predstavlja završni produkt termonuklearne fuzije koja se zbiva unutar većine zvijezda. Ako je ova smjesa tvari otopljena, biće logično da će teže tvari tonuti ka dnu (blizu središta gravitacijskog privlačenja), dok će lakše plutati na površini. Doći će do procesa zvanog hemijska diferencijacija ili odvajanje.
Iz ovog se vidi da Zemlja najvjerovatnije ima jezgru bogatu željezom.
Lakše tvari, kao što su voda i plinovi, bit će istisnuti vani i stvorit će gasni sloj (atmosferu), a mogu se i kondenzirati i stvoriti okeane na površini. To je upravo ono što se na našoj planeti dogodilo. Voda koja je bila zarobljena i nerazlučena, putem diferencijacije i separacije izvedena je na površinu Zemlje. Otud imamo mora i okeane. Hlađenje se nastavljalo i formirala se tanka kora. Sloj odmah ispod kore počeo je očvršćavati uz nastajanje uzvisina i depresija iznad njega, što je vodilo formiranju planina i dolina.
Kako se površina Zemlje dalje hladila ka zoni ispod 100 stepeni Celzijusa, tečna voda, koja je prije toga još uvijek bila zarobljena u Zemlji počela je da popunjava udubine, koje su sada mora i okeani.
Znanje o tome da je jednom sva voda bila zarobljena unutar Zemlje, a da je zatim iz Zemlje izvučena, dato je u Kur’anu:
27. Da li je vas teže stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
28. Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
29. I zatamnio noć njegovu, i izveo svjetlo njegovo,
30. I Zemlju poslije toga - rasprostro je nju,
31. Izveo iz nje vodu njenu i pašnjake njene.”
(Kur’an, 79:27-31)

SURA 81

81:1 Kolaps Sunca
“Kada se Sunce smota (izgubi svjetlost).” (Kur’an, 81:1)
Zbivanje sa Suncem predstavljeno sa riječi “kuwwire” podrazumijeva njegovo zapreminsko povećanje (kao što se povećava klupko kad se namotava), i njegov gubitak sjaja.
U dalekoj budućnosti Sunce će zadebljati, pretvoriti u crvenog diva i uništiti sve što je čovjek stvorio na Zemlji. Ta je činjenica već nekoliko desetljeća poznata znanstvenicima. Međutim, detalji te kasne evolucije Sunca tek su u zadnje vrijeme razrađeni. Prema tim rezultatima Zemlja će ipak preživjeti taj događaj, ali na samoj granici preživljavanja. Naučnici I.J. Sackmann i K.E. Kraemer (Univerzitet Caltech), te A.I. Boothroyd (Toronto) razradili su novi evolucijski model razvitka Sunca čija su dva značajna parametra sjaj i promjer.
Sunce je započelo svoj život na glavnom nizu Hertzsprung - Russelovog dijagrama ( H - R dijagram ) prije 4,5 milijarde godina, sa svega 70% sadašnjeg sjaja. U sljedećih 1,1 milijardu godina sjaj Sunca će porasti za 10% od svog sadašnjeg sjaja. To povećanje sjaja, a time i emitirane energije, bit će dovoljno da na Zemlji izazove katastrofalne promjene. Ali već i mnogo prije život na Zemlji neće biti moguć, barem ne u ovakvom obliku kao danas. Za 6,5 milijardi godina Sunce će sjati 2,2 puta jače nego danas i tada će početi sa napuštanjem glavnog niza H - R dijagrama u smjeru grane crvenih divova.
U daljnjih 1,3 milijarde godina promjer Sunca povećat će se 170 puta u odnosu na današnji promjer, tako da će se putanja Merkura naći unutar Sunca (naravno, Merkura više neće biti.) Tada će se Sunce nešto skupiti i ostati stabilno oko 120 miliona godina. Nakon toga slijedi posljednji spektakularni događaj. Promjer Sunca ponovo će porasti, tako da će vanjski njegov rub dosezati jednu astronomsku jedinicu, sadašnju udaljenost Zemlja - Sunce (150 miliona km). Dodatna posljedica ove igre između dvije sile: gravitacije - koja nastoji skupiti zvijezdu i - tlaka zračenja koji je želi raznijeti, je gubitak mase zvijezde. To ima za posljedicu smanjenje sile kojom Sunce djeluje na planete. Pri završetku evolucijskog procesa Sunca, Zemlja će se nalaziti na 1,7 AJ od njegova središta.
U trenutku kada sjaj Sunca dosegne svoj maksimum, a to je oko 5200 puta više od današnjega, temperatura na površini Zemlje bit će oko 1300 0C. To je dovoljno da se uništi svaki trag čovjekova boravka na Zemlji, jer će na toj temperaturi svaki materijal biti u stanju crvenog usijanja. U daljnjih nekoliko milona godina Sunce će odbaciti svoj vanjski sloj i početi brzo sažimanje prema stanju bijelog patuljka s masom oko 55% sadašnje mase. U takvom stanju bijelog patuljka Sunce može izdržati još desetke milijardi godina. Za to vrijeme beživotni planeti kružit će oko njega po novim putanjama na temperaturama gotovo apsolutne nule. Opisana sudbina Sunca nije tako crna ako se sagleda sa ispravne strane – vremenske skale. Prvi katastrofalni događaj bit će za 1,1 milijardu godina, a to je oko 10.000 puta duže od postojanja ljudskog roda i dvostruko duže od postojanja višećelijskog života na kopnu.
81:2 Kolaps svemira. Budućnost svemira bez vremenskih ograničenja puna je raznovrsnih transformacija. Prvi značajan događaj - prema predviđanjima - je iscrpljenje zaliha nuklearne energije od strane svih zvijezda. Suncu će se ovo desiti za oko 10 milijardi godina, a kad starost svijeta bude 10.000 puta veća od sadašnje, ugasiće se sve zvijezde. Zatim, pri starosti 100.000 puta većoj od sadašnje, planete će se odvojiti od Sunca i rasijati u prostoru zbog privlačnog dejstva drugih zvijezda koje se ne nalaze u Sunčevom susjedstvu. Potom će i same zvijezde napustiti galaktike, a galaktike će napustiti jata, i svi kosmički sistemi će se raspasti i rasijati u prostoru.
81:11 Kao što unutrašnji organi oderane životinje postanu vidljivi kada se s nje zguli koža, slično će sve što je na nebesima postati vidljivo, kada se sa njega skine pokrov, odnosno kada ono bude ogoljeno.
81:15,16 Zvijezde koje uzmiču
15. Pa ne! Kunem se onima koje uzmiču (odstupaju),
16. Koje se kreću, koje se prikrivaju (nestaju).”
(Kur’an, 81:15,16)
Ajet 81:15 ukazuje na objekte koji pri svom kretanju odstupaju, odlaze i uzmiču.
Ajet 81:16 sugeriše slična značenja, a govori o objektima koji se kreću i u svom kretanju se ponekad prikrivaju (nestaju).
Ako pretpostavimo da oba ajeta govore o istoj stvari, onda se naša razmišljanja mogu kretati od zvijezda koje odlaze, planeta koje okultiraju zvijezde i planeta koje se povremeno retrogradno kreću. Kad je riječ o planetama treba imati u vidu da su one za posmatrača sa Zemlje kao zvijezde, iako su hladna nebeska tijela.
Zvijezde koje se udaljavaju su masivne zvijezde koje se velikom brzinom kreću kroz međuzvjezdani prostor. Kao brod koji ore međuzvjezdani medij, zvijezda koja bježi HD 77581 stvorila je pred sobom lijep “udarni luk” sabijajući gasni materijal na svojoj putanji. Ova zvijezda se kreće brzinom od 50 milja u sekundi. Šta je ovu zvijezdu moglo staviti u pokret? Možda se tračak odgovora nazire što ona ima optički nevidljivog saputnika zvijezdu pulsar poznatu kao Vela X-1. Ovaj pulsar je očiti ostatak supernova eksplozije… koja je možda dala ovoj masivnoj zvijezdi tako snažan šut.
Okultacije – prikrivanje zvijezda i planeta. Noćno nebo sadrži mnoga čuda, ali to su većinom statički displeji. Nasuprot tome okultacije su dinamički fenomeni koji nude zapanjujuću demonstraciju orbitalnog kretanja. Okultirati doslovno znači zakriti ili sakriti. Mjesečeva okultacija se događa kada Mjesečeva ivica naiđe na zvijezdu i ona se izneneda ugasi. Zvijezda se iznenada ponovo pojavi na suprotnoj strani Mjeseca nakon sahat ili više. Okultacija okrznućem događa se kad Mjesec klizi pored zvijezde. U rasponu između dva do tri kilometra okultacijski predviđene putanje možemo vidjeti da zvijezda trepne nekoliko puta kada prolazi iza brda i dolina blizu Mjesečevih polova. Okrznuće je najinteresantnija Mjesečeva okultacija.
Planete, asteroidi i komete takođe prekrivaju zvijezde. Ove planetarne okultacije su daleko rjeđe od Mjesečevih zbog toga što su u vidnom polju sićušne i zbog sporosti objekata koji se okultiraju. Što se tiče asteroida, oni se u malom teleskopu ne mogu uopšte vidjeti; njihovo prisustvo se uočava jedino kada ciljna zvijezda nestaje.
Retrogradna kretanja – prividna kretanja unazad.Nekad nam se čini da vanjski planeti usporavaju kretanje među zvijezdama i stanu, zatim idu nazad neko vrijeme, a potom se povrate u originalnu putanju. To kretanje unazad je prividno kretanje, a ne stvarno.
Obzirom da Zemlja putuje brže u svojoj orbiti od vanjskih planeta, ona ih pretiče u toku svog orbitiranja oko Sunca. Kad npr. Zemlja počne preticati Mars, nama će se učiniti da on usporava kretanje među zvijezdama. Kad ga Zemlja prođe, Mars će zakratko praviti lagahnu petlju prema zapadu. Kad ga Zemlja dovoljno prođe, Mars će zauzeti raniji kurs i nastaviti da se kreće svojim pravcem među zvijezdama.

SURA 82

82:19 Nema slobodne volje u sažimajućem univerzumu. Čovjeku je data slobodna volja da izabere između dobra i zla u širećem univerzumu. To znači da su sva njegova djela zapisana u vremenu.
Nasuprot tome u sažimajućem univerzumu neće biti slobodne volje i niko neće imati moći da drugom učini zlo, ili dobro.
“Dan kad neće vladati duša za dušu nimalo, a komanda će Tog dana biti Allahova.”
(Kur’an, 82:19)

SURA 84
84:3,4 Zemlja prazna iznutra. Obrt gravitacije prouzrokovat će da Zemlja izbaci svoju unutrašnjost i postane gigantska prazna lopta.
“I kad se Zemlja rastegne,
I izbaci šta je u njoj i isprazni se.”
(Kur’an, 84:3,4)
Ajet nedvosmisleno ukazuje na gornju tvrdnju! Šta znači kad se planeta Zemlja iznutra isprazni? Dakle, ono što je bilo unutra postaje vanjsko, i obrnuto! Centar gravitacije mijenja položaj, a i vrijeme kraće u suprotnom pravcu!
84:16 Večernje rumenilo
“Pa ne! Kunem se rumenilom večernjim,
I noću i onim šta prikupi,
I Mjesecom kad se ispuni.”
(Kur’an, 84:16,17,18)
Otkud rumena boja sumraka? Tumačenje je slijedeće: Pri niskom položaju Sunca, pri njegovom izlasku ili zalasku, Sunčeve zrake prolaze dug put kroz atmosferu. Na tome putu najviše oslabe zrake najkraćih talasnih dužina. Jedine koje mogu svladati sve zapreke jesu one većih talasnih dužina, a to su crvene, pa ih stoga vidimo raspršene u zraku kao zlatnožuto, narančasto i rumeno nebo na istočnoj ili zapadnoj strani horizonta. Od toga i Sunce i Mjesec na obzoru poprimaju crvenkastu boju.
Posebno lijepe rumene boje sumraka opažaju se kada u atmosferi ima mnogo sitnih čvrstih čestica. To se najčešće događa poslije velikih vulkanskih erupcija eksplozivne naravi, kad u atmosferu dospijeva golema količina vulkanskog pepela. On dopire vrlo visoko, a vjetrovi ga raznose diljem planeta, pa se pojave neuobičajenih sumraka opažaju vrlo daleko od mjesta vulkanske erupcije. Takav je, npr. bio slučaj poslije erupcije indonezijskog vulkana Krakatau kada se krajem 1883. i početkom 1884. diljem svijeta zapažali neuobičajeni sumraci.
Činjenica je da su čestice prašine koje dospijeveju u atmosferu s površine Zemlje najčešće krupne, pa se Sunčeve zrake na njima raspršuju drukčije nego na onima sitnim. Jakost raspršenog svjetla tada ne ovisi toliko o njegovoj talasnoj dužini. U nekim se okolnostima večernji sumrak opaža u tamnocrvenoj boji prijetećeg izgleda. Pri iznimno velikim česticama (pogotovo kad u zraku ima mnogo vodene pare ili kapljica vode), sve se valne dužine podjednako raspršavaju, pa nebo pri zalasku Sunca poprima bjelkastu boju.
Boje sumraka otkrivaju, dakle, kakav je sastav atmosfere, što se sve u njoj nalazi, je li čista ili “prašnjava” i koliko su velike čestice koje je onečišćavaju. To sve može biti u vezi i s prisutnim smjerom i jakošću zračnih struja, pa tako i s atmosferskim procesima i vremenom.

SURA 85

85:1 Mnoštvo zvjezdanih sistema (galaksija). Ko zna koliko nepoznatih, nemjerljivih, dalekih zvjezdanih gradova kriju tamne grudi kosmosa.
Koliko je samo milijardi sjajnih galaktika sa milijardama blistavih zvijezda! Samo kroz sazviježđe Koma vidi se nekoliko hiljada galaksija!
Naša galaksija se sastoji od oko 200 milijardi zvijezda, pri čemu je naše Sunce jedan sasvim tipičan primjerak. Mliječna staza je prilično velika spiralna galaksija i ona se sastoji od tri glavne komponente: disk u kojem se nalazi Sunčev sistem, centralno ispupčenje u središtu i sveobuhvatni halo.
Spiralna galaksija M 83 se smatra nalik našoj galaksiji po obliku i veličini.
Disk mliječne staze ima 4 spiralna kraka i on je prosječno 300 pc debeo i 30 kpc u prečniku. Sačinjen je pretežno od zvjezdane populacije I, koje su plavičaste, što pokazuje da su mlade sa starosnom dobi između 1 milion i 10 milijardi godina.
Ispupčenje u centru galaksije je spljošteni sferoid dimezija 1 kpc x 6 kpc. Ovo je područje gdje dominiraju zvijezde druge populacije sa velikom gustoćom, a to su zvijezde koje naginju crvenom i vrlo su stare - oko 10 milijardi godina. Postoji sve više dokaza da se u centru galaksije nalazi masivna crna rupa.
Halo je difuzni sferični region, koji okružuje disk.
On ima malu naseljenost starih zvijezda, uglavnom u globalnim jatima (jata se sastoje od 10.000 do 1.000.000 zvijezda). Vjeruje se da je halo sastavljen pretežno od crne materije, koja se može protezati i izvan granica diska.
85:13 Početak stvaranja. “Uistinu, On, On počinje i ponavlja.” (Kur’an, 85:13)
“Zar ne vide kako Allah počinje stvaranje, potom ga ponavlja? Uistinu! To je Allahu lahko.” (Kur’an, 29:19)
Otkriće ekspanzije univerzuma jasno podrazumijeva da je univerzum morao imati inicijalnu početnu tačku, stvaranje. To je tačka u prošlosti, kada je radijus univerzuma bio nula. To znači da je sva materija univerzuma morala biti zgusnuta na malom prostoru zajedno sa svom njenom energijom, a ovaj momenat stvaranja označen je kao Veliki prasak.

SURA 86

86:1, 2, 3 Udarajuće zvijezde - pulsari. Sura Et-Tarik počinje neobičnom zakletvom:
1. Tako mi neba i onog što udara, a nastavlja pitanjem i odgovorom:
2. A šta znaš ti šta je to što udara,
3. Zvijezda prodorna!
(Qur’an, 86:1,2,3)
U rječnicima arapskog jezika naći ćemo da tarik označava onog koji kuca, koji udara, koji kuje, lupa.
Nedžm označava zvijezdu.
Sakib označava onog koji buši, prodire, prožiže, koji bljeska, koji zasvijetli.
Allah dž.š. se dakle zaklinje zvijezdom (nedžm), koja proizvodi impulse nalik na udare ili kucanje (tarik), istovremeno odašiljući gigantske bljeskove svjetlosti, radio talasa, g ili X zraka (sakib)!
Znamo koliko i kako su prodorni gama zraci, X zraci, radio talasi i svjetlost!
Kakva je to zvijezda koja se tako ponaša?
Ovakva svojstva astronomi pripisuju samo neutronskim zvijezdama. Neutronske zvijezde se odlikuju velikom gustoćom i strahovito velikim brzinama rotacije, od jednog obrtaja u nekoliko sekundi do jednog obrtaja u 1,56 milisekundi! Takve zvijezde nazivaju se pulsari! Iz dva magnetna pola pulsara izbija mlaz čestica. Ove čestice proizvode veoma snažan snop svjetlosti, radio talasa, X ili gama zraka. Taj mlaz sječe nebo kao svjetlo na svjetioniku. Magnetna i rotaciona osa pulsara se ne podudaraju! Svaki put kada ovaj zrak (bilo kao svjetlosni snop, radio talas, gama ili X zrak) pogodi Zemlju čuje se precizan puls radio buke koja liči na kucanje (tarik) ili udaranje močnog nebeskog sata praćenog tutnjavom!
Čuvši ove udare svojim ušima bio sam zapanjen i uvjeren da bi se zaista prva tri ajeta sure Et-Tarik svakako mogla odnositi na izuzetne kosmičke objekte pulsare! Naime, ako se putem interneta priključite na jednu od opservatorija koje su velikim radio teleskopima snimile ovo kucanje neutronske zvijezde i sami ćete biti iznenađeni frapantnim saglasjem citiranih ajeta sa ponašanjem pulsara!
Kad bi se naša zvijezda Sunce kojim čudom zgusnula kao neutronska zvijezda na tijelo prečnika 10 km, njena brzina rotacije povećala bi se 5 milijardi puta, odnosno obrtala bi se 2000 puta u sekundi!
Najenergetskiji pulsar otkriven je u Rakovoj maglini. On se obrće 30 puta u sekundi i jako je magnetiziran. Zbog toga on djeluje kao nebeska energetska stanica čiji vjetar odašilje dovoljno energije da čitava Rakova maglica svijetli u gotovo svom spektralnom području.
Najbrži su radio pulsari. Tako se pulsar PSR1937+21 okrene preko 360 puta u sekundi! Smatra se da ove pojave emitovanja prodornog svjetlosnog ili radio bljeska uzrokuje stalni pad materije sa susjedne zvijezde, na način kao kad bismo već rotirajući globus udarali (tareka) prstom održavajući mu tako brzinu vrtnje!
Ranija tumačenja ajeta 86:1,2,3. U svom komentaru Jusuf Ali (čiji se prijevod Kur’ana na engleski sada najviše koristi na religijskim internet news grupama) kaže da postoje velika razmimoilaženja o tome na što bi se mogla odnositi ova tri ajeta. Neki komentatori misle da je ovdje riječ o Večernjači ili Jutarnjoj zvijezdi (Venera, Danica), neki da je to planet Saturn, zvijezda Sirius, zvjezdani skup Plejade ili zvijezde padalice.
On takođe smatra da je najpriličnije riječ “tarik” uzeti u značenju “zvijezda” u kolektivnom i generičnom smislu, jer zvijezde eto sjaje svaku noć u godini i njihov sjaj prodire kroz tamu noći.
Treba napomenuti da su lutanja prisutna i kod drugih komentatora ovih ajeta.
Održivost ovakvih tumačenja, osnovni kriteriji. Osobine nebeskog objekata spomenutog u ajetima 86:1-3 jesu da on:
1) kuca (udara, tuče),
2) da je to zvijezda,
3) da buši, prodire, prožiže.
Nijedna od planeta Sunčevog sistema ne može zadovoljiti kriterije koji su definirani samim ajetima, jer
- ni jedna od planeta ne proizvodi pulsacije nalik na kucanje, udaranje,
- jer niti Danica (Venera, Večernjača) isto kao ni Saturn nisu zvijezde, nego su hladna nebeska tijela
-jer ni jedna od planeta nema tako snažna zračenja (kako u području svjetlosti, tako i u području emisije radio talasa, X ili gama zraka) da bi bila interesantna.
Što se tiče Sirijusa on je zvijezda koja je u biti ista kao i milijarde drugih zvijezda visokog sjaja.
Zvjezdani skup Plejade takođe ne ispunjava ove kriterije samim tim što je u pitanju više grupisanih zvijezda karakterističnog izgleda tako da mi na nebu vidimo njihovu “združenu svjetlost.”
Ono što u našim prilikama nazivamo “zvijezdama padalicama” uopće nisu zvijezde nego mali komadi kosmičkog materijala veličine zrnca pijeska ili nešto veći, koji izgaraju kada ulete u Zemljinu atmosferu zbog trenja sa zrakom, razvijajući pri tome intenzivnu svjetlost.
Što se tiče stava Jusufa Alija da bi riječ “tarik” trebalo tumačiti generalnim izrazom “zvijezde”, on je posve neprihvatljiv, jer je kur’anski iskaz isuviše precizan da bi dopustio takvu improvizaciju..
A Allah najbolje zna!
86:5-9 Formiranje gonada
5. “Pa neka pogleda čovjek od čega je stvoren!
6. Stvoren je od tekućine brizgajuće,
7. Izlazi između kičme i rebara!
8. Uistinu! On je za povratak njegov kadar,
9. Na Dan ispitivanja tajni.”
(Kur’an, 86:5-9)
Gonada je muška ili ženska spolna žlijezda koja proizvodi rasplodne ćelije (gamete). Kod muškaraca su to testisi, a kod žena ovariji.
Gornji kur’anski ajet eksplicitno tvrdi da ljudski gonadi potiču između kičme i rebara. Danas je veoma dobro poznato embriolozima da se gonadi prvo pojavljuju u zoni budućih slabina - bedara. Genitalni nabori se prvo pojavljuju u četvrtoj sedmici razvoja embrija. Jednom formirani gonadi diferenciraju se u ženske i muške gonade u sedmoj i osmoj sedmici. Nakon toga kod njih počinje proces razlaza. Ženski gonadi (ovariji) se zaustavljaju u karlici, dok se muški gonadi nastavljaju spuštati, da bi konačno stigli u testise izvan tijela.
Ne samo da je porijeklo gonada na mjestu koje Kur’an opisuje, nego čak i u fazi punoljetnosti ostaje veza sa nervima, krvnim sudovima i limfnim žlijezdama sa zonom koju Kur’an opisuje kao “između kičme i rebara” a koja je ustvari mjesto porijekla tečnosti koja se izbaci.
Oni koji insistiraju na tome da je Muhammed a.s. napisao Kur’an, pripisuju mu ustvari više znanja, nego što je ijedan čovjek mogao imati u vrijeme objave Kur’ana.
86:11 Nebo koje vraća. Tema ovog rada je tumačenje ajeta 86:11 koji je dat u formi zakletve i koji glasi:
“Wessemai zatirredži’.” (Kur’an, 86:11)
Prijevod ajeta glasi “Tako Mi neba punog vraćanja.”
Kao što je vidljivo, zakletva se sastoji od neba i jedne njegove veoma važne osobine, a to je sposobnost vraćanja (redž’un) ili okretanja stvari u suprotnom pravcu.
Ajet ne kaže “Tako mi neba kišnoga”, (Wessemai zatil metar) niti “Tako mi neba punog kiše.” Da je Allah dž.š. htio On bi to rekao, ali nije. Razloge možemo shvatiti tek u novije vrijeme kada je nauka dovoljno uznapredovala u spoznajama o Zemljinoj atmosferi i njenoj ulozi u očuvanja života na Zemlji.Kada su rani komentatori Kur’ana objašnjavali ovaj ajet, mislili su da nebo vraća kišu. “Redžussema’ ” je za njih bila kiša.
Ovo je bilo apsolutno tačno. Jedan od najznačajnijih fenomena u našem životu je ono što mi nazivamo vodeni ciklus, ili hidrogeološki ciklus. Znamo da se pod utjecajem Sunca voda isparava iz otvorenih vodenih masa kao što su mora i okeani, i diže se u obliku vodene pare u donje slojeve atmosfere, koja je poznata kao troposfera.
Troposferski sloj izdignut je 13-15 km iznad nivoa mora, ali ovo rastojanje varira u zavisnosti od klimatske zone. Allah dž.š. je dao ovoj zoni karakteristiku postepenog hlađenja. Kako se uz nju uspinje, postaje sve hladnije i hladnije dok temperatura ne dostigne -80 stepeni C i ovo je jedin i način pomoću kojega se vodena para, podignuta sa površina mora i okeana, kondenzuje i vraća na Zemlju.
Da ovaj atmosferski sloj nema osobinu hlađenja, voda koja je isparila bila bi izgubljena već u trenutku samog isparenja. Zbog toga je jedan od najfenomenalnijih aspekata našega planeta vodeni ciklus. Voda je jedna od najznačajnijih stvari koju nebo vraća na Zemlju.
Vodeni ciklus je jako precizan i dobro je izbalansiran između kopna i mora. Stepen isparavanja iz mora i okeana je mnogo veći od onoga što donose padavine, a na kopnu je obrnuto, stepen isparavanja sa kontinentalnih masa je daleko manji od padavina koje prima. Na ovaj način je dobitak i gubitak vode izbalansiran. Ovaj vodeni ciklus je jedna od najistaknutijih karakteristika naše planete, jer je takođe poznata kao plava planeta u Sunčevom sistemu, koja je obogaćena i natopljena velikom količinom vode.
Mi sada znamo razloge što se Allah dž.š. kune nebom punim vraćanja, jer smo shvatili da u nebu postoji višeslojna zaštita Zemlje. Ovi atmosferski slojevi vraćaju na Zemlju sve korisne forme materije i energije, a u vanjski prostor vraćaju sve štetne oblike materije i energije. Tako nebo ne vraća samo kišu, nego i druge stvari. Iznad atmosfere je ozonososfera, odnosno ozonski sloj.
To je sloj u kojem se kisik i dalje pojačava, a sloj se nalazi na visini od 25 km iznad nivoa mora. Allah dž.š. šalje radijaciju koja nam dolazi sa Sunca i iz vanjskog kosmosa. Bez upijanja ovih ultravioletnih zraka život na Zemlji ne bi bio moguć. Ovaj oblik “redž-a” je oblik vraćanja štetnih stvari u vanjski kosmos. Takođe znamo da ova dva sloja, troposfera i ozonosfera, ne reflektuju na Zemlju samo kišu, nego takođe i razne vrste energija i čvrstih čestica, koje su vrlo važne za stanovništvo planete.
Takođe nam se vraćaju i toplotni talasi koji su emitirani sa Zemlje. Vraćaju nam se čvrste čestice, koje su odgovorne za bjelinu dana, u kojoj uživamo zbog višestruke refleksije Sunčeve svjetlosti od njihove vanjske površine.
Iznad ozonosfere nalazi se jonosfera, jonizirani sloj koji nam vraća emitovane radio-televizijske i telekomunikacijske talase nazad na Zemlju. Zbog takvog odbijanja (refleksije) radio talasa možemo slušati radio stanice sa suprotne hemisfere. Bez jonosfere ne bi bilo radija, televizije i telekomunikacija. Ova sposobnost neba da vraća nije bila poznata sve do otkrića radio talasa.
Iznad jonosfere nalazi se ono što nazivamo Van Allenovi pojasevi; dva koncentrična pojasa veoma tanki na polovima, veoma rašireni na ekvatoru. Ovi pojasevi odgone kosmičke čestice koje fantastičnim brzinama putuju prema Zemlji i koje bi bile smrtno opasne za život na Zemlji. Iznad Van Allenovih pojaseva nalazi se magnetosfera, sfera koja takođe djeluje kao zaštitna barijera za život na Zemlji, odbijajući najveći dio kosmičkih čestica koje putuju prema nama.
Riječ “redž’ ” je zbog toga zaista čudesna, obzirom da Kur’an samo sa jednom riječju opisuje sposobnost neba da na našu planetu vraća korisne oblike materije i energije, ali da u vanjski kosmos odbija štetne oblike, štiteći na taj način život na Zemlji. Ovo je razlog zbog kojeg je Allah dž.š. u svom vječnom znanju i mudrosti upotrijebio riječ “redž’ ” (vraćanje), a ne kiša (metar).
86:12 Zemljine raspukline. U dvanaestom ajetu sure 86 Allah dž.š. izriče zakletvu:
“We-l-erdi zati-s-sadi.” (Qur’an, 86:12)
Prijevod ajeta glasi:
“Tako mi Zemlje pune raspuklina.”
Bosanski prevodioci Kur'ana citirani ajet ovako prevode:
Čaušević-Pandža: “I tako mi Zemlje koja se rastvara (i iz koje niče).”
Korkut: “I Zemlje koja se otvara da rastinje nikne.”
Karić: “I Zemlje koja se rastinju otvara.”
Ključna riječ u ovom ajetu je sadea i ona znači pukotina, rasjelina, raspuklina.
Odmah se da zapaziti da se u ajetu ne spominje nikakvo otvaranje Zemlje, ne spominje se nikakvo rastinje i ne spominje se nikakvo nicanje.
Ajet je ustvari konstatacija ili iznošenje činjenica vezanih za postojeće stanje Zemljine kore.
Rani komentatori Kur’ana ovo su mogli shvatiti samo u smislu pucanja tla da bi iznikla biljka. Jednom, kad bacite sjeme u zemlju, a potom zalijete vodom, iz zemlje će izbiti mladica onoga šta ste posijali u svojoj punoj ljepoti. Sposobnost mladice da sama iznikne je čudo samo po sebi.
Ipak, pucanje tla, da bi iznikla biljka je samo jedan od aspekata značenja “zemlje pune raspuklina.”
Nakon drugog svjetskog rata, u potrazi za mineralima, naučnici su se spustili na dna mora i okeana. Na njihovo iznenađenje ustanovili su da najveće dubine okeana nisu u centru, kao što se ranije vjerovalo, nego na periferijama, a da su najplići dijelovi okeana i mora u sredini. Dalja istraživanja su otkrila da je vanjski kameni sloj Zemlje na mnogim mjestima raspuknut i da se te raspukline i usjeci kreću u pravcu sjever jug i istok zapad u svim pravcima i da su dugačke desetine hiljada kilometara i duboke 60 do 150 kilometara po čitavoj debljini kamene Zemljine kore. To omogućava rastopljenoj magmi ispod litosfere da dopre do dna mora i okeana. Iz ovih pukotina ističe lava na površinu gradeći planine usred mora, što je poznato kao srednjookeanski grebeni. Najveći vrh na Zemlji je Mount Everest 8.812 m iznad nivoa mora. Međutim, na dnu okeana imamo uzdignuća koja se dižu u visinu preko 11 km.
Dakle, jedna od glavnih karakteristika naše planete jesu njene raspukline.
Na tim raspuklinama sudaraju se kontinentalne ploče i međusobno taru izazivajući zemljotrese i vulkanske erupcije.
One omogućavaju enormnim količinama rastopljenog stijenja da ističu i stvaraju srednjookeanske grebene. Da Zemlja nema ovih raspuklina koje omogućuju prenos toplote iz unutrašnjosti prema Zemljinoj kori, život na Zemlji bio bi praktično nemoguć.
Čovjek se može zapitati kako je Poslanik a.s. mogao znati ove činjenice, obzirom da nikada nije bio na moru. Kako bi on ovo mogao znati, da ga nije obavijestio Allah, Stvoritelj? I zašto se Kur’an osvrće na činjenice koje su u vrijeme njegove objave bile nepoznate, a i za stoljeća koja će doći?
Allah je, u svome vječnom znanju, znao da će doći vrijeme kada će naučnici otkriti ove činjenice, a onda shvatiti da je Kur’an riječ Njegova i da je Muhammed a.s. pečat Njegovih poslanika.

SURA 88

88:17 Kamila. “Pa zar neće pogledati kamilu, kako je stvorena?” (Kur’an, 88:17-21)
Izvan svake je sumnje da sva bića reflektiraju beskrajnu moć i znanje svog Stvoritelja. Ovo je izraženo u brojnim ajetima Kur’ana, gdje se ističe da je sve što je Allah stvorio, znak, simbol ili upozorenje.
17-ti ajet sure El- Gašija govori nam o jednoj životinji, o kojoj treba pažljivo razmisliti i ispitati je, a to je kamila.
Jedna specifična karakteristika kamile jeste njena tjelesna struktura, na koju ne utječu ni najoštriji uslovi života.
Njeno tijelo ima takve osobine da ona može danima živjeti bez imalo hrane i vode, i može putovati sa teretom do nekoliko stotina kilograma na leđima. Mnogobrojne karakteristike kamile dokazuju da je ova životinja stvorena za naročiti suhe klimatske uslove, i data u službu čovjeka.
“Uistinu! U izmjeni noći i dana, i onom što je stvorio Allah na nebesima i Zemlji, znaci su za ljude koji se boje.” (Kur’an, 10:6)
Stopala pogodna za sve tipove tla.Stopala kamile sastoje se od dva palca sastavljena pomoću elastične spojnice. Ova struktura koja omogućava životinji da čvrsto prijanja za zemlju sastoji se od 4 mesnate lopte, što je jako pogodno za sve vrste zemljišnih uslova.
Nokti na palčevima štite stopalo od potencijalnih oštećenja, koja mogu nastati kao rezultat udara. Koljena su joj pokrivena kalusom sastavljenim od kože tvrde i debele kao rog. Kada životinja liježe na vrući pijesak, ova struktura je štiti da se ne povrijedi.
Grba kao skladište hrane. Kamilina grba u obliku naslage masnoća daje hranu životinji periodično u vremenu gladi. Sa ovim sistemom kamila može živjeti tri sedmice bez vode, gubeći 33% od svoje težine. Pod istim okolnostima ljudsko biće bi izgubilo 8% od svoje težine i umrlo bi u roku od 36 sati, gubeći u potpunosti vodu iz svoga tijela.
Krzno kao toplotni izolator. Njeno krzno sastoji se od debelih čvrsto zbijenih dlaka, koje, ne samo da štite tijelo životinje od smrzavanja i izgaranja, nego također eliminišu višak vode iz tijela.
Sa svojom debelom dlakom kamile u Aziji mogu preživjeti temperature i do +50 0C u ljetnom periodu i do –50 0C u zimskom periodu.
Glava zaštićena od pijeska. Zaštita od vihora i pješčanih oluja. Oči kamile imaju dvoslojne očne trepavice. Trepavice imaju jedan izvanredan mehanizam. U slučaju opasnosti automatski se zatvaraju. Na ovaj način čestice prašine ne mogu nikako dospjeti u oko životinje. Trepavice međusobno djeluju kao zamka i štite oči životinje od prejakih pješčanih oluja. Sem toga kamile mogu zatvoriti svoje nozdrve da ne dozvole ulazak pijeska.
Nos i uši su joj pokriveni dugačkom dlakom, što je štiti od pijeska i prašine.
Dugački vrat joj omogućava da se hrani lišćem sa drveća visokog i do tri metra. Hrani se čak i trnjem.
Izvanredna otpornost na žeđ i glad.Kamile mogu živjeti bez imalo hrane i vode osam dana pri temperaturi od 50 0C. U ovom periodu ona gubi 22% svoje tjelesne težine. Dok bi čovjek bio blizu smrti ako bi izgubio tjelesnu tekućinu jednaku 12% tjelesne težine, mršava kamila može preživjeti sa istim gubitkom vode do 40% tjelesne težine. Drugi razlog njene otpornosti na žeđ jeste mehanizam koji kamili omogućava podizanje unutarnje temperature na 41 0C. Zahvaljujući ovome životinja zadržava gubitak vode na minimalnom nivou u krajnje vrućim pustinjskim uslovima. One takođe mogu smanjiti unutrašnju tjelesnu temperaturu do 30 0C u hladnim pustinjskim noćima.
Izuzetno iskorištenje vode. Deve mogu popiti oko 130 litara vode za samo 10 minuta, što je oko 1/3 njihove težine. Sem toga one imaju sluznu struktutu na njihovom nosu, koja je 100 puta veća nego kod čovjeka. Sa ovim velikim zakrivljenim nosnim sluznicama deve mogu zadržati 66% vlažnost zraka koji udiše.
Maksimalna korist od hrane i vode. Većina životinja umire trovanjem kada urin akumuliran u njihovim bubrezima uđe u krv. Ipak, deve maksimalno koriste vodu i hranu propuštajući urin više puta kroz jetru. I krv i ćelijske strukture deve su specijalizirane da omoguće ovoj životinji da preživi duge periode bez vode u pustinjskim uvjetima.
Zidovi njihovih ćelija imaju specijalnu strukturu koja onemogućava preveliki gubitak vode. Nadalje, sastav krvi je napravljen tako da ne dopušta nikakvo usporenje u cirkulaciji, čak ni onda kada se nivo vode u kamilinom tijelu spusti na minimum. Sem toga, količina enzima albumena koji pojačava otpornost na žeđ nalazi se u mnogo većim količinama u kamilinoj krvi nego kod drugih živih bića.
Grba je drugi snažan pomagač devi. Jedna petina kamiline ukupne tjelesne težine nalazi se u grbi. Uskladištenje masnoća u grbi u samo jednom dijelu kamilinoga tijela sprečava lučenje vode iz čitavog tijela, što je zavisno od masnoća. Ovo dopušta kamili da koristi minimalnu količinu vode.
Mada kamila sa grbom može konzumirati 30-50 kg hrane na dan, u oštrim uslovima ona može preživljavati jedan mjesec sa samo dva kg trave dnevno. Kamile imaju veoma jake, nalik na gumu, gubice, koje im dopuštaju da jedu trnje, dovoljno oštro da probode debelu kožu. Nadalje, njen stomak se sastoji od 4 komore i veoma jakog probavnog sistema, kojim ona probavlja sve što pojede. Ona se čak može hraniti materijalima poput kaučuka, koji se nikako ne može smatrati hranom. Očito je koliko je ovaj kvalitet dragocjen u tako surovim klimatskim uslovima.
Zaštita od vremenskih uslova gorenja i smrzavanja.Debela i neprobojna dlaka na kamilinom tijelu sprečava jaku sunčevu svjetlost da dospije do kože životinje. To je takođe održava toplom u uslovima smrzavanja. Pustinjske kamile su otporne do visokih temperatura čak i do +70 0C, a dvogrbe kamile mogu preživjeti niske temperature i do –50 0C. Ova vrsta kamila može preživjeti i na velikim nadmorskim visinama (do 4000 m).
“Zar ne vidite da je Allah za vas potčinio šta je na nebesima i šta je na Zemlji, i upotpunio vam blagodati Svoje svana i iznutra? A od ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja i bez Upute, i bez Knjige osvjetljavajuće.” (Kur’an, 31:20)
U svjetlu iznesenih informacija postavimo sebi pitanje: da li je kamila sama sebe prilagodila za život u pustinjskim uslovima?
Da li je ona sama sebi načinila sluznice u svom nosu, ili grbu na svojim leđima? Ili da li je ona sama sebi stvorila takvu strukturu očiju i nosa da se štiti od vihora i pješčanih oluja?
Je li ona sama zasnovala svoju ćelijsku strukturu i krv na principu da beskorisno ne izgubi ni malo vode? Da li je ona sama sebi izabrala tip dlake, koja pokriva njeno tijelo? Je li ona sama sebe pretvorila u pustinjsku lađu?
Kao i svako drugo živo biće kamila sigurno ništa od ovoga nije sama učinila. Kur’anski ajet, koji kaže “Zar neće pogledati kamilu kako je stvorena?” pojašnjava stvaranje ove izvanredne životinje na najbolji način.
Kao i sva druga živa stvorenja kamila je takođe obdarena mnogim posebnim kvalitetima, a zatim data na Zemlju kao znak od Stvoritelja svih stvorenja.
Pošto je stvorena sa takvim superiornim fizičkim osobinama, dato joj je da služi ljudima. A što se tiče ljudi, njima se naređuje da gledaju slična čuda stvaranja u univerzumu i obožavaju samo Stvoritelja svih bića, a to je Allah dž.š.

SURA 89

89:1,3 Parni i neparni
1. Tako mi zore,
2. I deset noći,
3. I parnog i neparnog... (Kur’an, 89:3)
“Paran” i “neparan” se tumače različito od razičitih vjerskih škola.
Neki kažu: paran je dan klanja kurbana tj. deseti zul-hidždže, a neparan je Dan Arefata (hadždž), tj. deveti zul-hidždže.
Drugi kažu da su parna sva stvorenja, a neparan je Allah, itd.
Elektricitet spada pod kategoriju “šefei-wel-wetr.” Protoni nose pozitivno naelektrisanje, a elektroni negativno. Noć i dan takođe spadaju u kategoriju šefei-wel -wetr.
Sve parne i neparne stvari nalaze se u ovoj kategoriji.
89:6,7 Irem - Ubar
6. Zar nisi vidio kako je postupio Gospodar tvoj sa Adom,
7. Iremom punim stubišta,
8. Kojima nisu stvoreni slični u zemljama?
(Kur’an, 89:6,7)
Kur’an se osvrće na grad Irem, kojega je Allah uništio zbog zla njegovih stanovnika. Sve donedavno nije bilo nikakvih izvještaja o ovome gradu i smatralo se da je on samo poznat kao legenda. 1991. godine u južnoarabijskoj pustinji Rub-el-hali u Omanu nađeni su ostaci 4300 godina staro grada Irema “Ubar.” Početni radarski snimci nisu odmah ukazivali na lokaciju ovoga mjesta, međutim, slike sa satelita Landsat i Spot pokazale su da postoje određeni tragovi u pustinji. Istraživači su identificirali ove tragove kao stare karavanske puteve. Karavanski putevi se sastaju na jednom mjestu, koje se zove Eš-Šisr.
Iskopavanja na ovom prostoru su razotkrila veliku osmougaonu tvrđavu debelih zidova, visokih 10 stopa i osam visokih tornjeva na uglovima. Arheolozi su također našli grčku, rimsku i sirijsku grnčariju, a najstarija je datirana na 4000 godina starosti. Otkriće ovih vrsta rukotvorina sa udaljenih mjesta pokazuje da je ovo svakako bio veliki trgovački centar i najvjerovatnije čuveni Ubar. Zapanjujući rezultat iskopavanja jeste što se pokazalo da je Ubar doživio katastrofalan kraj, kao što to mnogobrojne legende pokazuju.
Sura Fedžr u Kur’anu govori o ovom gradu kao o gradu sa tornjevima pod imenom Irem. Istraživači pretpostavljaju da je ovaj grad mogao biti najraniji poznati tranzitni centar za mirisne smole, koje su poticale daleko sa juga. Istraživači su morali savladati brojne pješčane oluje i zmije otrovnice da bi locirali osmougaone kamene gradske zidine, 6-8 stopa visoke ostatke, 7 od njegovih 8-30 stopa visokih od blatne cigle sagrađenih kula, različitih soba, peći za grnčariju i hiljade komada grnčarije.
Istraživači su pronašli grad prateći drevne pustinjske puteve, detektirane na slikama, koje je načinilo nekoliko aviona, uključujući radare i optičke kamere, koje je nosio Čelindžer u oktobru 1984. godine.
Prema Jusufu Aliju, grad Irem je bio glavni grad naroda Ad. Podaci pokazuju da je grad propao u rupu, kada se pod njim srušila krečnjačka pećina. Prema legendi Ubar je uništen u nesreći koja se dogodila oko stote godine n.e. i tada ga je prekrio pjesak. Grad je vjerovatno imao tek nešto više od sto stanovnika, ali je bio okružen brojnim logorima, označenim grnčarijom, ugljem i ognjištima. Raniji pokušaji da se pronađe Ubar u Omanskim dinama propali su 1930, 1947 i 1953. godine.

SURA 91

91:1 Sunce. Sunce je centralno tijelo našeg planetarnog sistema i Zemlji je najbliža zvijezda. Sastavljena je pretežno od vodonika i helija, sa oko 1% težih elemenata. Ono proizvodi energiju procesom nuklearne fuzije.
Ono je u gasovitom stanju te njegova površina nije čvrsta. Sunce rotira oko svoje ose, a od Zemlje je udaljeno oko 150 miliona kilometara. Gustoća Zemlje je četiri puta veća od gustoće Sunca. Može se slobodno reći da se putem Sunca upravlja životom na Zemlji. Za čovjekovo postojanje nema važnijeg nebeskog tijela. Kao izvor svjetlosti i toplote ono je još u ranom stadiju čovječanstva bilo predmet obožavanja. Ostaci tih drevnih kultova se u modificiranim oblicima mogu sresti u mnogim današnjim religijama.
91:1 Značaj Sunčevog svjetla. Ako bi Sunce prestalo sjati, kakve bi bile temperaturne promjene na Zemlji?
Svugdje bi ozbiljno zahladnilo. U roku od nekoliko sedmica okeani bi se zaledili, i nakon mjesec ili više mjeseci površina Zemlje bi se zaledila. Zemljina unutrašnjost bi nastavila odavati izvjesnu količinu toplote prema površini, ali samo toliko da bi atmosferu održala u djelimičnoj fazi pare. Vulkani bi nastavili da eruptiraju i izbacuju gas i tekućinu u dio atmosferskih i okeanskih područja, koji su u kontaktu sa tokom lave. Geotermalni izvori kao npr. gejziri bi nastavili da rade.
“Da li je vas teže stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
I zatamnio noć njegovu, i izveo svjetlo njegovo.”
(Kur’an, 79:27-29)
“Tako mi Sunca i svjetla njegova.”
(Kur’an, 91:1)
Zemlja ipak ne bi mogla pasti na apsolutnu nulu jer bi je univerzum držao iznad 2,7 K. Bez Sunca jedina energija prema Zemljinoj površini išla bi iz njene unutrašnjosti. Ono što bismo mi morali učiniti jeste da bismo se spustili kilometar ili dva i tu bi imali temperaturu od 60 0C ili više, gdje rade kopači dijamanata.
Ako ne bi bilo Sunca, Zemlja bi prepodesila tok svoje toplote prema onome dijelu, kojega više ne bi obasjavalo Sunce. Ovaj tok toplote ne bi bio dovoljan da održava Zemlju iznad tačke smrzavanja vode pa bi možda, nakon mjesec ili dva, latentna Sunčeva toplota, sadržana u okeanima i Zemljinoj kori, bila iscrpljena. Temperatura bi se stabilizirala vjerovatno negdje ispod 200 K i tako bi se održavao tok toplote iz Zemljine unutrašnjosti slijedećih nekoliko milijardi godina.
91:2 Mjesec. Poznato je da je Mjesečev kalendar ciklički, a dužina jednog ciklusa je 33,58 godina. Lunarna (Mjesečeva) godina je kraća od Sunčeve za oko 10,87 dana, što dovodi do pomjeranja hidžretskih mjeseci. U toku jednog takvog ciklusa npr. mjesec Ramadan će tim pomjeranjem pasti u svako godišnje doba na jednoj određenoj geografskoj tačci na Zemlji.
Kada bi muslimani imali samo Sunčevu godinu, onda bi Ramadan negdje vazda bio u proljeće, negdje u ljeto, itd. - ali nije tako, to bi bilo nepravedno. Putem Mjesečevog kalendara osigurava se ravnomjerna raspodjela dnevne dužine posta na čitavoj planeti u toku jednog Mjesečevog ciklusa.

SURA 92

92:1 Mrak kosmosa. Mi na nebu vidimo zvijezde, pa ipak, zašto njihovo ujedinjeno svjetlo nije dovoljno te imamo noć? Njemački fizičar Heinrich Wilhem Olbes postavio je istu zagonetku 1823. godine: ako je univerzum beskonačne veličine, i ako su zvijezde (ili galaksije) raspoređene kroz ovaj beskonačni univerzum, onda bismo sigurno u svakom pravcu kuda pogledamo morali vidjeti zvijezdu.
Kao rezultat noćno nebo bi moralo biti sjajno. Ali, zašto nije? Ustvari, pitanje je mnogo komplikovanije, nego što izgleda. Bilo je mnogo pokušaja da se ova zagonetka riješi pod nazivom Olbersov paradoks.
Jedna verzja smatra da je prepreka međuzvjezdana ili međugalaktička prašina. Željelo se kazati da prašina blokira svjetlost sa udaljenih objekata, što je činilo noć mračnom. U stvarnosti, ipak svjetlo koje bi padalo na prašinu, zagrijalo bi je, pa bi ona sjajila najmanjim sjajem izvora svjetlosti.
“Da li je vas teže stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
I zatamnio noć njegovu, i izveo svjetlo njegovo.”
(Kur’an, 79:27-29)
“Tako mi noći kad prekrije.” (Kur’an, 92:1)
Drugi pretpostavljeni odgovor za ovaj paradoks drži da je ogromni crveni pomak udaljenih galaksija pomjerio svjetlo izvan vidljivog područja u nevidljivo infracrveno područje. Ali, ako je ovo objašnjenje istinito, kraće talasne dužine ultravioletnog svjetla bi takođe bile pomjerene u vidljivo područje, a to nije slučaj.
Najbolje rješenje za Olbersov paradoks sastoji se iz dva dijela. Prvo, ako je naš univerzum beskonačno velik, on nije beskonačno star.
Ova stavka je kritična, jer svjetlo putuje konačnom (mada velikom) brzinom od 300.000 km u sekundi. Mi možemo vidjeti nešto samo ako je svjetlo, koje to nešto emituje, imalo vremena da stigne do nas. U našem svakodnevnom iskustvu to vremensko kašnjenje je sićušno, manje je od jednog milionitog dijela sekunde.
Kada se rastojanje poveća, onda se poveća i vremensko kašnjenje. Npr. astronauti na Mjesecu imaju kašnjenje od 1,5 sekundu u svojoj komunikaciji sa kontrolom leta na Zemlji, a to je vrijeme koje je potrebno radiosignalima da pređu relaciju Mjesec-Zemlja i nazad. Većina astronoma se slaže da je univerzum star između 10 i 15 milijardi godina. To znači da maksimalna udaljenost s koje mi možemo primiti svjetlo, jeste 10 do 15 milijardi svjetlosnih godina. Pa, ako ima još udaljenijih galaksija, njihovo svjetlo još nije uspjelo stići do nas.
Drugi dio odgovora leži u činjenici da zvijezde i galaksije nisu beskonačnog vijeka. One polahko blijede. Ovaj ćemo efekat vidjeti na obližnjim galaksijama zahvaljujući kraćem vremenu koje je potrebno svjetlosti da stigne. Suma tih efekata je da nikad nisu ispunjeni uslovi da nebo bude svijetlo. Mi nikada ne možemo vidjeti svjetlo sa zvijezda ili galaksija u svim pravcima odjednom; ili svjetlost sa najudaljenijih objekata još nije stigla do nas, ili, ako jest, moralo je proći mnogo vremena da bliski objekti sagore i postanu tamni.

SURA 96

96:3 Ikre’! Čitaj! Uči! Ovo je prva riječ koju Milostivi upućuje čovjeku. To je prva riječ Kur’ana, prva riječ Islama. Kur’an podstiče na sticanje znanja, na istraživanja, a to je sastavni dio kur’anske (islamske) etike. Kur’an ne vodi čovjeka kao slijepca, već ga opominje da otvori oči i razumno gleda.
Obrazovanje je etički imperativ, moralna obaveza, koliko i moralni odgoj. Jedna od najsvijetlijih crta Kur’ana je to što se dužnost obrazovanja (prosvjećivanja) tijesno povezuje sa dužnošću moralnog usavršavanja, tako da te dužnosti čine zajedničku komponentu etičkog progresa. Etika je po Kur’anu širi tip znanja u kojem se stiču moral i nauka.
Samo je moralan čovjek dostojan obrazovanja. Zato je Kur’anom priznata samo ona znanost (ilm) koja je oplemenjena etikom. Neznalica (džahil) je drugo ime za grješnika, bez obzira na njegovu inteligenciju i obrazovanost. Priznajući samo ono znanje koje je oplemenjeno etikom, Kur’an mu daje poetizirano ime svjetlo (nur). Takvo znanje je jedino u stanju na Zemlji ostvariti zvjezdani moral.
96:15,16 Kur’an i mozak. Allah kaže u Kur’anu jednom od zlih nevjernika, koji su branili Poslaniku Muhammedu a.s. da klanja kod Kabe:
15. Nikako! Ako ne prestane, zaista ćemo ga ščepati za kiku,
16. Kiku lažnu, grješnu. (Kur’an, 96:15,16)
Zašto Kur’an opisuje prednji dio glave kao grješni i lažni? Zašto Kur’an kaže da je čovjek lažan i griješan? Postoji li veza između prednjeg dijela glave i ove dvije loše osobine?
Arapska riječ nesijja znači kika. Ako pogledamo u lobanju s prednje strane, zapazit ćemo prvu zonu (cerebrum). Šta nam psihologija kaže o funkcionalnosti ove zone?
Knjiga pod naslovom “Osnovi anatomije i psihologije” o ovoj zoni mozga kaže: “Motivacija i inicijacija kretanja dešava se u unutrašnjosti prednjeg dijela lobanje.”
U vezi sa svojim učešćem u motivaciji ova predzona se takođe smatra funkcionalnim centrom agresivnosti. Zbog toga je ovo područje mozga odgovorno za planiranje i pokretanje dobrog i lošeg djelovanja i odgovorno je za izricanje laži ili istine.
Zbog toga je prednji dio glave na ova način zgodno opisati, kao što Kur’an kaže: “Kiku lažnu i griješnu.” Prema profesoru Kejtu Muru naučnici su ovakve funkcije prednjeg dijela mozga otkrili u zadnjih 60 godina.

SURA 97

97:4 Duh u Kur’anu. Riječ “Duh” se u Kur’anu pojavljuje na više mjesta i sa različitim značenjima. Pokušajmo se barem donekle približiti značenju ove riječi u Kur’anu.
- Duh koji donosi Objavu od Allaha. To je melek Džibril koji je svim poslanicima dostavljao objavu. Ajeti koji govore o tome su slijedeći: 26:193, 16:102.
- Duh koji je pomagao poslanike. Melek Džibril, moćni melek, kod Gospodara svjetova cijenjen, tamo pouzdan. Ajeti 2:87, 2:253.
- Duh koji se pominje paralelno uz meleke. Ajeti 70:4, 78:38, 97:4.
- Isa a.s. kao Duh. Ajet 4:171.
- Duh koji je udahnut. Ajeti 15:29, 21:91, 32:9, 38:72, 66:12.
Allah se u Kur’anu obraća Poslaniku Svom i kaže: “Ti ćeš biti mrtav, i uistinu, oni će biti mrtvi”, (Ez-Zumer, 30). Ti živiš pomoću Mene, čuješ pomoću Mene, govoriš pomoću Mene. Ovo je osobenost svakog čovjeka, živi pomoću Allaha, čuje i vidi pomoću Allaha - jer je čovjek u svom biću mrtav. On ne živi pomoću svog bića.
Svi se u svom egzistiranju oslanjaju na Jednog i Jedinog koji je sve stvorio, koji je u svojoj jednoći neovisan od bilo čega. U ajetu “Ti ćeš biti mrtav” ima oštrine koja budi osjećaje. Čovjek se upozorava na stanje u kojem se nalazi, i na stanje koje ga očekuje.
- Materijalizacija Duha. O tome nam govori ajet 19:17, o prelasku Duha u materiju, u tijelo. Ovdje se radi o meleku poslanom Merjemi u liku pravog čovjeka.
- Duh kao medij koji prenosi i izvršava naredbu Allahovu. Ajeti 16:2, 17:85, 40:15, 42:52, 58:22.
Postoje dva svijeta. Prvi je ’Alem el-emr (svijet zapovijedi), a drugi je ’Alem el-halk (svijet stvaranja). Veza između svijeta zapovijedi i svijeta stvaranja je Duh (Ruh).
Duh pripada svijetu naredbe, ali on po nalogu Allahovom proizvodi dejstvo u materijalnom svijetu. Duh (ruh) i naredba (emr) su nerazdvojni. Dok se pojavio emr, odmah postoji i ruh koji realizira emr; a Allah najbolje zna.

SURA 99

99:2 Obrt gravitacije. Vrijeme protiče malo brže na vrhu planine u odnosu na nivo mora. Ova razlika u vremenu, mada je za nas neprimjetna, može se izmjeriti atomskim satom. Ako se vrijeme obrne u sažimajućem univerzumu, onda će se i ova karakteristika vremena okrenuti. Ovo će uzrokovati obrt gravitacije, što će biti povod zemljotresu takve amplitude kao nikada ranije.
1. Kad se zatrese Zemlja potresom svojim,
2. I izbaci Zemlja terete svoje,
3. I rekne čovjek: “Šta joj je?”
4. Tog dana kazivat će vijesti svoje.
(Kur’an, 99:1,4)
13. Pa kad se puhne u sur, puhanjem jednim:
14. I ponese se Zemlja i planine, pa se zdrobe drobljenjem jednim,
15. Tad, Tog dana, dogodiće se događaj,
16. I raspuknuće nebo, pa će ono Tog dana krhko biti:
(Kur’an, 69:13,14,15,16)
“Na Dan kad nebo bude kao rastalina.” (Kur’an, 70:8)
Uprkos obrtu gravitacije Zemljina masa neće se u potpunosti disperzirati, pošto će obrt vremena stalno usmjeravati da se materija vrati u svoje prethodno stanje.
Ajeti opisuju Sudnji dan na interesantan način. Sudnji dan će početi sa konačnim zemljotresom, kako se okrene gravitacija. Obrt gravitacije će prouzrokovati da Zemlja na površinu izbaci sve što je u njenoj unutrašnjosti i potpuno se isprazni. Ljudi će se vraćati proživljeni jedni nakon drugih (u raštrkanim grupama) unutar ove prazne Zemlje, koja će imati nebo prema centru. Historija naroda će se odvijati unazad, kako vrijeme bude teklo unazad. Ljudi će tada vidjeti ono što su učinili ranije i u skladu s tim bit će im suđeno.
“Tog dana pojaviće se ljudi odvojeni, da im se pokažu djela njihova.” (Kur’an, 99:6)
Sada možemo pomisliti da će se protokom vremena unazad dogoditi proživljenje iz mezara, zatim da ćemo postati sve mlađi i mlađi, proći kroz naše djetinjstvo i vratiti se u ništavilo u majčinim utrobama. Ovo je ono na šta nas navode teorije o povratku vremena; ponovo jedna besciljna vježba. Ali nije baš posve tako. Povratak neće ići u pravcu povratka u materice i dalje unazad.
Veliki zemljotres nije tu da bi nas plašio, nego je on dio fenomena, koji će učiniti dostupnim više dimenzije. To jest, učinit će dostupnim Džennet i Džehennem.

SURA 101

101:1-5 Katastrofalni udar. Pogledajmo šta Kur’an o ovom događanju kaže:
1. Udar!
2. Šta je udar?
3. I šta znaš ti šta je udar?
4. Dan kad budu ljudi kao leptiri raštrkani,
5. I budu brda kao vuna raščupana.”
(Kur’an, 101:1-5)
Kakav je to udar o kojem govori Kur’an? Kakav je to udar koji će imati tako užasne efekte i tako katastrofalne posljedice za planetu Zemlju i živi svijet na njoj? Ono što je evidentno iz Kur’ana je stanje ljudi proizvedeno tim udarom (raštrkanost, razbacanost) i stanje naše planete (uzvisine na Zemlji bivaju otrgnute, planine lete i drobe se, zemlja biva poravnata). Ovakav scenario eksperti pripisuju slijedećem: To je moguće samo ako bi se zaustavila rotacija Zemlje ili promijenila njena osa rotacije! - a tako nešto može izazvati samo kataklizmički udar u Zemlju. Dakle, iznenadna promjena Zemljine ose rotacije mogla bi se dogoditi samo u sudaru sa drugim velikim tijelom.
Efekti udara: Obrtna osa Zemlje i energija njene rotacije su vrlo robusne i bio bi potreban sudar sa drugim tijelom planetne veličine da bi zaokrenuo Zemlju u nekoj drugoj orijentaciji. Takav susret trajao bi sedmicu u slučaju direktnog kontakta, a tektonski poremećaj bio bi strahovito snažan. Površina Zemlje bi se istopila zbog ogromnog rasipanja plimskih energija. Niko taj događaj ne bi preživio, a bila bi preobražena biosfera i atmosfera.
U tom slučaju atmosfera bi i dalje bila u kretanju sa originalnom brzinom rotacije Zemlje na ekvatoru od 464 ms-1. Sve Zemljine mase bi bile načisto zderane i sva bi Zemlja bila poravnata. To znači da bi stijene, planine, drveće, zgrade, životinje itd., bile jednostavno otkačene i otpuhane u atmosferu.
Promjena smjera rotacije svugdje bi dovela do nastanka vjetrova, čije bi brzine bile hiljade km na sahat. Sve što nije u temelju Zemlje bilo bi naprosto iščupano i pomiješano sa sveobuhvatnim uraganskim aktivnostima. Zemlja bi se našla u debelim oblacima prljavštine, prašine i krhotina, čitave decenije. Ne možemo ni pomisliti da bi išta preživjelo tu katastrofu, jer bi do tada čvrsta Zemlja, bila razorena zemljotresima, koje ni jedan živi organizam u prethodne tri milijarde godina ili više, nije doživio. Nema mjesta na Zemlji gdje ne bi puhali vjetrovi brzinom od 100 do 600 km/h i zemljotresa magnitude +7 i veće.
Svaki scenario koji podrazumijeva ovakvu katastrofu značio bi uništenje kompletne biosfere kakva je sada. Jedini preživjeli organizmi bile bi bakterije. Plimne sile na Zemlji bile bi dovoljno velike da izdignu površinu Zemlje nekoliko km i da u tekuće stanje prtvore veliki dio Zemljine kore.
Ako bi se Zemlja sudarila sa tijelom veličine asteroida Ceres (450 km), on bi napravio krater na Zemlji veći od kontinenta Sjeverna Amerika i vjerovatno bi bio takvog impulsa, da proizvede precesiju Zemljine ose sa vrlo velikom amplitudom.
Većina tijela Sunčevog sistema orbitiraju oko Sunca na isti način kao i Zemlja, tako da takav udar ne bi mnogo utjecao na smjer okretanja, ali bi mogao povećati brzinu rotacije, pa bi dan mogao biti kraći od 24 sahata.
Ako bi udar bio takav da tijelo okrzne Zemlju, dijelovi Zemljine mase bili bi izbačeni u prostor da kruže oko Zemlje, bili bi izbačeni iz gravitacionog polja Zemlje, ili bi eventualno padali nazad na Zemlju kao smrtonosna meteorska oluja, koja bi potrajala hiljadama godina.
Broj godišnjih doba i njihovo trajanje bi se također promijenilo.

SURA 102

102:8 Jednom prilikom u toku dana ili noći Allahov Poslanik a.s. je izišao van i našao Ebu Bekra i Umera, te reče: “Šta vas je izvelo iz vaših kuća u ovom času?” Oni odgovoriše: “Glad, Allahov Poslaniče.”
On reče: “Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, ja sam takođe izašao iz istog razloga iz kojeg i vi.” Zatim im reče: “Dođite”, i on s njima ode čovjeku između Ensarija, ali ga oni ne nađoše kod kuće. Žena tog čovjeka vidje Poslanika i reče: “Ti si dobrodošao.” Allahov Poslanik reče: “Gdje je taj i taj?” Ona odgovori: “Otišao je da nam donese malo vode.”
U međuvremenu ensarija se pojavi, vidje Allahovog Poslanika sa dvojicom drugova i reče: “Sva slava i hvala pripada Allahu, danas nema niko bolji od mene u pogledu gostiju.” Tada on ode i donese dio grozda palme sa hurmama, neke još zelene, neke zrele, a neke potpuno zrele i ponudi da jedu od tog.
On zatim uze svoj nož (da za njih zakolje ovcu). Allahov Poslanik reče: “Pazi! Ne kolji muznu ovcu.” Tako on zakolje ovcu. Oni su jeli od te ovce i tog grozda hurmi i pili vodu.
Nakon što su završili jelo i piće, Allahov Poslanik reče Ebu Bekru i Umeru: “Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša vi ćete biti pitani o ovoj gozbi (uživanju) na Dan kijameta. On (Allah) vas je izveo iz vaših kuća sa glađu i vi se svojim kućma ne vraćate dok niste blagoslovljeni ovom gozbom.” (Sahih Muslim).

SURA 103

103:1 Vrijeme. Vrijeme je velika misterija univerzuma. Ako se prepustimo razmišljanju, onda nam se vrijeme nameće kao nešto neminovno, nešto što je nemoguće usporiti ili prevazići. S tim je uvijek vezana i pomisao na neumitni kraj svih naših htijenja nadanja i zabluda, na dan kad nestanemo sa lica ove planete. Ljudi razmišljaju o životu, razmišljaju o smrti, o vječnosti. Znamo da ćemo nestati pretvoreni u zemlju... Zapravo šta je to vrijeme?
Šta je nepoznato u njemu, neprikosnoveno, nepobjedivo, što nas briše zauvijek? Niko ustvari ne zna šta je to vrijeme. U svojoj biti vrijeme je registrovanje prolaznosti, promjena, evolucija. Uzeto u apsolutnom smislu, tj. samo za sebe i bez ikakve dublje veze sa pojavama, vrijeme predstavlja čistu apstrakciju. Na pitanje: “Šta je vrijeme?” - priznali bismo da ne znamo da odgovorimo, iako nam se čini da znamo.
Može se dakle slobodno tvrditi da bez događaja koji su se odigrali ne bi bilo prošlosti; da ukoliko se nešto ne odigrava, nema sadašnjosti; i najzad, ako ne bi bila očekivana kakva zbivanja, ne bismo imali osjećaj budućnosti.
Vrijeme nam se pokazuje samo kroz promjene koje se očituju u prirodi. Ono je nedostupno našim čulima u bukvalnom smislu riječi, mada smo podložni njegovim zakonitostima; ono nas nosi naprijed, pa ipak o budućnosti možemo praviti samo pretpostavke; u prošlost se fizički ne možemo vratiti, a jedino nam mašta i sjećanje dopuštaju da bacimo pogled unazad. Pa ako nam bića i predmeti oko nas izgledaju nepromijenjeni pri svojim različitim prostornim položajima, to se ne može reći i za njihovo stanje u vremenu, koje izmiče našoj kontroli.
Vrijeme prolazi sporo pri velikim brzinama kretanja i zaustavlja se na brzini svjetlosti. Vrijeme ima svoj pravac, ono se stalno kreće ka budućnosti. Mi vidimo kiši kako pada s neba, stvari se razbijaju, ljudi stare, umiru. Nikad ne vidimo da se razbijena stvar sastavlja i ne vidimo povratak iz mrtvih.
Neki fizičari smatraju da se vrijeme može povratiti kada počne sažimanje univerzuma. Ajeti Kur’ana najavljuju da da će kosmos jednog dana početi da se skuplja i tad će Sudnji dan nastupiti.

SURA 105

105:5 Ovo se dogodilo u godini rođenja poslanika Muhammeda a.s. Ebreha El-Ešrem bio je upravitelj nad Jemenom u korist kralja Etiopije (Jemen je bio dio etiopskog kraljevstva). On (Ebreha) je razmišljao da sagradi kuću (kao Ka’bu u Mekki) u Sani (glavnom gradu Jemena) i pozove Arape da obavljaju hodočašće ondje u Sani umjesto Ka’bi (El-Bejt El-Haram) u Mekki, s namjerom da skrene trgovinu i njene koristi od Mekke na Jemen.
On je svoju zamisao iznio kralju Etiopije koji se složio s njim. Tako je kuća (crkva) bila sagrađena i on joj je dao naziv El-Kullais, a toj crkvi nije nalikovala nijedna u to vrijeme. Jedan čovjek iz plemen Kurejš iz Mekke je došao tamo i bivši razbješnjen time obavio je na tom svoje prirodne potrebe, zamrljao njene zidove i otišao.
Kada je Ebreha El-Ešrem to vidio nije mogao kontrolisati svoj bijes pa je podigao vojsku da napadne Mekku i razori Ka’bu. On je u vojsci imao trinaest slonova i među njima je bio jedan zvani Mahmud koji je bio najveći među njima. Tako su oni napredovali i svako od arapskih plemena ko se sučio s njima bio je ubijen ili poražen (u borbi) dok se nisu približili Mekki.
Tad je došlo do pregovora između Ebrahe El-Ešrema i glavara Mekke (Abdul Muttaliba bin Hašima, dede Poslanikovog a.s.) pa je zaključeno da Ebraha vrati kamile Abdul Muttaliba koje je bio uzeo, a onda bi Ebreha odlučio o Ka’bi. Abdul Muttalib je naredio ljudstvu Mekke da evakuira grad i ode na vrhove brda sa svojim ženama i djecom u slučaju kakve štete od napadača. Zatim se ta vojska pokrenula prema Mekki dok nisu stigli do Muhassir doline.
Dok je vojska marširala prema Mekki u sredini doline, iznenada je ona bila zauzeta jatima ptica, jatom za jatom, puštajući iz zraka na njih male kamenčiće neznatno veće od lećine sjemenke. Koji god je vojnik pogođen tim kamenčićem njegovo meso bi se raspalo u komade. Tako su oni izginuli u potpunom uništenju. Ebreha El-Ešram je bježao a tijelo mu se raspadalo, dok na putu nije umro. Takva je bila pobjeda data od Allaha narodu Mekke i takva je bila zaštita od Njega za Njegovu kuću (Ka’bu). Od tada pa do danas Arapi cijene Ka’bu, Harem i njegove stanovnike. (Vidi Tefsir Ibn Kesir).

SURA 111

111:1 Ebu Leheb (čije je ime bilo Abdul Uzza bin Abdul Muttalib) bio je stvarni amidža Božijeg Poslanika, ali zbog svog nevjerovanja bio mu je i najveći neprijatelj.
Kada je Poslanik objavljivao poruke Istine na skupovima, Ebu Leheb je bacao kamenje, tako da su Poslanikova stopala krvarila.
Ebu Leheb je rekao: “O narode, ne slušajte ga! On je lažac i heretik.”
Ponekad bi rekao: “Muhammed nam obećava stvari koje će biti poslije smrti, ali mi ne vidimo da bi se to moglo ikada dogoditi.”
Zatim im se obratio pokazujući na svoje ruke: “Propadnite obadvije, ako ja išta vidim od onoga što Muhamed opisuje!”
Jednom je Poslanik pozvao svijet sa Safe. Na ovaj poziv svijet se sabrao.
Govorio je o Islamu na veoma impresivan način i pozvao ljude da prime Islam.
Ebu Leheb je takođe bio prisutan.
U nekim hadisima se kaže da je on trznuo svojim rukama i rekao: “Propao nek’ si, zar si nas zbog ovoga skupio?”
Kaže se da je sedam dana nakon pobjede na Bedru Ebu Leheb obolio od nekog prišta tako da su ga članovi njegove porodice izolovali zbog straha od zaraze pa je on u takvom stanju umro.
Njegovo mrtvo tjelo je stajalo tako tri dana, a da ga niko nije dotakao.
Kada je počeo truhnuti, njegova rodbina je pozvala neke habaši radnike da ga ukopaju.
Oni su iskopali rupu i mrtvo tijelo gurnuli drvetom ne dotičući ga rukama, a rupu su nakon toga zatrpali kamenjem.
111:4 Žena Ebu Leheba Umme Džemil uprkos smom bogatstvu bila je mizerna i škrta tako da je sama sakupljala ogrijevno drvo i bacala trnje na put kuda bi Poslanik a.s. prolazio.
Otud se kaže kao što je ona bila pomagač svome mužu u neprijateljstvu prema Istini, ona će ga isto tako pratiti u Džehennemu, noseći drvo zekum i kaktus (trnoviti grmovi u Džehennemu), pojačavajući time Božiju kaznu nad svojim mužem, kao što kaže Ibn Kesir.
U arapskoj frazeologiji ova riječ označava onoga koji ogovara.