rasprave

Astronomija

Znanost

Mjesečeve Faze

Qibla & Pravac

Vrijeme Salaha

Glosar

Zekat & Kalkulator

Kalendari & Konverteri

Select Language

Tajweed

O MENI

Reakcije na knjigu
101 NEISPRAVNOST U PRIJEVODIMA KUR’ANA

Hronologija rasprave sa Fatićem

Napomena: Fatić Almir nije preveo nikakav tefsir, niti Kuran, našli smo da je napisao samo tri knjige, i to: 1. Tefsirske rasprave Hasana Kafija Pruščaka, 2005, (neobjavljen magistarski rad). 2. Tešanjska oaza islamske duhovnosti: pregled islamske duhovnosti tešanjskog kraja, Tešanj, Planjax, 2005, 206 str. 3. Insan u Kur'anu - separat iz časopisa Znakovi vremena - Kadirisko-Bedeviska tekija Čaljigovići Sarajevo, Sarajevo, 2002, 28 str.

Izvor: http://www.fin.ba/posebni-programi/nastavno-osoblje/34-sadanji-profesori/386-dr-almir-fati

1. Magazin “Dnevni Avaz” je 20.09.2008. objavio prikaz knjige "101 neispravnost u prijevodima Kurana",
2. Magazin "Preporod" 15.10.2008. je objavio reakciju Almira Fatića na navedenu knjigu,
3. Magazin “PREPOROD” 15.11.2008. objavio je odgovor autora knjige na Fatićeve fantazmagorije,
4. Magazin “PREPOROD” u 01.12.2008. objavio je izbezumljenu reakciju Fatića na Mlivin odgovor,
5. Magazin “PREPOROD” objavio je Mlivin odgovor i na ovo.

Mlivin odgovor na pisanje Fatića u
Preporodu br. 20/886 od 15.10.2008.

Kada mi je iz Sarajeva dojavljeno da je neko u Preporodu analizirao moju knjigu “101 neispravnost u prijevodimo Kur’ana“ pomislio sam odmah da je to uradio neki alim, koji zna šta govori. Ali kad sam vidio i pročitao tekst, imao sam dva osjećaja – prvi, bilo mi je drago što anonimus Fatić ničim nije uspio uzdrmati niti jednu od mojih tvrdnji iz knjige, i drugi – bilo mi je žao što iz jako oskudnog fonda znanja o problematici, kakvo je u Preporodu plasirao Almir, njegovi učenici neće mnogo naučiti.
Cilj knjige o kojoj je ovdje riječ “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“ jeste da ukaže na neke osnovne nedostatke i nepravilnosti u našim prijevodima Kur’ana (mada se ista tematika može lahko transferirati i na prijevode Kur’ana na strane jezike), kako bi riječ Allahova vazda bila gornja, a ne donja. Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi dio od sto strana bavi se problematikom i teškoćama u prevođenju Kur’ana, a drugi dio od 122 stranice sadrži 105 praktičnih primjera sa obrazloženjima. Pet-šest tih primjera Fatić pokušava demantirati, dok ostatak od stotinu drugih prihvata. Svaki navedeni primjer sadrži izvorni arapski tekst, latinični skript tog teksta, prijevode naših najistaknutijih prevodilaca, značenje ključnih riječi i obrazloženje. Ovdje posebno ističem obrazloženje. Naime, sva argumentacija iznesena u knjizi potkrijepljena je i utemeljena na dokazima. A oni su takvi da ih samo zlonamjernik ili baš neuk čovjek može pokušavati osporiti.

TEFSIRI I TEFSIRSKA NAUKA
U svojoj priči Fatić čitalačkoj publici Preporoda drži školsku lekciju o tefsiru. No ta lekcija je nedovoljna za one koji žele više. Jer, ni čitaoci Preporoda nisu više neuki. Mnogi od njih imaju više znanja o dotičnoj materiji od samog Fatića. Činjenice koje sam iznio o tefsiru Fatić ne negira, ali ih ne voli. A one su onakve kao što sam naveo u predmetnoj knjizi: “Kada se znanje o značenju pojedinih ajeta Kur'ana traži u starim srednjovjekovnim komentarima (tefsirima) ili uz pomoć hadisa, tu valja biti jako oprezan! Neki od njih imaju potrebu za dopunama i revizijama zbog mogućeg prisustva slabih hadisa, israilijata, bespotrebnih rasprava ili priča bez ikakve osnove!
Naime,u drugom skraćenom izdanju Ibn Kesirovog tefsira, kod nas štampanog 2002. godine, stoji da su u tom izdanju “izostavljeni israilijati, mnoga slaba hadiska predanja, neautentična mišljenja i mnoge rasprave za kojima nema potrebe.” Iz ovoga se nazire da ti tefsiri (a Ibn Kesirov je jedan od najpoznatijih) imaju podosta klimavih tumačenja! Nužno je ovdje spomenuti da su kršćanske fantazmagorije ostale neočišćene, a one značajno kontaminiraju bistri kur’anski izvor!” Ovakav tekst siromah Fatić je odmah protumačio kao da Mlivo ne priznaje tefsir. Čista neistina, jer Mlivin Komentar Kur’ana je utemeljen na savremenim i klasičnim tefsirima, modernoj nauci i Buharijinim hadisima - bez klimavih mjesta.
Savjet da se prije prevođenja Kur’ana pročita tefsir, ne mora biti kontradiktoran porukama Kur’ana, iako Kur’an (tj. Bog) jasno kaže u tri sure (44:58, 54:17,54:22) da je Kur’an od Boga učinjen lahkim za razumijevanje. Šta više, ajet 25:33 kaže da je sam Kur’an najbolje objašnjenje istine. Drugo, kada je Bog objavio Kur’an, On nije naglasio da treba čekati štampanje tefsira kako bi ih čitali prije čitanja Kur’ana. Ne spominje se, dakle, nikakav tefsir kao autentični tumač Kur’ana. Vjera u Kur’an kao Božiju riječ i Muhammeda a.s. kao Njegovog Poslanika, je ono što je potrebno. Kur’an je dakle objavljen na lahkom jeziku, kako Bog kaže, i namijenjen je za čitanje /slijeđenje/ razumijevanje, odmah nakon što je objavljen. Zahtjev da se treba pročitati tefsir (iako je on naravno dobrodošao), da bi se razumio Kur’an, je diktum nametnut od ljudi, Bog, a ni Njegov Poslanik ga nikada nisu uspostavili. Tako vjerovanje u ovu odredbu ne može biti dio vjerovanja u Boga ili Kur’an. Činjenica je da sama definicija tefsira nije ništa drugo do poželjna interpretacija Kur’ana. Naši prijevodi (Korkut, Karić, Duraković), osim fusnota, nemaju nikakav vrijedan komentar (tefsir).
Nadalje, smatram da je 60% muslimana samo čulo za tefsir, a o njemu ništa ne zna, da je 39% muslimana nešto čulo o tefsiru, ali ga nikad neće pročitati, i konačno 99% muslimana čita samo prijevod Kur’ana. Zbog toga je jako bitno kakav prijevod se čita! Fatić ne može sakriti ovu istinu o tefsirima, jer je ona bjelodana. Šta bi uradio Fatić sa srednjovjekovnim tefsirom u kojem piše da Zemlja stoji na dlaci vola, pa ako bi vo mrdnuo dlakom, Zemlja bi pala? Ili da je žena stvorena (suprotno Kur’anu) od krivog rebra? Što se tiče pak Fatićevih direktnih nasrtaja na mene, priznajem da nisam završio arapski u Bagdadu baš sa devetkom, ali isto tako tvrdim, kad je prevođenje (a bogme i tumačenje) Kur’ana u pitanju, da Fatić svoje doktorsko zvanje obavezno treba staviti na reviziju, a večernji kurs bi mu doista dobro došao.
Kako inače objasniti Fatićev iskaz da Mlivo priznaje modernu nauku? Pa samo glup čovjek neće priznavati nauku! Baš na konto toga su nastali brojni promašaji u prevođenju tzv. “naučnih ajeta” i brojne zablude. U mojoj knjizi stoji: “Događa se da su odlomci iz Kur’ana, pogotovo oni koji su povezani sa podacima nauke, loše prevedeni ili komentarisani, tako da bi naučnik bio u pravu kada bi – očito s razlogom – izrazio kritike koje Kur’an ustvari ne zaslužuje. Ove netačnosti prijevoda ili pogrešni komentari (oboje je često povezano), koji ne bi začudili prije jedno ili dva stoljeća, šokiraju u naše doba čovjeka od nauke, koga jedna loše prevedena rečenica, a koja zbog toga sadrži naučno nedopustivu tvrdnju, navodi da je se ne uzme ozbiljno u razmatranje.
Ovakve zablude se objašnjavaju činjenicom da moderni prevodioci, često bez veće kritičnosti, preuzimaju interpretacije starih komentatora. Ovi su u svoje doba, dajući nekoj arapskoj riječi koja ima više mogućih smislova, netačnu definiciju, imali izgovor da nisu mogli shvatiti pravi smisao riječi ili rečenice, koji se ukazuje tek u naše doba, zahvaljujući našim naučnim spoznajama. Drugim riječima, postavlja se problem neophodne revizije prijevoda ili komentara, koje nije bilo moguće primjereno obaviti u jednoj određenoj epohi, dok u naše doba posjedujemo elemente koji im mogu dati istinski smisao.
Čak ni široka lingvistička naobrazba, ni solidno poznavanje šerijatskih izvora, nije dovoljan garant da će se određeni izraz ili misaona cjelina adekvatno prevesti na neki jezik. Ako ajet, npr. zadire u egzaktne znanosti, onda se te znanosti moraju dobro poznavati ili se konsultirati stručnjaci i literatura iz tih oblasti. Upravo takvih ajeta koji dotiču razna znanstvena područja, ima u Kur’anu veliki broj, što prevodioce i komentatore Kur’ana obavezuje da toj materiji multidisciplinarno pristupaju.“ Mislim da je gornje objašnjenje o potrebnosti uključivanja moderne nauke u prevođenju tzv. “naučnih ajeta”, dovoljno.

PREVOD KUR’ANA I TEFSIR
Prije nego što pređem na pobijanje Fatićevih tvrdnji u primjerima koje je naveo, valja pojasniti šta je to prijevod Kur’ana, a šta komentar Kur’ana, pošto Fatić tvrdi da je svaki prevod Kur’ana istovremeno i njegov tefsir - pokazaćemo da to nije nužno tako.
Proces prevođenja, bilo to prijevod per se ili za interpretiranje, može se jednostavno definisati kao:
1. dekodiranje značenja izvornog teksta i 2. enkodiranje ovog značenja u ciljni jezik. Rezultat je prijevod.
Da prijevod nije automatski i tefsir, evo primjera: Tačan prijevod ajeta 55:5 glasi: “Sunce i Mjesec su po proračunu.“ Ako prevodilac iz nekih razloga međutim prevede, npr: “Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove“, to više nije prijevod (jer je izgubljena veza sa Kur’anskim tekstom), nego je prijevod zamijenjen tefsirom. Prevodilac je ovdje dakle komentarom pokušao doći do značenja ili smisla kur'anskog teksta i to (pogrešno) smatra prijevodom.
Slažemo se da tačan prijevod Kur’ana 100% nije moguć. Ipak, ono što je ljudski moguće pri prevođenju je: 1. ne izbrisati ni jednu arapsku riječ Kur’ana iz prijevoda, 2. ne dodati nepotrebne riječi u prijevod držeći da su one ekvivalent za arapske i 3. slijediti istu gramatičku sintaksu ajeta.
Valja ukazati na nekoliko osnovnih zabluda koje su svojstvene nepoznavaocima ove problematike: Zabludada je prijevod Kur'ana isto što i "prijevod značenja Kur'ana."Prijevod Kur'ana je prijevod kur'anskog teksta onakvog kakav jest, par excellence. Ni manje ni više od toga. S druge strane "Prijevod značenja Kur'ana" očito nije prijevod Kur'ana. To može biti samo prijevod tefsira, odnosno komentara. Zabludada riječi nekog mufessira mogu u prijevodu Kur'ana zamijeniti Allahove riječi. Zabluda da je hadis iznad Kur'ana, u suočenju sa Kur'anom, riječ Allahova da je donja.Dakle, treba znati razlikovati izvorni kur'anski tekst, prijevod Kur'ana, prijevod značenja Kur'ana (tefsira) i hadis.
U navođenju primjera prevoda ajeta o komarcu, Duhu svetom, postavljenju na Arš i bojenju Allahovom, Fatić je izabrao upravo one primjere koje ne razumije i koji će ga pokopati.

POBIJANJE FATIĆEVIH NAVODA

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera komarca, (Kur’an, 2:26)
“Innallahe la jestahji en jadribe meselen ma be'udaten fema fewkaha.“Ovo je jedan od ajeta za koji se ispostavilo da je prava barijera za naše prevodioce Kur'ana zbog riječi fewka. U čemu je problem? Otvorimo li bilo koji riječnik arapskog jezika naći ćemo da fewka označava na, nad, iznad, povrh. Ona je upravo suprotna od riječi tahte što znači: pod, ispod, niže. Razmišljanja naših prevodilaca su se dakle kretala u pravcu mikrokosmosa, a ne obrnuto u pravcu makrokosmosa, jer se očito smatralo da je nešto jednostavno teže stvoriti od nečeg što je složeno!
Rezultat toga su prijevodi kao “Allah se zbilja ne stidi da kao primjer komarca navede ili nešto sičušnije od njega” ili “Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sičušnije od nje.” Međutim, prijevod ajeta treba da glasi: “Uistinu! Allah se ne suzdržava da navede primjer kao što je komarac, te onog iznad njega.” Komarac je dakle prost primjer Allahovog stvaranja, a da se i ne govori o organizmima koji su po složenosti stvaranja kompleksniji (npr. čovjek). Zbog toga značenje ajeta zahvata nepojmljivo široko polje stvari i pojmova koji su po nečemu iznad (fewka) komarca.
U Glasniku Rijaseta IZ-e u BiH br. 7-8, juli-avgust, 2005., u kritici Durakovićevog prijevoda (a Durakovićev prijevod ovog ajeta je bolji) Jusuf Ramić kaže: "Durakovićev prijevod sintagme fema fevkaha (ili nešto što je krupnije od toga) ne stoji. Ova sintagma, prema Abu Ubejdi, El-Kisaiju i drugim arapskim filolozima, ima značenje: ili nešto što je sićušnije od toga fema duneha, odnosno: ili nešto što je krupnije od toga u sićušnosti fema fevkaha fi-l-sigari, a to je značenje za koje su se opredjelili mnogi prevodioci Kur'ana." Fatić ovo podržava, a to pokazuje koliko malo uma koristi. Da je to pogrešan put pokazuje i analiza 17 prijevoda od 17 različitih prevodilaca od Kine do američkog zapada, gdje uočavamo da je njih 10 izraz fema fewkaha ispravno prevelo (te ono iznad njega), a da je njih 7 prevelo kao "sićušnije od toga." Većina prevodilaca je dakle ispravno prevela. Svi koji su prevodili kur'anski tekst, preveli su tačno. Oni koji su se poveli za raznim filološkim mišljenjima, načinili su grešku.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera o Duhu svetom, Kur'an (97:4)
"Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha biizni rabbihim min kulli emr." Riječ “Duh” se u Kur’anu pojavljuje na više mjesta sa različitim značenjima u različitim kontekstima. Izraz ruh (Duh) u Kur'anu se često koristi u smislu Božije objave, inspiracije. Tako imamo: Duh naredbe & Duhom ojačani: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52). Duh Sveti & Duh pouzdani: (2:87, 2:253, 5:110, 16:102, Duh Sveti) i 26:193, Duh pouzdani. Duh koji je pomagao poslanike: (2:87, 2:253, 58:22). Duh koji se pominje paralelno uz meleke: (70:4, 78:38, 97:4). Duh kao Isa: (4:171). Duh koji je udahnut: (15:29, 21:91, 32:9, 38:72, 66:12). Materijalizacija Duha: (19:17). Ovdje se radi o meleku poslanom Merjemi u liku pravog čovjeka. Duh kao medij koji prenosi i izvršava naredbu Allahovu: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52, 58:22).
U svojoj knjizi "Obzorja arapsko-islamske književnosti", Jusuf Ramić, vezano za Svetog Duha, kaže slijedeće: "Sintagmu Ruhu-l-Kudus pogrešno je prevoditi sa Sveti Duh, jer je izraz "sveti" stran islamu i nije uobičajen u Kur'anu časnom. Sa ovim izrazom Kur'an ne operira. To je kršćanski izraz. Otud je u nekim našim prijevodima Kur'ana pogrešno preveden ajet u kome stoji: We nahnu nusebbihu bi hamdike we nukaddisu leke (El-Bekare, 30) kao npr. kod Huseina Đoze ili npr. Mustafe Mlive, jer "kudsun" ovdje ima značenje riječi "tuhrun" (čistoća)."
Kur'an, nasuprot Ramićevom iskazu, itekako operira sa izrazom "Duh Sveti" u ajetima 2:87, 2:253, 5:110, 16:102, tako da on nije ni stran, niti neuobičajen u Kur'anu. Ako ga već imamo u Kur'anu, ne možemo pobjeći od njega, makar to željeli. To očito nije samo kršćanski izraz, a problem pojedinaca je što to ne mogu valjano protumačiti. Kudsun nema značenje tuhrun, jer da je tako, Allah bi naravno tako i objavio. Ako se želi eliminisati Duh, zato što je kako kaže Ramić "kršćanski", onda bi se morao eliminisati i Isus - što je naravno apsurdno, jer i on figuriše u Kur'anu. Vratimo se ajetu iz naslova (97:4). Odmah je uočljivo da su prevodioci riječ "duh" preveli kao Džibril. U tefsirima stoji da riječi "ruh = duh" označava meleka Džibrila. Ali, to već nije prijevod – to je tefsir ajeta! To naravno, nikome ne daje za pravo da u Allahov govor umjesto riječi "duh" stavi riječ "Džibril."
Zar misle da Allah ne zna šta je objavio? Da je On, slavljeno neka je ime Njegovo, htio da u ajetu figuriše "Džibril" On bi to tako i objavio, ALI NIJE! Ajet bi u tom slučaju glasio: "Tenezzelul-mela'iketu we Džibrilu..." Dakle u Kur'anu stoji riječ "duh." Džibrila se ne može na silu "ugurati" u ajet, ali se ruh može odnositi na Džibrila i tumačiti Džibrilom. Stoga bi prijevod ajeta "Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha bizni rabbihim min kulli emr", trebao glasiti: "Spuštaju se meleci i Duh u njoj s dozvolom Gospodara svog, po svakoj naredbi."
Kad Fatić tvrdi da Džibril nije interpolacija umjesto riječi Duh u navedenom prijevodu ajeta, onda je to atak na ljudski intelekt! Da li neko u izvornom tekstu Kur’ana doista vidi riječ Džibril? Naravno ne! Ako se već ne zna, treba pratiti literaturu; analiza 16 drugih prijevoda, od mašrika do magriba, pokazuje da samo trojica prevodilaca nisu upotrijebili riječi “Duh sveti.“ Da, da, Duh sveti, a ne Duh čisti! I tako, sva Fatićeva nastojanja su unaprijed izgubljena bitka, zbog sistemske greške nerazlikovanja prijevoda Kur'ana od njegovog tefsira.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera Arša, Kur'an (10:3 i 20:5)
"Summestewa 'alel-'Arši ... ""Er-Rahmanu 'alel-'Arši-stewa ... " Evo dva ajeta u kojima se mnogi nisu snašli, što je dovelo do jako opasnih tumačenja koja streme politeizmu! U prijevodima Korkuta, Karića i Durakovića direktno i nedvosmisleno se sugeriše da je Bog - Allah, koji se ovdje imenuje sa Milostivi, morao da zaposjeda ili zagospodari svemirom ili Aršom! Iz toga proizilazi da On - slavljeno neka je ime Njegovo - nije prije toga upravljao svemirom, već neko drugi ili je svemir bio prepušten haosu!
Zaposjedanje podrazumijeva preotimanje od nekoga ili naprosto osvajanje nečega što nije bilo ranije pod kontrolom. Ajeti uopće ne govore o zaposjedanju, zagospodarivanju, nego o Aršu kao mjestu komande Allaha. Neki će reći da ovi ajeti znače da se "Allah uzvisio nad Aršom" što pokazuje da oni doista malo razmišljaju. Riječi iz ajeta nikako takvo nešto ne sugerišu! Treba podsjetiti da glagol istewa sa sufiksom ila znači ’usmjeriti se ka.’ Ako se iza istewa nalazi ’ala, onda je značenje ’postaviti se na.’ Allah je stvorio univerzum koji je od trenutka nastanka bio u potrebi za upravljanjem i regulisanjem stvari. On se zato postavio na tronu komande (Arš), tako da sve njegove stvari, velike i male, bivaju s Allahovom komandom, i ništa nije neovisno od Njega. Tačan prijevod navedenih ajeta bio bi slijedeći: 10:3 Zatim se postavio na Arš ... 20:5 Milostivog, na Aršu opstojećeg...
Fatićeve tvrdnje da je Allah dž.š. zauzeo Prijestolje su u najmanju ruku smiješne i asociraju na onu filmsku priču o ratovima zvijezda, osvajanju svemira i borbi za prijestolje. Ovdje Fatića ne mogu izbaviti nikakva pozivanja na alegorije, metonimije i metafore. Ovdje razum i tačan prijevod sijeku kao laser!
I konačno, da je Fatićev intelektualni napor bio uzaludan, pokazuje i analiza ajeta 10:3 i 20:5 u 16 drugih prijevoda Kur’ana od različitih autora, gdje su samo dva autora (od kojih jedan vehabijski) kazala da se Milostivi “uzvisio“ nad Aršom.

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera bojenja, Kur'an (2:138)
"Sibgatallahi we men ahsenu minallahi sibgah.“ Pozabavimo se malo riječju "sibgah." Korjensko značenje je boja ili farba. Počevši od Rječnika Kur'ana i svih drugih rječnika, ne postoje nikakve dileme oko značenja ove riječi. Muslimanski komentatori ispravno razumiju riječ sibgah, ne u njenom bukvalnom značenju “bojenje”, nego u njenom duhovnom i metaforičkom smislu “vjera.” Sibgatullah je bojenje (krštenje) vjere Allahove, ne vodom, nego duhom. Ovo bojenje Allahovo čini ličnost pogodnom i počašćenom da bude stanovnik carstva Allahovog i pripadnik Njegove vjere. Kao što farbar farba vunu tinkturom da bi joj dao novu boju, tako Allah dž.š. boji, ne tijelo, nego dušu onog koga vodi u vjeru Islam.
Ako pogledate naše prijevode, nema kraja čuđenju. Korkutov i Karićev prijevod su u potpunom nesaglasju sa Izvornikom! Riječi "uputa" nema u ajetu, a oni je stavljaju! Riječi "vjera" također. Duraković u igru uvodi boju, zato je njegov prijevod bolji. Prijevod bi dakle trebao glasiti: "Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem?"
Fatić i u komentaru ovog primjera pokušava onima koji nisu upućeni podmetnuti komentar umjesto prijevoda, (pošto ne razlikuje prijevod od tefsira), tvrdeći da u ajetu postoji riječ vjera. Kaže: “Kakvo bojenje, šta to Uzvišeni boji?“, podsmijavajući se ajetu. Ovaj čovjek kao da se doziva iz mjesta dalekog! Nevjerovatan nagon da se mijenja Božija riječ! Ko ima oči vidi, ko ima razum, shvatiće. Konačno, da Fatić nije u toku, pokazuje i pregled 18 različitih prijevoda ajeta 2:138, gdje se vidi da su samo dva prevodioca riječ sibgah preveli po Fatićevom receptu pogrešno kao “vjera.“

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera o uzdignuću, Kur'an (3:55)
"Iz kalallahu ja 'isa inni muteweffike we rafi'uke ilejje..." Navodeći ovaj primjer Fatić se spetljao u vlastitoj zamci. Prvo kaže da je Isa a.s. uzdignut na nebo dušom i tijelom, a onda nekoliko redova niže tvrdi ni manje ni više nego da “se pod tjelesnim uzdignućem Isaa a.s. misli na uzdignuće na mjesto Allahove počasti.“ Zatim srlja u glib navodeći primjer Ibrahima a.s., gdje odlazak Allahu tumači kao Ibrahimov odlazak iz Iraka u Šam i (PAZITE SAD!) ili se (veli Fatić) misli da ga je Uzvišeni uzdigao na mjesto njegove nagrade! Dakle, prvo JEST tjelesno, zatim NIJE tjelesno, zatim počinje naklapanje ili je ovako ili je onako. Za Idrisa a.s. se isto u ajetu 19:57 kaže da ga je Allah uzdigao Sebi? Je li možda i on tjelesno? Očito Fatić ne zna o čemu govori.
Pošto je Allah nematerijalan i nije ograničen na prostor, On je blizu (2:186) i sveprisutan (2:115), bliži od žile kucavice (50:16), tjelesno uzdignuće Isusa ka “Njemu” je nepotrebno i bez smisla, jer bi tada i “On” morao biti fizičko tijelo i imati određenu lokaciju. Wefat u Kur'anu svugdje znači smrt, uzimanje, pa ne postoji razlog da to i ovdje ne bude slučaj. Riječ refea (uzvisio), koja dolazi poslije smrti Isaa, u ovom ajetu ne može nikako značiti fizičko uznesenje. To je prije uzdignuće duše, uzdignuće po stepenu, časti ili spomenu. Vidi značenje ove riječi u ajetima 2:253, 6:83,165, 12:76, 43:32, 58:11.
“Nigdje u Kur’anu nema garancije za popularno vjerovanje da je Bog “uzeo” Isaa živog tjelesno na nebo.” (Muhamed Asad). Slučaj Idrisa (Enoha) ("A uzdigli smo ga na mjesto visoko") i Isusa (3:55) pokazuje da se ovdje radi o dizanju duše u područje posebne Božije milosti, a ne tjelesnom uznesenju, kao što ga u svojim prijevodima forsiraju naši prevodioci. Tačan prijevod ajeta "Iz kalallahu ja 'isa inni muteweffike we rafi'uke ilejje...", trebao bi glasiti: "Kad reče Allah: “O Isa! Ja sam Taj koji će te usmrtiti i Koji će te Sebi uzvisiti."
I najzad, kontrolom 22 prijevoda, od autora sa istoka i zapada, opet se pokazuje Fatićeva stranputica. Priću kao Fatić, da Isa a.s. nije usmrćen, od 22 prijevoda, nudi samo njih 5!

Pobijanje Fatićevih navoda iz primjera puhanja u uzlove, Kur'an (113:4)
"We min šerrin-neffasati fil-'ukad" Bizaran primjer osvrta na moj prijevod riječi “neffasat“ pokazuje stepen (ne)znanja asistenta novajlije na predmetu tefsira. Za moj prijevod ovog ajeta Fatić čak tvrdi da je tačan, ali veli on, tačan je i prijevod gdje je izvorno ženski rod preturen u muški. Kojeg li apsurda! Prodati Kur’an zarad toga da se ne zamjeri profesoru. Moj (tačan) prijevod pomenutog ajeta glasi: "I od zla onih koje pušu u čvorove." Ono što Fatić ne može da shvati je značenje riječi “neffasat.“ Onaj ko zna, vidi da je to imenica ženskog roda u množini. Tako stoji i u rječniku Kur’ana od dr. Abdullah Abbas Nadwija. Šta je onda problem? Problem je za Fatića što mu se to što je Allah objavio ne sviđa, on bi volio da je to u muškom rodu, pa da se odnosi na muškarce, (kako je Karić preveo), jer veli on da bi prijevod “onih koji pušu u čvorove“ bio bolji i bolje čuvao univerzalnu intenciju izvornika. Pogledajte samo kako zabludu prodaje! Ovdje je na sceni pokušaj podvale, kako čitaocima, tako i Kur’anu. Misli li Fatić da je Allah s.w.t. ovdje pogrešnu riječ stavio? Subhanallah ... Čemu to grčevita borba za promjenu riječi Allahove i njeno izvrtanje iz konteksta. Riječ Allahova mora biti gornja! Ako prevedete u muškom rodu, onda to više nije od Allaha. A Allah prijeti onima koji mijenjaju njegove riječi i lažu na Njega, kad kažu “ovo je od Allaha, a to nije od Allaha!“ Pogotovo ako se to s ciljem radi.
U knjizi “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“ stoji slijedeće: Neffasati fil-'ukad su one žene, ili grupe, ili duše koje, u vrijeme čaranja ili bajanja, pušu u zavezane uzlove ili čvorove: kose, dlake, užad ili žile, izgovarajući magične formule. Puhanje u uzlove je bio raširen oblik vradžbine u predislamskoj Arabiji. Žene bi vezale čvorove na užetu i puhale u njih sa proklinjanjem.
Pogledajmo Korkutov prijevod ajeta 113:4. Taj prijevod nema nikakve veze sa Kur'anom! Karić je ženski rod neffasat prometnuo u muški! Duraković je interpolirao nepostojeću riječ "čarobnice" i "posred", a riječ "čvor" mu je u jednini! Riječ šerr (zlo) nije ni preveo!

DOSLOVNO PREVOĐENJE KUR’ANA
Da Fatić nije načisto ni sa doslovnim prevođenjem Kur’ana, pokazaćemo na nekoliko primjera. Pod doslovnim prijevodom ovaj čovjek, izgleda, misli na precizan i tačan prijevod! Činjenica je da bez doslovnog prijevoda nekih ajeta, NEMA tačnog prijevoda. Primjer zakvačka (75:38). Svi dosadašnji prijevodi poput “usirene (zgrušane ) krvi, ugrušaka, embriona, itd., padaju u vodu iz prostog razloga što ‘alek’znači ‘zakvačak‘ koji precizno opisuje položaj zametka zakačenog o zid materice – a ovo je doslovan prijevod! Primjer ‘tarika‘ 86:1,2,3. Precizan/doslovan prijevod ove riječi je “onaj koji udara (udarač).” Značenje ove riječi je općepoznato, ali zbog neznanja astronomije istu prevode komentarom da je to ‘Danica (planeta Venera)‘, zvjezdani skup Plejade, Večernjača, Jutarnja zvijezda, Sirijus, Saturn, posjetilac koji se kasno vraća kući, itd, itd. Pogledajte ova lutanja! Iako je Allah dž. š. dao odgovor u trećem ajetu da je to zvijezda, oni opet lutaju! Tek kad precizno prevedete, imate istinski smisao i pravo značenje vam bljesne pred očima. Udarač je, kaže Allah dž.š. zvijezda! Koji znaju nešto o neutronskim zvijezdama, lahko će zaključiti da je ovdje riječ o udarajučim zvijezdama - pulsarima! Primjer ‘proračuna‘, ajet 55:5. Paušalni prijevodi poput “Sunce i Mjesec plove (utvrđenim/određenim) putanjama”, ne stoje, iz razloga što je tačan/precizan prevod riječi ‘husban‘, pro(račun), pa tek kad se ta riječ uvede u prijevod, dobiju se kolosalne razmjere značenja tog ajeta. Ovakvih primjera imate desetine i desetine, ne samo vezane za “naučne ajete.” Kad navodi primjere mog doslovnog prevoda, i komentariše ih, Fatić ustvari pokazuje stepen svog nepoznavanja prvo Kur’ana, a onda naravno i prijevoda i tefsira. Ljudi od nauke, koji imaju potrebu da posegnu za Kur’anom, tražit će pouzdan prijevod, i redovito će koristiti Mlivin prijevod. Zar to nešto ne govori?
Govoreći o mom doslovnom prevođenju, Fatić na kraju svoje blamaže kaže: “Mlivo je toliko otišao u svojoj doslovnosti, da riječi ostavlja neprevedene.” Ovakva besmislena konstatacija je doista zapanjujuća! Prvo navodi da sam doslovno preveo, a onda u istoj rečenici veli “da sam tako daleko otišao u doslovnosti prevođenja da neke riječi nisam preveo.” Retrogradna amnezija kod asistenta Fatića!

NAUČNO PREVOĐENJE I TUMAČENJE KUR’ANA
Izrečene konstatacije vezane za doslovno prevođenje Kur’ana važe i za naučno prevođenje! Bez doslovnog / preciznog prijevoda, kad je u pitanju nauka, nema tačnog prijevoda. Primjer ajeta 86:11: "We semai zati redž’i." Jedan prevodilac prevodi “Tako mi neba kišnoga”, iako se kiša u ajetu ne spominje. Allah, dž. š., ne kaže “we semai zatil metar” nego kaže “Tako mi neba punog vraćanja”, jer je redž’ vraćanje, eho. Samo jednom jedinom riječju Kur’an nas obavještava da se u nebu vrši vraćanje nekih stvari. Nazad u kosmos se vraćaju sve opasne forme materije i energije, a svi korisni oblici materije i energije koji idu sa zemlje vraćaju se na nju. Upravo na ovom doslovnom prijevodu otvorena je široka lepeza višeznačnosti. Kiša je samo jedno od značenja onoga što se vraća. Slično nerazumijevanje postoji i kod ajeta 86:12. Pozivam Fatića da prostudira moju knjigu “Kur’an ispred nauke i civilizacije“ gdje će steći naka temeljna znanja. Takođe mu upućujem izazov (a neka pozove u pomoć koga može!) da ospori moje prijevode ajeta koji se tiču nauke, i ne samo nauke!
Zaprepaščujuće je sa kolikom upornošću se Fatić bori protiv izvornog teksta Kur’ana. Te njegove pokušaje dobro mogu iskoristiti kršćani na pojedinim internet forumima. Zar prevođenje takvih stvari treba prepustiti neukima? Ne, nikako! Onda bi ono “ikre“ izgubilo smisao. Jer nisu isti znalci, i oni koji ne znaju! Otuda i poziv Fatiću: NE ČINI Kur'anu ono što su Bibliji učinili redaktori biblijskih tekstova!
Na kraju, toplo preporučujem Fatiću knjigu “101 neispravnost u prijevodima Kur'ana“, kao jedan fantastičan udžbenik za njega, da se s njom druži i da uz nju sazrijeva, jer to je početnicima itekako potrebno.

Bugojno, 03.11.2008. Mustafa Mlivo, dipl. ing.

Da li je moguće da se Izet Terzić domogao titule DR zbog dokaza da je Mlivo KORISTIO literaturu pri prevođenju Kur'ana??

Da li je cijeđeno vino ili grožđe? Allah objavljuje: USNIO JE DA CIJEDI VINO!
Mufessir Jusuf Ramić demantira: ... A NE CIJEDI SE VINO VEĆ GROŽĐE !

Napomena: Jusuf Ramić nije preveo nikakav tefsir, niti Kuran…

PRIJE BILO KAKVIH KOMENTARA NA RAMIĆEVU KNJIGU

KRATAK UVOD

Prijevodi Kur’ana

Nisu svi prijevodi Kur’ana isti. Ne postižu svi prijevodi Kur’ana predviđeni cilj. Ne pogađaju ritam teksta na arapskom, dubinu značenja, sintaksu rečenica i upotrebu riječi. Dok su neki prevodioci istinski odani arapskim riječima Kur’ana, neki su slobodni u izvođenju značenja ajeta. Neki prijevodi su po svojoj prirodi akademski, dok su drugi u odnosu na cilj, informativni. Neki prevodioci ne vole striktnu privrženost pojedinoj ili svakoj arapskoj riječi, iz straha da ne zasjene prirođeno značenje, dok su drugi fanatično lojalni Objavi, a opet uspijevaju u prenošenju značenja. Neki prevodioci uživaju u maloj slobodi izbora riječi, dok se drugi čuvaju od onoga što bi bilo interpolacija misli.

Preferiranje teologa

U svojoj knjizi Ramić se bavi tefsirom pojedinih ajeta. Ponegdje on pokušava biti i prevodilac. Pri tome on a priori daje prednost prijevodima koje su načinili hođe, očito nesvjesan da će spoznajni kapacitet teologa samo djelimično moći udovoljiti zahtjevima prevođenja Kur’ana. Moris Bikaj veli "Čak ni široka lingvistička naobrazba, ni solidno poznavanje šerijatskih izvora, nije dovoljan garant da će se određeni izraz ili misaona cjelina adekvatno prevesti na neki jezik. Ako ajet, npr. zadire u egzaktne znanosti, onda se te znanosti moraju dobro poznavati ili se konsultirati stručnjaci i literatura iz tih oblasti. Upravo takvih ajeta koji dotiču razna naučna područja, ima u Kur’anu veliki broj, što prevodioce i komentatore Kur’an obavezuje da toj materiji multidisciplinarno pristupaju.

Otud je shvatljivo što su u toku stoljeća komentatori Kur’ana (uključujući one iz velikog perioda islamske civilizacije) neminovno počinili greške u interpretaciji nekih kur’anskih ajeta, čiji precizni smisao nisu mogli dokućiti. Tek mnogo kasnije, u jednom periodu bliskom našoj epohi, moglo ih se korektno prevesti i komentirati. To podrazumijeva da za razumijevanje ovih ajeta nisu dovoljana produbljena lingvistička znanja. Potrebno je, osim toga, imati veoma različita naučna znanja."

Ramićeve skretnice

Stiče se dojam da Ramić pristupa Kur’anu kao značajnom književnom djelu, pa tako u njemu traži razne forme stilskog izraza, obrazlaže ga, tumači i donosi svoje zaključke. To me podsjetilo na nekada spominjanog Sulejmana Grozdanića koji je imao slične ekshibicije.

U svom prijevodu Kur’ana na 646. stranici, prof. Esad Duraković kaže: ".. Pošast ideologije orijentalizma istrajavala je na obrazlaganju književnih vrijednosti Kur’ana zato da bi se s te pozicije moglo tvrditi kako je on Muhammedovo djelo. ... Dominantno teološko obrazovanje i orijentacija prevodilaca dovela je do relativne zasićenosti jedne vrste prevođenja Kur’ana na bosanski jezik. ... Ustrajavanje na "prijevodu značenja" suočava autore prijevoda sa iskušenjima da izvornik prevode interpretativno, tefsirski, a to su već ozbiljna ogrješenja o neke druge važne slojeve teksta."

Držim da je Duraković ovdje apsolutno u pravu, a to vidljivo je u Ramićevoj knjizi da on kao mufesir ima gotovo maniju da prijevod Kur’ana bude isključivo tefsirski, a to onda, priznačete više nije prijevod Kur’ana."

Stavke iz Ramićevog predgovora knjizi da je .."Kur’an objavljen radi sadržaja, a ne radi forme i estetskog doživljaja" pokazuju koliko mu je stalo do izvornog kur’anskog teksta. Ako je tako - a nije - šta reći na to da Kur’an upravo insistira i ustrajava na ljepoti forme u kojoj je objavljen! Tek uzimajući u obzir neponovljivu formu Objave, može se naslutiti ljepota izvornika.

Zar izvorni tekst nije taj koji dovodi do ushićenja slušaoce, zar on ne demonstrira ljepotu forme općenito?

Ramić kur’anskom tekstu pristupa sasvim slobodno. Važna je poruka, sve ostalo “O KLIN.”

Slobodan prijevod Kur’ana greškom podrazumijeva da su pojedine riječi relativno nevažne i da se mogu maknuti ustranu čim je prevodilac dokučio značenje. Prevodilac je u tom slučaju efektivno slobodan od moralnih imperativa jer je ciljani tekst procijenjen njegovim ličnim kriterijima, kao što su stil ili elokvencija.

------------------------------------------------------------------------------------------

NEKE SISTEMSKE GREŠKE, NEDOSLJEDNOSTI I
NESNALAŽENJA

Na ovoj stranici ćemo sve što je Ramić u svojoj knjizi zapakovao, unzipovati, STAVITI POD LUPU, i staviti na pravo mjesto!

U svojim dosadašnji raspravama komunicirao sam sa ljudima koji bi trebali biti poznavaoci tefsira (komantara, tumačenja Kur’ana), a rijetko ili gotovo nikako sa prevodiocima Kur’ana. Ispostavilo se da ovi prvi koji se bave proučavanjem komentara drže lekcije prevodiocima, da im kažu ovako jest, ovako nije, a sve to na bazi svijih tefsirskih saznanja. Ta svoja saznanja ponekad temelje na izdanjima arapskih autora kojima nedostaje znanja ili kompetentnosti, a nekad i obične razboritosti. Ponekad su ustrajni na svojim argumentima koje potežu iz srednjovjekovne literature, a koji sada nemaju nikakvu vrijednost niti utemeljenost, jer su preživjeli. Poseban problem im predstavlja tefsirenje tzv. naučnih ajeta kojima Objava obiluje.

"Ovo je jako važno, jer se događa da su odlomci iz Kur’ana, pogotovo oni koji su povezani sa podacima nauke, loše prvedeni i komentarisani, tako da bi naučnik bio u pravu kada bi – očito s razlogom – izrazio kritike koje Kur’an ustvari ne zaslužuje. Ove netačnosti prijevoda ili pogrešni komentari (oboje je često povezano), koji ne bi začudili prije jedno ili dva stoljeća, šokiraju u naše doba čovjeka od nauke, koga jedna loše prevedena rečenica, a koja zbog toga sadrži naučno nedopustivu tvrdnju, navodi da je se ne uzme ozbiljno u razmatranje", veli Bikaj.

Otkud zablude naših tefsirdžija? One se objašnjavaju činjenicom da moderni profesori tefsira, često bez veće kritičnosti, preuzimaju tefsire starih komentatora. Ovi su u svoje doba, dajući nekoj arapskoj riječi koja ima više mogućih smislova, netačnu definiciju, imali izgovor da nisu mogli shvatiti pravi smisao riječi ili rečenice, koji se ukazuje tek u naše doba, zahvaljujući našim naučnim spoznajama. Drugim riječima, postavlja se problem neophodne revizije prijevoda i komentara, koje nije bilo moguće primjereno obaviti u jednoj određenoj epohi, dok u naše doba posjedujemo elemente koji im mogu dati istinski smisao. Kur’anska materija je vrlo složena i zahtijeva od prevodioca i komentatora široka znanja ne samo iz lingvistike nego i drugih znanstvenih disciplina.

Komentarissanje - tefsirenje Kur’ana vrlo je odgovoran i zahtjevan posao i taj zadatak postavljaju sebi vrlo umni i nadareni pojedinci, s ciljem da ljudima što vjernije približe kur’anski smisao i značenje. Da bi postigli taj cilj oni konsultiraju mnoge izvore, kako klasične tako i savremene tefsirske znanosti, da bi jezička i misaona interpretacija kur’anskog teksta zadobila što vjerniju formu i sadržinu. Pa ipak, njihovi komentari pojedinih ajeta, a još više riječi, imaju ponekad različite interpretacije, sa različitim smislom i značenjem.

Ono što posebno dolazi do izražaja kod nekih naših mufesira je to što nisu u stanju da pojme razliku između tri stvari: Originalnog Kur’ana, prijevoda Kur’ana, prijevoda značenja Kur’ana, njegovog tefsira ili komentara, a često prednost daju hadisu nad ajetom.
Zbog toga će se zasigurno desiti, a to znam iz vlastitog iskustva, da će studenti koji polože tefsir kod ovakvih profesora stići na teren sa osakaćenom percepcijom Kur’ana, ni sami ne znajući kako treba a kako ne, i šta je korektno a šta ne.

OSNOVNE ZABLUDE NEKIH MUFESSIRA,
A NA KOJIMA ONI USTRAJAVAJU

1. Zabluda da je prijevod Kur'ana isto što i "prijevod značenja Kur'ana."

Često se u pisanim radovima pojedinaca može zapaziti referenca "prijevod značenja Kur'ana." Prijevod Kur'ana je prijevod kur'anskog teksta onakvog kakav jest, par excellence. Ni manje, ni više od toga. S druge strane "Prijevod značenja Kur'ana" očito nije prijevod Kur'ana. To može biti samo prijevod tefsira odnosno komentara u kojem se pokušava doći do značenja ili smisla kur'anskog teksta.

Nevjerovatna je stvar da mnogi ne razlikuju elementarne stvari poput razlike između prijevoda svetog teksta i njegovog komentara. Takve primjere možemo obilato naći u našoj islamskoj literaturi.

Govoreći o Durakovićevom prijevodu Kur'ana, prof. dr. Jusuf Ramić u Glasniku br. 3-4 2005. godine navodi primjer ajeta 95 sure En-Nisa: “Nisu jednaki vjernici koji sjede - osim onih u kojih neka nevolja je ...“, pa kaže: “Al-qaidun nema značenje onih koji sjede, onih koji su zasjeli, već onih koji neće da idu u rat, koji namjerno izostaju od borbe.“

To ne bi išlo! Al-qaidun upravo znači "sjedioci, oni koji sjede.“ Da biste ovo potvrdili ne morate mnogo tragati, uzmite bilo koji rječnik arapskog jezika ili rječnik Kur’ana, naći ćete upravo ovo značenje. Međutim, kada se radi o tumačenju te riječi, ono se doista odnosi na one koji, za razliku od mudžahida, nisu krenuli u rat.

Niko nema pravo ovako nešto raditi sa Kur'anom - komentar poturiti sa prijevoda. Kur'an se mora prevesti onakav kakav jest, a tek onda se može tumačiti. Ako bismo prevodili ovako kako sugeriše dr. Ramić, većina čitalaca nevještih u arapskom jeziku nikada ne bi saznala šta doista tačno piše u Kur'anu.

2. Zabluda da riječi nekog mufessira mogu u Kur'anu zamijeniti Allahove riječi.

Jako čest slučaj kod naših, a i kod stranih komentatora, je da se umjesto prijevoda teksta Kur’ana ubacuje njegov komentar. Zgodan primjer je riječ ruh = duh. U nekim tefsirima stoji da ona označava Džibrila. U nekima ne. To je općepoznato, međutim to ne daje nikome za pravo da u Allahov govor umjesto riječi "duh" interpolira riječ "Džibril." Allah zna šta je objavio! Da je On, slavljeno neka je ime Njegovo, htio da u ajetima figuriše riječ "Džibril" On bi to tako i objavio, ALI NIJE! Ajet 97:04 bi, naprimjer, u tom slučaju glasio: "Tenezzelul melaiketu we Džibrilu..." Dakle u Kur'anu stoji riječ "duh." Džibrila se ne može na silu "ugurati" u ajet, ali se "ruh" može odnositi na / ili tumačiti Džibrilom.

O ovome imate kompletan tekst nešto niže.

3. Zabluda da je hadis iznad Kur'ana, u suočenju sa Kur'anom, riječ Allah ova da je donja.

U primjeru ajeta o mjesečnom pranju 2:222, za sklop "fa'tezilu" neki se pozivaju na hadis pa tvrde da "fa'tezilu" ne znači "udaljite se" nego "općite." Poznato je da taj izraz ne upućuje na "općenje sa ženama" nego je to naredba: "udaljite se, odmaknite se, budite podalje." Oni koji tvrde suprotno stavljaju hadis iznad Kur'ana. "Općenje sa ženama" može biti samo tefsir sklopa "fa'tezilu."

Slično je i sa ajetom koji govori o abdestu.

Ono što se mora znati jeste da Allah bdije nad svojom Knjigom, nema tog ko će promijeniti riječi Njegove. Dakle, treba znati razlikovati izvorni kur'anski tekst, prijevod Kur'ana, prijevod značenja Kur'ana (tefsira) i hadis. Otuda i poziv tefsirđijama: NE ČINITE KUR'ANU ono što su Bibliji učinili redaktori biblijskih tekstova!

--------------------------------------------------------------------------------

DEMASKIRANJE RAMIĆEVE KNJIGE

KNJIGA JE PRIMJER IZVRSNE RABULISTIKE, A RAMIĆ SE POKAZAO KAO PERFEKTAN RABULIST.
On u knjizi izvodi različite manevre, prvo manipuliše sa određenim riječima u ajetima,
a onda te manipulacije ponegdje prerastaju u mahinacije.

Prema Klaiću rabulistika se definira kao vješto izvrtanje smisla riječima ... a upravo je na tome utemeljena predmetna knjiga. Čini se da je u njoj izgubljena veza između ratia i oratia i da je cijela stvar pretvorena u rabulističke spirine.

1. TVRDNJA

Na presavijenom dijelu prednje korice Ramićeve knjige neko ko nije upućen i ne zna šta govori, napisa: "Prva dva prijevoda (Mustafa Mlivo i Esad Duraković) leksički su tačni. Međutim oni ne svjedoče o pravilnom razumijevanju kur’anskog teksta jer u njima ima više improvizacija, dodavanja, oduzimanja i doslovnog prevođenja, a manje kontekstualnog razumijevanja teksta, neophodnog dobrom prevođenju Kur’ana Časnog.”

Kada je riječ o improvizacijama, dodavanjima, oduzimanjima - barem što se tiče mog prijevoda to je čista izmišljotina. Osnovna karakteristika mog prevoda Kur’ana je što ne sadrži improvizacije, dodavanja (interpolacije) i oduzimanja, kojima obiluju prijevodi koji su se pojavili prije mog PRVOG IZDANJA 1994. U to vrijeme nisu postojali Karićev i Durakovićev prijevod.

A što se tiče doslovnog prevođenja, bez doslovnog prevođenja, pomognutog idiomatskim, nema ispravnog prijevoda Kur’ana. Da biste se u to osvjedočili čitajte dalje i pročitajte moju knjigu "101 NEISPRAVNOST U PRIJEVODIMA KUR’ANA." Ovu knjigu možete slobodno downloadirati sa moje web stranice http://www.mlivo.com/kurangreskeuprevodima.pdf Tu ćete vidjeti od kolike je važnosti prevesti svaku riječ Kur’ana i nijednu ne preskočiti. A ko doista ne razumije kur’anski tekst, Mlivo ili Ramić, zaključićete i sami.

------------------------------------------------------------------------------------------------

2. TVRDNJA RAMIĆA I TERZIĆA: Mlivin prijevod nije originalni, on ga je preveo sa Pickthallovog ...

Jalova je nada da će Ramić, Fatić, Terzić i slični ikada dokazati da je Mlivin prijevod prijevod bilo čijeg prijevoda! Na 23. stranici knjige Terzić Izet i Ramić Jusuf kao da euforično u ekstazi uzvikuju: HURA, HEUREKA, OTKRILI SMO! Iz teksta se vidi da je Terzić Izet u Tunisu ni manje ni više nego odbranio doktorsku disertaciju serviravši tamošnjim profesorima tezu da sam ja svoj prijevod načinio sa Piktholovog. Ovo je prosto nevjerovatno, ali znajući NAS nije i neočekivano.

PRVO ZA ŠTO ME TERETE Terzić i Ramić na 23. stranici, je SIRA Božijeg Poslanika. Kako u I izdanju prijevoda 1994. tako i u II, 1995. pa i u III, 2004. uz prijevod Kur’ana priložio sam i SIR-u (životopis Božijeg Poslanika). Želio sam da knjiga mog prijevoda sadrži sve što je nekome potrebno da zaokruži informaciju o islamu i Kur’anu, a što je manjkalo u ranijim prijevodima, a evo vidimo da manjka i u prijevodima koji su se pojavili poslije mog. SIR-a o kojoj je riječ nije Pickthallova nego Ibn Hišamova, vrlo kratka, informativna i pouzdana. Ako želite SIR-u za ovakve namjene onda je to ta. Što se tiče SIR-e, ona se mora odnekud preuzeti, jer ja nisam živio u vrijeme Poslanika pa je nisam ni mogao napisati, kako bi to očekivali Ramić i Terzić.

DRUGO ZA ŠTO ME TERETE je moja napomena u FUSNOTI o neprevođenju riječi ALLAH. To je klasična napomena koju ćete naći u većini ozbiljnih prijevoda, osim kod naših gdje je ta riječ često prevođena kao BOG, iako postoji poseban izraz na arapskom za BOG, a to je ILAH. Iz tih razloga je vrlo važno kazati da se Allah ne može prevesti, jer je vlastito Božije ime, i da sam bio dosljedan u tome zadržavajući originalni kur’anski oblik.

TREĆE BESMISLENO TEREĆENJE je priča o komentaru četvrtog ajeta sure El-Felek. Ovo je izgleda maksimum kojeg su dosegli Terzić i Ramić zajedno. Da vidimo o čemu se radi. Fusnote uz moj prijevod predstavljaju blic komentare koji na kratak način pojašnjavaju prijevod. Ukoliko pojašnjenje zahtijeva više prostora onda je to smješteno u poglavlju Komentar.

Koristio sam obilje dostupne literature, a literaturu koristi svako, zar ne? Hiljade stranica materijala je prošlo kroz moje ruke prilikom sastavljanja komentara i fusnota.

Za svoj prijevod odabrao sam najbolje od najboljih komantara! Doduše kada je u pitanju komentarisanje tzv. naučnih ajeta ima i mojih ličnih komentara kao što je npr. onaj iz sure 86:1,2,3 o pulsarima. Tumačenja ajeta o PULSARIMA za sada je općeprihvaćeno kod intelektualaca muslimana u svijetu!

ČETVRTO TEREĆENJE je prevođenje riječi SADAKA. U svom čudnom zanosu i zakrvavljenih očiju idući direktno za tim da čitaocima podvali prijevod koji nije moj, Ramić napisa: "Prepisujući Pikthola, Mlivo je poreuzimao i njegove greške." E TU SMO SE NAŠLI! Ni Ramić ni Terzić uopće NE ZNAJU da tu nema nikakve greške. Ja sam preveo ono što je ALLAH objavio, a ovoj dvojici se to ne sviđa. Oni bi po svaku cijenu drugačije i po svom. Oni naime žele ovdje iskriviti i demantovati Allahov govor kad tvrde da riječ sadaka treba prevesti kao ZEKAT!

Još jednom Ramiću i sličnima valja reči: Allah je objavio ono šta je htio, zar Ramić i Terzić misle da je Svevišnji pogriješio? Njihova naklapanja o prevođenju riječi sadaka kao ZEKAT može biti samo predmet TEFSIRA ali ne i prevoda Kur’ana.

Zar nije sazrelo vrijeme da Fatić, Ramić, Terzić i slični shvate razliku između prijevoda Kur’ana i njegovog Tefsira? Nažalost, ono njihovo nekadašnje medresansko obrazovanje ne daje nam povoda za nadu.

Evo da biste i sami vidjeli kakav je moj originalni prijevod ajeta 9:60, slika gornja desno, kakva je fusnota 9:60b - donja slika desno, i klasifikacija zekata u Komentaru 9:60 - slika lijevo. Valjda onaj ko zna arapski vidi da sam preveo onako kako je objavljeno, potom skrenuo pažnju na značenje riječi SADAKE u fusnoti, a zatim u Komentaru dao klasifikaciju zekata.

PETO: MLIVO KAO KOMANTATOR KUR’ANA - KRETANJE BRDA
Ramić napisa na 25. stranici svoje knjige: "Mlivo se pojavljuje i kao komentator Kur’ana. On pokušava kuranske činjenice učiniti ovisnim o nauci", a potom citira jednog hođu (teologa) iz Bagdada koji ne dopušta nikakvu konekciju između Kur’ana, znanja i nauke. Kao prvo, ni na kraj pameti mi nije bilo da kur’anske činjenice učinim ovisnim o nauci, nego naprotiv, pokušavam pomoću nauke protumačiti kur’anske iskaze, a to nije isto. Ramić potom čitaocu podvaljuje Korkutov prijevod ajeta 27:88 koji nije kao moj "I vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiću oblaci .." tvrdeći da se ovaj ajet odnosi na prizore Sudnjeg dana. Međutim, ovo nema veze sa Sudnjim danom, ovaj ajet je vezan za Sudnji dan koliko i ajeti 60, 61, 62, 63, 64, 86.

Prilikom iznošenja ove tvrdnje dolazi do izražaja poznavanje Kur’ana općenito.. Jer, autor bi morao znati da na sudnjem danu neće biti brda, planina, oblaka, itd. Zemlja će biti ravna ledina. (Kur’an, 27:88). Sem toga, kur’anski tekst je ovdje JASAN i neukom čovjeku kad kaže "Ti vidiš planine i misliš", to znači brate TI IH GLEDAŠ I MISLIŠ ... (tj. čine ti se nepokretnim, a one se kreću .......................).

Što se tiče mog Komentara Kur’ana želio sam da čitalac stvarno nešto nauči, da mu ponudim znanje koje od Ramića, Fatića, Terzića i sličnih, nikad neće dobiti. Zbog toga naglašavam da moj Komentar:

1* Daje tumačenja za mnoge do sada nejasne ajete, razrješava neke prividne kontradikcije i sve dovodi u sklad, proširuje vaše znanje za dodatnih oko 30%,

2* Daje objašnjenje mnoštvu ajeta kojima se podsmijavaju ateisti i kršćanske apologete, poput ajeta o zalasku Sunca u mutan izvor ili govoru mrava,

3* "Naučni ajeti" posebno su pojašnjeni na zadovoljstvo čitalaca prijevoda Kur'ana i Komentara (i njegovog autora) koji imaju akademsko obrazovanje, pa ih mogu bez teškoća razumjeti, a utemeljen je na naučnim saznanjima iz svih oblasti, a posebno astronomiji,

4* Za Komentar su također korištene izabrane stavke tefsira Ibn Kesir, nešto Taberija i Kurtubija, Tefsir E-Usmani, odabrane stavke komentara Muhammeda Asada, Abdullaha Yusufa Alija, Buharijina zbirka hadisa, itd.

5* Nepotrebni, bezvrijedni i neutemeljeni komentari nisu uzimani u obzir.

TEFSIRSKI NAZADNJACI I HOĐA IZ BAGDADA
Poznato je da Arapi danas u eri naučnog napretka imaju minornu ulogu. Nije za očekivati od jednog teologa Arapina da on podrži pokušaje naučnog tumačenja Kur'ana, ma od koga dolazili. Ali, zar naši tzv. stručnjaci trebaju prihvatati baš primjer jednog nazadnjaka, a ne svjetli primjer Arapa Abdul Medžida Zendanija, koji je objavio knjigu Jednoća Stvoritelja u kojoj se naučno tumačenje prihvata bez imalo zazora. Izreka Božijeg Poslanika da treba tražiti nauku, pa makar i u Kini, govori indirektno o nužnosti traženja i naučnog tumačenja Kur'ana izvan svijeta koji je zaostao, odnosno od onih koji znanje posjeduju.

Povezivanje Kur’ana i nauke počelo je objavom knjige Morisa Bikaja "Biblija, Kuran i nauka." Obzirom da Kur’an sadrži obilje naučnih iskaza, konačno je došlo vrijeme da takvi ajeti koji govore o prirodnim - kosmičkim fenomenima budu objašnjeni na adekvatan način. Na ovo upućuje i sam Kur’an svojim naredbama IKRE, ili PA ZAR NEĆE POGLEDATI NEBO IZNAD SEBE... ..., ZAR NEĆETE POGLEDATI ZEMLJU KAKO JE PROSTRTA, ZAR NEĆETE POGLEDATI DEVU KAKO JE STVORENA, RAZMIŠLJAJTE O STVARANJU NEBESA I ZEMLJE, itd., itd.

Oni se opiru ovim naredbama. Međutim, tumačenje Kur’ana naukom je nešto što je fakat, nešto što je daleko otišlo i što je nezaustavljiv proces. Sa hodom vremena samo će se više pojačavati. Svako tumačenje će doći u svoje programirano vrijeme. Pružati otpor ovakvom tumačenju je besmisleno, jer je unaprijed osuđeno na neuspjeh, a ovo je dobar put da istina prije zatre neistinu, što će to privući i obratiti mnoge islamu, neke koji su na "vagi", itd.

Otpor koji neki pružaju je tipičan džahilski otpor, govori o njima samima: to su neuki ljudi, koji ne koriste mozak, nisu ULIL ELBAB, već retrograde. Oni kao da žele kazati da je Kur’an jedna stara okamenjena i fosilizirana pećinska knjiga objavljena jednom nepismenom Arapinu, kojoj nije mjesto na svjetlu dana, koja se ne smije dirati niti tumačiti.

Međutim Allah želi da ona sija svojim svijetlom i to svjetlo se stalno pojačava. Ima jedan ajet o magarcu koji nosi tomove knjiga. Uzalud knjige, magarac ostaje magarac. Ili, kad školujete magarca, na kraju školovanja dobijete školovanog magarca. Kako inače shvatiti ovakav stav prema nauci.

ŠESTO: USILJENOST MLIVINOG KOMENTARA
Na 26. stranici Ramić napisa: Usiljenost u tumačenju kur’anskog teksta je druga karakteristika Mlivinog komentara Kur’ana. Poznato je da vjetar igra veliku i važnu ulogu u oplodnji biljaka. Međutim Mlivo koji je sklon usiljenom tumačenju kur’anskih ajeta, pojavu oplodnje bilja vidi u ajetu: "I šaljemo vjetrove oplođavajuće, pa spuštamo s neba vodu te vas njome napajamo."

U komentaru ovog ajeta Mlivo kaže da se vjetrovi koji oplođuju mogu smatrati oplođivačima biljki pomoću prenošenja polena, mada ajet ne govori o biljkama već o nastanku oblaka koje vjetrovi nose i pretvaraju u oblake koji oslobađaju kišu."

Volio bih vidjeti kako bi ovaj naš stručnjak protumačio "oplođavajuči vjetar" o kojem Kur’an govori. Ovdje se radi o super brzoj amneziji, jer kako protumačiti da Ramić jedan dio ajeta vidi, a drugi ne. Kur’an dakle govori i o vjetrovima oplođavajučim i vodi s neba. Ovo je još jedan dokaz da Ramić nije razumio ni Kur’an ni moj komentar: on ovdje čitaocu indirektno sugeriše da ne postoje riječi "oplođavajuči vjetar" u Kur’anu, a originalni tekst moje fusnote glasi: "Postoje dvije mogućnosti objašnjenja ovog ajeta. Vjetrovi koji oplođuju mogu se smatrati oplođivačima biljki pomoću prenošenja polena, ali se može isto tako raditi o slikovitom izrazu koji analogijom evocira ulogu vjetra, što jedan oblak koji ne daje kišu, pretvara u oblak koji oslobađa pljusak."

-------------------------------------------------------------------------------------------

3. LAŽNI NAVOD PRIJEVODA

Na 34. strani Ramić pod moj prijevod i podmeće ko zna čiji, pa umjesto: "Mi smo ti spustili Kuran (postepenim) spuštanjem kaže: kod Mlive čitamo: "Mi smo ti poslali Kuran."

-------------------------------------------------------------------

4. SLIJEPI SLIJEPAC vs. NESLIJEPI SLIJEPAC

Na 70. strani Ramić piše o značenju riječi slijepac u ajetu 1,2, sura Abese.

Da skratimo: Rječnik Kur’ana od Abdullaha Abasa Nadwija kaže da je ta riječ IMENICA, dok u arapsko - ruskom rječniku Baranova imamo oba značenja i imenično i pridjevsko.

Na kraju je sasvim svejedno koji izraz upotrijebili, dobije se isto značenje. I slijepac i slijepi imaju istu karakteristiku, a to je da oni ne vide. Ispravan je dakle prijevod slijepac, a ni slijepi nije netačno.

SLIJEPI SLIJEPAC i NESLIJEPI SLIJEPAC izgleda mogu postojati jedino kod Ramića.

----------------------------------------------------------------------

5. SVETI DUH U KUR’ANU
Na strani 76. Ramić po ko zna koji put zaludno pokušava eliminisati Svetog duha iz Kur’ana. To je jalov posao. Već sam o ovome pisao u svojoj knjizi "101 neispravnost u prijevodima Kur’ana." Evo tog teksta:

"Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha biizni rabbihim min kulli emr." Riječ “Duh” se u Kur’anu pojavljuje na više mjesta sa različitim značenjima u različitim kontekstima. Izraz ruh (Duh) u Kur'anu se često koristi u smislu Božije objave, inspiracije. Tako imamo: Duh naredbe & Duhom ojačani: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52). Duh Sveti & Duh pouzdani: (2:87, 2:253, 5:110, 16:102, Duh Sveti) i 26:193, Duh pouzdani. Duh koji je pomagao poslanike: (2:87, 2:253, 58:22). Duh koji se pominje paralelno uz meleke: (70:4, 78:38, 97:4). Duh kao Isa: (4:171). Duh koji je udahnut: (15:29, 21:91, 32:9, 38:72, 66:12). Materijalizacija Duha: (19:17). Ovdje se radi o meleku poslanom Merjemi u liku pravog čovjeka. Duh kao medij koji prenosi i izvršava naredbu Allahovu: (16:2, 17:85, 40:15, 42:52, 58:22).

U svojoj knjizi "Obzorja arapsko-islamske književnosti", Jusuf Ramić, vezano za Svetog Duha, kaže slijedeće: "Sintagmu Ruhu-l-Kudus pogrešno je prevoditi sa Sveti Duh, jer je izraz "sveti" stran islamu i nije uobičajen u Kur'anu časnom. Sa ovim izrazom Kur'an ne operira. To je kršćanski izraz. Otud je u nekim našim prijevodima Kur'ana pogrešno preveden ajet u kome stoji: We nahnu nusebbihu bi hamdike we nukaddisu leke (El-Bekare, 30) kao npr. kod Huseina Đoze ili npr. Mustafe Mlive, jer "kudsun" ovdje ima značenje riječi "tuhrun" (čistoća)."

Kur'an, nasuprot Ramićevom iskazu, itekako operira sa izrazom "Duh Sveti" u ajetima 2:87, 2:253, 5:110, 16:102, tako da on nije ni stran, niti neuobičajen u Kur'anu. Ako ga već imamo u Kur'anu, ne možemo pobjeći od njega, makar to željeli. To očito nije samo kršćanski izraz, a problem pojedinaca je što to ne mogu valjano protumačiti. Kudsun nema značenje tuhrun, jer da je tako, Allah bi naravno tako i objavio. Ako se želi eliminisati Duh, zato što je kako kaže Ramić "kršćanski", onda bi se morao eliminisati i Isus - što je naravno apsurdno, jer i on figuriše u Kur'anu. Vratimo se ajetu iz naslova (97:4). Odmah je uočljivo da su prevodioci riječ "duh" preveli kao Džibril. U tefsirima stoji da riječi "ruh = duh" označava meleka Džibrila. Ali, to već nije prijevod – to je tefsir ajeta! To naravno, nikome ne daje za pravo da u Allahov govor umjesto riječi "duh" stavi riječ "Džibril."

Zar misle da Allah ne zna šta je objavio? Da je On, slavljeno neka je ime Njegovo, htio da u ajetu figuriše "Džibril" On bi to tako i objavio, ALI NIJE! Ajet bi u tom slučaju glasio: "Tenezzelul-mela'iketu we Džibrilu..." Dakle u Kur'anu stoji riječ "duh." Džibrila se ne može na silu "ugurati" u ajet, ali se ruh može odnositi na Džibrila i tumačiti Džibrilom. Stoga bi prijevod ajeta "Tenezzelul-melaiketu wer-ruhu fiha bizni rabbihim min kulli emr", trebao glasiti: "Spuštaju se meleci i Duh u njoj s dozvolom Gospodara svog, po svakoj naredbi."

---------------------------------------------------------------------------

6. ZNAČENJA SINTAGMI NUZURI, KITABIJEH, HISABIJEH
Na strani 86. Ramić raspravlja o značenju sintagme NUZURI.

Prema Rječniku Kur’ana od Abdullaha Abbasa Nadwija NUZURI znači opomene moje, stim što je J na kraju riječi OTPALO.

Slično je i sa sintagmom KITABIJEH za koju ovaj Rječnik kaže da znači MOJA KNJIGA s napomenom da je završno H samo tu radi rime.

Isto vrijedi i za HISABIJEH.

Čini se da je Ramić u svatri slučaja pogrešno zagrizao. Trebalo je ipak konsultovati literaturu ili gramatike o ovome, a ne srljati pred rudu.

-------------------------------------------------------------------------------

7. SINTAGMA “LA UKSIMU”
Na 87. strani Ramić uveliko raspreda o značenju ove sintagme u smislu: jedni kažu ovako, drugi kažu onako, treći tako, prelijevajući iz šupljeg u prazno. Uskoro ćete moći čitati moj rad na temu AJETI SA ZAKLETVAMA SA NEGACIJOM u Novim horizontima.

Predmet ovoga rada su ajeti Kur'ana koji sadrže zakletve kojima prethodi negacija ”la” ili ”fela.” Ti ajeti su: [56:75]; [69:38]; [70:40]; [75:01]; [75:02]; [81:15]; [84:16]; [90:01].

Zanimljivo je da ajete u kojima stoje ovakve zakletve većina prevodilaca Kur'ana u svijetu nije u cijelosti pravela, odnosno ove negacije ispred zakletvi su ostale neprevdene. Nisu u potpunosti jasni ovakvi postupci prevodilaca. Moguća su dva zaključka, prvo da nisu mogli razumjeti tako prevedene ajete, pa su smatrali da su negacije koje stoje ispred ovakvih zakletvi ekstra riječi koje su tu tek tako i da nemaju svrhovito značenje.

Drugo, tefsiri se baš mnogo ne osvrću na ovu materiju, tako da su prevodioci teško mogli naći snažan oslonac koji bi ih ohrabrio da u cijelosti prevedu originalni kur'anski tekst. Nejčešće su tako negacije jednostavno preskočene, a prijevodi ajeta ustvari počinju sa ostatkom kur'anskog teksta.

Međutim, kako je znano, u Kur'anu ništa nije slučajno, svako slovo, svaka riječ, svaki rečenični sklop, ima jak razlog što stoji baš tu gdje stoji, sve sa znanjem i objavom Sveznajućeg.

Prvi dio je negacija LA ili FELA (ne! ili pa ne!), drugi dio je objekat zakletve ili ono čime sa Allah zaklinje (muqsam bihi), a treći dio je komplement zakletve ili ono na što se Allah zaklinje (muqsam alayhi).

Svaka ta negacija daje odgovor na nešto ili je rješenje za neko pitanje. Nema dakle beznačajnih riječi u Kur’anu.

---------------------------------------------------------------------------

9. KIJAM ili STAJANJE (LA TEKUM = NE STANI !)

Na strani 149. Ramić obrađuje izraz LA TEKUM koji znači NE STANI.

Radi se o ajetu 9:108 gdje Allah naređuje Poslaniku da nikad ne stane u džamiji koju su napravili licemjeri. Ovdje se praktički nema šta dodati, jer je sve poznato. Ramić je svjesan toga da riječi znače NE STANI, što je vidljivo iz njegovog teksta. Međutim Ramićeva želja je da se ovdje umjesto prijevoda ajet protefsiri, a onda to više nije prijevod.

On smatra da se ovdje radi o klanjanju pa bi u prijevod umjesto NE STANI stavio NE KLANJAJ. Ovo je opet pokušaj da se mijenja originalni kur’anski tekst. Komentar ili tumačenje se nipokoju cijenu ne smije ubacivati u prijevod, jer je to očita podvala Kur’anu. Ponavljam, komentar ovog ajeta mogao bi biti da se Poslaniku naređuje da u tu džamiju nikad ne uđe, da u njoj ne stane, ili konačno da nikad u njoj ne klanja.

Što se tiče dvadesetak prijevoda Kur’ana od različitih autora 99% ih je prevelo: NE STANI U NJU … Komentar je suvišan.

-----------------------------------------------------------------

10. ZAKLJUČCI VAN PAMETI

Na strani 159. Ramić tvrdi da riječ MEWT (SMRT) u ajetu 6:122 znači ZABLUDA, a u ajetu 3:143 da MEWT (SMRT) znači BORBA. Na ovo se samo možemo osmijehnuti. Najveća je poslastica kad Ramić objašnjava pa kaže, citiram: "MEWT nekad znači i BORBA (HARB), što potvrđuje primjer ajeta 3:143." MEWT ipak nikad NE znači BORBA (HARB), niti ZABLUDA jer su dvije riječi sa potpuno različitim značenjima, ali Ramić ipak želi HARB nabaciti na MEWT. Ovdje se nećemo pozivati na Rječnik Kur’ana, jer nema potrebe.

Slična je situacija na str 162. gdje Ramić tvrdi da riječ ZULM može značiti SERIKA (KRAĐA). U ajetu 5:38 govori se da se odsijeku ruke kradljivcima. Za slijedeći ajet 5:39 veli: "Pa ko se pokaje nakon ZULUMA svog i popravi - pa uistinu, Allah će mu oprostiti."

Na osnovu iskaza iz citiranog ajeta Ramić izvodi zaključak da riječ ZULUM ovdje ne znači ZULUM, nego KRAĐA. Ali, ZULUM nikada ne znači KRAĐA.

KRAĐA je konkretno djelo za koje se počinilac kažnjava, a ZULM je kvalifikacija tog djela, što opet Ramić nikako da uveže.

-------------------------------------------------------------------------

11. NE PODNOSE ≠ JEDVA PODNOSE, Kur’an (2:184)
I ovdje je Ramić podmetnuo nečiji tuđi prijevod umjesto mog obrazlažući svoje tvrdnje. U nastavku ćemo raskrinkati ovu podvalu i razbiti je u parmaparčad!

1. Tekst podmetnutog prijevoda glasi: "Onima koji post (ne) podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane." Moj prijevod, koji je precizan prijevod Kur’ana pak glasi: "A koji ga jedva podnose, fidja je hranjenje siromaha."

2. Ramić kaže: "Mlivo je jedini naš prevodilac koji je česticu LA u prijevodu ispustio. Radi informacije, ne postoji ovdje nikakva čestica LA, Ramić ili je slijep ili ima nečasne namjere. Evo originalnog teksta ajeta pa vidite sami: WE ALE L-LEZINE JUTIQUNEHU FIDJETUN TAAMU MISKIN.

3. Ključna riječ ovdje je JUTIQUNE i ona prema Rječniku Kur’ana znači: ONI MOGU PODNIJETI, ONI TO MOGU UČINITI. Dakle, značenje je afirmativno, a ne negirajuće. ETAQA, ITAQATUN = biti u stanju nešto uraditi, moći nešto. Dalje u Rječniku Kur’ana kaže: ITAQATUN označava ono što je moguće uraditi ali sa grajnjom poteškoćom - krajnje što neko može uraditi s teškoćom, problemom ili neprijatnošću." Izvor: Abdul Majid Daryabadi, Holy Quran with translation and commentary, Karachi, 1971; William Edward Lane, Arabic English Lexicon, London, 1963 - 95.

Dakle, prijevodi koji u sebi sadrže česticu negacije LA nisu tačni, a Ramićeve tvrdnje neutemeljene!

Gotovo svi od dvadesetak prijevoda koje imam na raspolaganju nemaju negacijsku česticu LA, što dovoljno govori o Ramićevom rezonovanju.

-----------------------------------------------------------------------------

12. PREKRŠAJ ZAKLETVE 5:89

Na strani 210, govoreći o prekršaju zakletve, Ramić veli: "Za razliku od Durakovića Mlivo je uočio da nešto nije u redu s prijevodom, pa je u napomenama pojasnio da se radi o prekršaju zakletve."

Ovakva tvrdnja mora se odbaciti.

NIJE TAČNO DA S PRIJEVODOM NEŠTO NIJE U REDU!

Prijevod je tačan, ali je potreban komentar da bi se ajet razumio, za onog ko ne razumije od prve, što sam ja u fusnoti svog prijevoda i uradio.

U dvadesetak drugih prijevoda ista je situacija!

--------------------------------------------------------------

13. NEBO LIJUĆE

Na strani 234. Ramić za ajet 71:11 (Jursilu s-semae alejkum midraren) kaže da ima smisao "On će k vama slati kišu obilatu." Pogledajte Ramić OVAJ SVOJ smisao, želi da ubaci kao prijevod.

Kiša (METAR) se u ajetu ne spominje, nego NEBO (SEMA). Originalni prijevod mnogo više govori od smisla koji nudi Ramić, a pravi prijevod glasi: POSLAĆE NA VAS NEBO LIJUĆE.

Što se tiče drugih prijevoda neki su preveli kur’anski tekst kako treba, dok su mnogi drugi upotrijebili tefsir, što je naravno greška.

-------------------------------------------------------------------------------

14. CIJEĐENJE VINA

U svom zadrtom negiranju pojedinih kur’anskih stavaka Ramić za ajet 12:36 kaže: "Mlivo je preveo: Uistinu ja sam vidio da cijedim vino, a vino se ne cijedi već grožđe."

Profesor koji je u penziju otišao baveći se tefsirom ni manje ni više tvrdi da nije cijeđeno vino nego grožđe!

Allah u ajetu 12:36 kaže da je cijeđeno VINO (hamr)

Vidite sad, ALLAH kaže VINO, a RAMIĆ kaže "A VINO SE NE CIJEDI VEĆ GROŽĐE", iako se za grožđe koristi drugi termin u Kur’anu?

Koga ovdje Ramić ugoni u laž zaključite sami...

Kad jedan profesor per force čini nasilje nad Svetim tekstom, onda to više nije Ramićeva rabulistika, to je crveni signal za uzbunu! Ramićevo tumačenje ajeta o cijeđenju grožđa je biblijsko tumačenje. A kako je poznato, mnogi biblijski izvještaji su nepouzdani, pa ih Kur’an koriguje. U Bibliji čitamo: Josip tumači sne faraonovih slugu, Post 40.

21. Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožđa, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku."

Što se pak tiče cijeđenja vina, postupak filtracije ima dugu povijest. Primjenjivali su ga Sumerci, Egipćani, Grci i Rimljani propuštanjem vina kroz platnene vreće. Još se u našem stoljeću primjenjivao holandski filter koji radi na istom principu. Danas postoje četiri vrste sprava za cijeđenje.

Zašto je ovdje Ramić dao prednost Bibliji nad Kuranom, to samo on zna!

----------------------------------------------------------------------------

15. BACANJE U PROPAST, HLAĐENJE OKA

Na strani 236. Ramić navodi primjer prijevoda "I ne bacajte se rukama svojim u propast 2:192, Tad smo te vratili majci tvojoj, da ohladi oko svoje i ne tuguje."

Šta reći na ovo? Ramić je gore naveo tačne prijevode kuranskog teksta, no on bi htio neki svoj prijevod.

1. Tako je fraza "I ne bacajte se rukama svojim u propast" posve uobičajena i posve razumljiva svakome, pa nema potrebe izbjegavati njen tačan prenos sa arapskog.

2. Zato jedi i pij, i ohladi oko! (19:26) Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. (20:40).

U fusnoti vezanoj za ovaj ajet u mom III izdanju stoji: "Ohladi oko" je idiom za "oraspoloži se", pri čemu ne treba izgubiti iz vida doslovno značenje. Ona je morala rashladiti oči vodom (vjerovatno oči pune suza) - umiti se i oraspoložiti se time što joj je dijete vraćeno.
Zar doslovan prijevod više ne govori o stanju majke i njenim jadima, njenom licu i očima, nego onaj bezlični i bezosječajni koji nudi Ramić?

Čovjek koji se bavi psihologijom islama, Edin Tule u Novim horizontima br. 133 od septembra 2010. napisa: "Zato jedi i pij i ohladi oko! ..Osim praktične upute za nošenje sa stresnim situacijama - a to je savjet od Gospodara Merjemi da tokom unosa hrane u organizam bude radosna i opuštena - spominje zanimljiv izraz "ohladi oko" u kontekstu radosti, i da li je kreativni Stvoritelj u taj izraz sakrio i i jednu fiziološku činjenicu? Odgovor je pozitivan, pošto su suze tuge tople i slane, a suze radosnice hladne i slatke, što su naučnici i dokazali. Međutim, ne samo to ...."

------------------------------------------------------------------------

16. NAVIGACIJA I TALAS KAO BRDA

Na strani 238. i 239. Ramić navodi primjer prijevoda nekoliko ajeta gdje sugeriše da ne treba prevesti tekst Kur’ana kakav jest, nego KAKAV NIJE. On kaže: "... Mlivo i na ovim mjestima karakteristične imenice koristi u jednini s kojom zamagljuje pravi smisao. To se sasvim uvjerljivo vidi na istim primjerima: I ona je plovila s njima na talasu kao brda ...; Oni su neprijatelj, pa ih se pripazi; Gospodaru moj! Uistinu meni je kost oslabila; I po zvijezdi se oni vode; Zatim vas izvodi kao dojenče."

Ono što nudi Ramić ne zamagljuje smisao, ali to više nije Kur’an.

Čini se da ovdje Ramić nije razumio Kur’an. Pravi smisao se otkriva tek prevođenjem izvornika. Ako se u ajetu kaže:

1. I ona je plovila s njima na talasu kao brda ... ovo valja razumjeti (obzirom da se radi o najvećem potopu u povijesti), da je talas imao brežuljastu konfiguraciju sa izbočinama i udolinama, što je sasvim razumljivo za POTOP,

2. Oni su neprijatelj, pa ih se pripazi ... Često se ova fraza koristi u bosanskom jeziku. Npr: Ko nam je najveći neprijetelj? - Kinezi! Ili - Najveći neprijatelj su mi oni iz Islamske zajednice ... itd, itd.... zato bi trebala biti razumljiva Ramiću, pa bi mu i ajet trebao biti razumljiv.

3. Slično je i sa kosti i sa dojenčetom, svako bude izveden kao dojenče.

4. I po zvijezdi se oni vode ... Zar upravo JEDNA zvijezda (SJEVERNJAČA) ne služi za navigaciju moreplovaca i orijentaciju onih na kopnu? Čak i u artiljeriji! Ali to je Ramiću strano. Golo oko može vidjeti 6000 - 7000 zvijezda na cijelom noćnom nebu. Ne služe sve za orijentaciju. Većina svijeta ne zna nabrojati nijednu zvijezdu. Čak ne znaju da je Sunce zvijezda.

--------------------------------------------------------------------------

16. POVRATITE ME !

Na strani 252. Ramić navodi primjer prijevoda ajeta 23:99 gdje sugeriše da ne treba prevesti tekst Kur’ana kakav jest.

On veli da kur’ansko POVRATITE ME, treba prevesti kao POVRATI ME!

U trećem izdanju mog prijevoda Kur’ana, u fusnoti, o ovome stoji:

"Izraz irdži’uni" (povratite me) je izvorno u množini, za razliku od oblika jednine irdži’ni (povrati me). Izraz se može razumjeti kao:

a) obraćanje melecima nakon obraćanja Allahu "Moj Gospodaru",

b) množina poštovanja, iako ovaj oblik obraćanja nije uobičajen u Kur’anu,

c) oblik koji naročito naglašava jedninu."

Dakle, tačan prijevod je "Povratite me!" A zašto je to tako, to može biti predmet komentara! Čovjek koji će biti bačen u Džehannem kaže: "Gospodaru moj, povratite me!"

Ko išta zna, zna da sve radnje izvršavaju meleci: vuku ljude na licima, guraju ih u vatru, itd., a Allah naređuje. Nevoljnik se dakle obraća Allahu, ne bi li meleci dobili naredbu da ga povrate.

Za razumijevanje ovog ajeta ne treba biti profesor, mufessir, doktor nauka. Ovo razumije i obična domačica. Dakle potrebno je samo zrnce rezona.

-------------------------------------------------------------------------

17. LEĐA ŽIVOTINJA

Na starni 246. Ramić za prijevod ajeta 6:138 koji glasi "I leđa nekih životinja su zabranjena" i veli da su SVI prevodioci preveli: "A zabranjenio je jahati neke životinje", međutim ispravan prijevod je baš moj prijevod "... i stoka čija su leđa zabranjena", pa je ovo očita podvala što se mog prijevoda tiče!

--------------------------------------------------------------------------

18. UISTINU, TI, TI SI MOĆNI, PLEMENITI

Na strani 252. Ramić navodi primjer prijevoda ajeta Ed-Duhan, 49: INNEKE ENTE L-AZIZU L-KERIM. Moj prijevod: "Uistinu, ti, ti si moćni, plemeniti!"

Ramić u svojoj razrokoj percepciji sugeriše prijevod ajeta kao: Ti, uistinu ti, NISI silni NITI plameniti ... Sugerisati da Allah u ovom ajetu ne kaže šta je rakao nego kontra tome: "Ti, uistinu ti, NISI silni NITI plameniti” ... je primjer bezobrazluka i krajnje drskosti.

Opet se radi o pokušaju krivotvorenja Allahovih riječi. JE LI OVO MOGUĆE? Je li ovo poliopsija ili fantazmagorija?

Šta nakon ovoga možemo očekivati? Autor knjige se opet ne slaže sa originalnim Allahovim riječima!

Ovakav stav pokazuje da on ove pasaže iz Kur’ana nije ni razumio niti doživio.

Evo zašto: Allah se ovdje obraća džehennemlijama grješnicima koji su za sebe mislili samo najbolje, a dospjeli su u džehennem. Ramić ne vidi da ovaj ajet sadrži otvorenu ironiju i sarkazam, ruganje nevjernicima, u smislu "Eto ti si htio da si moćni, plemeniti, a ipak si u vatri." Pogledajmo šta kažu strani prevodioci: Ja sam ih pregledao do pola, dalje nisam imao strpljenja.

Ahmed - Samira 1, 2, 3, Ahmed Ali, Arberry A. J., Ayub Khan Muhammad, Daryabadi , Hilali - Khan, Irving T. B., Khalifa Rashad, Literal Translation yes, Muhammad Ali, Palmer E. H., Pickthall M. Marmaduke, Qaribullah, Rodwell J. M., Sale George, Sarwar Muhammad, Shabbir Ahmed, Shakir Mohammad Habib, Sher Ali, Yusuf Ali Abdullah, Zafrullah M. Khan, Zafar Ansari, Muhammad Asad, Zohurul Hoque.

----------------------------------------------------------------------------

19. LAHKI I TEŠKI

Idite u rat lahki ili teški. Ramić predlaže “slabi ili jaki.” Tewba:41. Str. 256.

Stiče se dojam da se Ramić raspisao o prevodu ovog ajeta samo da bi nešto napisao. Pošto-poto želi komentar ajeta podmetnuti za prijevod, što ne ide. Tako on veli da Mlivo i Duraković nisu vodili računa o povijesnom kontekstu, sam sebe ubacuje u kontradikciju pa na slijedećoj strani kaže da nisu pridali pažnju realnom kontekstu, odnosno realijama mjesta i vremena.

Tamam posla. Što se mene tiče ja sam prevodio tekst Kur’ana, a ne istoriju Arapa od Filipa Hitija! Sem toga Ramić nije pogledao moj prijevod i komentar analiziranog ajeta u trećem izdanju.

----------------------------------------------------------------------------

20. PRANJE RUKU DO LAKATA (ILI DO RAMENA) I
NOGU DO ČLANAKA (ILI DO KOLJENA)
Treba li tu naredbu slušati? Autor knjige upuću je na NE. Kur’an (5:6) Na strani 268. i 269. Ramić navodi primjer ajeta o abdestu i sugerira svoj prijevod koji nema veze sa objavljenim tekstom. Međutim, ovo je jedan od ajeta (5:6) koji je toliko jednostavan i jasan da je svaki komentar suvišan. Sugerisati bilo kakav prijevod mimo objavljenog teksta je doista degutantno. Dakle, da li je tačno prevesti da se ruke peru do lakata ili do IZA lakata, a noge DO članaka ili do IZA članaka. Ovo IZA onda otvara mogućnost da se ruke pero do RAMENA, a noge do KOLJENA!

Niti jedan ozbiljan i pribran prevodilac neće sebi dopustiti luksuz izvrtanja Allahovih riječi, dakle ako u Kur’anu stoji DO, onda je to DO. Ne DO IZA. Navođenje kojekakvih mišljenja arapskih filologa, sahih hadisa i slično, ovdje po automatizmu nema značaja i pada u vodu. Allahova riječ je gornja! Ne može se nasilje vršiti nad Svetim tekstom.

Da budemo jasni, Ramićevi stavovi ovdje samo mogu biti tefsirski.

Ako ovo nije dovoljno, evo, sami pogledajta na datim linkovima kako je dvadesetak prevodilaca - muslimana i nemuslimana prevelo ajet 5:6. A sigurno su ovaj problem dobro odvagali prije nego što su fiksirali svoj prijevod.

Rezultat je da je samo jedan od prevodilaca sa muslimanskim imenom je u prvom dijelu ajeta uključio DO IZA. Kur'an je Kur'an, tefsir je samo tefsir.

Šta je sa rječničkim značenjima prijedloga ILA? Svi rječnici koje posjedujem daju vrlo precizan odgovor: ILA znači DO.

------------------------------------------------------------------------------

ZAGONETKE REZENZENTA KNJIGE KICO MEHMEDA, strana 325

U recenziji Ramićeve knjige Kico napisa slijedeće:

"Na putu postizanja otprilike istoga(1) u prevodilačkom radu, u slučaju jednoga savremanog prevodioca(2), ni poznavanje jezika izvora nije bilo uvjet, jer je dobar prijevod (3) uspio ostvariti iako nikad nije prošao nikakvu nastavu arapskog jezika(4). To što je dobar prijevod Kurana(5) uradio zahvaljujući samo vještom korištenju pogodnosti računara(6), manja je zagonetka(7) nego tvrdnja koju je iznio u impresumu da je prijevod uradio neposredno s arapskog jezika."(8)

Faksimil teksta iz Kicine recenzije

(1) Tvrdnja prof. Kice da su svi naši prijevodi "otprilike isti" pokazuje da ili profesor nema uvida u prijevode ili se komparacijom prevoda nije bavio, ili mu je materija izvan domašaja. Jer da jest, zasigurno bi zapazio da među njima postoje značajne razlike, ako ne i drastične. Ali to je njegov problem.
(2) Pod "jednim savremanim prevodiocem" je očita aluzija, a vješto izbjegnuto navođenje imena Mustafe Mlive.
(3) i (5) Profesor priznaje da je Mlivin prijevod dobar, i to dva puta ponavlja u dvije susjedne rečenice.
(4) Međutim, ovdje se javlja noćna mora profesora Kice i ljudi sličnog mentaliteta. Oni odmah osjete opasnost, dobiju nelagodu, izaspu se, imaju problem sa sobom, ako neko uđe, kako kažu oni "u njihovu teritoriju." Uobičajeni izrazi takvih su: Šta Mlivo ovdje traži, on je mašinac, neka se bavi šarafima, ili kako me je jedan "alim" svojevremeno upitao "a gdje si ti završio arapski, ja sam u Bagdadu sa devetkom." Odgovorio sam mu: "Ja sam vunderkind." Takvi trebaju znati da Kur’an nije isključivo objavljen njima, već jednako i čobanu i doktoru i profesoru. Što se jezika pak tiče i sličnih sposobnosti, ovakvi sigurno znaju iz vlastitog iskustva da neki ljudi sa malo truda postižu ono za što su drugima potrebni semestri.
Profesorova tvrdnja da je "dobar prijevod uspio ostvariti iako nikad nije prošao nikakvu nastavu arapskog jezika" je trač pokupljen sa bugojanskih ulica i sarajavskih ublehaša koji su širili takve dezinformacije. Takvima očito nije bitan kvalitet prijevoda, oni ga žele apriori oblatiti. No, kao što se ispostavilo, to ne ide tako glatko, odnosno nikako. Prijevod je suviše dobar, da bi mu se moglo nauditi.
(6) Profesor želi da uvjeri sam sebe da je "dobar prijevod Kurana uradio zahvaljujući samo vještom korištenju pogodnosti računara", što je smiješno; znati raditi sa računarom ne garantuje ništa. Da biste bilo što uradili u nekoj oblasti na računaru, morate poznavati tu oblast.
(6) i (7) Iako tvrdi da je prijevod urađen "samo vještim korištenjem pogodnosti računara", ipak je to zagonetka za Kicu, ali mala, dok je
(8) "tvrdnja da je prijevod uradio neposredno s arapskog jezika" za Kicu VELIKA zagonetka.

Nema tu nikakve zagonetke: Prijevod je urađen DIREKTNO SA ARAPSKOG ORIGINALA, bilo to nekome prihvatljivo ili ne, drago ili krivo ... Oni koji znaju se raduju i zadovoljni su. Svaka riječ je odvagana i pretresena ko zna koliko puta u toku 20 godina koliko je ovaj prijevod brušen ... za prvo izdanje 1994., drugo izdanje 1995. i treće izdanje 2004.

Napad Fatić Almira (sa kontra efektom) na moju knjigu “101 netačnost
u bosanskim prijevodima Kur’ana i moj odgovor u magazinu “Preporod”
(Obratite pažnju na to da automatski prijevod može biti netačan !)

Osvrt na knjigu “Naši prijevodi
Kur’ana i stil kur’anskog izraza” od dr. Jusuf Ramić
(Obratite pažnju na to da automatski prijevod može biti netačan !)